REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-33/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice AVI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog Holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Damiru Galetoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 19. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice drugotuženika, odvjetnice Đurđice Filipčić, 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.210,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2011. do isplate, u roku 15 dana."

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi, prvotno podnesenoj protiv Grada Zagreba kao prvotuženika te ovdje tuženog Zagrebačkog Holdinga d.o.o. kao drugotuženika, navela da je 2. rujna 2008. oko 22:00 sata prelazila preko mosta potoka Vrapčak u blizini [adresa] i [adresa] u [adresa] te je stradala naletivši na metalnu šipku koja je vodoravno stršila iz ruba ograde mosta i to u duljini od oko jedan metar, u visini prsišta tužiteljice. Navedenu šipku tužiteljica nije vidjela jer je most bio neosvijetljen, a vodoravni položaj šipke je bio u cijelosti neočekivan jer se šipka protezala izvan okvira ograde mosta. Od udarca u navedenu šipku tužiteljica je pala na tlo pri čemu je udarila glavom o betonski pod mosta. Predmetni most je zatvoren za promet negdje krajem srpnja 2008. no kako je tužiteljica u to vrijeme boravila na moru te se vratila krajem kolovoza nije znala za ovakav nepravilan položaj naprijed navedene šipke, a nije bio postavljen nikakav znak upozorenja ili svjetleća traka koja bi upozoravala pješake na nedovršenost radova i na šipku koja strši, a prvi je puta prelazila taj most. Nakon što je tužiteljica stradala na mostu, izvođač ili investitor su saznali za to te su njihovi djelatnici 4. rujna 2008. otpilili tu metalnu šipku. Pri tome je zadobila neimovinsku štetu te joj je trebala tuđa njega i pomoć ukućana. Tužbom je zatražila isplatu 28.200,00 kuna štete s kamatama od 24. kolovoza 2011.

1.1. Podneskom od 23. ožujka 2020. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev na 20.700,00 kuna sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu ovdje tuženik je naveo da je odgovornost za štetni događaj na tužiteljici jer nije primijenila pažnju prosječnog čovjeka, a ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer drugotuženik nije nadležan za održavanje predmetnog mosta, a osporava i visinu zahtjeva. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev i traži trošak.

3. Ovaj je sud presudom Pn-375/2020-143 od 11. srpnja 2024. presudio da tuženi Grad Zagreb i Zagrebački Holding d.o.o. Zagreb moraju solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 2.210,00 EUR sa zateznim kamatama od 24. kolovoza 2011. , dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijen. rješenjem od istoga dana ovaj je sud utvrdio da je tužba povučena za iznos od 995,42 eura sa zateznim kamatama na taj iznos te je tuženicima solidarno naloženo platiti tužiteljici 3.559,44 eura parničnih troškova sa zateznom kamatom.

4. Presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1358/2024-2 od 14. studenoga 2024. drugostupanjski je sud djelomično potvrdio, djelomično preinačio, a djelomično ukinuo presudu ovog suda Pn-375/2020- 143. Presuda je ukinuta u dijelu u kojem je tuženom Zagrebačkom Holdingu d.o.o. naloženo tužiteljici platiti naknadu štete i troškove postupka i u tom dijelu je vraćen postupak prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Tijekom postupka sud je pregledao fotografije (str 4-34, 207-235), medicinsku dokumentaciju (35-37, 107-116, 131-133), dopise Gradskog ureda za prostorno uređenje od 3. listopada i 7. studenog 2011. (56-57), saslušana je tužiteljica (121), pročitan je dopis MUP-a sa službenom bilješkom (130-131), proveden je uviđaj (147), građevinsko vještačenje (152-157), dopis Profectusa d.o.o. (189), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje od 30. siječnja 2018. s prilozima (246- 249), provedeno je medicinsko vještačenje (266), sudskomedicinsko vještačenje (389), saslušani su vještak Hvala (237), vještaci Mijić i Biočina (321 i 370) te vještak Mayer (404) te je pročitan Ugovor o financiranju programa redovnog održavanja nerazvrstanih cesta u Gradu Zagrebu u 2008. godini od 22. travnja 2008. (410)

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica 2. rujna 2008. oko 22:00 sata prelazila preko mosta potoka Vrapčak u blizini [adresa] i [adresa] u [adresa] te je stradala naletivši na metalnu šipku koja je vodoravno stršila iz ruba ograde mosta i to u duljini od oko jedan metar.

8. Sporno je je li tužiteljica odgovorna i u kojoj mjeri za nastanak štetnog događaja, jesu li zdravstvene posljedice uzrokovane naletom na šipku ili ranijim tužiteljičinim stanjem te pasivna legitimacija u ovom postupku.

9. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne, a dokumentaciju na kojoj se temeljilo vještačenje, sud je ocjenjivao u odnosu procjene je li vještačenje provedeno stručno i pravilno.

10. Iz Ugovora o financiranju programa redovnog održavanja nerazvrstanih cesta u Gradu Zagrebu u 2008. godini od 22. travnja 2008. proizlazi da je sklopljen između Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne usluge i promet Grada Zagreba i Zagrebačkog Holdinga d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste (dalje u ovoj točki obrazloženja: Ugovor). Člankom 5. Ugovora Zagrebačke ceste se obvezuju sredstva iz članka 2. Ugovora koristiti isključivo prema planovima redovnog održavanja nerazvrstanih cesta koji su dužni izraditi u dogovoru s Gradskim uredom za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne usluge i promet Grada Zagreba, o čemu su dužna davati izvještaje svaka tri mjeseca. Člankom 7. Ugovora je određeno da Zagrebačke ceste preuzimaju odgovornost za stanje nerazvrstanih cesta.

11. Zakon o javnim cestama ("Narodne novine" br. 180/04., 82/06., 138/06.; dalje: ZJC) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja nije utvrđivao pravni status javnih cesta. To je učinjeno Zakonom o cestama ("Narodne novine" br. 84/11.; dalje: ZC) koji je u članku 1. stavku 1. alineja 6. propisivao da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona. Tu definiciju javnih cesta treba primijeniti i na razdoblje kada se je predmetni štetni događaj dogodio. Kako su nerazvrstane ceste vrsta prometnica po kojima se odvija promet vozilima, a kako je u ovom predmetu nesporno da je predmetni most pješački most i da predstavlja pješačku stazu, predmetni most ne predstavlja nerazvrstanu cestu pa stoga ni obveza tuženika Zagrebačkog Holdinga d.o.o. da u 2008. godini održava nerazvrstane ceste na području Grada Zagreba ne može predstavljati osnovu za zaključak da postoji njegova odgovornost za štetu koju je tužiteljica pretrpjela.

12. Nadalje, budući da je nesporno da se je predmetni štetni događaj dogodio u tijeku radova na obnovi mosta, kao materijalno pravo je potrebno primijeniti članak 1108. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08) kojim je propisano da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova. Tužiteljici je šteta nastala upravo u vezi s izvođenjem radova na mostu tijekom kojih je bilo propušteno ukloniti metalnu šipku koja je virila iz ograde mosta. Nije sporno da je tuženik Grad Zagreb investitor radova na obnovi mosta i naručitelj projektne dokumentacije te stoga kao naručitelj radova i odgovara tužiteljici za štetu koju trpi. Solidarno s njim odgovara i izvođač radova. Stoga je bilo potrebno utvrditi je li tuženik Zagrebački Holding d.o.o. bio izvođač radova na uređenju mosta.

13. Tijekom postupka tužiteljica nije dostavila nijedan dokaz kojim bi dokazala da je Zagrebački Holding d.o.o. Zagreb bio izvođač radova, a nakon što je drugostupanjski sud naveo da je to odlučna činjenica koju treba utvrditi, tužiteljica nije ni dokazivala ni navodila da bi Zagrebački Holding d.o.o. Zagreb bio izvođač radova. Stoga je po pravilima o teretu dokazivanja, sud utvrdio da Zagrebački Holding d.o.o. Zagreb nije bio izvođač radova na navedenom mostu

14. Zbog navedenog je odlučeno kao u točki I izreke presude.

15. Također, zbog navedenog sud nije ocjenjivao preostale dokaze jer nije bilo potrebno pošto je utvrđena promašena pasivna legitimacija u odnosu na tuženika.

16. Što se tiče točke II i odluke o troškovima postupka, prije svega se navodi da je u poziciji tuženika (ranije drugotuženog) Zagrebački holding d.o.o., u kojem stopostotni udio ima (ranije prvotuženi) Grad Zagreb, koji je ujedno i jedini osnivač društva i koji upravlja Zagrebačkim holdingom d.o.o. Nadalje, tijekom postupka su Grad Zagreb i trgovačko društvo koje je osnovao i upravlja s njim, Zagrebački holding d.o.o., prebacivali odgovornost jedno na drugo i na taj način odugovlačili postupak i time uzrokovali nastanak troškova. K tome, način na koji su Grad Zagreb i Zagrebački holding d.o.o. uredili međusobne odnose i vodili dokumentaciju vezano uz konkretnu problematiku je također uzrokovao i dugotrajnost postupka i njegove troškove.

17. Formalno gledano, Zagrebački holding d.o.o. je zasebna pravna osoba različita od svog osnivača koja samostalno brani svoja prava i ispunjava svoje obveze, odvojeno od osnivača. No u slučaju kad bi bili dosuđeni zatraženi troškovi Zagrebačkom holdingu d.o.o., oni bi svojom visinom premašili naknadu štete koju je tužiteljica primila u ovom postupku, odnosno, tužiteljica bi, iako je dobila spor zbog naknade štete koju je uzrokovao Grad Zagreb, osnivač ovdje tuženika kojim i upravlja, umjesto da primi naknadu štete, bila dužna platiti troškove. Navedeno bi predstavljalo ograničenje pristupu sudu tužiteljice i kao takvo povredu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - MU, br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija).

18. Europski sud za ljudska prava donio je, 18. srpnja 2013. presudu u predmetu A protiv Republike Hrvatske, kojom je utvrdio da je Republika Hrvatska povrijedila članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je ograničila pravo na pristup sudu podnositelju zahtjeva na način da je utvrdio povrede zato što su domaći sudovi tuženoj državi u građanskom postupku dosudili nerazmjerno visok parnični trošak, čime je ukupan uspjeh u sporu podnositelja zahtjeva (tužitelja), u materijalnom smislu, bio znatno smanjen.

19. Prema pravu EU, državom se u širem smislu smatraju i jedinice lokalne i područne samouprave.

20. Ako bi se u ovom konkretnom predmetu priznao trošak tuženiku, na taj način bi se priznalo pravo jedinicama (lokalne, odnosno područne) samouprave te iste države koje osnivaju trgovačka društva, da svojim poslovanjem čine nejasnim tko je nadležan za koju djelatnost, odnosno pasivno legitimiran u sporovima, da osporavaju i prebacuju odgovornost između sebe i trgovačkih društava kojim upravljaju. To bi na kraju rezultiralo time da fizičke osobe riskiraju da ili promaše pasivnu legitimaciju ako tuže samo jednu pravnu osobu, odnosno da ako tuže dvije pravne osobe, kao u ovom slučaju, da na kraju troškovi koje moraju snositi iznose više nego li glavnica s kojom su uspjeli u sporu. Navedenim postupanjem bi, što bi bio slučaj i u ovom postupku, bilo ograničeno pravo na pristup sudu tužiteljima iz razloga kako su navedeni.

21. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.