REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-215/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužiteljice ŠBCŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Tihomiru Kovačiću OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Ulica Petra Krešimira IV. br. 9, protiv tužene ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., odvjetnicima u Pisarnici u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 3. prosinca 2024., zaključene istoga dana u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i tuženice osobno, nakon javne objave presude, dana 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica u ½ dijela grobnice na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu, namijenjenu za osam osoba, kategorije I, na lokaciji Groblje 1, polje 19, red 13, grobni broj 02, što je tuženica dužna priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva u roku 15 dana, kojega će u slučaju njezina neizdavanja zamijeniti ova presuda."

Obrazloženje

1. Tužiteljica EB podnijela je ovome sudu 9. prosinca 2019. tužbu protiv tužene ŠB, a radi utvrđenja prava vlasništva grobnice.

1.1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je tuženica bračni drug tužiteljičina pokojnog brata FB, koji je preminuo **.**.2019. Nadalje je navela kako je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nade Kemec, u [adresa], poslovni broj: O-303/19-7 od 8. travnja 2019., tužena kao jedini nasljednik iza pokojnog supruga, naslijedila, između ostalog i grobnicu na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu, namijenjenu za osam osoba, kategorije I, na lokaciji Groblje 1, polje 19, red 13, grobni broj 02. Navela je kako pokojni FB nikada nije bio vlasnik predmetne grobnice iako je prema dopisu Komunalac d.o.o. [adresa], pokojni FB, prethodno, prije tuženice, bio upisan kao nositelj prava korištenja počevši od 14. prosinca 1983., na temelju usmene izjave, sukladno tada važećim propisima. Nadalje je navela kako je prije pokojnog FB kao vlasnik predmetne grobnice u evidenciji Komunalac d.o.o. bio upisan ČB, otac tužiteljice i pokojnog FB, sve do 14. prosinca 1983. godine. Otac tužiteljice pokojni ČB preminuo je 13. prosinca 1983., te tužiteljica smatra kako prijenos prava vlasništva s pokojnog ČB na pokojnog FB nije mogao biti izvršen temeljem pravnog posla, pa i usmeno sklopljenog jer u vrijeme upisa pokojnog FB kao vlasnik grobnice i davanja navode izjave, ČB je već bio pokojni, dok drugog pravnog temelja za prijenos prava vlasništva s ČB na FB nema.

Tužiteljica je navela kako pokojni FB nikada nije bio vlasnik predmetne grobnice, nego je on od smrti ČB tužiteljica bila vlasnica predmetne grobnice u ½ dijela, dok je u drugom djelu vlasnica bila njezina pokojna sestra BB. Nadalje, navela je kako je iza njezina pokojnog oca ČB vođen ostavinski postupak pod brojem: O-250/84, u kojem postupku je njezin sada pokojni brat FB predao oporuku pokojnog ČB, koju je sud istoga dana proglasio te su nasljednici dali izjave da oporuku priznaju istinitom i valjanom i predlažu da se na temelju oporuke provede ostavinska rasprava.

Tužiteljica je navela kako je iz predmetne oporuke pokojnog ČB od 20. lipnja 1979. godine razvidno da je on za svoje sveopće sljednike imenovao tužiteljicu i njezinu sada pokojnu sestru BB te je izrijekom naveo da u vlasništvu ima obiteljsku grobnicu na Gradskom groblju sv. Lovro. Nadalje je navela kako se ona dva puta dopisima od 27. svibnja 2019. i 14. lipnja 2019. putem punomoćnika obraćala tuženici radi pokušaja mirnog rješenja spora, a na što se tuženica telefonskim putem očitovala da nije spremna mirnim putem riješiti spor.

U konačnici tužiteljica je navela kako ona smatra da joj pripada ½ vlasništva na grobnici na [adresa], namijenjenu za osam osoba, kategorije I, na lokaciji Groblje 1, polje 19, red 13, grobni broj 02.

2. Ovosudnim rješenjem broj: P-1337/19-2 od 11. prosinca 2019. određena je zabilježba spora na grobnici, na Gradskom groblju u [adresa], namijenjenu za osam osoba kategorije I, na lokaciji Groblje 1, polje 19, red 13, grobni broj 02, te je naloženo Komunalac d.o.o. izvršiti zabilježbu spora.

3. Tuženici su tužba s pozivom za davanje odgovora na tužbu dostavljeni 17. prosinca 2019. što proizlazi iz povratnice koja prileži poleđini stranice spisa 21. Tuženica nije podnijela pisani odgovor na tužbu.

4. Na pripremnom ročištu održanom kod ovoga suda 4. ožujka 2021. tužiteljica je ustrajala kod podnesene tužbe, a tužena je iznijela odgovor na tužbu u kojemu je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Nadalje, tuženica je navela da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o obiteljskoj grobnici ČB, te je njezin pokojni svekar, otac tužiteljice pokojni ČB za života govorio da ne želi da se obiteljska grobnica „cijepa“ jer će ondje biti sahranjena cijela obitelj. Također je navela da je ona vlasnica grobnice, a da će poslije njezine smrti istu održavati LB te da se tužiteljica EB može sahraniti u predmetnu grobnicu, o čemu posjeduje i pisanu ispravu koju je imala namjeru predati Komunalac d.o.o., ali su joj rekli da u odnosu na predmetnu grobnicu postoji zabrana.

5. U tijeku postupka, a nakon zaključenja glavne rasprave tužiteljica EB je preminula, te je sud rješenjem poslovni broj: P-1337/2019-21 od 10. siječnja 2025. odredio prekid postupka, a isti postupak je nastavljen ovosudnim rješenjem poslovni broj: P-1337/2019-24 od 25. veljače 2025. s nasljednicom tužiteljice, ŠBCŠ, kćerkom.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među parničnim strankama sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je pripada li tužiteljici pravo na ½ vlasništva grobnice na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu, namijenjenu za osam osoba, kategorije I, na lokaciji Groblje 1, polje 19, red 13, grobni broj 02.

8. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, i donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta te su pročitane isprave i to: rješenje o nasljeđivanju ovog suda broj 0-303/2019-7 od 8. travnja 2019., dopis tužiteljice upućen TD Komunalac d.o.o. od 28. kolovoza 2019., očitovanje TD Komunalac d.o.o. od 4. rujna 2019. s preslikom evidencije nositelja prava korištenja, dopis tužiteljice upućen tuženici od 27. svibnja 2019. i 14. lipnja 2019., izvršen je uvid u ovosudne spise poslovni broj: O- 303/2019 i O-250/84, pregled grobnih mjesta TD Komunalac d.o.o., rješenje TD Komunalac d.o.o. broj 252/19 od 15. svibnja 2019., ugovor o odvozu kornunalnog otpada od 26. veljače 2019., računi (str. 31 do 39), nalog za naplatu i račun (stranica spisa 40 i 41), ugovor — 33 od 8. travnja 1981 ., potvrde o plaćenim platnim nalozima (stranica spisa 44-57), saslušani su kao svjedoci ŠBC, LB te tuženica kao stranka u svrhu dokazivanja.

Sud nije proveo dokaz saslušanjem TB jer je punomoćnik tužiteljice na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 3. prosinca 2024. odustao od toga dokaznog prijedloga.

8.1. Iz gore navedenih isprava razvidno je da je pri TD Komunalac d.o.o. nositelj prava korištenja grobnice upisan je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nade Kemec u [adresa] poslovni broj: O-303/19-7, UPP/OS-54/19 od 8. travnja 2019. donesenom u ostavinskom postupku iza pokojnog SB, koji je bio prethodno upisan kao korisnik prava korištenja. Prijenos prava korištenja s pokojnog VB na pokojnog SB izvršen je 14. prosinca 1983. na temelju usmene izjave, sukladno tada važećim propisima (stranica spisa 8).

Iz rješenja o javnog bilježnika Nade Kemec u [adresa] poslovni broj: O-303/19-7, UPP/OS-54/19 od 8. travnja 2019. razvidno je da ostavinsku imovinu iza pokojnog FB čini i grobnica na [adresa] u [adresa], u cijelosti, šifra kupca 590240, vrsta objekta: Grobnica, broj mjesta: 8, kategorija I, na lokaciji Groblje 1, polje 19, red 13, grobni broj 02, a njegovim nasljednikom proglašena je ŠB, supruga, u cijelosti (stranica spisa 4-6).

Iz evidencije TD Komunalac d.o.o. razvidno je da je troškove grobne naknade plaćao ČB, a zatim FB (stranica spisa 9).

Iz oporuke ČB razvidno je da u istoj navodi „Isto tako posjedujem obiteljsku grobnicu na ovdašnjem RK groblju „Sv. Lovro“, pa u slučaju smrti moje surpuge PB rođene Š ista treba da bude sahranjena u ovu moju obiteljsku grobnicu.“ Predmetnom oporukom ČB je kao svoje univerzalne nasljednike odredio BB i ŠBC PB te u odnosu na iste raspolagao svojim nekretninama. (stranica spisa 14).

9. Saslušana kao svjedok, prije zaključenja glavne rasprave i njezina stupanja u parnicu, ŠBC iskazala je kako je predmetna grobnica obiteljska grobnica obitelji ČB te nikada nije bilo problema glede sahranjivanja članova obitelji u tu grobnicu. Nadalje je iskazala kako je pokojni FB brinuo o plaćanju računa vezanih za troškove predmetne grobnice. Iskazala je i kako je EB pokojnom SB davala novce za potrebe podmirivanja računa za grobno mjesto, kada god bi pokojni FB to od nje zatražio, a on joj tim prilikama nije na uvid davao račune. Poznato joj je da je za života pokojnog FB postavljen novi spomenik na predmetnu grobnicu, nije joj poznato koliko je to koštalo, ali joj je poznato da je njezina majka EB financijski sudjelovala u plaćanju troškova izrade i postavljanja novog spomenika. E je iskazala kako joj je tek nakon provedenog ostavinskog postupka iza pokojnog FB postalo poznato da se on vodi kao vlasnik predmetne grobnice, ali joj nije poznato na koji način je on postao vlasnikom. Iskazala je kako su njezina majka EB, sada pokojna i FB za života bili u dobrim odnosima te se nikada nije postavljalo pitanje na kome se vodi grobnica jer je pokojni FB bio najstariji u obitelji i on je u to vrijeme preuzeo svu brigu za grobnicu i grobno mjesto obitelji FB, a nitko u obitelji nije znao da se on vodi kao vlasnik predmetne grobnice je o tome nikome nije ništa govorio. Nadalje je iskazala kako su EB i FB imali i brata HB koji je preminuo 2006. godine, F koji je preminuo 1982. godine te sestru ZB (ĐB) koja je preminula 2006., a iza koje je ostao sin LB. Svo troje spomenutih, HB, Č i ZB, sahranjeni su u predmetnu grobnicu. Također, u predmetnoj grobnici koju je kupio ČB 50-ig godina prošlog stoljeća sahranjen je i njezin otac B te ZB, sestra ČB, JB, druga supruga ČB, RB, ĆB prva supruga djeda ČB, te CB, supruga pok. HB.

9.1. Svjedok LB iskazao je da je on sin pokojne BB, sestre pokojnog FB i DB. Iskazao je da se nakon smrti ČB njegova djeca nisu dogovarala o grobnici. Svjedok nema saznanja po kojoj osnovi je pokojni FB upisan kao vlasnik predmetne grobnice, međutim, poznato mu je da je pokojni FB, za života, dva puta renovirao predmetnu grobnicu na način da je istu oličio iznutra, ali mu nije poznato tko je tu renovaciju financirao. Nadalje, iskazao je kako je pokojni ČB za života rekao kako želi da brigu o obiteljskoj grobnici preuzme FB, koji je vodio računa o plaćanju grobne naknade i ostalih računa vezanih za predmetnu grobnicu. Također je iskazao kako je u plaćanju spomenutih računa vezanih za grobnicu sudjelovala i EB za života, do unazad tri godine, a ranije i pokojni HB koji je preminuo 2008. godine, dok njegovi potomci nisu nastavili to financiranje. Iskazao je kako je i sam financijski sudjelovao u plaćanju troškova predmetne grobnice nakon smrti njegove majke BB tijekom 2006. godine. Svjedok je iskazao kako mu je poznato da je na grobnici podignut spomenik, ali nema saznanja kada je podignut niti tko je snosio troškove tog spomenika. Nadalje, iskazao je kako je EB prestala doprinositi troškovima održavanja grobnice, odnosno grobnog mjesta nakon okončanja ostavinskog postupka iza pokojnog SB. Svjedok je iskazao kako mu je poznato da se uplatnice na ime grobne naknade dostavljaju tuženici na njezinu adresu, ali mu nije poznato na koji novčani iznos iste glase. S tim u svezi iskazao je kako ga tuženica nije pitala da sudjeluje u plaćanju grobne naknade, ali se ima namjeru ponuditi plaćati dio troškova koji bi se odnosio na njega. Svjedok je, nadalje, iskazao kako mu je tuženica ponudila da mu daruje grobnicu s obzirom da on vodi najviše brige o obiteljskoj grobnici, i s obzirom da su u istu sahranjeni njegovi preci. Svjedok je naveo kako više od 15 godina nije imao nikakvu komunikaciju sa sada pokojnom EB.

9.2. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja tužena ŠB iskazala je da se u konkretnom slučaju radi o obiteljskoj grobnici obitelji ŠB na gradskom groblju [adresa] u [adresa]. Nadalje je iskazala kako je on udajom stekla prezime ŠB, a predmetnu grobnicu ona je stekla nasljedstvom iza pokojnog supruga FB. Tuženica je iskazala kako su u predmetnu grobnicu sahranjeni i suprug DB. njezina tetka, suprug i svekar, svekrva tuženice dva brata i sestra tuženicina supruga, te supruga njegova brata, majka tuženicina svekra. Nadalje je iskazala kako je njezin pokojni suprug predmetnu grobnicu stekao od svojega oca. S tim u svezi navela je kako je suprug tužene razgovarao sa svojim ocem, dok PB to nije učinila, a tužena smatra da je imala dovoljno vremena da se glede predmetne grobnice dogovori s ocem i bratom za njihova života. Pojašnjavajući način stjecanja predmetne grobnice od strane njezina supruga, iskazala je da je njezin suprug predmetnu nekretninu stekao 1983. nakon smrti njegova oca ČB, jer su od tada svi računi stizali na ime njezina pokojnog supruga na adresu njegova stanovanja. Tuženica je, nadalje iskazala kako je od smrti njezina svekra pa do smrti njezina supruga (1983-2019.) naknade za korištenje i održavanje predmetnog grobnog mjesta mogu plaćao njezin suprug, njezin djever i EB. S tim u svezi, navela je da se plaćanje odvijalo tako da bi njezin suprug dobio uplatnicu, a i EB i djever su davali novce za podmirenje tih troškova. Nadalje je iskazala kako je nakon smrti njezina svekra, ČB predmetna grobnica renovirana, a troškove renovacije zajednički su snosili njezin suprug, djever i EB. Tužena ŠB dodatno je istaknula kako je želja njezina pokojnog svekra bila da se predmetna grobnica „ne cijepa“, stoga se protivi tužbi jer želi ispoštovati volju njezina svekra. Tužena je posebno istaknula kako ne uskraćuje DB pravo da se sahrani u predmetnu grobnicu, stoga smatra da one obje imaju pravo ukopa u predmetnu grobnicu jer je EB djevojački ŠB te joj tuženica ne osporava pravo ukopa u predmetnu grobnicu. Nadalje je iskazala kako je njezin suprug za života stekao određenu imovinu darovanjem do oca, dok ne zna je li PB što stekla darovanjem niti ima saznanja što je bio sadržaj oporuke njezina svekra. Tuženica je iskazala kako nakon smrti njezina supruga FB sve troškove glede održavanja grobnog mjesta ona snosi samostalno.

9.3. Navedene personalne dokaze sud je cijenio iskrenim, budući da su isti u skladu s materijalnim dokazima u spisu i u međusobnom su suglasju glede podmirivanja troškova grobne naknade, izrade i dogradnje spomenika, kao i glede korištenja predmetne grobnice od strane pokojnog ČB i FB.

9.4. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. -dalje: ZPP) kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

10. Na temelju svih izvedenih dokaza sud utvrđuje da se deklaratorni tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje prava vlasništva u ½ suvlasničkog dijela u koristi tužiteljice, odnosno njezine pravne prednice DB na predmetnoj grobnici. S tim u svezi valja istaknuti da sukladno ranijem Zakonu o grobljima ("Narodne novine" br. 26/60., 46/61., 15/65.- dalje: ZoG/60) koji je bio na snazi u vrijeme kada je pravo korištenja grobnog mjesta stekao FB, ali i prema važećem Zakonu o grobljima ("Narodne novine" broj: 78/2025) groblja su vlasništvo jedinica lokalne samouprave, s tim da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme i o tome donosi rješenje (članak 13. stavak 2. ZoG/60), odnosno propisano je da će upravitelj groblja, nakon što mu javni bilježnik dostavi rješenje o nasljeđivanju ili ugovor o ustupu grobnog mjesta, rješenjem utvrditi novog korisnika grobnog mjesta i upisati ga u grobni očevidnik (članak 18. stavak 9. ZoG/25). Dakle, valja razlikovati pravo vlasništva od prava korištenja grobnog mjesta.

11. Tužiteljica tužbom traži utvrđenja prava na ½ predmetne grobnice, pa u tom smislu sud cijeni da je tužbeni zahtjev nije osnovan jer sukladno ZoG vlasnicima groblja mogu biti samo jedinice lokalne samouprave, stoga sud nije mogao prihvatiti tužbeni zahtjev.

12. Prema ranijem ZoG/60 groblje je skup zemljišnih čestica određenih za ukop pokojnika. U katastru grobnih mjesta upisuje se pravo korištenja, a ne pravo vlasništva, odnosno suvlasništva. Ovo stoga što se prema članku 9 Zakona o grobljima iz 1965. godine na grobnom mjestu moglo steći samo pravo korištenja, a ne i pravo vlasništva. Jednako uređenje ima i sada važeći ZoG koji je pravo vlasništva grobnog mjesta ograničio isključivo na jedinice lokalne samouprave dok prema članku 18. ZoG pravo korištenja grobnog mjesta može se steći i isto je predmet nasljeđivanja.

12.1. Na identičan način tu materiju regulira i Zakon o grobljima iz 1998. g. Dakle, glede grobnog mjesta postoji samo pravo korištenja, odnosno sukorištenja, dok pravo vlasništva može postojati samo na nadgrobnom spomeniku.

13. Iz tužbe proizlazi da tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev na tvrdnji da je ona zajedno sa svojom pokojnom sestrom BB stekla pravo vlasništva, odnosno suvlasništva predmetne grobnice, temeljem oporučnog raspolaganja njihova oca pokojnog ČB.

13.1. Iz činjeničnog utvrđenja ovoga suda proizlazi da je korisnica grobnog mjesta koje je predmet postupka tužena ŠB, koja je kod upravitelja groblja TD Komunalac d.o.o. u očevidniku upisana temeljem nasljeđivanja iza svojega pokojnog supruga FB, i to temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nade Kemec u [adresa] poslovni broj: O-303/19-7, UPP/OS-54/19 od 8. travnja 2019. Nadalje, pokojni FB upisano pravo korištenja grobnoga mjesta imao je od 14. prosinca 1983. godine temeljem usmene izjave.

13.2. Valja istaknuti i kako se pravo korištenja grobnog mjesta može steći jedino derivativno i to davanjem na korištenje grobnog mjesta, kako to propisuje čl. 9. st. 1. ZoG/65, odnosno čl. 13. st. 1. Zakona o grobljima ("Narodne novine" br. 19/98-dalje: ZoG/98), nasljeđivanjem ili ustupom, sukladno čl. 12. ZoG/65, odnosno čl. 15. st. 4. ZoG/98, jer je pravo korištenja grobnog mjesta specifično subjektivno pravo nositelja tog prava i to pravo ne može se izvorno stjecati. Iz sadržaja oporuke ČB razvidno je da je da je isti za svoje univerzalne slijednike imenovao KB i BB, dok u odnos na grobno mjesto nije naveo u čiju koristi i na koje dijelove njime oporučno raspolaže, stoga je za zaključiti da pravo korištenja grobnog mjesta temeljem nasljeđivanja nije upisano na KB i BB, nego je na temelju ustupa upisano na ime FB, nakon čije smrti nasljeđivanjem pravo korištenja stječe tuženica.

14. Dakle, groblja su izvan pravnog prometa (res extra commercium), a vlasnik groblja je jedinica lokalne samouprave, po upravi groblja, daje grobno mjesto na korištenje prema čl. 13. st. 1. ZoG/98, a isto je bilo propisano i čl. 9. ranije važećeg ZoG/65.

Grobni očevidnik koji je dužna voditi Uprava groblja je javni registar pa time i upisi u ove Očevidnike imaju snagu javnih isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP, kojima se dokazuje istinitost onoga što se takvom ispravom potvrđuje. Dakle, prema sudu dostupnim podacima kao korisnik grobnoga mjesta upisana je ovdje tuženice.

15. Odredbom članka 2. ZPP propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, te sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan. Temeljem citirane zakonske odredbe sud je odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu, u granicama postavljenog zahtjeva utvrdio da sukladno odredbama Zakona o grobljima tužiteljica, odnosno njezina pravna prednica nije mogla steći pravo vlasništva, nego eventualno pravo korištenja grobnoga mjesta, odnosno grobnice, stoga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

16. S obzirom da je tužena uspjela u parnici, a ista se do zaključenja glavne rasprave zastupala pred sudom samostalno te nije potraživala troškove, presuda ne sadrži odluku o trošku.

17. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 1. srpnja 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica ŠBCŠ, po punomoćniku Tihomiru Kovačiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu

2. Tužena ŠB po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., Pisarnica u Slavonskom Brodu