P-1802/2020-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Josip Giljanović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB:02958272670 zastupan po punomoćniku KŽ, zaposleniku tuženika, radi isplate nakon provedene javne glavne rasprave zaključene dana 27.svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 30.lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, da u roku od 15 dana tužitelju UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.950,19 EUR / 22.228,24 kune uvećan za zatezne kamate tekuće od 22. travnja 2020. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, da u roku od 15 dana tužitelju UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog postupka uvećan za zatezne kamate tekuće od dana primitka tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Dana 04.lipnja 2020. zaprimljena je tužba tužitelja UŽ protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje radi isplate iznosa od 22.2258 kn sada 2.950,19 EUR za pripadajućim zateznim kamatama. U činjeničnom historijatu tužbe tužitelj navodi da je tuženiku podmirio štetu na ime troškova liječenja osiguranika tuženika TŽ u iznosu od 44.456,49 kn. Naime, TŽ da je zadobio tjelesne ozljede sudjelujući u prometnoj nezgodi kao suvozač na motociklu kojim je upravljao tužitelj pod utjecajem alkohola. U tužbi se navodi da je TŽ prethodno konzumirao alkoholna pića, da je isti znao da je tužitelj alkoholiziran, da je znao da je motocikl neosiguran te da za vrijeme vožnje nije imao kacigu. Time tužitelj smatra da je TŽ suodgovoran odnosno da je doprinio nastanku vlastite štete za 50%. Kako je tuženiku isplatio cjelokupan iznos troškova liječenja, a nije znao da ga nije bio dužan podmirit, to potražuje od tuženika polovinu isplaćenog iznosa, smatrajući da ga je tuženik stekao bez pravne osnove, budući je sam oštećenik doprinio nastanku vlastite štete.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da je kaznenom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-502/2016 od 15.listopada 2020. te presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-578/2020 od 14.siječnja 2021. tužitelj proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa –izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl.227.st.1.KZ/11. Nadalje, da je iz kaznenog spisa K-502/16 razvidno da je tužitelj UŽ pod utjecajem od najmanje 1,66 g/kg alkohola u krvi izgubivši kontrolu nad motociklom udario u automobil marke „Peugeot“ kojim je upravljao JŽ nakon čega je zajedno s motociklom i suvozačem TŽ pao na kolnik prilikom čega je TŽ zadobio teške tjelesne ozljede opisane u spisu. Tuženik ističe da je iz kaznenog spisa razvidno da je isključivi krivac za predmetnu prometnu nesreću tužitelj UŽ te da iz svega navedenog ne proizlazi doprinos tuženikova osiguranika TŽ nastanku predmetnog štetnog događaja.

3.1. U dokaznom postupku izvedeni su sljedeći dokazi : pročitana je dokumentacija priložena u spis i to dopis tuženika od 20.ožujka 2018., dopis tuženika od 29.svibnja 2018., dokaz o uplati, dopis tužitelja od 17.travnja 2020., dopis tuženika od 24.travnja 2020., zahtjev tužitelja za naknadu štete od 20.ožujka 2021.sa popratnom dokumentacijom, preslik troškova liječenja, izvršen je uvid u spis ovog suda broj K- 502/2016 te je saslušan kao svjedok TŽ. Tužitelj nije saslušan budući je punomoćnik tužitelja odustao od tog dokaza te predložio da se čita njegov iskaz dan u kaznenom postupku, s čime se složio punomoćnik tuženika.

3.2.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.950,19 EUR / 22.228,24 kune stečenog bez pravne osnove u korist tuženika, a uplaćenog u korist tuženika po osnovi regresne odgovornosti tužitelja. Među strankama je sporno radi li se o iznosu koji je tuženik stekao bez pravne osnove imajući u vidu možebitno postojanje doprinosa osiguranika tuženika vlastitoj šteti nastaloj zbog tjelesnog oštećenja uslijed prometne nezgode u kojoj je isti sudjelovao kao suvozač motocikla kojim je upravljao tužitelj pod utjecajem alkohola.

4.2.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i to u članku 1112. st.1. ZOO-a kojim je propisano da onaj koji izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.Tumačenjem navedene odredbe proizlazi da bi onaj koji je platio ne znajući da nije dužan platiti, imao pravo tražiti isplaćeni iznos za koji se primatelj obogatio bez pravne osnove. S tim u vez, u predmetnom postupku valjalo je raspraviti je li tuženikov osiguranik doprinio nastanku vlastite štetu i u kojem udjelu, budući da tužitelj tvrdi da bi doprinos bio 50 %.

6.1. U iskazu danom u kaznenom postupku tužitelj je negirao počinjenje kaznenog djela navodeći da nije prešao na suprotni trak već da je vozilo PEUGEOT prešlo na njegovu stranu ceste te da je upravljačem motocikla dotaknuo njegov retrovizor čime se zakačio za vozilo zbog čega da je oštećena lijeva strana vozila. Naveo je i da je neposredno prije nesreće popio dva piva i krenuo sa oštećenikom TŽ u kafić u Sutinu, na oštećenikov prijedlog. Što se tiče stanja motocikla, naveo je da je motocikl bio ispravan, ali neregistriran, s lošijom stražnjom gumom zbog kojeg ga nije ni registrirao jer da nije imao novca za popravak gume. Zaključno, naveo je da je uzrok nesreće prelazak osobnog vozila na njegovu stranu ceste.

6.2.Čitanjem kaznenog spisa ovog suda broj K- 502/2016 utvrđeno je da je UŽ dana 16.srpnja 2015. u 14.45 sati u Neoriću-Muć južnom kolničkom trakom iz smjera zapada u smjeru istok upravljao motociklom '' YAMAHA F76 600'' bez registarske oznake pri koncentraciji od najmanje 1.66 g/kg alkohola u krvi zbog čega mu je sposobnost za sigurno upravljanje bila bitno smanjena. Pri izlasku iz desnog zavoja izgubio je kontrolu nad upravljačem motocikla, prešao na sjevernu kolničku traku i udario u automobil marke PEUGEOT, nakon čega je zajedno sa motociklom i suvozačem TŽ pao na kolnik pri čemu je TŽ zadobio teške tjelesne ozljede. Radi navedenog, UŽ osuđen je radi počinjenja kaznenog djela izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu kojim je drugoj osobi prouzročena teška tjelesna ozljeda te je kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz primjenu instituta uvjetne osude od 3 godine. Prvostupanjska presuda od 15.listopada 2020. u odluci o počinjenju kaznenog djela i izrečenoj kazni potvrđena je drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-578/2020 od 14.siječnja 2021.

6.3.Nadalje, utvrđeno je i to da je suvozač na motociklu TŽ, saslušan u ovom postupku kao svjedok, u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede i to prijelom lijeve potkoljenice u gornjoj trećini unutar zglobne čahure s pomakom, komplicirani prijelom ivera lijevog koljena, prijelom lijeve lopatice i lijeve ključne kosti, nagnječenje lijevog pluća, prijelom 1-11 rebra, prijelome poprečnih nastavaka 7.,8. i 9.prsnog kralješka te krvarenje ispod čahure slezene.

6.4.Dakle, u kaznenom postupku pravomoćno je utvrđeno da je tužitelj upravljajući motociklom pod utjecajem alkohola isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće prešavši u suprotni kolnički trak kada je došlo do sraza sa osobnim vozilom. Međutim, u kaznenom postupku nije se raspravljalo o utjecaju odnosno doprinosu oštećenika vlastitoj šteti budući da navedeno nije od utjecaja na ostvarenje obilježja kaznenog djela koje je tužitelju kao okrivljeniku stavljeno na teret pa je navedeno, imajući u vidu tužbene navode, valjalo raspraviti u parničnom postupku.

7. U parničnom postupku kao nesporna činjenica proizlazi da je tuženik svom osiguraniku TŽ podmirio troškove liječenja radi oporavka od ozljeda zadobivenih prilikom prometne nezgode koju je skrivio tužitelj te je tuženik zatražio od tužitelja naknadu isplaćenog iznosa od 44.456,49 kn, što je tužitelj i isplatio. Dana 17.travnja 2020. tužitelj se obratio tuženiku zahtjevom za povrat dijela isplaćene štete u omjeru od 50 % odnosno iznosa od 22.228,24 kn navodeći da je TŽ zajedno sa tužiteljem konzumirao alkoholna pića, da je znao za činjenicu da je tužiteljev motocikl neosiguran i neregistriran te je pristavši na vožnju sa tužiteljem pridonio nastanku štetnog događaja.

8. U iskazu danom u ovom postupku svjedok TŽ opisujući tijek događaja naveo je da se nakon povratka iz [adresa] u [adresa] gdje je bio sa djetetom dogovorio sa tužiteljem da za kavu, što da je bilo negdje iza podne te su se uputili motorom tužitelja put kafića pri čemu su oboje imali kacigu. Do nezgode da je došlo u zavoju kad je naletjelo vozilo Peugeot ušavši u traku tužitelja. U odnosu na eventualnu prethodnu konzumaciju alkohola naveo je da mu nije bilo poznato je li tužitelj prethodno konzumirao alkohol jer su se našli neposredno prije, ali da mu je izgledao normalno. Naveo je i da se ne može sjetiti je li on konzumirao alkohol, pri čemu nije isključio mogućnost da bi popio eventualno jedno pivo prethodno u Sinju gdje je bio sa djetetom. Istakao je da je i ranije znao družiti sa tužiteljem te da je isti bio uredan, radio u pekari u noćnoj smjeri te bi uglavnom pio bezalkoholna pića. Ako bi se družili u večernjim satima to bi bilo u kafiću blizu njihovih kuća te ako bi konzumirali alkohol da bi se vratili pješke. Tužitelj da je uredan vozač te se često s njim vozio, uglavnom u osobnom automobilu, manje motociklu te mu se isti činio kao dobar i siguran vozač. On sam da nikada ne bi vozio pod utjecajem alkohola, niti je ikad bio kažnjavan za ikakav prometni prekršaj vezan uz vožnju pod utjecajem alkohola. U odnosu na stanje motocikla, naveo je da mu je bilo poznato da je u tom periodu tužitelj sređivao papire vezane uz prijepis, osiguranje, registraciju motornog vozila,a je li uistinu i to sve skupa realiziraa da mu nije poznato.

9. Dakle, iz iskaza svjedoka sud zaključuje da su svjedok i tužitelj prijatelji koji su se često zajedno družili, pri čemu je tužitelj počesto vozio tuženika na mjesta zajedničkih druženja te da je tuženik stekao dojam da je tužitelj uredan i siguran vozač. Nadalje, iz iskaza svjedoka ne proizlazi da je istome bilo poznato da bi tužitelji bio pod utjecajem alkohola osobito uzevši u obzir činjenicu da su se dogovorili za zajedničku kavu u ranim popodnevnim satima, iza podne pa svjedok nije niti mogao pretpostavljati da bi tužitelj ranije, prije nego su se susreli, konzumirao alkoholno piće.

10. U odnosu na dio iskaza u kojem svjedok navodi da tužitelj ne bi bio odgovoran za nastanak prometne nesreće jer da je osobno vozilo PEUGEOT bilo to koje je prešlo u tužiteljev trak, sud ga ne cijeni kao vjerodostojan budući da upravo suprotno proizlazi iz dokaza izvedenih u kaznenom postupku, i to primarno provedenog vještačenja. Razlog tome sud nalazi u naravi odnosa između tužitelj i svjedoka te očito time svjedok nastoji ekskulpirati tužitelj odgovornosti za nastalu prometnu nesreću, a svakako isto je bez utjecaja na predmet ovog parničnog spora gdje se utvrđuje postojanje doprinosa oštećenika vlastitoj šteti.

11. Tužitelj je u kaznenom postupku osuđen zbog izazivanje prometne nezgode zbog vožnje pod utjecajem alkohola zbog čega je mogućnosti upravljanja motociklom bila smanjenja pa je ulaskom u zavoj prešao u suprotnu traku naletivši na osobno vozilo PEUGEOT. Drugim riječima, uzrok prometne nesreće, imajući u vidu činjenični opis kaznenog djela za koje je tužitelj osuđen, nije primarno eventualna tehnička neispravnost vozila, pa ni eventualno znanje oštećenika za status registracije motocikla nije od utjecaja. Svakako, svjedok je i naveo da mu je bilo poznato da je tužitelj tada bio u procesu registriranja, ali da mu nije poznato je li isto tužitelj i realizirao. Za napomenuti je i to da tužitelj nije ničim dokazao da bi oštećeniku bilo poznato da bi motocikl nesporno bio neregistriran i time potencijalno tehnički neispravan.

12. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je osiguranik tuženika nije nosio zaštitnu kagicu za navesti je da isto ne proizlazi iz dokaznog postupka. Naime, svjedok/oštećenik tvrdi da jest nosio kacigu, iz kazneng spisa ne proizlazi da bi se takva okolnost utvrđivala, a sam tužitelj nije priložio odnosno predložio dokaz koji bi upućivao na drugačiji zaključak. Za navesti je i to da, čak i da je oštećenik nije imao zaštitnu kacigu, imajući u vidu (prema činjeničnom opisu kaznenog) da su zadobivene ozljede locirane na trupu, sve i da je nosio kacigu ne bi bio lišen zadobivenih ozljeda.

12. U odnosu na navode punomoćnika tužitelja da su tužitelj i svjedok inače konzumirali alkoholna pića pa da bi svjedoku moralo biti poznati ili barem da ne bi trebao isključiti mogućnost da bi tužitelj mogao biti pod utjecajem alkohola, navodi se da se da isto ne proizlazi ni iz jednog dokaza kojeg je tužitelj priložio i predložio. Naime, tužitelj je odustao od prijedloga da se u ovom postupku sasluša kao parnična stranka, već je predložio da se pročita zapisnik o njegovom iskazu u kaznenom postupku. U kaznenom postupku tužitelj je iskazivao samo o dinamici nastanka prometne nesreće te nije ništa spomenuo o eventualnom ponašanju samog oštećenika niti o ičemu što bi doprinijelo utvrđenju činjenica na kojima zasniva tužbu, a to je da je oštećenik TŽ znao da je tužitelj pod utjecajem alkohola te da je pristavši na vožnju s njim pristao i na povećanu opasnosti koji donosi takva vožnja.

13. Slijedom svega iznijetog, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da postoji doprinos tuženikovog osiguranika uopće, pa ni u utuženom iznosu, slijedom čega iznos naknade štete koji je tužitelj isplatio tuženiku predstavlja štetu koju je tužitelj u cijelosti prouzročio radi čega nema stjecanju bez osnove na strani tuženika. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja da mu se isplati iznos od 2.950,19 EUR / 22.228,24 kune temeljem čl.1112.st.1.ZOO-a nije osnovan jer se ne radi o iznosu koji tužitelj ne bi bio dužan platiti tuženiku.

14.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 01.srpnja 2025.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od primitka. O žalbi odlučuje drugostupanjski sud, a žalba se podnosi putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-tužitelju, po punomoćniku

-tuženiku

-u spis