Poslovni broj: Psp-5/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda, mr. sc. Zvonimiru Dodig, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Barunu odvjetniku iz Zaprešića, protiv prvotuženika RR iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Gordanu Pregleju odvjetniku iz Zagreba i drugotuženika ZR iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juri Šakiću odvjetniku iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 21. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja GRČ odvjetničke vježbenice, drugotuženika i zamjenika punomoćnika drugotuženika PR odvjetnika, **.**.2025.

r i j e š i o  j e

1.Utvrđuje se da je drugotuženik ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], samovlasno smetao tužitelja GR, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu garaže koja je dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od: 63/291 dijela (E-1) kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 7, Tržna ulica i dvorište, ukupne površine 291 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela - stan 3 u potkrovlju ukupne pov. 42,45 čm, spremište 3 u podrumu ukupne pov. 0,91 čm i garaže 3 u podrumu ukupne pov. 16,68 čm, označeno žuto, tako što je dana 5. veljače 2025. provalio u predmetnu garažu skinuvši ulazna vrata u hodniku zgrade, izbacio sve tužiteljeve stvari te na rolo-vrata postavio lokot te time tužitelju oduzeo posjed predmetne garaže te se drugotuženiku nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da vrati oduzeti posjed i preda predmetnu garažu u posjed tužitelju, te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ili oduzimanje posjeda ubuduće, u roku 15 dana.

2.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika koji glasi:

"Utvrđuje se da je prvotuženik RR, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] samovlasno smetao tužitelja GR, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu garaže koja je dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od: 63/291 dijela (E-1) kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 7, Tržna ulica i dvorište, ukupne površine 291 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela - stan 3 u potkrovlju ukupne pov. 42,45 čm, spremište 3 u podrumu ukupne pov. 0,91 čm i garaže 3 u podrumu ukupne pov. 16,68 čm, označeno žuto, tako što je dana 5. veljače 2025. provalio u predmetnu garažu skinuvši ulazna vrata u hodniku zgrade, izbacio sve tužiteljeve stvari te na rolo-vrata postavio lokot te time tužitelju oduzeo posjed predmetne garaže, te se prvotuženiku nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da vrati oduzeti posjed i preda predmetnu garažu u posjed tužitelju, te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ili oduzimanje posjeda ubuduće, u roku 8 dana."

3.Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za osiguranje koji glasi: "Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja GR, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prema I. tuženom- I. protivniku osiguranja RR, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tuženom- II. protivniku osiguranja ZR, oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja se sastoji od vraćanja oduzetog posjeda i predaje u posjed garaže koja je dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od: 63/291 dijela (E-1) kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 7, Tržna ulica i dvorište, ukupne površine 291 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela- stan 3 u potkrovlju ukupne pov. 42,45 čm, spremište 3 u podrumu ukupne pov. 0,91 čm i garaže 3 u podrumu ukupne pov. 16,68 čm, označeno žuto, određuje se privremena mjera kojom se zabranjuje I. tuženom- I. protivniku osiguranja RR, OIB: nepoznat, [adresa] i II. tuženom- II. protivniku osiguranja ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da ulaze, koriste osobno ili daju na korištenje trećim osobama garažu koja je dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od: 63/291 dijela (E-1) kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 7, Tržna ulica i dvorište, ukupne površine 291 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela- stan 3 u potkrovlju ukupne pov. 42,45 čm, spremište 3 u podrumu ukupne pov. 0,91 čm i garaže 3 u podrumu ukupne pov. 16,68 čm, označeno žuto.

Ukoliko se tuženi-protivnici osiguranja ponašaju protivno zabrani iz toč. I. izreke ovog rješenja o osiguranju, sud će im izreći novčanu kaznu u iznosu od 3.900,00 EUR, sukladno čl. 16. OZ-a.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog spora. Nalaže se tuženima-protivnicima osiguranja da tužitelju-predlagatelju osiguranja nadoknadi troškove postupka osiguranja sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

Žalba izjavljena protiv rješenja o osiguranju ne odgađa provedbu privremenih mjera . "

4.Nalaže se drugotuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 678,08eur sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2025. do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

5.Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

6.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka u odnosu na prvotuženika.

7.Nalaže se tužitelju nadoknaditi prvotuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je u posljednjem, mirnom i neposrednom posjedu garaže pobliže opisane u točki 1. izreke ovoga rješenja u kojem da su ga tuženici 5. veljače 2025. smetali na način da su provalili u tu garažu, skinuli ulazna vrata u hodniku zgrade, izbacili sve njegove stvari te na ulazna rolo vrata postavili lokot, a ključ zadržali za sebe. Tvrdi da je time spriječen u dosadašnjem korištenju sporne garaže, pa stoga predlaže sudu donošenje odluke o glavnoj stvari i o privremenoj mjeri sadržaja kao u izreci, uz nadoknadu troškova ovog postupka.

2.Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu i predloženom sadržaju privremene mjere, u cijelosti.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz z.k. za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27. veljače 2017., izjavu FR od 27. veljače 2017., fotografije, potvrdu policijske postaje Zaprešić od 17. veljače 2025., tabularnu izjavu FR od 27. kolovoza 2023., kao i u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 18. srpnja 2023.

4.Tijekom dokaznog postupka sud je, nadalje, saslušao stranke i svjedoke NR, FR, MR, UR i BR.

4a.Sud je proveo sve dokaze koje su stranke konačno predložile (list 64).

5.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6.Temeljem odredbe iz čl. 295. st. 1. ZPP-a glavna rasprava provedena je i zaključena u odsutnosti uredno pozvanog prvotuženika.

7.Tužitelj, naime, konačno tvrdi da je u posljednjem posjedu garaže broj 3 u podrumu zgrade u [adresa], površine 16,68čm, te da su ga tuženici smetali u posjedu te garaže na način da su 5. veljače 2025. provalili u garažu skinuvši ulazna vrata u hodniku zgrade, izbacili sve njegove stvari, te na ulazna rolo vrata stavili lokot, a ključ zadržali za sebe.

8.Tuženici, s druge strane, osporavaju tužbeni zahtjev i tvrde da tužitelj uopće nije bio posjednik i da nisu izvršili čin smetanja, pri čemu prvotuženik prigovara i svojoj pasivnoj legitimaciji.

9.Prema čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP), posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin njegova smetanja, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavkom 2. istog članka određeno je da sud zaštitu posjeda pruža u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10.Dakle, u konkretnom slučaju za pružanje posjedovne zaštite potrebno je bilo utvrditi posljednje stanje posjeda i čin smetanja, jer neposredni cilj postupka – da pruži zaštitu faktičnim posjedovnim odnosima – uvjetuje ograničavanje raspravljanja na svega te dvije relevantne okolnosti.

11.Radi utvrđivanja posljednjeg stanja posjeda sud je saslušao svjedoke NR, FR, MR, UR i VR, te tužitelja i tuženike.

12.Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj doista bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne garaže.

13.Naime, u dijelu koji se odnosi na posljednji mirni posjed, svjedoci CR, VR i FR su u svojim iskazima u bitnome suglasno naveli da je tužitelj bio u posljednjem posjedu predmetne garaže još od časa kada je 2000. - tih godina kupio i stan na istoj adresi (iskaz CR i BR), pa i nakon što je stan i garažu prodao svjedoku FR koja je pak taj stan i predmetnu garažu 2023. prodala drugotuženiku, međutim, da mu ujedno nije predala u posjed predmetnu garažu u kojoj su bile samo stvari tužitelja s čime je i upoznala drugotuženika s kojim nije ulazila u garažu, a niti je ovomu rekla da u garažu može slobodno ući jer u njoj nije nikada bila niti je ikada stupila u njezin posjed.

14.Takvi iskazi svjedoka sukladni su u cijelosti iskazu samog tužitelja, a nisu dovedeni u razumnu niti opravdanu sumnju niti iskazima svjedoka MR i UR, kao niti iskazima samih tuženika koji su potvrdili da su u predmetnoj garaži bile samo stvari tužitelja koje ovaj unatoč njihovom traženju iz garaže nije želio iznijeti.

15.U dijelu koji se odnosi na posljednji mirni posjed sud je stoga kao istinite prihvatio iskaze svjedoka CR, VR i FR koji su logično, uvjerljivo i u bitnome suglasno iskazali da je tužitelj koristio spornu garažu na način da je u njoj držao svoje stvari koje su mu bile potrebne za obavljanje poslovne djelatnosti kojom se bavio, a što proizlazi i iz iskaza samog tužitelja koji sud, također, prihvaća.

16.Iskaz tuženika da je svjedok FR pokazala drugotuženiku spornu garažu podizanjem ulaznih rolo vrata i uvela ga u posjed garaže, sud nije prihvatio kao istinit, jer upravo suprotno proizlazi iz sudu uvjerljivijeg i logičnijeg iskaza svjedoka FR koja izrijekom negira takve tvrdnje tuženika.

17.Obzirom da je tužitelj časom kupnje sporne garaže 2004. stupio u njezin samostalan i neposredan posjed u kojem je kontinuirano bio sve do čina smetanja, jer ga prilikom kupoprodaje stana i garaže 2017. nije prenio na svjedoka FR, a što ova i sama priznaje, a potvrđuju i sami tuženici kada iskazuju da su u garaži bile isključivo stvari tužitelja i da su od tužitelja zahtijevali da oslobodi garažu od tih stvari i preda je u posjed drugotuženiku kao novom vlasniku, nedvojbeno slijedi da je tužitelj u času čina smetanja koji se tuženicima ovom tužbom stavlja na teret bio u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu sporne garaže kojega nije izgubio, pa niti povremenim ulascima u garažu drugotuženika i raznih trećih osoba radi čišćenja cijevi i skupljanja oborinske vode nakupljene u garaži, jer su takvi ulasci u garažu po svojoj naravi nešto trenutačno, privremeno i ne impliciraju mogućnost isključenja trećih od zahvata u stvar, pa stoga u smislu čl. 10. ZVDSP-a time nije nastao ni posjed stvari, ni posjed prava.

18.Dakle, na temelju osobnih dokaznih sredstava utvrđeno je da je tužitelj od 2004. u neposrednom posjedu garaže broj 3, koja se nalazi u podrumu zgrade u [adresa] na adresi [adresa], površine 16,68čm, i dio je nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-1), time što u njoj i nad njom neposredno i vanjski vidljivo, za svakog relevantno, kontinuirano izvršava svoju faktičnu vlast, te da je taj njegov posjed prije čina smetanja bio miran i posljednji, tako da, sukladno odredbi iz čl. 21. ZVDSP- a, ima pravo na zaštitu istog.

19.Što se tiče čina smetanja činjenično opisanoga u točki I. izreke ovoga rješenja, on između tužitelja i drugotuženika nije sporan. Naime, i sam drugotuženik u svom iskazu, potvrđenom iskazima prvotuženika i svjedoka MR i UR, kao i u odgovoru na tužbu, navodi da je kritične zgode 5. veljače 2025. bez dopuštenja tužitelja skinuo ulazna vrata garaže u hodniku zgrade, izbacio sve tužiteljeve stvari, te na rolo vrata postavio lokot, a da ključeve lokota i nove brave koju je stavio na ulazna vrata u hodniku zgrade nije predao tužitelju, čime je tužitelju oduzeo posjed predmetne garaže jer je samovlasno poduzeo čin kojim je promijenio postojeće posjedovno stanje. Čin kojim bi se nekome posjed oduzelo ili uznemirilo bez posjednikovog odobrenja, odnosno bez dopuštenja za to u zakonu, odnosno u odluci suda ili druge nadležne vlasti – samovlastan je. A samovlast je zabranjena – „bez obzira kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed“ (čl. 20. st. 1. ZVDSP).

20.Obzirom da niti iz ijednog dokaza provedenoga na glavnoj raspravi ne proizlazi da bi u činu smetanja posjeda sporne garaže na bilo koji način sudjelovao i prvotuženik, tj. bilo aktivno fizički, bilo verbalno davanjem usmenih naloga, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije prvotuženika, jer kraj osporavanja od strane prvotuženika i u tom dijelu neuvjerljivog iskaza tužitelja nema dokaza da bi ovaj počinio čin smetanja posjeda na način koji mu se tužbom stavlja na teret.

21.Identifikacija predmeta spora između stranaka nije sporna, a nedvojbeno proizlazi i iz svih materijalnih i personalnih dokaza provedenih na glavnoj raspravi.

22.Što se tiče pravodobnosti tužbe, ona između stranaka također nije sporna kraj činjenice da tuženici već u odgovoru na tužbu priznaju datum čina smetanja (5. veljače 2025.), a što osim toga proizlazi i iz potvrde Policijske postaje Zaprešić od 17. veljače 2025., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena već 12. veljače 2025., nema sumnje da je podnesena pravodobno u smislu čl. 21. st. 3. ZVDSP-a.

23.Dakle, u provedenom postupku je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj ima aktivnu legitimaciju za zaštitu svojeg posjeda stvari jer je bio u posljednjem posjedu sporne garaže, da prvotuženik nije pasivno legitimiran jer nije počinio čin smetanja, te da je upravo drugotuženik pasivno legitimiran u ovoj posjedovnoj parnici jer je smetao tužitelja u posljednjem posjedu navedene garaže na način da je provalio (samovlasno i bez dopuštenja samog tužitelja ušao u spornu garažu) skinuvši ulazna vrata garaže u hodniku zgrade, izbacio sve tužiteljeve stvari i na rolo vrata postavio lokot, a ključeve lokota zadržao za sebe i nije predao tužitelju, a nedvojbeno je utvrđeno i da je tužba podnesena u zakonskom roku, pa je zbog toga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i pružiti mu posjedovnu zaštitu u odnosu na drugotuženika, a odbiti mu tužbeni zahtjev i uskratiti pružanje pravne zaštite u odnosu na prvotuženika, te temeljem odredbe čl. 22. ZVDSP-a riješiti kao u točkama 1. i 2. izreke.

24.Sud je odbio prijedlog tužitelja radi osiguranja njegove nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, smatrajući da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene sve potrebne pretpostavke iz čl. 346. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 442. ZPP-a, jer, osim što je tužitelj, istina, učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine u odnosu na drugotuženika, nije ničime učinio vjerojatnim da je privremena mjera potrebna radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja, sprječavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete koja prijeti, odnosno da bi drugotuženik bez izdavanja predložene privremene mjere spriječio ili znatno otežao ostvarenje njegove tražbine. Osim toga, tužitelj je na glavnoj raspravi (list 55) naveo da je sve izbačene stvari u međuvremenu uskladištio, pa stoga nema opasnosti od njihovoga oštećenja ili uništenja ili gubitka vrijednosti.

24a.Zbog toga je u odnosu na predloženi sadržaj privremene mjere riješeno kao u točki 3. izreke.

25.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26.Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama iz Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18), te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).

27.Obzirom da je tužitelj u ovoj parnici u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom u odnosu na drugotuženika, ima pravo u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a potraživati nadoknadu troškova ovog parničnog postupka u odnosu na drugotuženika u cijelosti, i to u visini jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 625,00eur (Tbr. 7.2. i 46. OT), što uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54eur i na rješenje u iznosu od 26,54eur, sveukupno iznosi 678,08eur, kao u točki 4. izreke rješenja.

28.Odluka o plaćanju zatezne kamate na odmjerene troškove postupka temelji se na odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se pak odluka o visini stope zatezne kamate temelji na odredbama čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

29.Obzirom da je drugotuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, nema uvjeta da se naloži tužitelju da u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a nadoknadi drugotuženiku troškove ovog parničnog postupka, zbog čega je zahtjev drugotuženika za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki 5. izreke.

30.Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu u odnosu na prvotuženika, nema uvjeta da se naloži prvotuženiku da u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a nadoknadi tužitelju prouzročene troškove ovog parničnog postupka, zbog čega je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka u odnosu na prvotuženika valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki 6. izreke.

31.Obzirom da je prvotuženik u ovoj parnici uspio u cijelosti sa svojim zahtjevom da se kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev tužitelja, ima pravo u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a potraživati nadoknadu troškova ovog parničnog postupka od tužitelja u cijelosti, i to u visini jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00eur (Tbr. 7.2. OT), kao u točki 7. izreke rješenja.

32.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zaprešiću 1. srpnja 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. u vezi s čl. 438. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud neće dostavljati odluku prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun., uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 26,54eur

2. Tuženicima, po pun.