REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-2567/2019-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Matulić & Bilić d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice HG, punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić te zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice CG, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 01. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 816,94 EUR-a sa kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od:

- 13,24 EUR teče od 31. kolovoz 2007.

- 12,92 EUR teče od 30. rujan 2007.

- 12,83 EUR teče od 31. listopad 2007.

- 12,93 EUR teče od 30. studeni 2007.

- 12,75 EUR teče od 31. prosinac 2007.

- 12,88 EUR teče od 31. siječanj 2008.

- 22,60 EUR teče od 29. veljača 2008.

- 22,83 EUR teče od 31. ožujak 2008.

- 22,05 EUR teče od 30. travanj 2008.

- 21,76 EUR teče od 31. svibanj 2008.

- 21,81 EUR teče od 30. lipanj 2008.

- 21,25 EUR teče od 31. srpanj 2008.

- 21,12 EUR teče od 31. kolovoz 2008.

- 21,21 EUR teče od 30. rujan 2008.

- 23,00 EUR teče od 31. listopad 2008.

- 21,52 EUR teče od 30. studeni 2008.

- 22,73 EUR teče od 31. prosinac 2008.

- 23,40 EUR teče od 31. siječanj 2009.

- 23,31 EUR teče od 28. veljača 2009.

- 22,83 EUR teče od 31. ožujak 2009.

- 22,68 EUR teče od 30. travanj 2009.

- 22,12 EUR teče od 31. svibanj 2009.

- 21,61 EUR teče od 30. lipanj 2009.

- 21,50 EUR teče od 31. srpanj 2009.

- 21,48 EUR teče od 31. kolovoz 2009.

- 21,26 EUR teče od 30. rujan 2009.

- 20,90 EUR teče od 31. listopad 2009.

- 21,01 EUR teče od 30. studeni 2009.

- 21,04 EUR teče od 31. prosinac 2009.

- 21,19 EUR teče od 31. siječanj 2010.

- 20,89 EUR teče od 28. veljača 2010.

- 21,13 EUR teče od 31. ožujak 2010.

- 20,81 EUR teče od 30. travanj 2010.

- 20,79 EUR teče od 31. svibanj 2010.

- 21,89 EUR teče od 30. lipanj 2010.

- 21,37 EUR teče od 31. srpanj 2010.

- 21,87 EUR teče od 31. kolovoz 2010.

- 14,41 EUR teče od 20. rujan 2010.

- 2,29 EUR teče od 30. rujan 2010.

- 6,33 EUR teče od 31. listopad 2010.

- 5,23 EUR teče od 30. studeni 2010.

- 5,18 EUR teče od 31. prosinac 2010.

- 4,66 EUR teče od 31. siječanj 2011.

- 4,37 EUR teče od 28. veljača 2011.

- 3,95 EUR teče od 31. ožujak 2011.

- 3,61 EUR teče od 30. travanj 2011.

- 3,03 EUR teče od 31. svibanj 2011.

- 2,71 EUR teče od 30. lipanj 2011.

- 2,53 EUR teče od 31. srpanj 2011.

- 1,78 EUR teče od 31. kolovoz 2011.

- 1,44 EUR teče od 30. rujan 2011.

- 1,15 EUR teče od 31. listopad 2011.

- 0,87 EUR teče od 30. studeni 2011.

- 0,59 EUR teče od 31. prosinac 2011.

- 0,30 EUR teče od 31. siječanj 2012.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak 1.425,00 EUR sa kamatom koja teče od 01. srpnja 2025. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 3. lipnja 2019. tužiteljica navodi kako su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9010934660 dana 7.11.2005. u Splitu, ovjeren pred javnim bilježnikom Teom Karabotić Milovcem dana 8.11.2005. pod brojem OU-472/2005. Temeljem tog ugovora tužena da je tužiteljici odobrila stambeni kredit u iznosu od 31.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF banke za dan plaćanja, da je ugovorena kamatna stopa od 4,65% godišnje. Tužitelj navodi da je bez posebnog ugovaranja i pregovora tužena jednostrano za sebe pridržala pravo za vrijeme trajanja ugovora primijenit promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u skladu s jednostranim internim odlukama banke. Tužiteljica navodi da je protivno ugovoru i otplatnom planu, temeljem jednostranih odluka tužene, tužitelju su povećani anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate, te da je tužena naplatila veći iznos od onog kojeg je bila ovlaštena naplatiti temeljem pravnog posla koji je sklopljen među strankama. Tužiteljica navodi da su odredbe o promjenjivoj stopi u prethodno citiranom ugovoru ništetne te da su iznosi naplaćeni temeljem tih odredbi uslijed povećanja kamatne stope naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla. Tužitelj dalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u pravnoj stvari tužitelja POTROŠAČ-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženih banaka, među kojima je i tužena i iz ove parnice, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom da je ugovorena redovna kamatna stopa koja da je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo te je određeno da je odredba ništetna, te da je povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe uzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tužene. Tužitelj navodi da su on i tužena u realno različitom položaju, s obzirom na znanje, iskustvo i snalaženje u materiji, da je tužena kreditorska ustanova čiji da je zadatak bio putem svojih zaposlenika informirati korisnika kredita u ovom slučaju tužitelja, osadržaju i značenju ovakvih ugovornih odredbi, međutim da je tužena napravila upravo suprotno, da je jednostrano odredila obvezu tužitelju koja promjenu obveze nije mogla predvidjeti niti izračunati pravilnost izvršene promjene. Tužitelj navodi da je u postupku kolektivne zaštite, te u presudi Europskog suda, utvrđeno da su banke nesavjesne stranke u ovom slučaju pa da korisnici kredita imaju pravo i naknadu štete kao i na kamatu koja teče od dana stjecanja do isplate sukladno članku 214. ZOO-a/91 odnosno odredbi članka 1115. ZOO- /96. Tužitelj dalje u tužbi navodi da obzirom da tužena raspolaže s evidencijom promjene kamatnih stopa po predmetnom kreditu, otplatnim planovima po promjeni kamatnih stopa te pregledom prometa po partiji kredita, da tužitelj još nije u mogućnosti postavit određen zahtjev, pa predlaže da sud pozivom na odredbe Zakona o parničnom postupku naloži tuženoj da dostavi tu dokumentaciju.

1.1. Tužitelj u svom podnesku od 02. kolovoza 2019. navodi da mu je učinjena dostupom predmetna dokumentacija, sukladno odredbi iz članka 186.b.st. 4. ZPP-a, te nakon izrađenog obračuna tužitelj uređuje tužbeni zahtjev i predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev kojim traži iznos od 1.259,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB- a na dan plaćanja i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose, a koji iznos predstavlja razliku u iznosima kamata te da obveže tuženika na plaćanje troškova postupka.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti, da predlaže istog odbiti uz nalog tužitelju za naknadu troškova parničnog postupka. Tuženik dalje ističe prigovor zastare. Tuženik ističe da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom kredita 2012., a koja činjenica isplate kredita da je nesporna među strankama. Tuženik navodi da se na ništetnost ne može pozivati ona stranka ugovora kada je ugovor u cijelosti ispunjen a zabrana je bila manjeg značaja. Tuženik navodi da bi presude na koje se poziva tužitelj bile obvezne za naslovni sud u smislu odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača, te članaka 502. c. Zakona o parničnom postupku, da bi ova parnica trebala biti radi naknade štete-a nije. Tuženik navodi da u konkretnom slučaju ne postoji ni identitet ugovorenih odredbi, osim onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz Ugovora o kreditu. Tuženik navodi da je nesporno da je Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 26. izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Tuženik navodi da je sukladno odredbi članka 306. stavak 4. ZOKI učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke. Tuženik navodi da niti jednoj banci nije poslovni interes povećanjem kamatne stope povećati rizik nemogućnosti vraćanja kredita i tako u suštini generirati gubitak. Tuženik navodi da je solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena neoboriva pretpostavka, da je tužitelj kao korisnik kredita upoznat sa svim ugovornim odredbama koje svoj temelj imaju u zakonu, koje stoga nisu ništetne, neodređene ili neoborive, niti su ugovaranjem tih odredbi narušena načela obveznih odnosa. Tuženik ističe prigovor zastare, navodi da sukladno članku 215. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije daka kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Ističe prigovor zastare na sve anuitete dospjele do 04. travnja 2009. Predlaže zaključno odbaciti tužbu jer nije podnijeta u smislu odredbe članka 186.b. ZPP-a, odnosno odbiti tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška.

3. U podnesku od 03. svibnja 2021. tužitelj navodi kako su navodi iz odgovora na tužbu u suprotnosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZPK-a), sadržaju i cilju Direktive 93/13 EEZ, te stavu VSRH, kao i odlukama Europskog suda za ljudska prava koje su sudovi država članica dužni uzimati u obzir i koje predstavljaju indirektan izvor prava. Tužitelj napominje da predmetni kredit nije konvertiran, već je otplaćen u cijelosti. Navodi kako su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope ništetne te da se u konkretnom slučaju primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora, a sukladno stavovima izraženim kroz presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.Pž-7129/13, koja je djelomično potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Revt-249/14-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br.U-III-2521/2105, u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tužena u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.08.2008.g. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope. Tužiteljica se poziva na odredbe čl.502.c.ZPP-a i čl.118.ZZP-a, navodi da tužiteljica ima pravo na punu restituciju uz primjenu početno ugovorene kamatne stope u smislu odredaba članka 323 st.1. i čl.1111.st.1.ZOO-a te osporava istaknuti prigovor zastarezastarni rok za naknadu iz osnova neosnovanog obogaćenja počinje upravo od pravomoćnosti prvostupanjske presude u kolektivnoj tužbi.

4. U podnesku od 17. srpnja 2023. tuženik navodi kako u odnosu na uređenje tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 02. kolovoza 2019. tuženik ističe kako je istim tužitelj povukao toč. II. tužbenog zahtjeva iz tužbe od dana 03.06.2019.g. kojem se djelomičnom povlačenju ne protivi ali potražuje razmjeran iznos troškova postupka pozivom na odredbu čl. 154.st.2. ZPP- a. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev u valuti CHF tuženik ukazuje kako se kod instituta stjecanja bez osnove, na koji se poziva tužitelj, ne može primjenjivati ugovorena valutna klauzula, pa je postavljeni tužbeni zahtjev iskazan u kunskoj protuvrijednosti CHF neosnovan upravo pozivom na odredbu članka 1111. ZOO-a te ustraje u istaknutim prigovorima zastare i prekluzije isticanja ništetnosti iz čl. 326.st.2. ZOO-a.

5. Po obavljenom knjigovodstveno – financijskom vještačenju, podneskom od 17. prosinca 2024. tužiteljica konačno postavlja tužbeni zahtjev.

6. Tuženik je u podnesku od 06. svibnja 2025. naveo kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u računskom dijelu, ali je ustrajao u prigovoru zastare i prekluzije uz obrazloženje da zastarni rok počinje teći od primitka pojedinačnih mjesečnih iznosa te se pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-2637/23, od 09. travnja 2024.

7. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi čitanjem: ugovora o kreditu broj 9010817402, presude i rješenja VsRH broj Rev-1172/2018-2, od 19. ožujka 2019., presude i rješenja VsRH broj Rev- 2245/17-2, od 20. ožujka 2019., direktive vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993., priložene sudske prakse sudova RH i EU C, otplatnog plana kredita sa primjenama kamatnih stopa, uplata po kreditu, općih uvjeta poslovanja tuženika, vještačenjem po sudskoj vještakinji Darki Cecić te saslušanjem tužiteljice HG.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Darke Cecić od 2. listopada 2024. proizlazi da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9010817402 dana 7. studenog 2005. godine u iznosu od 31.000,00 CHF te da je za vrijeme otplate kredita tuženik mijenjao kamatnu stopu u odnosu na ugovorenu što je utjecalo na povećanje kamata odnosno mjesečnih anuiteta izraženih u CHF te da je u utuženom razdoblju tuženik primjenom promjenjive kamatne stope obračunao, a tužiteljica platila ukupno 6.155,18 kuna tj. 816,94 eura kamata više nego da se koristila ugovorena kamatna stopa u visini 4,65%. Budući da je kredit u potpunosti otplaćen, razlika smanjenja otplate glavnice ne postoji.

10. Saslušanja tužiteljica HG u iskazu danom ovome sudu je navela da je predmetni kredit podigla za adaptaciju i kupnju garsonijere u Zagrebu te je pojasnila da joj je kćerka otišla studirati u Zagreb i da su se nakon četiri godine doma odlučili na kupnju male garsonijere, a kako je ona samohrana majka da je dio novca posudila od brata, a dio namaknula putem kredita jer je garsonijeru trebalo urediti. U banci da joj nije ništa pojašnjeno niti glede promjene kamate, niti valute, već da je na lice mjesta izašao procjenitelj, a ugovor o kreditu su joj naknadno poslali i ona da je to otišla potpisati. Navela je ni kako joj niti javni bilježnik nije ništa objašnjavao već je samo rekao da se to treba potpisati i da je ona to učinila, a sve skupa da je trajalo 1-2 minute. Glede postupka u banci je navela kako je trajao sve skupa 15-tak minuta i to samo dok su uzeti njeni podaci o plaći te da joj je objašnjeno kako je korisnik u PBZ od 1975. ili 1976. godine pa da je zato imala bonus i manje kamate. Negirala je da bi na bilo koji način sudjelovala u formuliranju ugovora već da je samo donijela podatke o plaći i osobne podatke te omogućila procjenu stana.

11. Nakon provedenog postupka, sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

12. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 816,94 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime vraćanja stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je između istih sklopljen Ugovor o kreditu broj 9010817402 u Splitu, dana 07.11.2005. na iznos od 31.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF važećom na dan korištenja kredita, s rokom otplate 120 mjeseci, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,65 % godišnje.

14. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, nepoštene ugovorne odredbe, a što bi ih činilo ništetnim, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatom stečenog bez osnove, i to u visini promjene kamatne stope tijekom otplatnog perioda. Sporno je i je li osnovan istaknuti prigovor zastare.

15. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

16. Čitanjem Ugovora o kreditu te čitanjem pisanog nalaza i mišljenja Darke Cecić, dipl.oec., stalne sudske vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke, od 02. listopada 2024., te analizom provedenih dokaza, sud je utvrdio kao pravno relevantne slijedeće činjenice:

-da su dana 07. studenoga 2005 godine tužiteljica kao Korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6, podružnica Split (Kreditor) zaključili Ugovor o kreditu broj 9010817402 solemniziran dana 8. studenoga 2005. pod brojem OU-472/2005.

-da je kredit odobren namjenski za adaptaciju stambenog objekta i da je iznosio 31.000,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita.

-da je Ugovorena otplata u 120 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici.

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,65% godišnje

-da se kamate obračunavaju u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

- da je utuženom razdoblju tuženik prilikom promjene kamatne stope obračunao, a tužitelj platio ukupno 6.155,18 kuna tj. 816,94 eura kamata više nego da se koristila ugovorena kamatna stopa u visini 4,65 %. U mišljenju vještaka piše da je kredit potpuno otplaćen, pa da razlika smanjenja oplate glavnice ne postoji.

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 4. travnja 2012., a da je drugostupanjska presuda u pogledu ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je drugostupanjska presuda o ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018.;

Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru, u kojemu je tužitelj nesporno imao status potrošača. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li odredbe članka 4., predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa, ništetne ili ne.

17. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz članka 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

Ove odredbe ZZP se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 11. Navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

18. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13.lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

19. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Dakle, ovaj sud obvezuje presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno ovaj sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

21. Sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

22. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta. Osim toga, treba reći da je na temelju odredbe članka 81.stavka 4. ZZP/03, na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a sam iskaz tužiteljice ukazuje na činjenicu da joj je ponuđen unaprijed otisnut sadržaj koji je ona samo potpisala bez da joj je išta pojašnjeno, pa sud drži da je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81.stavak 1. i članak 82. alineja11. u vezi s člankom 87.stavkom 1. ZZP/07).

23. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

24. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. (ovo glede kamate) te presude Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. (ovo glede valute), kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 03. lipnja 2019., to je jasno da nije nastupila zastara potraživanja radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

25. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

26. Stoga ovaj sud smatra da su ništetne utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivost kamatne stope, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga sud utvrdio ništavim pojedine odredbe predmetnog Ugovora.

27. Odredbom članka 323. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, dalje ZOO), propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

28. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove promjenjive kamatne stope koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

29. Kada je sud, dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u članku 4. Ugovora, valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

30. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je pročitao nalaz i mišljenje koje je izradila Darka Cecić, dipl.oec., stalna sudska vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke. Iz navedenog nalaza proizlazi da na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu, utvrđeno je da u utuženom razdoblju tuženik je prilikom promjene kamatne stope obračunao, a tužitelj platio ukupno 6.155,18 kuna tj. 816,94 eura kamata više nego da se koristila ugovorena kamatna stopa u visini 4,65 %. Stranke nisu imali primjedbi na matematičke izračune predmetnog vještva.

31. Tužitelj je u svom podnesku od 17. prosinca 2024. konačno precizirao tužbeni zahtjev na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka u ovom predmetu, na način da je odredio da kao glavni tužbeni zahtjev sada postavi isplatu predmetnog iznosa u ukupnom iznosu od 816,94 eura s kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose na način kako je to napisao u svom podnesku.

32. Što se tiče pitanja tijeka kamata, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 29. ZOO.

33. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 151. stavka 3. i 154. stavak 1. ZPP-a i to prema popisanom troškovniku tužitelja, a troškovi tužitelja sastoje se od troškova vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, te troškova zastupanja po odredbama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23) u ukupnom iznosu od 1.125,00 EUR i to sastav tužbe, sastav 3. obrazložena podneska ( 24.07.2019., 03.05.2021. i 17.12.2024.), zastupanja na 2 ročišta, svaka radnja po 187,50 EUR sukladno Tbr. 7.t.1., 8.t.1., 9.t.1., 46. i 54. Tarife, a što sveukupno iznosi 1.425,00 EUR.

U Splitu, 01. srpnja 2025.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

punom. parničnih stranaka