P-4408/2023-37

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužiteljice DRU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik mr.sc. Dean Rahan, odvjetnik u Supetru, protiv tuženika BRU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Gordan Lolić odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban & Gordan Lolić, Split, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice mr.sc. Deana Rahana, odvjetnik u Supetru i punomoćnika tuženika Gordana Lolića, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban & Gordan Lolić, Split, na ročištu radi objave presude 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj DRU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, Zemljišnoknjižni odjel Supetar, kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća, dvor, Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za 2/8 dijela, te je ovlaštena, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama, zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime, za 2/8 dijela, uz istodobni izbris toga prava sa imena svih tuženika, za cijelo."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 14.460,00 eura, sve u roku od 15 (petnaest dana).

Obrazloženje

1. Kod ovog suda 24. listopada 2023., zaprimljena je tužba tužiteljice DRU protiv tuženika BRU i DR kojom tužiteljica traži da se utvrdi vlasnicom nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća, dvor, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za 2/8 dijela. Podneskom od 30. studenog 2023. tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev na način da istim traži da se utvrdi vlasnicom za 6/8 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U tužbi tužiteljica navodi da se na predmetnoj nekretnini nalazi zgrada od 1900. godine kao i vrt iza te kuće, a ona da je nasljeđivanjem iza svog pok. oca BR i pok. brata vlasnica idealnog dijela za ¼ te da koristi kuću i dvor iza kuće u neprekinutom kontinuitetu i neometano pedeset dvije godine. U naravi da je to dio kuće koji predstavlja prizemlje s terasom i bunarom ispod terase, ali vrt i ispred ulaza, u kuhinji mali dvor te pola vrta gdje je vlasnik legaliziranog objekta legaliziranog objekta.

2. U svom na odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 27. ožujka 2024. tuženik CRU usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu kao neurednom i neosnovanom u cijelosti te predložio odbacivanje tužbe podredno odbijanje. Navodi da je tužba u potpunosti promašena, nerazumljiva, suprotna osnovnim načelima parničnog postupka i načelima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a niti ista sadrži osnovne elemente po kojima bi se moglo postupati. Tužba da ne sadrži petit, pa da je već stoga istu potrebno odbaciti, a ista da je pisana rukom, neuredno i nerazumljivo. Također, navodi da je u tužbi kao II. tuženik naznačen DR koji da je pokojni otac I. tuženika koji je već u vrijeme podnošenja tužbe preminuo, a što da je i sama tužiteljica navela u tužbi, pa kako tužiteljica nije tužbom obuhvatila sve tuženike koji da su ujedno nužni i jedinstveni suparničari to da je tužbu pozivom na odredbu čl. 83 ZPP-a potrebno odbaciti u cijelosti. Dodatno navodi da je tužba i meritorno u cijelosti neosnovana, naime, navod da tužiteljica predmetnu nekretninu posjeduje neprekinuto 52 godine da je netočan. Tuženik da je već sada uknjižen za 2/8 dijela cjeline predmetne nekretnine, a koji udio da je stekao temeljem valjanog pravnog posla, ugovora o kupoprodaji. DR, kojeg je tužiteljica označila kao II. tuženika da je pok. otac I. tuženika koji da je uknjižen za 4/8 dijela predmetne nekretnine, a iza kojeg da je u tijeku ostavinski postupak koji da još nije okončan. Pok. DR da je oporučno raspolagao vlastitom imovinom uključujući predmetnom u korist svoje pok. supruge D, majke I. tuženika s kojom I. tuženik da ima zaključen ugovor uzdržavanju predmet kojeg je sporna nekretnina, a koji ugovor da je u cijelosti konzumiran te bi shodno navedenom i ishodu ostavinskog postupka I. tuženik trebao biti uknjižen kao vlasnik preostale polovice predmetnog stana, one polovice gdje je trenutno upisan njegov pok. otac, II. tuženik. Ističe da je on knjižni vlasnik predmetne nekretnine za 2/8 dijela cjeline te ujedno i izvanknjižni vlasnik još ½ dijela cjeline. Međutim, između I. tuženika te ostalih zakonskih nasljednika njegovog pok. oca i to baš B i CR, djece pok. HR, brata I. tuženika i sina DR zbog spora oko sastava ostavinske imovine da je u tijeku parnični postupak zbog čega da je ostavinski postupak iza pok. DR u prekidu. Naglašava da su otac tužiteljice pok. JR te otac tuženika braća, a samim time da su tužiteljica i I. tuženik prvi rođaci, zbog čega nema govora o dosjelosti od strane tužiteljice niti je ista moguća između krvnih srodnika. Stoga prigovora aktivnoj legitimaciji tužiteljice te promašenoj pasivnoj legitimaciji. Konačno navodi, a u odnosu na pozivanje tužiteljice da koristi kuću i dvor 52 godine, da je tužiteljica samovlasno bez pravnog osnova pa i na prijevaru "zapačala" (zaposjela) određeni dio nekretnine, iz kojeg razloga da je pred ovim sudom vođen niz postupaka, a tužiteljica da ni na koji način nije savjesni posjednik niti ista to može biti u odnosu na tuženika kao uknjiženog vlasnika nekretnine kao nasljednika preminulog uknjiženog vlasnika nekretnine i kao svog prvog rođaka. Stoga, predlaže tužbu odbaciti, podredno istu odbiti.

3. Na ročištu od 26. rujna 2024. tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika DR pa je sud raspravnim rješenjem utvrdio povlačenje tužbe u odnosu na tuženika DR.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem zapisnika od 23. travnja 1971. pod poslovnim brojem R1 16/70, skice predmetne nekretnine (list 16 spisa) rješenja ovog suda pod poslovnim brojem Z-4147/2023 od 31. siječnja 2023., presude ovog suda pod poslovnim brojem P-4654/16 od 5. travnja 2019., zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], saslušanjem svjedokinja KR i ŠR te saslušanjem parničnih stranaka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi vlasnicom 2/8 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća, dvor, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to temeljem instituta dosjelosti, a koji dio da u naravi predstavlja dio prizemlja kuće sa terasom i bunarom ispod terase, mali vrt ispred ulaza, u kuhinji mali dvor, te pola vrta gdje je vlasnik legalizirano objekta.

7. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je, ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravno odlučne činjenice.

8. Pregledom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu utvrđeno je da su kao suvlasnici iste upisani tužiteljica za sveukupno 2/8 dijela, tuženik za 2/8 dijela, te DR za 4/8 dijela.

9. Pregledom i čitanjem nagodbe sklopljene na zapisniku pred Općinskim sudom u Supetru od dana 23. travnja 1971. u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem R1- 16/70 utvrđeno je da su stranke složne da stojnu kuću, dvije cisterne, konobu uz kuću, te okolni teren oko kuće i vrtove oko kuće podijele na tri dijela i to na način da GR. C ima pripasti 1/2 dijela cjelokupnog imanja drugi kat sa novo izgrađenim aneksom na drugom katu i sa cijelim potkrovljem, stojne zgrade, terasa sa južne strane II kata, stepenište sa južne strane te ½ vrta iznad kuće tj. sa istočne strane, i to južni dio kao i cisterna koja se nalazi u istočnom vrtu pod cestom, DR BR pok. C ima pripasti ¼ dijela cjelokupnog imanja, južni dio prvog kata stojne zgrade koji se sastoji od salona, kuhinje, hodnika koji predstavlja glavni ulaz u kuću i bivšeg prostora stepenište sa terasom koja se nalazi sa južne strane tog dijela stana, cisternom ispod te terase te dvorišnog prostora sa istočne strane pred kuhinjom u širini od 2,50 metara i dvorišnog prostora sa zapadne strane zgrade po cijeloj širini kuće, kao i jedna polovina istočnog vrta i to sjeverni dio, dok DR LR, DR H ud. J i maloljetnom DR HR pok. J ima pripasti ¼ dijela cjelokupnog imanja sjeverni dio I kata koji se sastoji od dvije sobe sa sjeverne strane, dvorišnog prostora sa istočne strane zgrade i to dijela tog prostora u širini odnosno u dužini od 3,65 metara sa stepeništem na tom dijelu prostora te vrta sa sjeverne strane zgrade, konoba sa terasom koja se nalazi na sjevernoj strani zgrade odnosno sjeverno od sjevernog dijela vrta, a kako je to opisano u nagodbi.

10. Pregledom i čitanjem rješenja ovog suda pod poslovnim brojem Z-4147/2023 od 31. siječnja 2023. utvrđeno je da je tužiteljica upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine za 1/8 dijela temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mile Čipčić odnesenog u ostavinskom postupku iza pok. ER.

11. Pregledom i čitanjem pravomoćne presude ovog suda pod poslovnim brojem P- 4656/16 od 5. travnja 2019. utvrđeno je da je istom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ovdje tuženika kojim isti zahtijeva zaštitu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini.

12. Pregledom i čitanjem ostavinskog spisa Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O-966/2001 proizlazi da se isti vodi iza smrti pok. DR, pravnog prednika tuženika, a koji postupak do danas nije okončan zbog spora koji je u tijeku postupka nastao između nasljednika pok. DR.

13. U postupku su saslušani svjedoci KR i ŠR. Svjedokinja KR u svom iskazu navodi da je inače daljnja rođakinja parničnih stranka, međutim u bližim odnosima da je bila sa obitelji tuženika BRU, i to na način da su se međusobno posjećivali. Njezina obitelj i ona da su dolazili u njihovu kuću u [adresa]. Kuća u [adresa] da je bila u vlasništvu trojice braće LR, GR i BR, BR da je otac tužiteljice, a GR otac tuženika BRU. Predmetna kuća među njima da je bila podijeljena na način da je gornji kat koristio pok. GR, dok su donji kat koristili LR i BR. Nije joj poznato koliki je udio svakome od njih pripadao. LR da je svoj dio kuće prodao BRU, međutim ne zna kada je to bilo, a ista ne zna koji je dio koristio LR, jer ona nikada nije bila u tom dijelu. BR i njegova obitelj da su koristili terasu, salon koji je bio jedna ogromna prostorija, kuhinju, jedan dio dvorišta iza kuhinje cca. 2 – 3 m2, hodnik i kupatilo. Među braćom nije bilo nikada spora oko podijele ove nekretnine i način korištenja iste, međutim poznato joj je da je kasnije nastao spor između BRU i nasljednika BR, odnosno DRU i njezinog brata, a sve budući da je BRU svojatao hodnik u prizemlju, kupatilo, i to na način da je pregradio taj hodnik, tako da DRU i njezin brat petnaest godina nisu mogli dolaziti u tu kuću. Poznato joj je da su se vezano za to vodili sporovi. Iza kuće postoji zemljište na kojem su izgrađene dvije kućice, jednu kućicu da je izgradio GR, a drugu BR, te su se tako i koristile.

14. Svjedokinja ŠR u svom je iskazu navela da su joj donekle poznati detalji ovog spora. Njezini roditelji i roditelji tužiteljice DRU da su bili prijatelji, radili su zajedno u Pomgrada, živjeli su u istoj zgradi, tako da je ona u nekoliko navrata ljetovala u njenoj kući u [adresa]. Dio u kojem bi oni boravili da se nalazio u prizemlju, a sastojao se od kuhinje, sobe, hodnika i wc-a, a ispred da je bila i velika terasa koju su koristili. Prije nekih 10-ak godina da je sudjelovala kao svjedok u postupku u kojem je bilo riječ o rušenju zida u tom dijelu kuće. Svjedokinja ne zna tko su bili ni kako su se zvali stričevi tužiteljice DRU, a niti ima saznanja o tome na koji način je ova kuća podijeljena unutar njezine obitelji. Kućicu koja se nalazi na zemlji iza kuće da je gradio otac tužiteljice, ali ne zna ništa o podjeli iste. Poznato joj je da se tuženik bunio oko tog zemljišta iza kuće i tih kućica.

15. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem iza svo pok. oca BR i svog pok. brata PR. Osim toga, ona da je u posjedu predmetnog dijela zgrade više od 52 godine. Ističe da je postojao dogovor između njezinog pok. oca i oca tuženika, koji su bili dva brata, kojim su oni međusobno podijelili ovu kuću, i to na način da se točno znalo što je kome pripalo, svatko od braće da je imao svoj ulaz, svoj kućni broj na predmetnoj zgradi koja se inače sastojala od tri kata. Inače, navodi da se radi se o staroj zgradi koja je nekoć predstavljala pansion, prvi turistički objekt na Braču, i ona se od strane njihovih obitelji koristila kao kuća za odmor, dok su njezina obitelj i obitelj tuženika živjeli u [adresa]. U spisu da postoje pisma priznanja tuženika da su ona i njezina obitelj u posjedu točno određenog dijela zgrade za kojeg tvrdi da je njezino vlasništvo, a te svoje tvrdnje da temelji na nagodbi koja je sklopljena između njenog oca i tuženikovog oca, pa smatra da nju takva nagodba obvezuje. Prema toj nagodbi njenom ocu da je pripalo pola prizemlja predmetne zgrade, a zapravo da se radi o dijelu koji je veći od polovine prizemlja iz razloga što se njezin otac odrekao ¼ potkrovlja zgrade kako bi dobio cjelinu stana u prizemlju. To prizemlje da se sastoji se od salona, kuhinje, kupatila i WC-a, te malog dvorišta uz kuhinju, kao i terase za istočne strane ispod koje se nalazi bunar, te polovica zemljišta iza kuće sa sjeverne strane. Također, njenom ocu da je pripao jedan mali vrt ispred glavnog ulaza u prizemlju. Podjela između njenog oca i oca tuženika da je bila 1974. od kada njezin otac, a nakon njegove smrti ona u cijelosti koristi ovaj spomenuti dio zgrade te ih nitko od te podjele nije ometao u korištenju tog dijela. Što se tiče tuženikovog oca njemu da je tom podjelom pripao I kat koji se sastoj od 5 soba te ½ potkrovlja, sve to zajedno sa terasom na zapadnoj strani zgrade te konobom na rivi koja je ispod te terase, te polovina vrta sa sjeverne strane. Nakon smrti njenog oca da su ga naslijedili njezin brat i ona, međutim kako je njezin brat umro prije nje, bez nasljednika, ona da je naslijedila njegov dio. Što se tiče tuženikovog oca, ostavinski postupak da je još uvijek u tijeku, a iza njega da su ostali tuženik te tuženikov brat koji je preminuo, a koji je imao ženu i dvoje djece. Posebno upitana koliki bi trebali biti udjeli nje i tuženika u predmetnoj zgradi navela je da je njezin udio u predmetnoj zgradi ovaj dio koji je navela da joj je pripao iza smrti njenog oca, a tuženiku da bi trebao pripasti dio koji ga slijedi nakon njegovog oca, i dio koji je kupio od LR, također njenog rođaka. Dodatno je navela da je njezin otac imao osim brat GR, tuženikovog oca, i brata K koji je imao sinove LR i J, a kako je Š umro, da su ga naslijedili supruga H i sin G. Tuženik da je upravo od nasljednika trećeg brata K kupio njihov dio u predmetnoj zgradi. Posebno upitana je li se LR kao nasljednik K slagao sa nagodbom sklopljenom između njezina oca i oca tuženika navela je da postoji dokument u kojem je navedeno da se LR slagao s tim, on da je prema tom dokumentu zastupao H i njezinog sina K, međutim, on tu nagodbu da nikada nije potpisao, ali je na sudu rekao da se prešutno slagao s tim. Navela je da je tuženik stekao svoj trenutni udio u predmetnoj zgradi tako što je taj dio kupio, i taj dio da on i koristi. Ona da ovom tužbom traži da se utvrdi vlasnicom onoga što je njeno, što koristi i ne dira se u udio tuženika. Posebno upitana navela je i da je prodala dio svog suvlasničkog udjela u predmetnoj nekretnini trećoj osobi.

16. Tuženik je u svom iskazu naveo da je postojala namjera između njegovog oca i njegovog brata BR te sina njihovog trećeg brata K koji se zvao LR da se sklopi nagodba kojim bi oni međusobno podijelili vlasništvo predmetne zgrade. Zbog toga da je 1971. godine sastavljena nagodba prema kojoj je FR trebalo pripasti ½ predmetne zgrade, i to cijeli I kat i potkrovlje, ½ vrta i to s desne strane, BR da je dodijeljeno više od polovice površine prizemlja, vrt ispred kuće i s desne strane terasa. LR da je trebala pripasti lijeva strana prizemlja koja se sastoji od dvije sobe, niti pola dvora od iza kuće i okućnica sa lijeve strane kuće zajedno sa okućnicom. Dakle, prema toj nagodbi najveći i najljepši dio kuće da su trebali dobiti GR i BR, dok da je LR tu najgore prošao. Upravo iz toga razloga LR da nikada nije potpisao ovu nagodbu jer se nikada nije složio sa ovakvom podjelom kuće prema kojoj bi on trebao dobiti manje od ¼ koja bi njemu pripadala, pa čak i zbog protesta da nije ni dolazio u kuću. S obzirom da ova nagodba nikada nije bila potpisana, njegov otac i tužiteljičin otac da se nisu nikada uspjeli uknjižiti na ovaj dio, a tužiteljičina tužba da je zapravo pokušaj da legalizira tu prevaru koju su napravili njegov otac i njezin otac 1971. On da je 1997. godine kupio suvlasnički udio koji je pripadao LR, a na koji je on bio uknjižen, i to da nije onaj dio koji bi njemu trebao pripasti temeljem nagodbe, već onaj koji mu je stvarno pripadao. Dakle, on da nikada nije kupio od LR realni dio ove nekretnine koji bi njemu trebao pripasti prema nagodbi, već njegov suvlasnički udio. Posebno upitan naveo je da njemu nije poznato da bi LR bio namiren u cijelosti u svom suvlasničkom dijelu drugim nekretninama, i to dijelom kuće u [adresa], koji je pripao LR te građevinska parcela prvi red uz more u [adresa], a koji su mu ustupili BR i FR.

17. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/6, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP-a) propisano je da se pravo vlasništva može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

18. Prema postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži utvrđenja prava suvlasništva za 2/8 dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća, dvor, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), temeljem instituta dosjelosti, a na kojem suvlasničkom dijelu je upisano pravo vlasništva u korist tuženika, s tim da je tužiteljica već upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine za sveukupno ¼ dijela. Međutim, prema činjeničnoj osnovi tužbe, koja također veže sud i koja bi opravdavala postavljeni tužbeni zahtjev, tužiteljica tvrdi da je navedeno suvlasništvo stekla posjedovanjem točno određenog dijela predmetne nekretnine, i to dijela kuće koji predstavlja prizemlje s terasom i bunarom ispod terase, vrt ispred ulaza, u kuhinji mali dvor te pola vrta na kojem se nalazi legalizirani objekt. Naime, navedene tvrdnje tužiteljica temelji na činjenici da su prednici parničnih stranaka sudskom nagodbom od dana 23. travnja 1971. pod poslovnim brojem R1-61/70 izvršili diobu prava vlasništva predmetne nekretnine na način da je predniku tužiteljice, pok. BR, pripala ¼ dijela cjelokupne nekretnine, i to južni dio prvog kata stojne zgrade koji se sastoji od salona, kuhinje, hodnika koji predstavlja glavni ulaz u kuću i bivšeg prostora stepenište sa terasom koja se nalazi sa južne strane tog dijela stana, cisternom ispod te terase te dvorišnog prostora sa istočne strane pred kuhinjom u širini od 2,50 metara i dvorišnog prostora sa zapadne strane zgrade po cijeloj širini kuće, kao i jedna polovina istočnog vrta i to sjeverni dio, kako to proizlazi iz Sudske nagodbe. Dakle, prema zaključku ovog suda tužiteljica, kao pravna sljednica pok. BR, očito smatra da istoj pripada veći suvlasnički udio u predmetnoj nekretnini od onog na kojem je trenutno uknjižena. Međutim, tužiteljica u postupku nije predložila izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka odgovarajuće struke, a kako bi se eventualno u postupku utvrdila odlučna činjenica kolikom suvlasničkom dijelu bi odgovarala površina koju tužiteljica posjeduje i koja joj slijedi kao pravnoj sljednici pok. BR. Svakako, za navesti je da s obzirom na činjenične tvrdnje tužiteljice prema kojima je ista u vlasništvu i posjedu određenog dijela predmetne nekretnine, to je zaključak ovog suda da bi tužiteljici eventualno pripadalo pravo vlasništva na realnom dijelu predmetne nekretnine, zbog čega je ista u tom smislu trebala postaviti i tužbeni zahtjev, dakle tužbenim zahtjevom je trebala zatražiti utvrđenje prava vlasništva na realno određenom dijelu predmetne nekretnine. Naime, pravo vlasništva na realno određenom dijelu nekretnine isključuje pravo suvlasništva na cijeloj nekretnini, jer je idealni dio stvari prema odredbi čl. 37. st. 2. ZVDSP-a neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje, s time da svaki suvlasnik temeljem odredbe čl. 38. st. 1. ZVDSP-a smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj prava vlasništva i to bez suglasnosti ostalih suvlasnika ukoliko time ne vrijeđa prava ostalih. Ovdje je za navesti također da su u parnicama radi utvrđenja točno određenog dijela nekretnine svi upisani suvlasnici nužni i jedinstveni suparničari sukladno odredbi čl. 201. ZPP-a, pa je tužbenim zahtjevom bilo potrebno obuhvatiti i sve suvlasnike predmetne nekretnine, dakle i nasljednike pok. DR kao upisanog suvlasnika predmetne nekretnine za 4/8 dijela odnosno ½ dijela.

19. Slijedom navedenog, a kako iz činjeničnih navoda tužiteljice istaknutih u tužbi i tijekom postupka proizlazi da bi ista kao vlasnica posjedovala, točno određeni dio nekretnine označene kao 217/2, kuća, dvor, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], navedeno ne daje osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, kojim bi se utvrdilo tužiteljičino suvlasništvo na prethodno navedenoj nekretnini. Naime, osoba koja cijeni da bi bila stvarni vlasnik određene nekretnine, ima nedvojbeno, pravni interes pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini protiv zemljišnoknjižnih vlasnika. Međutim, kada osoba navodi da bi bila u posjedu točno određenog dijela nekretnine, tada ona ne može postaviti tužbeni zahtjev radi utvrđenja idealnog suvlasničkog dijela, već tužbenim zahtjevom, mora obuhvatiti, točno određeni dio nekretnine, koji posjeduje i na kojem tvrdi da je stekla pravo vlasništva, a u koju svrhu je tužiteljica u obvezi predložiti i odgovarajuće vještačenje, kako bi se na licu mjesta utvrdilo o kojem se to točno određenom dijelu nekretnine radi, što tužiteljica u tijeku postupka nije predložila.

20. Zbog svega navedenog, ovaj sud nalazi kako je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine za 2/8 dijela u odnosu na tuženika neosnovan, jer za isto nisu ispunjen pretpostavke iz čl. 114. ZVDSP-a, pa je sud bez ulaženja u obrazlaganje i ocjenu preostalih izvedenih dokaza, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

21. U nastavku je sud odlučio o troškovima postupka.

22. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila u sporu, tuženiku je zastupanom po odvjetniku valjalo dosuditi troškove parničnog postupka polazeći od odredbi članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. i članka 164. stavka 1. ZPP-a, u svezi s Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa).

23. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 128.000,00 eura, tuženiku je za sastav odgovora na tužbu od 28. ožujka 2024. priznato 964 bodova, za pristup na ročišta od 26. rujna 2024., 16. siječnja 2025., 26. ožujka 2025. i 22. svibnja 2025. po 964 bodova, te za sastav obrazloženog podneska od 8. listopada 2024. 964 bodova, dakle sveukupno 5784 bodova. Kako vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 50 Tarife, tuženiku je je priznato sveukupno 11.568,00 eura, a što uvećano za 25 % PDV-a iznosi 14.460,00 eura.

24. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe budući je navedeni trošak zatražen neodređeno ("prema odluci suda"), kao ni trošak sastava podneska od 27. siječnja 2025. budući takav podnesak ne prileži spisu.

25. Stoga je o trošku postupak odlučeno na način da je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku ukupni iznos troška ovog parničnog postupka u iznosu od 14.460,00 eura, a kako je to odlučeno pod točkom II. izreke presude.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Supetru, 1. srpnja 2025.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku, mr.sc. Dean Rahan, odvjetnik u Supetru

- tuženiku po punomoćniku, ZOU UR & Gordan Lolić

- u spis