Poslovni broj: 28 Pn-111/2019-21

 

 

 

             

 

    Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 28 Pn-111/2019-21

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A  

 

              Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja zavod, Z., OIB: …, protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. listopada 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Š. M., zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika M. K., odvjetnika iz Z., radi naknade štete, 27. studenog 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja zavod, Z., OIB: …, protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi isplate 12.801,45 eur / 96.452,56 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 19.431,03 kn od 4.6.2016. do isplate, na iznos od 19.582,30 kn od 22.6.2017. do isplate, na iznos od 19.950,15 kn od 31.3.2018. do isplate, a na iznos od 37.489,08 kn od dana donošenja presude do isplate, kao neosnovan.

 

              II. Nalaže se tužitelju zavod, Z., OIB: …, da tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: …, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eur[1] /  8.005,41 kn (tisuću šezdeset dva eura i pedeset centi/osam tisuća pet kuna i četrdeset jednu lipu) u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći u tužbi da je dana 19.8.1995. osiguranik tužitelja P. S. rođ. … stradao u prometnoj nesreći u kojoj je zadobio teške tjelesne povrede. Prometna nezgoda se dogodila u R., a skrivio ju je D. J., vozač teretnog vozila reg. oznake … sa priključnim vozilom reg. oznake … osiguranog kod tuženika br. Police 014200150590, odnosno 014200233215 (priključno vozilo), a što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K.578/95-37 od 18.10.1999. Rješenjem tužitelja broj 77177 od 13.12.2006. osiguraniku tužitelja P. S. korisniku prava na raspoređivanje odnosno zaposlenje u drugom poslu s punim radnim vremenom zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 19.8.1995., prevedeno je to pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Isplatama invalidske mirovine nastaje šteta tužitelju za koju odgovara tuženik. Radi se o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao osiguravatelju. Tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz predmetne prometne nezgode, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja, koja u ovom postupku (regresno) potražuje od tuženika kao osiguravatelja. Štetu koja je nastajala tužitelju isplatom invalidske mirovine, tuženik je mirnim putem podmirio tužitelju za razdoblje do 31.12.2014., odnosno do trenutka kada je tužitelj potraživao naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine u razmjernom dijelu, a prema odredbi čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98). Odštetnim zahtjevima od 17.5.2016., 2.6.2017. i 12.3.2018. tužitelj je zatražio od tuženika da mu podmiri daljnju štetu koja je nastajala isplatom invalidske mirovine za 2015., 2016. i 2017. godinu u ukupnom iznosu od 107.206,32 kn. Tužitelj je štetu nastalu isplatom invalidske mirovine zatražio u punom iznosu, a u skladu s odredbom čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu dana 1.1.2014. (NN 157/13). Tuženik je djelomično, prema propisima Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98) koji su bili na snazi do 31.12.2013., podmirio tužitelju štetu za 2015. i 2016. godinu, i 2017. u ukupnom iznosu od 48.242,84 kn, dok je ostao dug u iznosu od 58.963,48 kn i to za 2015. godinu u iznosu od 19.431,03 kn, za godinu 2016. u iznosu od 19.582,30 kn, a za godinu 2017. u iznosu od 19.950,15 kn. Isplatama invalidske mirovine za tužitelja nastaje šteta i dalje tako da daljnja šteta za razdoblje od 1.1.2018. do 31.12.2018. godine iznosi 37.489,08 kn. U ovom predmetu nije sporna uzročno-posljedična veza između prometne nezgodne i nastanka invalidnosti osiguranika tužitelja, niti pravo tužitelja potraživati štetu od tuženika, već je sporno između tuženika i tužitelja po kojem propisu iz mirovinskog osiguranja tužitelj ima pravo potraživati štetu. Tužitelj u ovom predmetu štetu nastalu isplatama invalidske mirovine potražuje temeljem odredbi čl. 161. st. 1., st. 2. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, koji je stupio na snagu dana 1.1.2014., u punom iznosu izravno od tuženika sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok kamatu potražuje temeljem odredbe čl. 165. st. 3. navedenog Zakona. O pravu tužitelja zahtijevati naknadu štete u punom iznosu očitovao se i Ustavni su RH u svom Rješenju broj U-I-856/2016 od 7.2.2017. Prema stavu Vrhovnog suda RH (Rev-x 436/10 od 2.2.2011., Rev 552/08 od 8.4.2010., Rev 1061/03 od 23.9.2004., Rev-x 1262/11 od 22.10.2014.) svakom isplatom iz mirovinskog osiguranja za tužitelja nastaje nova šteta, tako da tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je prilikom isplate svake mirovine, odnosno davanja iz mirovinskog osiguranja. Tužitelj potražuje štetu za 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu, u kojem razdoblju je na snazi Zakona o mirovinskom osiguranju s primjenom od 1.1.2014. (NN 157/13). Kako tuženik nije podmirio potraživanje tužitelja to je i podnio ovu tužbu.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje činjenicu nastanka prometne nezgode u kojoj je osiguranik tužitelja P. S. zadobio teške tjelesne ozljede radi čega mu je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, a ujedno je tuženik priznao odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te  ističe kako bi se na obračun štete koju bi tuženik trebao isplatiti tužitelju trebao primijeniti Zakon o osiguranju ("Narodne novine" 9/94) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka prometne nezgode 19. kolovoza 1995., a kojim zakonom je u članku 86. određeno da se nadoknađuje stvarna šteta u okviru odgovornosti osiguranika, a stvarnom štetom smatra se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. S obzirom na to da je tuženik tužitelju isplatio razmjerni iznos isplaćene invalidske mirovine za 2015., 2016. i 2017., predlaže da se  tužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

 

3. Tužitelj se u podnescima od 27. studenog 2019. i 7. travnja 2023. protivi navodima tuženika pozivajući se na sudsku praksu izraženu u brojnim odlukama, prije svega i na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-856/2016 od 7. veljače 2017. kojom nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju te navodi da sukladno spomenutom zakonu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. tužitelj potražuje naknadu štete u visini koja se utvrđuje prema ukupnoj svoti davanja isplaćenih i mirovinskog osiguranja.

 

              4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja i to presudu Općinskog suda u Varaždinu K-578/95 od 18. listopada 1999., zapisnik o uviđaju od 19. kolovoza 1995., prijavu o povredi na radu, rješenje tužitelja broj 77117 od 13. prosinca 2006., nalaz i mišljenje od 4. srpnja 1996., odštetne zahtjeve tužitelja, obračun izvršenih isplata invalidske mirovine P. S., potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima, povratnice, karticu glavne knjige tužitelja, zatim sudsku praksu (listovi 34 do 51 spisa, list 58 spisa, listovi 60 do 62 spisa, listovi 68 do 80 spisa, listovi 105 do 134 spisa, listovi 165 do 337 spisa te listovi 349 do 365 spisa). Tužitelj je tijekom postupka odustao od svih dokaznih prijedloga osim uvida u dostavljenu dokumentaciju u spisu i provođenja financijskog vještačenja radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, dok je tuženik predložio da se financijsko vještačenje provede na okolnost postojanja razlike razmjernog dijela mirovine prema odredbi iz čl. 27. st. 3. ZOOP te na okolnost razlike između isplaćene invalidske mirovine te pretpostavljene starosne mirovine. Ovaj dokazni prijedlog je sud odbio kao nepotreban, i to vezano za utvrđenje okolnosti postojanja razlike razmjernog dijela mirovine prema odredbi iz čl. 27. st. 3. ZOOP iz razloga što se navedena činjenica tijekom postupka ukazala nespornom. Također, provođenje financijskog vještačenja radi utvrđenja visine potraživanja i razlike između isplaćene invalidske mirovine te pretpostavljene starosne mirovine sud nalazi nepotrebnim s obzirom na zauzeto pravno shvaćanje koje će biti iznijeto u nastavku presude.

 

5. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

 

              6. Nesporan je nastanak štetnog događaja koji je skrivio osiguranik tuženika te je nesporno da je osiguraniku tužitelja radi tog štetnog događaja priznato pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje na drugom poslu s punim radnim vremenom koje je rješenjem tužitelja prevedeno na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (radi ozljede na radu).

 

              7. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva, a tuženik u podnesku od 13. ožujka 2023. ističe i prigovor zastare potraživanja koje se odnosi na period isplate mirovine za 2015. godinu.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja P. S. i to za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 96.452,56 kn, a koje iznose tužitelj potražuje sa zateznim kamatama.

 

              9. U ovom predmetu prije svega sporno je koji pravni propis se ima primijeniti prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja budući da se tužitelj poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18), dok tuženik navodi da se ima primijeniti Zakon o osiguranju, a koje pitanje je bilo predmet raspravljanja u brojnim parničnim predmetima te o kojem su zauzeta različita pravna shvaćanja nižestupanjskih i višestupanjskih sudova. Prema pravnom shvaćanju koje proizlazi iz odluke Rev-66/2022 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. veljače 2022. u sporu koji pokreće zavod protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode. Kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, koje obuhvaća i obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje se materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. Sukladno odredbama ZOOP-a zaključen je ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, te je istim propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Budući da je tim zakonom uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja, za rješenje ovog parničnog predmeta relevantna je odredba iz čl. 27. ZOOP koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

 

10. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

 

11. Nesporno je osiguraniku tužitelja P. S. utvrđeno pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje u drugom poslu s punim radnim vremenom koje je prevedeno na pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (zbog povrede na radu), što je osnova isplate povodom koje tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta. Osim toga, nesporna je i činjenica, a koja proizlazi iz navoda tužitelja iz podneska od 7. travnja 2023. i na ročištu 18. listopada 2023., da iznos invalidske mirovine koji bi bio utvrđen osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu ne bio drugačiji od onog koji je osiguraniku tužitelja priznat i isplaćen i to iz razloga jer je osiguraniku tužitelja upravo isplaćivana invalidska mirovina zbog ozljede na radu gdje se kao staž osiguranja uzima period od 40 godina staža pa prema tome ne postoji razlika između isplaćene invalidske mirovine i one koja bi se osiguraniku tužitelja isplaćivala zbog ozljede na radu. Iz navedenog proizlazi da isplatom priznate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, tužitelju nije nastala šteta koja bi se sastojala u razlici između utvrđene invalidske mirovine i one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu budući da bi takva šteta postojala tek u slučaju da je iznos isplaćene invalidske mirovine veći od iznosa invalidske mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu, a što ovdje, dakle, nije slučaj.

 

12. S obzirom na to da je prema odredbi čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOOP obveza tuženika naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećenika, a koji iznos predstavlja razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pri čemu je gore navedenim rješenjem tužitelja njegovom osiguraniku P. S. priznata upravo invalidska mirovina zbog povrede na radu, sud utvrđuje da ne postoji razlika koju bi na temelju citirane odredbe ZOOP tuženik bio dužan isplatiti tužitelju pa je tužbeni zahtjev s osnove isplate invalidske mirovine odbijen kao neosnovan.

 

13. Troškove postupka sud je dosudio na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženik je zatražio dosudu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.990,83 eur /14.999,68 kn. Tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 20. prosinca 2019. no ne u zatraženom iznosu od 100 bodova već u iznosu od 25 bodova sukladno tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa) s obzirom na to da istim tuženik obavještava sud o tome da je za zastupanje opunomoćio punomoćnika, zatim priznat mu je trošak sastava podnesaka od 18. svibnja 2020. i podnesak od 23. studenog 2022. u zatraženom iznosu od 100 bodova za svaki podnesak prema tbr. 8. toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištima 17. srpnja 2021. i 18. listopada 2023. u zatraženom iznosu od 100 bodova za svako ročište prema tbr. 9. toč. 1. Tarife. Sukladno odredbi tbr. 52. st. 3. Tarife sud je primijenio tarifu i vrijednost boda (2,00 eur) koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, stoga je tuženiku ukupno priznat iznos od 850,00 eur / 6.404,33 kn, koji iznos se sukladno tbr. 46. Tarife uvećava za iznos PDV-a od 25%, odnosno za iznos od 212,50 eur / 1.601,08 kn, što ukupno iznosi 1.062,50 eur/ 8.005,41 kn.

 

14. Sud nije priznao tuženiku troškove sastava podnesaka od 9. prosinca 2021. kojim tuženik požuruje postupanje suda, zatim podnesak od 13. ožujka 2023. i 25. srpnja 2023. budući da u istima tuženik ponavlja već ranije iznesene stavove u podnescima čiji trošak sastava je priznat u cijelosti, a iste sud niti ne nalazi potrebnim za vođenje parnice. Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

U Varaždinu 27. studenog 2023.

 

                                                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                                                        Ana Lazić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

Dostaviti:

1. Tužitelj zavod, Z.

2. Tuženik po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z.