REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1299/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ivana Binički Ložnjak, odvjetnik, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 1. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj 917491 koji su dana 20. svibnja 2005. sklopili tužitelj ZF, [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB - 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, ranije Volksbank d.d., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB - 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, ranije Volksbank d.d., da isplati tužitelju ZF, [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] iznos od 795,55 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 0,72 EUR računajući od 4.7.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,85 EUR računajući od 30.8.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR računajući od 29.9.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,68 EUR računajući od 31.10.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,71 EUR računajući od 29.11.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,08 EUR računajući od 30.12.2005. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,69 EUR računajući od 31.1.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,14 EUR računajući od 21.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,62 EUR računajući od 14.1.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,53 EUR računajući od 16.2.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,20 EUR računajući od 24.3.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,00 EUR računajući od 28.4.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,74 EUR računajući od 14.5.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,34 EUR računajući od 24.6.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,53 EUR računajući od 31.7.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,15 EUR računajući od 27.8.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,07 EUR računajući od 22.9.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,03 EUR računajući od 16.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,81 EUR računajući od 13.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,44 EUR računajući od 24.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,89 EUR računajući od 20.1.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,00 EUR računajući od 19.2.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,73 EUR računajući od 17.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,44 EUR računajući od 19.5.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,61 EUR računajući od 16.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,03 EUR računajući od 27.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,81 EUR računajući od 27.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,16 EUR računajući od 17.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,95 EUR računajući od 20.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,01 EUR računajući od 19.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,37 EUR računajući od 13.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,94 EUR računajući od 13.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,02 EUR računajući od 17.1.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,28 EUR računajući od 11.2.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,74 EUR računajući od 17.3.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,10 EUR računajući od 12.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,99 EUR računajući od 19.5.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,93 EUR računajući od 13.6.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,52 EUR računajući od 12.7.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,35 EUR računajući od 13.9.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,24 EUR računajući od 10.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,13 EUR računajući od 11.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,25 EUR računajući od 11.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,73 EUR računajući od 12.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,51 EUR računajući od 16.1.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 35,13 EUR računajući od 14.2.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 35,18 EUR računajući od 13.3.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 35,28 EUR računajući od 16.4.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 35,78 EUR računajući od 15.5.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,50 EUR računajući od 19.6.2012. godine pa do isplate, utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvo kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 917491 koji su dana 20. svibnja 2005. sklopili tužitelj: ZF, [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB - 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, ranije Volksbank d.d., kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatama i naknadama Kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 6,99 % godišnje.

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB - 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, ranije Volksbank d.d., da isplati tužitelju ZF, [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] iznos od 57,19 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1,47 EUR računajući od 16.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,47 EUR računajući od 13.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR računajući od 24.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR računajući od 20.1.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,53 EUR računajući od 19.2.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR računajući od 17.3.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,56 EUR računajući od 19.5.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,55 EUR računajući od 16.6.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,57 EUR računajući od 27.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,67 EUR računajući od 27.7.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,64 EUR računajući od 17.8.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,73 EUR računajući od 20.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,68 EUR računajući od 19.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,65 EUR računajući od 13.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,76 EUR računajući od 13.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,81 EUR računajući od 17.1.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,76 EUR računajući od 11.2.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,77 EUR računajući od 17.3.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,74 EUR računajući od 12.4.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,77 EUR računajući od 19.5.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,86 EUR računajući od 13.6.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,88 EUR računajući od 12.7.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,02 EUR računajući od 13.9.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR računajući od 10.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,89 EUR računajući od 11.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,89 EUR računajući od 11.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,88 EUR računajući od 12.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,91 EUR računajući od 16.1.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,93 EUR računajući od 14.2.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,93 EUR računajući od 13.3.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,93 EUR računajući od 16.4.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,94 EUR računajući od 15.5.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,50 EUR računajući od 19.6.2012. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana."

V Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 917491 koji su dana 20. svibnja 2005. sklopili tužitelj ZF, [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB - 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, ranije Volksbank d.d., kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti tuženiku naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,75% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj (točka 6.1. Ugovora o kreditu).

VI Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB - 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, ranije Volksbank d.d., da isplati tužitelju ZF, [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], iznos od 114,77 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2005. utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007. a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

VII Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju ZF, [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.911,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 3. travnja 2023. navodi da je s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopio dana 20. svibnja 2005. Ugovor o kreditu broj 917491 u iznosu 10.445,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci kreditora koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 6,99% godišnje te da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita sadržani u tom ugovoru nepošteni i posljedično ništetni, u kojem pravcu upućuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/17, Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pa kako je tuženik u obvezi da mu vrati sve iznose koje je primio temeljem djelomično ništetnih odredaba ugovora o kreditu u smislu čl.323.st.1., čl.1111-1117. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), predlaže da sud donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da tužitelju na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene kamate i valutne klauzule te naknade za obradu kredita isplati iznose iz točke II, IV i V presude, iskazano po pojedinim iznosima, sve s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva, niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz iste, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Ugovor o kreditu (list 11 do 16 spisa), otplatna tablica (list 21 do 23 spisa), kartica prometa (list 24 do 33 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petra Blašković (list 102 do 112 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 125 spisa).

4. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer nije odlučna za ishod ovog spora.

5. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, sukladno s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja iz točke I, II, III, V i VI u cijelosti osnovan, a da tužbeni zahtjev tužitelja iz točke IV izreke presude nije osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i Volksbank d.d., kao kreditora zaključen dana 19. svibnja 2005. Ugovor o kreditu broj 917491 s namjenom kupnje vozila u iznosu 10.445,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz kamatnu stopu od 6,99%, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te valutnu klauzulu, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća.

- da su u otplatnoj tablici i prometnoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća pojedinih obroka uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

7. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice, pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. U konkretnom slučaju sud je vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, ali je i saslušao tužitelja kao stranku a na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba. Tužitelj je naveo da je predmetni kredit podigao u svrhu kupnje automobila te mu je kod pravnog prednika ponuđen kredit u CHF kao najpovoljniji s najstabilnijom valutom te je tužitelj na to pristao. Od strane tuženika nije bilo nikakvog tumačenja ugovornih odredbi a posebno ne o visini kamatne stope, naknadama itd. Ugovor je bio tipski, unaprijed pripremljen od strane tuženika te ga je potpisao kod javnog bilježnika. Dakle, iz životno logičnog iskaza tužitelja kojem je sud poklonio vjeru proizlazi da ugovorne stranke nisu pregovarale o bitnim sastojcima ugovora te da su te ugovorne odredbe nametnute od strane tuženika.

9. Sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir kao bitnu činjenicu, što proizlazi iz iskaza tužitelja, da tužitelj vezano uz predmetni ugovor niti nije bio u mogućnosti niti je pregovarao sa pravnim prednikom tuženika o bitnim sastojcima. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan te je odlučeno kao u stavku I i III izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), i to čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. čl. i 323.ZOO-a te čl.502. a i c ZPP-a, pri čemu se upućuje i na stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2019. broj:Rev-3142/18.

10. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (SU-IV-47/2020-2) zauzetom na Sjednici 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnosti Ugovora, odnosno u slučaju iz zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti Ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ili na drugi način utvrđena ništetnost Ugovora. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača, ugovaranja nepoštenih ugovornih odredaba kojima su u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovara redovita kamata prema jednostranoj odluci banke postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. srpnja 2014.

11. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. travnja 2023. godine pa je u odnosu na utuženu tražbinu s osnova preplate zbog ništetnosti ugovorne odredbe zbog promjenjive kamatne stope protekao petogodišnji rok iz odredbe čl. 225 ZOO.

12. Dakle, tuženik osnovano ističe prigovor zastare u dijelu u kojem je obvezan isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je odlučeno kao u izreci presude pod IV.

13. Nije osnovan prigovor zastare u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplaćenih iznosa po osnovu valutne klauzule. Najstarija tražbina tužitelja dospijeva 4. srpnja 2005. a podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl. 241 ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj: Pž-6632/17), a kako je tužitelj podnio tužbu 3. travnja 2023. prigovor zastare je neosnovan u smislu čl. 225 ZOO-a.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka kojeg je sud prihvatio u cijelosti jer je nalaz izrađen temeljem dokumentacije tuženika po pravilima znanosti i iskustva proizlazi da je ukupna razlika anuiteta po osnovu valutne klauzule 795,55 eura pri čemu su pojedini datumi i iznosi plaćanja navedeni u tablicama nalaza i mišljenja vještaka, a tužbeni zahtjev je uređen temeljem tog nalaza, sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos sukladno odredbi čl. 323 st. 1 te čl. 1111 st. 1 čl. 1115 i čl. 29 ZOO-a te je odlučeno kao u izreci presude pod II.

15. Kako je već navedeno sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 57,19 eura, iskazano po pojedinim anuitetima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog tog iznosa jer je nastupila zastara u tom dijelu te je odlučeno kao u izreci presude pod IV.

16. Tuženik neosnovano prigovara osnovu koji se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno u visini 1,75% od iznosa kredita. U konkretnom slučaju radi se o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, odnosno tužitelj, obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku iznos iz čl. 6.1. Ugovora o kreditu koji je na dan 23. svibnja 2005. prema nalazu i mišljenju vještaka iznosio 114,77 eura

17. Prema članku 295 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

18. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je to tipski ugovor kojeg je pripremio tuženik, te da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj je temeljem odredba čl. 6.1 ugovora platio tuženiku naknadu u iznosu od 114,77 eura, očito je da je ta odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja, te je temeljem odredbe čl. 81 stavak 1 ZZP, nepoštena, a temeljem odredbe članka 87 stavak 1 ZZP ništetna sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtjeva isplatu tog iznosa te je odlučeno kao pod V i VI izreke.

19. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 323 ZOO-a koja propisuje da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvog Ugovora. Tuženik je kao pravna osoba određivao kamatne stope i kretanje valute CHF na tržištu te tužitelj na te faktore nije mogao utjecati pa slijedom toga nije u obvezi vratiti tuženiku novčane iznose po osnovu tzv. negativne razlike. Pri tome treba navesti da tuženik ukoliko i smatra da mu pripada određeni novčani iznos po tom osnovu trebao je postaviti tužbeni zahtjev u okviru kojeg bi sud i odlučio sukladno odredbi čl. 2 st. 1 ZPP-a.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP, vezan uz odredbu čl. 156 ZPP, te odredbu čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.

21. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, sastav podneska od 10.9.2023. i 20.2.2025. prema Tbr. 8/1 - po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 7.10.2024., 8.4.2025. prema Tbr. 9/1 – po 200,00 eura, za sastav podneska 15.10.2024. prema tbr. 8 točka 4 – 50,00 eura, za zastupanje na ročištu 26.5.2025. prema tbr. 9 točka 2 – 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.150,00 eura, koje treba uvećati za 25 % PDV ili 287,50 eura, trošak pristojbe na tužbu 24,25 eura, te trošak vještačenja 450,00 eura, pa je sud tužitelju priznao trošak u iznosu od 1.911,75 eura. Sud je tužitelju dosudio trošak postupka u punom iznosu. Iz presude suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/2019 i C-259/2019 proizlazi da se odredba čl. 6 st. 1 i čl. 4 st. 1 Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njene nepoštenosti tako da tužitelju kao potrošaču u ovoj pravnoj stvari pripadaju troškovi parničnog postupka u cijelosti. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod VII.

U Zagrebu, 1. srpnja 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.