Posl. br. P-291/2024-
Republika Hrvatska
Općinski sud u Metkoviću
Andrije Hebranga 9
20 350 Metković
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon zaključene glavne rasprave dana 28. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, dana 01. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], šuma, površine 105206 m2, i to baš dijela koje je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta na dan očevida, M 1:500, k. o. [katastarska općina], izrađenoj 7. svibnja 2025. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, W, X, Y, Z, A, površine 1697 m2, pa je na temelju ove presude ovlašten odmah zatražiti parcelaciju navedene katastarske čestice, na način da se od opisanog dijela te katastarske čestice formira nova katastarska čestica, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo.
II. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Tuzibelj, pašnjak, površine 1720 m2, i to baš dijela koje je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta na dan očevida, M 1:500, k. o. [katastarska općina], izrađenoj 7. svibnja 2025. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: R, S, T, U, V, W, R, površine 71 m2, pa je na temelju ove presude ovlašten odmah zatražiti parcelaciju navedene katastarske čestice, na način da se od opisanog dijela te katastarske čestice formira nova katastarska čestica, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi, da je tužitelj je isključivi izvan knjižni vlasnik i, računajući i vrijeme posjedovanja njegovih prednika, više od 130 godina neprekidno pošten, miran i istinit posjednik dijelova nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisanih: - u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], šuma, površine 105206 m2, i to baš dijela koje je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:500, izrađenoj 26. siječnja 2024. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, W, X, Y, Z, A, površine 1697 m2 - u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Tuzibelj, pašnjak, površine 44535 m2, i to baš dijela koje je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:500, izrađenoj 26. siječnja 2024. godine, prikazao kao lik omeđen slovima R, S, T, U, V, W, R, površine 71 m2. Opisana zemljišta tužitelju je 1993. godine usmenom i odmah u cijelosti realiziranom darovnom pogodbom darovao njegov sada pok. otac ĐB pok. Marka, koji je te dijelove nekretnina, također temeljem usmene i odmah realizirane darovne pogodbe, dobio na dar 1965. godine od ČB rođ. BB, rođene **.**.1898., a umrle **.**.1975., koja je te nekretnine naslijedila iza smrti svoga supruga EB zv. „ Š“, čiji su roditelji te nekretnine posjedovali od osamdesetih godina 19. stoljeća. ČB i njen suprug EB zv. „ Š“ nisu imali djece. Ni tužiteljeva oca ĐB, ni tužitelja, a ni njihove prednike, nikada nitko nije smetao u mirnom posjedovanju opisanih zemljišta, koja su u jednom dijelu korištena kao vrt u kojem se sadilo razno povrće, a u drugom dijelu se držala stoka. Na predmetnom dijelu kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nalazila se i štala za ovce, koja je danas ruševina. Predmetna zemljišta sa svih strana više od 100 godina ograđena su suhozidom. U zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] kao vlasnica kat. čest. br. [katastarska čestica], šuma, površine 105206 m2, i kat. čest. br. [katastarska čestica], Tuzibelj, pašnjak, površine 44535 m2, upisana je Republika Hrvatska. U DGU, Područnom uredu za katastar Dubrovnik, Ispostavi za katastar nekretnina Metković, kao posjednik kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vode se Hrvatske šume d.o.o., a kao posjednik kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vodi se Republika Hrvatska. Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, izdale su potvrdu klasa: ST/24- 01/1429, ur. broj: 15-00-05/02-24-03 od 23. svibnja 2024. godine, da se ne mogu očitovati jesu li sporni dijelovi kat. čest. br. [katastarska čestica] i kat. čest. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], bili obuhvaćeni Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima užeg područja krša Metković za razdoblje od 1981. do 1990. godine. Za predmetna zemljišta nije podnesen zahtjev bivših vlasnika za povrat, sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Iz lokacijske informacije klasa: 350-05/24-10/000533, urbroj: 2117-23-4/12-24-0003, od 12. travnja 2024. godine, koju je izdala Dubrovačko-neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Metković, proizlazi da se predmetni dijelovi katastarskih čestica br. [katastarska čestica], nalaze unutar područja označenog kao postojeće Šume isključivo osnovne namjene. Dana 4. lipnja 2024. godine tužitelj se Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko-upravnom odjelu, obratio zahtjevom za mirno rješenje spora, kojim je tom državnom odvjetništvu predložio da s njim sklopi nagodbu, kojom će mu Republika Hrvatska priznati pravo vlasništva na opisanim dijelovima kat. čest. br. [katastarska čestica], i kat. čest. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], i kojom će ga ovlastiti da u pogledu tih dijelova označenih katastarskih čestica zatraži osnivanje novih katastarskih čestica, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na tim novoosnovanim katastarskim česticama s tuženičina imena, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, do dana podnošenja ove tužbe po tom zahtjevu nije donijelo državno odvjetničku odluku, već je dopisom broj: NDO-26/2024 od 17. lipnja 2024. godine pozvalo tužitelja da u roku od 15 dana pred Općinskim sudom u Metkoviću, sukladno pravilima za osiguranje dokaza, pokrene postupak radi izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika koji bi trebao identificirati predmetno zemljište, te radi saslušanja svjedoka. Tužitelj nije postupio po navedenom zahtjevu Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću, Građansko-upravnog odjela, a niti je to bio dužan. To iz razloga što je taj zahtjev fakultativan, a ne obvezan. Povrh toga, tužitelj smatra, s obzirom na stilizaciju odredaba članka 186.a stavka 10. ZPP-a, da je taj zahtjev mogao podnijeti samo zajedno s Republikom Hrvatskom, a ne samostalno. Naime, odredbama članka 186.a stavka 10. ZPP-a propisano je: „Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora zatražiti od suda da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe ovog Zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. Te dokaze može izvesti i sudski savjetnik, a imaju isto značenje kao dokazi izvedeni u postupku osiguranja dokaza.“ O tom pitanju je i sudska praksa zauzela stajalište, pa tako i Županijski sud u Rijeci u presudi poslovni broj: Gž-2202/2018 od 22. kolovoza 2019. godine. Zbog svega navedenoga, kao izvan knjižni vlasnik predmetnog zemljišta, tužitelj je podnio tužbu te predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu tužena je prvenstveno istakla kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio, odnosno na isti se oglušio. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o 2 osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren nije pokrenuo odgovarajući postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da su ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je prvenstveno dopuniti priloženu skicu lica mjesta koordinatama ili prepoznatljivim referentnim točkama na način da bude pogodna za raspravljanje u sudskom postupku budući se predmet spora po priloženoj skici lica mjesta uopće ne može identificirati. Predlaže se zatim skicu lica mjesta dopuniti fotografijama lica mjesta. Nakon što predmet spora bude nedvojbeno identificiran, potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Grada Metkovića kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine u slojevima od 1968. godine preko Hrvatske osnovne karte (1954. - 2009.) do danas. Predlaže se pribaviti dopunu potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti predmeta spora šumskogospodarskoj osnovi te izvesti dokaz saslušanjem lugara Šumarije Metković nadležnog za gospodarsku jedinicu Nova Sela na adresi, Splitska ulica 44 Metković. Predlaže se pribaviti i katastarske 3 planove Habsburškog carstva te planove vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Predlaže se također pozvati Grad Metković, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. Tužena se obvezuje pribaviti sve predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda ali tek nakon nedvojbene mogućnosti identifikacije predmeta spora i samim time izdavanja potvrda u vezi istog što za sada nije moguće. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Podneskom od dana 27. svibnja 2025. godine, a nakon što mu je dostavljeno vještvo vještaka mjernika Marka Vukše a na koje tužitelj nije imao primjedbi te je sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.
4. Među strankama je sporno da li je tužitelj vlasnik sporne nekretnine, odnosno da li je mogao nasljeđivanjem od oca steći vlasništvo, a njegov prednik steći vlasništvo dosjelošću.
5. Među strankama nije sporno da je predmet spora omeđen suhozidom, da se nalazi u mjestu Vid, da je na predmetu spora jedna ruševina.
6. Tijekom postupka izvedeni su predloženi dokazi pregledom svih isprava u spisu, uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika, te saslušanjem svjedoka.
7. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primijenjenom pravu.
8. U zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana je Republika Hrvatska (vidljivo iz Zk izvatka), pa je pasivna legitimacija tužene neupitna, obzirom da se radi o tužbu kojom se tužitelj želi upisati vlasnikom, uz istodobno brisanje postojećeg upisanog vlasnika.
9. Iz izvoda iz posjedovnih listova za k. č. [katastarska čestica] i za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da su iste upisane kao posjed RH, odnosno Hrvatskih šuma.
10. Iz Lokacijske informacije (list 40) proizlazi da je predmet spora " Navedeni dio katastarskih čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], točnije dio na skici u prilogu zahtjeva označen kao lik: A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,0,P,Q,R,S,T,U,V,W,X,Y,ZA, nalazi se izvan građevinskog područja, označenog kao ostale površine zvan naselja, unutar područja označenog kao postojeće Sume isključivo osnovne namjene.
11. Očevidom na licu mjesta a nakon što je tužitelj pokazao predmetnu nekretninu, sud utvrđuje da je predmetna nekretnina u potpunosti omeđena vidljivim starim suhozidom. Unutar iste se nalazi posebno ograđeni prostor također ograđen kamenom a za koji punomoćnik tužitelja navodi da je korištena kao "ovčjak". Sa sjeverno-istočne strane nekretnine se pruža put ozidan suhozidom sa obje strane koji je paralelan sa zidom kojim je omeđena predmetna nekretnina. Tužitelj je naveo da se taj put naziva mrtvački put jer su se tu u prošlosti prevozili mrtvaci. Sa sjeverno-zapadne strane uz suhozid predmetne nekretnine proteže se ulica Pod gajom. U sjeverno-zapadnom dijelu nekretnine nalazi se visoko i nisko raslinje cca 400m[2] unutar ovoga prostora ograđenim suhozidom. U središnjem dijelu nalazi se suhozidna struktura neodređene starosti za koju punomoćnik tužitelja navodi da su tu sjedili, družili se i objedovali članovi tužiteljeve obitelji i prednici.
12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Marka Vukše za geodeziju između ostalog proizlazi da je na skici lica mjesta prikazano stvarno stanje predmetne nekretnine na dan očevida. Predmetna nekretnina se nalazi u Vidu. Predmetna nekretnina je u potpunosti omeđena vidljivim starim suhozidom. Unutar iste se nalazi posebno ograđeni prostor za koji pun. tužitelja navodi da je korišten kao ovčjak. Sa sjeveroistočne strane nekretnine se pruža put ozidan suhozidom sa obje strane koji je paralelan sa zidom kojim je omeđena predmetna nekretnina. Sa sjevero zapadne strane uz suhozid predmetne nekretnine proteže se ulica Pod gajem. Na Prilogu 1. - Skíci lica miesta predmetna nekretnina označena je likom A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P. Q,R, S, T, U, V, W, X, Y, Z, A, im površinu od 1768 m² a sastoji se od: dijela č.z. 636/21 u k. o. [katastarska općina] površine 1697 m² Na Prilogu 1.-Skici lica mjesta prikazana likom: A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, 0, P, Q, R, W, X, Y, Z, A. dijela č.z. 438/138 u k. o. [katastarska općina] površine 71 m² Na Prilogu 1-Skici lica mjesta prikazana likom: R. S,T, U, V, W, R.
13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka jer je isti sačinjen sukladno pravilima znanstvenog pristupa, logike i osobnog iskustva, a temelji se na pravilnoj metodologiji i na objektivnim činjenicama.
14. Na području ovog suda je opće poznata činjenica o nesređenosti imovinsko- pravnih odnosa, radi čega je čak i Vlada RH 2000. godine donijela posebnu, nespecifičnu, još uvijek važeću Odluku o mjerama za sređivanje imovinskopravnog, geodetsko-katastarskoga i gospodarskoga stanja u dolini rijeke Neretve „Narodne novine“ br. 126/00 (koja Odluka je obuhvatila i područje k. o. [katastarska općina]) a koja Odluka je bila povod za početak većeg broja novih katastarskih izmjera na području Općinskog suda u Metkoviću, a kojih cilj je bio između ostalog i obnova zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. (koja čeka svoj red nakon izvršene nove geodetske izmjere).
15. Već sama takva u biti neuobičajena Odluka, i pored općepoznate činjenice nesređenosti zemljišnih knjiga, govori čvrsto o tome koliko je stanje u zemljišnim knjigama u dolini Neretve (između ostalog na području k. o. [katastarska općina].) loše, odnosno koliko su zemljišne knjige nepouzdan temelj za utvrđivanje stvarnog vlasnika.
16. Odvojeno saslušani svjedoci RB (67.g.), IB (78 g.), BB (78 g) su jasno i detaljno iskazivali povijesni slijed stjecanja vlasništva, navodeći u bitnom da je ČB, koja je umrla 1975. godine, da je predmet spora stekla nasljeđivanjem od svog ranije umrlog supruga, i čija je to starina, da nisu imali djece, što upućuje (kod izraza "starina") da posjed prednika ČB seže otprilike u 19.stoljeće.
17. Svjedoci su dali detaljne informacije o načinu korištenja nekretnine, a na licu mjesta se i sud uvjerio da je nekretnine od starih vremena pod utjecajem ljudske djelatnosti jer je omeđena suhozidom, postoji 1 objekt – ruševina.
18. Svjedok OB je navela da je dana 21. 3. 2025. godine podnijela lugarski izvještaj te kada joj se isti predočava sa lista 145 spisa izjavljuj da je to njen izvještaj te ostaje kod navoda u istom. Na upit zz tuženika ODO objašnjava da progaljena kultura označava područje na kojem se ne proteže ista kultura već je ista samo u jednom dijelu područja dok u drugom dijelu se može nalaziti nešto drugo a u ovom slučaju je to bilo šikara i drača. Navodi da je njen rejon nadležnosti gospodarska jedinica Nova Sela a u koji ulazi i predmetna nekretnina te u sklopu svojih poslova obavljaju kontrolu i protupožarnu zaštitu. Dodaje da je njeno područje dosta veliko te se proteže od Vida do granice sa Splitsko-dalmatinske županije a sukladno tome se vrše i obilasci. Nadalje navodi da je u njenom opisu poslova i podnošenje prijava u slučaju protuzakonitog postupanja iz nadležnosti Hrvatskih šuma te da u odnosu na ovu nekretninu nisu bile podnesene nikakve prijave. Odgovara da je ona zadužena za ovo područje od prije 2 godine. Pojašnjava da se na terenu znaju pojaviti problemi u smislu suvlasništva fizičkih osoba sa RH, a posebično i sa Hrvatskim šumama gdje nije došlo do razgraničenja suvlasništva odnosno suvlasničkih odnosa, a često se puta radi o stoljetnom posjedu pa u tom smislu upućuje stranke da reguliraju svoje stvarno pravne odnose. Navela je da se na konkretnoj čestici nalazi samonikla kultura alpskog bora i to u manjem dijelu predmetne čestice. Hrvatske šume na predmetnoj čestici nisu izvodile nikakve radnje uključujući radnje čišćenja, obilježavanja i slično.
19. Svjedoci su suglasno iskazivali da je pok. ČB, koja nije imala djece, prije smrti 1970-tih godina darovala nekretninu predniku (ocu) tužitelja ĐB pok. RB, koji je to kasnije darovao tužitelju.
20. Sud je poklonio vjeru svjedocima jer su dovoljno stari da mogu znati sve te bitne činjenice, lokalni su mještani, nemaju razloga za govoriti neistinito, a iskazi su im podudarni, sukladno stanju lica mjesta, te vrlo životni.
21. Tužitelj je dakle dokazao da je stekao vlasništvo pravnim poslom – darovanjem nekretnine od oca početkom 90-tih godina, a otac tužitelja je dobio nekretninu darovanjem najkasnije uoči smrti Mare Krstičević 1970-tih godina, a ona nasljeđivanjem od svog pok. supruga EB čija je to bila starina – dakle koju je dobio od svojih predaka, što upućuje da neomeatni, pošteni posjed prednika tužitelja seže u 19.stoljeće.
22. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).
23. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju. Sud je poklonio vjeru dobro obaviještenim svjedocima glede činjenica nasljeđivanja prednice ČB (svog supruga NB), čija je to starina, te darovanja ocu tužitelja ĐB, koji je to darovao tužitelju koji je zapravo u najgorem slučaju (najkasnije 1999.godine) postao izvorni stjecatelj temeljem dosjelosti obzirom da su svjedoci svjedočili da je njegov otac bio posjednik (vlasnik) sporne nekretnine,a ČB i njen suprug praktički znatno prije 1959.godine neprekidno, a tijekom postupka se nije ukazalo da bi činjenice bile drugačije.
24. U više odluka viših sudova je utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina. Između 1959. ČB i njen pok. suprug ranije su sigurno bili neometani i pošteni posjednici, te kasnije ĐB (otac tužitelja) do 1990tih. godina (a nakon toga tužitelj do podnošenja tužbe), pa su se stekli uvjeti i u tom razdoblju za dosjelost. Nije zanemariva činjenica i da su u spisu jasni dokazi da je sigurno već 1899. godine izgrađena kuća, a da je tu uz nju starija ruševina – sve u ograđeno suhozidom sa svih strana što je utvrđeno tijekom uviđaja na licu mjesta.
25. To jer je pomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."
26. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.
27. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod ne vrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu
28. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Metković, 01. srpnja 2025.
S u d a c :
Damir Ujdur
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.
DNA.
1. Tonći Milić, odvjetnik, Metković
2. ODO Metković na br. P-DO-4/2025
