1              Poslovni broj: 17 Gž R-430/2022-2

Poslovni broj: 17 Gž R-430/2022-2

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. R. iz G., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica L. C.-P., odvjetnica iz Odvjetničkog društva  K., C.-P. & P. j.t.d. u Z., protiv tuženika H. Š. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici M. C. B., odvjetnici u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3836/2020-17 od 7. svibnja 2021., 27. studenog 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3096/2020-17 od 7. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati pripadajuće zatezne kamate na isplaćeni iznos od 750,00 kuna koje teku od 13. travnja 2020. do 15. lipnja 2020. (točka I. izreke), te pripadajuće zatezne kamate na isplaćeni iznos od 750,00 kuna koje teku od 13. travnja 2020. do 15. prosinca 2020.(točka II. izreke) i parnični trošak u iznosu od 937,50 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od 7. svibnja 2021. do isplate.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženik iz žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prilikom donošenja pobijane presude nisu počinjene navedene povrede odredba parničnog postupka.

6. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ističe da je donošenjem pobijane presuda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a, valja reći da sukladno članku 354. stavku 3. ZPP-a zbog neovlaštenog zastupanje stranke žalbu može izjaviti samo ona stranka koju se ti nedostaci tiču, a što ovdje nije slučaj.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate zbog zakašnjenja u isplati uskrsnice za 2020. koja je nesporno isplaćena u dva obroka od po 750,00 kuna nakon podnošenja tužbe i to prvi obrok 15. lipnja 2020., a drugi obrok 15. prosinca 2020.

8. Prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da je Uskrs 2020. bio 12. travnja 2020., te da tuženik nije isplatio uskrsnicu u trenutku dospjelosti (12. travnja 2020.), već u dva obroka nakon podnošenja tužbe i to prvi od 750,00 kuna 15. lipnja 2020., a drugi 15. prosinca 2020., zaključuje da tužiteljici pripada isplata zateznih kamata za zakašnjenje u isplati uskrsnice za 2020. počev od 13. travnja 2020. do dana plaćanja, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.

9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Kolektivnim ugovorom za radnike H. š. d.o.o. od 16. ožujka 2018. (dalje: KU) u članku 92. određeno je da će poslodavac isplatiti prigodni novčani dodatak u visini neoporezivog iznosa prema Pravilniku o porezu na dohodak za blagdane Božić i Uskrs onim radnicima koji su na dan blagdana Božića i Uskrsa u radnom odnosu kod poslodavca. Ministarstvo1 RH je 2. siječnja 2020. donijelo Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak kojim je neoporezivi iznos za prigodne nagrade povisilo sa 2.500,00 na 3.000,00 kuna.

11. Tuženik se u žalbi neosnovano protivi plaćanju zatezne kamate za razdoblje od 18. travnja do 18. listopada 2020., prigovorom da je bilo propisano da ne teče zatezna kamata za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (članak 25.b. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima -„Narodne novine“, br. 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20, dalje: ZPONS), kao i pozivom na mišljenje Ministarstva2, te Ministarstva1. Naime, predmetni zakon ne odnosi se na parnične postupke, nego sukladno članku 1. ZPONS-a isključivo na provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, dok mišljenja Ministarstava nisu izvor prava kojim bi bio propisan tijek zatezne kamate.

12. Žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na tumačenje Povjerenstva za tumačenje odredbe KU te osporava zaključak prvostupanjskog suda o uobičajno jednakim troškovima za Uskrs i Božić nisu od odlučnog značaja iz razloga što visina glavnice u konkretnom slučaju nije sporna, već samo pravo tužiteljice na isplatu zateznih kamata.

13. Isto tako pozivanja tuženika na odredbu članak 46. KU vezano za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, nije relevantno jer se ta odredba ne odnosi na novčane tražbine radnika. Također, niti odredbe članka 113.-118. KU kojima je propisana obveza provođenja medijacije prije pokretanja sudskog postupka, suprotno žalbenim navodima, nemaju značaj procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka, slijedom čega neprovođenje postupka medijacije nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kao u izreci ove presude.

U Rijeci 27. studenog 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.