REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-295/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja TI iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unuarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, Cetingrad, Ulica dr. Franje Tuđmana 3, OIB: 36162371878, radi odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja Odluke tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, Broj KLASA: UP/I-212-02/25-03/1697, URBROJ: 511-05-15-25-1 od 19. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Odlukom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, Broj KLASA UP/I-212-02/25-03/1697, URBROJ: 511-05-15- 25-1 od 19. veljače 2025. odbijen je ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku pozivom da se radi o osobi za koju je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u nacionalnoj evidenciji.

2. Tužitelj je državljanin treće zemlje Bosne i Hercegovine koji osporava zakonitost tuženikove Odluke te u bitnome navodi da mu 19. veljače 2025. na graničnom prijelazu Maljevac nije dozvoljen ulazak u Republiku Hrvatsku i to bez navođenja razloga. Istaknuo je, da mu je tom prilikom od strane Postaje granične policije Cetingrad uručen akt (ovdje citirana Odluka) o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku, a u kojem je između ostalog navedeno da je u nacionalnoj evidenciji za tužitelja izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska, a dva dana prije toga 17. veljače 2025., također da mu je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku bez navođenja razloga odbijanja ulaska.

3. U svezi s tim napomenuo je, da u Republici Hrvatskoj nije počinio nikakvo kazneno djelo ni prekršaj, te da nije nigdje ništa učinio protiv Republike Hrvatske, niti se vodi bilo kakav kazneni postupak protiv njega, tako da ne postoji opravdani razlog da mu se ne dozvoli ulazak u Republiku Hrvatsku.

4. Naveo je, da je zaposlen u Republici Sloveniji i ima važeću prebivališnu i radnu dozvolu, a što da je prilikom kontrole na granici i prezentirao službenicima Postaje granične policije Cetingrad, te zbog kretanja na relaciji Slovenija – BIH do tog 17. veljače 2025. često je ulazio u Hrvatsku, većinom zbog tranzita, pa mu odbijanje ulaska nakon toga nije jasno niti opravdano.

5. Smatra da mu se odbijanjem ulaska u Republiku Hrvatsku krše njegova ljudska prava zajamčena Konvencijom, pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi Odluka tuženika o odbijanju ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku od 19. veljače 2025., uz nadoknadu troška upravnoga spora.

6. Ovome Sudu tuženik je 3. travnja 2025. i na ponovno traženje Suda 12. lipnja 2025. dostavio odgovor na tužbu klasificiran stupnjem tajnosti „povjerljivo“ i u kojem je u bitnome naveo da je osporavano rješenje tuženika doneseno temeljem pisanog zahtjeva Sigurnosno obavještajne agencije Republike Hrvatske od 30. siječnja 2025., slijedom čega je ovaj Sud 25. travnja 2025. izvršio uvid u spis Sigurnosno obavještajne agencije, KLASA: 005-01/22-01/202, URBROJ: 539-011121/361-25-15 označene stupnjem tajnosti „povjerljivo“ za tužitelja te tom prilikom utvrdio da je tužitelj član kriminalne skupine koju vodi ŽI zvan Ž, međunarodni krijumčar kokaina i drugih vrsta droga, a tužitelj je član njegove skupine i zadužen je za transport i sve duge poslove vezano za distribuciju droge, a to uključuje cijeli set priprema, kontakata između skupina, te je upravo zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku tužitelju utvrđena, kako se ne bi kriminalne aktivnosti provodile na području Republike Hrvatske.

7. Ovaj Sud je riješio predmetni upravni spor na temelju čl. 98. st. 1. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS).

8. Čl. 50. st. 1. i st. 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22, u nastavku teksta ZS) glase:

„(1) Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama ili Uredbom EU 2018/1240 odbit će se ulazak u Republiku Hrvatsku o čemu Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice, donosi rješenje.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se bez saslušanja državljanina treće zemlje, osim ako se radi o maloljetniku bez pratnje.“

9. U predmetnom slučaju ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku odbijen je po osnovi koja se odnosi na osobu za koju je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u nacionalnoj evidenciji. Riječ je o osnovi predviđenoj člankom 6. stavkom 1. točkom (h) Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (kodifikacija). Uz to, člankom 8. stavkom 3. točkom (a) podtočkom VI. navedenog Zakonika propisano je da državljani trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska podliježu temeljitim kontrolama, između ostalog, provjeri predstavlja li dotični državljanin treće zemlje opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose.

10. Odredba članka 50. Zakona o strancima pozicionirana je među odredbe o ulasku i izlasku državljanina treće zemlje (IV. dio Zakona), a ne među mjere za osiguranje povratka (XI. dio Zakona), koje mjere obuhvaćaju i zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku.

11. Usto, pravo na slobodu kretanja (čl. 2. Protokola br. 4 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) obuhvaća: (1) slobodu kretanja i izbora boravišta na području države u kojoj se osoba zakonito nalazi, te (2) slobodu napuštanja zemlje. Navedeno podrazumijeva pravo otići u onu zemlju u koju mu može biti dozvoljen ulaz (npr. Europski sud za ljudska prava, „Napijalo protiv Hrvatske“, zahtjev 66485/01, presuda od 13. lipnja 2022.).

12. Sloboda napuštanja zemlje postavlja ograničenja prema tijelima zemlje iz koje osoba želi izaći (npr. u pogledu uskrate ili zapljene putovnice, i dr.), a ne ograničenja prema tijelima zemlje u koju osoba želi ući. Pravo na slobodu kretanja ne obuhvaća pravo na slobodu ulaska u druge države po vlastitom nahođenju. Štoviše, zakonodavstvo Europske unije sadržava veći broj propisa čiji je cilj kontrola i ograničavanje ulaska državljana trećih zemalja na područje Unije i njihova boravka na tom području.

13. Naime, prilikom razmatranja u kojoj mjeri će upoznati stranku s razlozima na kojima je utemeljeno negativno mišljenje nadležne Sigurnosno-obavještajne agencije, javnopravno tijelo u upravnom postupku, odnosno upravni sud u upravnom sporu, vodit će računa naročito (ali ne isključivo) o stupnju tajnosti konkretnoga klasificiranog podataka (za koji stupanj se uzima da je razmjeran stupnju prijeteće štete u slučaju neovlaštenog otkrivanja – čl. 6.-9. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ broj 79/07 i 86/12 u nastavku teksta ZTP), te o tome je li riječ o podacima koji stranci ionako mogu biti poznati i nema zapreke da joj budu poznati, uz – s druge strane - nužnu zaštitu podataka koji nisu ključni za ostvarivanje procesnih prava stranke, a čija zaštita je neophodna za ostvarivanje javnog interesa (primjerice, izvori podataka, metode njihova prikupljanja, podaci čije otkrivanje bi moglo kompromitirati operativne radnje, i sl.), pa upoznavanje stranke s razlozima ne mora biti obavljeno u obliku uvida u dijelove klasificirane dokumentacije, niti u obliku doslovnog citiranja njihova sadržaja, već može biti provedeno i općenitim naznačavanjem vrste razloga, što u pojedinim slučajevima može obuhvatiti upućivanje na mjerodavne odredbe objavljenih podzakonskih propisa, sve u mjeri koja omogućuje postizanje prikladne postupovne ravnoteže i ravnoteže između zaštite prava stranaka i zaštite javnog interesa (ustaljivanje za tu svrhu potrebnih procedura suradnje između nadležne agencije i ovdje tuženika) uz mjeru profesionalne kreativnosti potrebne za postizanju adekvatnog stupnja obrazlaganja odluke tuženika, očito se ukazuje svrhovitijim pravcem djelovanja negoli ustrajavanje na stajalištima koja u konačnici ne mogu proći provjeru domaćih sudova, Ustavnog suda Republike Hrvatske, odnosno Europskog suda za ljudska prava), Zakona o tajnosti podataka.

14. Imajući u vidu navedeno, sud utvrđuje da tuženik u postupku donošenja osporavanog rješenja nije postupio na štetu tužitelja, jer su mu objašnjeni razlozi uhićenja i donošenja osporavanog rješenja, dok je ovaj Sud 25. travnja 2025. u predmetnom upravnom sporu izvršio uvid u spis Sigurnosno-obavještajne agencije klasificiranim stupnjem tajnosti „ povjerljivo“, naveo u dostatnoj mjeri razloge koje je mogao za donošenje ovakve odluke, nakon čega je ocijenio osporavano rješenje tuženika zakonitim.

15. U pogledu razine obavješćivanja tužitelja o razlozima odbijanja ulaska u Republike Hrvatske Sud utvrđuje da pri tome nije došlo do nerazmjernog ograničavanja prava tužitelja na obrazloženu odluku. Na umu je, povezano s time, potrebno imati i da je tužitelj sa cjelinom konkretnih razloga upoznat u ovome sporu, u predmetnoj odluci, a sve imajući u vidu da se radi o „povjerljivim“ podacima.

16. Tuženik je, dakle, u dotičnom slučaju osnovano odbio ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku.

17. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom.

18. Želi li tužitelj prikupiti dodatne opće obavijesti o mogućnosti ulaska u Republiku Hrvatsku, može to učiniti, između ostalog, podnošenjem zahtjeva za dostavu obavijesti o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava nadležnom javnopravnom (upravnom) tijelu (čl. 155. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), ili drugim oblicima pisane komunikacije s nadležnim tijelima. To, međutim, ne utječe na ocjenu zakonitosti osporavane tuženikove odluke od 19. veljače 2025. godine.

19. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo ni na nadoknadu troškova upravnoga spora sukladno čl. 147. stavak 1. ZUS-a.

20. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, zbog čega je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 1. srpnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja za primanje pismena GI, [adresa]

- tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, Postaja granične policije Cetingrad, Cetingrad, Ulica dr. Franje Tuđmana 3