1              Poslovni broj: 17 Gž Ovr-80/2023-2

 

   

 

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-80/2023-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. A. d.o.o., C., OIB: …,  zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S., D. M. i I. G. u R., protiv ovršenika J. A. iz K., OIB: …, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi treće osobe S. A. podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Ovr-829/2019-16 od 20. travnja 2020., 27. studenog 2023.

 

riješio je

 

              Odbija se žalba treće osobe S. A. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Ovr-829/2019-16 od 20. travnja 2020. u točkama I. i II. izreke.

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor prava na dom treće osobe (točka I. izreke) i odbijen je kao neosnovan prijedlog za odgodu ovrhe treće osobe (točka II. izreke), te je određeno da će se ovrha nastaviti i prije pravomoćnosti ovog rješenja (točka III. izreke).

 

              2. Protiv tog rješenja, sadržajno pobijajući točku I. i II. izreke, žalbu podnosi treća osoba S. A. iz žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011. i 25/2013.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012. i 25/2013.; dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem nije učinila vjerojatnim postojanje svoj prava, kao i da provedbom ovrhe ne bi trpjela nenadoknadivu štetu.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz tog članka.

 

              6. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud zaključuje da prigovor prava na dom treće osobe nije osnovan. Naime, prvostupanjski sud prilikom provođenja testa razmjernosti radi ocjene postojanja povrede prava na dom treće osobe zaključuje da je miješanje javne vlasti u pravo na dom treće osobe utemeljeno na zakonu, budući da je u konkretnom slučaju ovršenik sklopio s ovrhovoditeljem 8. travnja 2011. Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini i prava na neposrednu ovrhu, a kojim su stranke suglasno utvrdile postojanje dospjelih obveza trgovačkog društva ovršenika, te ugovorile osnivanje založnog prava na nekretnini ovršenika, te provedbu neposredne ovrhe. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je miješanje javne vlasti usmjereno na ostvarenje legitimnog cilja, odnosno u konkretnom slučaju usmjereno na zaštitu imovinskih prava ovrhovoditelja i gospodarske dobiti. Također, prvostupanjski sud zaključuje da je miješanje javne vlasti nužno u demokratskom društvu  jer se legitimni cilj ne može postići na drugi način.

 

              6.1. Nadalje, prvostupanjski sud odbija prijedlog za odgodu ovrhe treće osobe na temelju zaključka da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 67. stavka 1. OZ-a (omaškom navedeno članak 65.) budući da treća osoba nije učinila vjerojatnim postojanje svog prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ovrhe jer to samo po sebi ne proizlazi iz činjenice da je treća osoba podnijela tužbu radi utvrđenja da ta nekretnina predstavlja bračnu stečevinu.

 

              7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u K. poslovni broj Ovr-165/2013 od 27. studenog 2013. (sada poslovni broj Ovr-2099/2015) određena ovrha na nekretnini ovršenika k.č.br. 1057/13 upisanoj u zk.ul.3929 k.o. K.. Nadalje, proizlazi da je treća osoba podneskom od 25. travnja 2018. podnijela prigovor radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno članku 59. stavka 1. OZ-a u kojem navodi da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja bračnu stečevinu ovršenika i treće osobe u kojem je istaknula prigovor prava na dom. Također, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je treća osoba na ročištu od 26. veljače 2020. predložila odgodu ovrhe do okončanja parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

              8. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da prigovor prava na dom treće osobe nije osnovan.

 

              9. Naime, kad je istaknut prigovor prava na dom, kao u konkretnom slučaju, sud u svakom pojedinom slučaju treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Taj test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno neopravdano. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.

 

              10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je miješanje javne vlasti u pravo na dom treće osobe utemeljeno na zakonu, budući da je u konkretnom slučaju na temelju ovršne isprave doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika, a provedba ovrhe imati će za posljedicu iseljenje treće osobe iz predmetne nekretnine. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je miješanje javne vlasti u pravo na dom treće osobe usmjereno na postizanje legitimnog cilja - zaštitu (imovinskih) prava ovrhovoditelja, ali i gospodarske dobrobiti ekonomskog sustava u cjelini, budući da ovrhovoditelj kao trgovačko društvo ima pravo na naplatu svog znatnog potraživanja (koje je već u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu premašivalo iznos od milijun kuna) nastalog iz poslovnih odnosa sa ovršenikom, te s obzirom da je za pravilno funkcioniranje ekonomskog sustava nužno da dužnici podmiruju svoje obveze vjerovnicima i poštuju ugovorne odredbe jer protivno dovodi do pravne nesigurnosti i gospodarske i ekonomske nestabilnosti. Konačno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je miješanje javne vlasti nužno u demokratskom društvu s obzirom da se legitimni cilj ne može postići blažom mjerom, niti da postoji neodgodiva društvena potreba, niti da je miješanje razmjerno toj društvenoj potrebi. To iz razloga što iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da ovršenik ima druge imovine iz koje bi se ovrhovoditelj mogao naplatiti, pa ujedno imajući u vidu visinu potraživanja ovrhovoditelja u konkretnom slučaju se ukazuje da ovrhovoditelj ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje bez prodaje predmetne nekretnine, a posljedično i iseljenja treće osobe u slučaju da je ona nakon prodaje ne bi dobrovoljno predala u posjed kupcu.

 

              11. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi treće osobe kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem postizanje legitimnog cilja u konkretnom slučaju preteže nad njezinim pravom na dom s obzirom da ona nije znala niti utjecala na dugove ovršenika, jer je prvostupanjski sud pravilno na temelju provedenog testa razmjernosti zaključio da je prigovor prava na dom treće osobe neosnovan.

 

              12.  Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 67. stavka 1. OZ-a kada je odbio prijedlog za odgodu ovrhe treće osobe.

 

              13. Odredba članka 67. stavka 1. OZ-a propisuje da na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (članak 60.).

 

              14. Budući da je treća osoba pokrenula parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se vodi pred Općinskim sudom u Crikvenici pod poslovnim brojem P-154/2020, radi ocjene ispunjenosti kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe valja utvrditi da li je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svog prava i da li je učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

 

              15. Prema ocjeni ovog suda, ne bi bio pravilan zaključak prvostupanjskog suda da treća osoba nije učinila vjerojatnim postojanje svog prava na predmetu ovrhe, budući da ta vjerojatnost proizlazi iz činjeničnih navoda u spisu, točnije prigovora treće osobe, slijedom čega je ispunjena jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe u smislu članka 67. stavka 1. OZ-a. Međutim, treća osoba nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, pa nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodu ovrhe sukladno članku 67. stavku 1. OZ-a.

 

              16. Naime, s obzirom da treća osoba smatra da opravdanost prijedloga za odgodu ovrhe proizlazi iz navoda kojima obrazlaže povredu prava na dom, valja reći da za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 67. stavka 1. OZ-a, a kako treća osoba u prijedlogu za odgodu ovrhe istaknutom na ročištu od 26. veljače 2020. nije istakla ikakve navode na okolnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete provedbom ovrhe, to nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz članka 67. stavka 1. OZ-a. Naime, iseljenje iz nekretnine koja je predmetom ovrhe samo za sebe ne predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu s obzirom da se radi o redovnoj posljedici ovrhe, već treba biti riječ o posebnim okolnostima koje bi upućivale na nastanak takve štete, na što u konkretnom slučaju treća osoba ne ukazuje.

 

              17. U odnosu na žalbene navode treće osobe kojima ističe da se nenadoknadiva šteta presumira s obzirom da će se provedbom ovrhe prodati njezino vlasništvo, valja reći da niti ta činjenica u smislu članka 67. stavku 1. OZ-a ne predstavlja nenadoknadivu štetu u ovršnom postupku iz prethodno navedenih razloga.

 

              18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu treće osobe i potvrditi pobijano rješenje na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, kao u izreci ovog rješenja.

             

              19. Točka III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 27. studenog 2023.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.