Pr-487/2020-38

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Salona Var d.o.o., OIB: 29355720128, Solin, Kaštelanska 39/A, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivica Restović, Vedrani Garafulić Kukoč i Ivani Restović, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Sanje Restović Mirčeta, odvjetnice u Splitu, objavljene dana 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete ukupan iznos od 2.969,18 eura u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 2.787,18 eura od 11.1.2020. do isplate,

- na iznos od 182,00 eura od 1.7.2025. do isplate, po stopi do 31.12.2022.g. obračunatoj u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“,

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 1.277,95 eura, a do ukupno zatraženog iznosa od 4.247,13 eura, kao i u dijelu više zatražene zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od 182,00 eura od 11.1.2020. do 30.6.2025.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.576,00 eura u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 8.5.2020. tužitelj navodi da je dana 15.5.2019. obavljajući poslove svog radnog mjesta doživio nezgodu na radu. Tom prilikom da je pretrpio tešku tjelesnu ozljedu u vidu loma malog prsta lijeve ruke s pomakom. Zbog navedene ozljede tužitelj da je bio odsutan s radnog mjesta 4 mjeseca radi liječenja i rehabilitacije. Tužitelj da se obratio tuženiku putem odštetnog zahtjeva od dana 10.1.2020. te da je tuženik na odštetni zahtjev odgovorio otklanjajući postavljeni zahtjev zbog tvrdnji da je šteta nastala kao posljedica isključive krivnje radnika. Međutim, tuženik da nije dokazao postojanje niti jednog razloga za oslobođenje od odgovornosti. Tužitelj traži da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje u iznosu od 30.000,00 kn, naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.000,00 kn i za troškove liječenja u iznosu od 1.000,00 kn, ukupno 32.000,00 kn (4.247,13 EUR), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11.1.2020. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom pred sudom 26.6.2020. tuženik navodi kako je točno da se tužitelj ozlijedio na radu, ali da je za ozljedu isključivo odgovoran tužitelj. Naime, da je tvrtka ovlaštena za provedbu zaštite na radu utvrdila da je do nezgode došlo pogrešnim postupanjem radnika koji su zajednički poduzimali radnju u kojoj je došlo do nezgode. Drugi radnik da je OSI, da su koristili za demontažu električni viličar-paletar tvrtke Draco d.o.o. Prilikom upravljanja viličarem radnik DS da je pogrešnom i nepromišljenom radnjom, podizanjem elektromotora iz ležišta višekratnim trzajima pokušao osloboditi učvršćeni motor dok je tužitelj isti pridržavao na neprikladan način ne vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Radnici nisu prije započinjanja radnje provjerili je li električni motor oslobođen od pričvršćenja za sklop te je li spreman za podizanje. Neusklađenim radnjama obojice radnika prilikom podizanja i spuštanja električnog motora koji je djelomično ostao zaglavljen za sklop, neupotrebom viličara na ispravan način, da se dogodila ozljeda tužitelja-prignječenje prsta. Dakle, nezgoda da je nastala krajnjom nepažnjom tužitelja i radnika s kojim je poduzimao radnju, a na koje radnje da tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tuženik ističe da je poduzeo sve potrebne mjere za zaštitu i to: osposobljavanjem radnika za rad na siguran način, obavljanjem liječničkih pregleda radnika kod specijaliste medicine rada, provjere ispravnosti radne opreme (viličar) i osposobljenost radnika OSI za rukovanje viličarem. Uz to što tuženik ističe da nije odgovoran za štetu nastalu tužitelju ozljedom na radu, tuženik ističe da osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer da postavljeni tužbeni zahtjev za naknade neimovinske štete nadilazi štetu, jer je priroda ozljede takva da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega i jer tužitelj nije naveo na što se točno troškovi liječenja odnose, a niti je priložio račun vezano uz usluge liječena. Nadalje, prema mišljenju tuženika, sve kada bi tuženik bio odgovora naknaditi štetu tužitelju, da s obzirom na doprinos tužitelja, a uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, da to ne bi prelazilo iznos od 3.000,00 kn.

3.Tužitelj u podnesku od 1.10.2020. navodi kako šteta koju je tužitelj pretrpio na radu potječe od opasne stvari pa da je odgovornost tuženika kao vlasnika opasne stvari objektivna, bez obzira na krivnju tužitelja. Tužitelj ističe da Mišljenje o uzroku ozljede tužitelja izrađeno od strane Kontrol biro d.o.o. Split treba odbaciti jer da je izrađeno za stvaranje povoljnije pozicije tužitelja. Tim više, što Mišljenje nema nadnevak i što je donijeto na temelju informacija koje je dao tuženik, bez da se sasluša tužitelj.

4. Tuženik u podnesku od 3.11.2021. ističe, da odmah nakon što je tuženik primio dojavu o ozljedi radnika, da je tehnički direktor tuženika, gospodin AS, došao je na mjesto izvođenja radova u Muću i da je utvrdio da je elektromotor bio „zašarafljen" te da su ga radnici prethodno samo trebali „odšarafiti", nakon koje radnje da su isti mogli elektromotor demontirati bez ikakvih težih napora, i opasnosti. Nadalje, tuženik ističe da „viličar" kojim je upravljao tužiteljev radni kolega nije tuženikov, kao ni elektromotor, kojega su demontirali, već su te stvari vlasništvo trgovačkog društva Draco d.o.o, a tuženiku da nije niti poznato jesu li se poslužili „viličarem" samovoljno ili su prethodno zatražili dopuštenje vlasnika opasne stvari. Unatoč navedenome, štetu da nije prouzročila „opasna stvar“ već tužitelj i njegov radni kolega, koji su, iako kvalificirani za dodijeljeni im radni zadatak, nisu utvrdili temeljne činjenice prije poduzimanja radnje demontaže elektromotora. Tuženik da je sa svojim radnim kolegom, radove izvodio u radnom prostoru kod treće osobe pa da tuženik ni na koji način nije mogao nastalu štetu predvidjeti niti spriječiti već da je to mogao samo tužitelj, koji je utvrđivao način izvršenja radnog zadatka, utvrđivao mogućnost izvršenja tog zadatka, a bio i u mogućnosti da odustane od radnog zadatka, ako isti nije mogao biti izvršen. Za donošenje bilo koje odluke tužitelj je bio stručno osposobljen, kao i za obavljanje radnog zadatka i mogao je izbjeći svaku opasnost od ozljede.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem odštetnog zahtjeva s kopijom povratnice, prijave ozljede na radu, kartona fizikalne terapije, medicinske dokumentacije, mišljenja o uzroku ozljede radnika OS od Kontrol biro d.o.o., svjedodžbe o završenom ispitu, uvjerenja osposobljenosti od 26.5.2017., uvjerenja od 26.5.2017., zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 17.12.20204., evidencijskog kartona od 26.5.2017., uvjerenja o osposobljavanju od 23.6.2017., svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika, zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 20.9.2019. s zapisnikom o praktičnom dijelu provjere od 27.9.2019., evidencijskog kartona od 20.9.2019., potvrde o osposobljenosti od 20.9.2019. (sve list 29-38 spisa), čitanjem uvjerenja evidencijskih kartona i svjedodžbi koji se odnose na radnika DSI (list 39-45 spisa), te čitanjem spisu druge priložene dokumentacije, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja OS, saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika NS, saslušanjem svjedoka ASI, AS, ŽS i LS te je izveden dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke dr. Danči Tripalo spec. ortoped i dr. Nikole Sikirice, spec. psihijatar.

5.1. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi zbog ozljede na radu i to, s osnove povrede prava osobnosti, s osnove tuđe pomoći i njege i s osnove troškova liječenja.

8. Tužitelj tvrdi da ozlijedio na radu 15.5.2019. i da je tom prigodom pretrpio tešku tjelesnu ozljedu u vidu loma malog prsta lijeve ruke s pomakom. Šteta da potječe od od opasne stvari pa da je odgovornost tuženika kao vlasnika opasne stvari objektivna, bez obzira na krivnju tužitelja.

8.1. Tuženik tvrdi da štetu da nije prouzročila opasna stvar i da opasna stvar nije u vlasništvu tuženika već u vlasništvu tvrtke Draco d.o.o., a šteta da je prouzročena krajnjom nepažnjom tužitelja i radnika s kojim je poduzimao radnju, a na koje radnje da tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Članak 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, u tekstu: ZR) propisuje ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

9.1. Članak 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, u tekstu: ZZR) propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavak 2. istog članka propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9.2. Dakle, kada radnik pretrpi štetu na radu, odgovornost poslodavca za štetu je strogo kauzalna (objektivna) i može se osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, samo ukoliko dokaže postojanje pretpostavki iz čl. 25. st. 2. ZZR-a.

10. Nadalje, ukoliko je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, tada se prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

10.1. Tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala u vezi s korištenjem opasne strvari. U Prijavi ozljede na radu, točka 35. navodi se, da su tužitelj i radnik OSI u vrijeme ozljeđivanja tužitelja na radu, obavljali demontažu elektromotora pomoću poliesterske trake i električnog paletara (viličar). Električni paletar je viličar koji u osnovi služi za podizanje i premještanje tereta i koji prema mišljenju suda, predstavlja opasnu stvar ukoliko se njime nepravilno rukuje jer u tim okolnosti predstavlja povećanu opasnost za zdravlje ljudi. Međutim, i sam tužitelj saslušan pred sudom iskazao je da je viličar bio u vlasništvu tvrtke Draco pa nema odgovornosti tuženika kao vlasnika opasne stvari za štetu za koju bi se eventualno utvrdilo da je nastala u vezi s korištenjem paletara-viličara jer tuženik nije njegov vlasnik. Ali ima odgovornosti tuženika kao poslodavca, osim ukoliko se dokaže postojanje pretpostavki iz čl. 25. st. 2. ZZR-a za umanjenje ili oslobođenje od odgovornosti za štetu koja je nastala radniku ozljedom na radu.

11. U Prijavi ozljede na radu navodi se da se tužitelj ozlijedio na radu 15.5.2019. lomom prsta ruke, za vrijeme redovitog rada, zanimanje kovinoglodač, na ulazu u proizvodnu halu, prilikom demontaže radnog stroja, na način da su tužitelj i njegov kolega OSI obavljali demontažu elektromotora pomoću poliesterske trake i električnog paletara, a kada je prilikom obavljanja demontaže došlo do nepredviđenog propadanja cilindra paletara pri čemu je prignječen prst OS, a uzrok ozljede da je viša sila.

12. Iz Zapisnika i Uvjerenja (list 29-36) proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio raspoređen na obavljanje poslova bravara, da je bio osposobljen za rad na siguran način, da je bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova bravara, da je bio osposobljen za rukovanje paletarom, portalnom i mosnom dizalicom (Uvjerenje list 33, Zapisnik i Evidencijski karton, list 37-38, Potvrda, list 38), ali tek od 20.9.2019., dakle nakon predmetne radne ozljede koja se dogodila 15.5.2019. Iz Uvjerenja, Zapisnika, Evidencijskog kartona i Svjedodžbe (list 39-45 spisa) proizlazi da je radnik tuženika OSI osposobljen za rad na siguran način, da je kod tuženika bio raspoređen na obavljane poslova tokara, da je bio osposobljen za rukovanje viličarem i to već od 2014., da je bio zdravstveno sposoban za poslove tokara, rukovatelja viličara, portalnom i mosnom vilicom.

13. Tužitelj OS saslušan u svojstvu parnične stranke na ročištu od 6.5.2024. iskazao je da je kod tuženika bio u radnom odnosu svega tri godine, s tim da je do trenutka ozljeđivanja na radu kod tuženika bio dvije godine u radnom odnosu i da je obavljao poslove radnog mjesta bravar, monter. Dana 15.5.2019. da je po naputku poslodavca otišao obaviti posao u Muć, da je poslove za poslodavca radio na terenu, da se radilo o hali koja je bila u vlasništvu tvrtke Draco d.o.o., da je njegov zadatak bio demontaža i montaža postojećeg elektromotora. Da bi izvršio taj radni zadatak, sa sobom da je imao ručni alat, da je i ranije radio na demontaži i montaži takvih električnih motora i da je prilikom toga koristio ista sredstva rada i postupao na isti način kao i inače, da je obučen za rad na siguran način, da je koristio rukavice kao zaštitnu opremu, da je imao pomoćnika NSI, zaposlenika tuženika i da sam ne bi mogao izvršiti taj zadatak.

13.1. Tužitelj iskazuje da je u svrhu obavljanja zadatka morao demontirati cijelo postolje kako bi provjerio jesu li dijelovi unutar motora ispravni pa nakon što je to utvrdio, da je pristupio radnji montaže, odnosno vraćanja motora na postojeće mjesto. Motor da je težio oko 200 kg pa da je bio obješen na traku koja se spušta na postolje i da je viljuškar taj koji polagano spušta motor na postolje s visine od nekih 2,5 metra. Naime, navodi tužitelj, s obzirom se radilo o visokom stropu u hali, da se ne može montirati priručna dizalica koja bi dignula motor, a kako je motor težak, da je uobičajeno u takvoj situaciji da se upotrebljava viličar. Tužitelj navodi da je u tom trenutku trebao "centrirati motor" da "legne na postolje", da se radi o minimalnim pomacima, da ga on rukama minimalno centrira, a viljuškar da ga nosi. Kada je motor bio iznad postolja svega nekoliko milimetara, tada da ga je još morao centrirati nekoliko milimetara rukama, međutim kada je motor nasjeo, vilica od viljuškara da je poletjela i prignječila tužitelju prst o elektromotor. Tužitelju da se lijeva ruka u tom trenutku nalazila na gornjoj plohi elektromotora pa kako je viljuškar naglo otpustio vrpcu i elektromotor na posljednjih nekoliko milimetara udaljenosti od elektromotora, da su vilice viličara pale na gornju plohu elektromotora i prignječile ruku tužitelja koja se nalazila na gornjoj plohi (vrhu) elektromotora.

13.2. Tužitelj iskazujući ističe, da dok je obavljao "centriranje elektromotora", da je cijelo to vrijeme komunicirao s radnikom koji je upravljao viličarem ŽSI i da ga je navodio u radu jer da je tužitelj taj koji "centrira elektromotor". U trenutku kada je elektromotor "legao na postolje", viličar da je elektromotor "trebao osloboditi" jer više nije bilo potrebe da viljuškar drži elektromotor. Traka da je bila udaljena od elektromotora svega pola metra, da više nije bila "napeta cijela sila" pa da je viljuškar trebao malo popustiti pritisak i lagano spustiti vilice put dole. Međutim, to da se nije dogodilo već da su vilice naglo pale na površinu motora. Navedeno popuštanje da je trebalo ići polako, milimetar po milimetar na niže, međutim to da se nije dogodilo. Kada je pitao kolegu zašto je tako postupio i zašto je naglo spustio vilice put dole, on da mu je rekao da ni njemu nije jasno zašto se to tako dogodilo. Inače, kolega O da je osposobljen za upravljanje viličarom, da je prilikom rukovanja viljuškarom mogao vidjeti položaj ruke tužitelja te da da su i prije obavljali takve i slične poslove. Viličar da je bio u vlasništvu firme Draco d.o.o., a tužitelj navodi da je primijetio da radnici po cijeli dan rade s tim viličarom pa pretpostavlja da je bio ispravan.

13.3. Nakon ozljede, tužitelj iskazuje, da je skinuo rukavicu s lijeve ruke i vidio vanjski prijelom prsta, da se šokirao i bio u polusvijesti, navedeni kolega da ga je odvezao na Hitni kirurški prijem jer da nitko od drugih kolega tu nije bio. Navodi da se liječio u KBC Split, da je operiran, svaki odlazak u bolnicu na liječenje da bi rezultirao troškom prijevoza s adrese prebivanja do bolnice i da su mu nastali troškove liječenja zbog lijekova protiv bolova i dr.

14. Na ročištu od 6.5.2024. iskazivao je zakonski zastupnik tuženika VS, a kada je rekao, da je tužitelj iskazao drugačije od onog što mu je kazao tehnički direktor tuženika, AS preko telefona. Naime, da mu je rečeno da se tužitelj ozlijedio prilikom demontaže motora. Nadalje, da mu je rečeno da su tužitelj i OSI otišli na demontažu motora u tvrtku Draco d.o.o. i da su tamo ponijeli svoj ručni alat te da su bez pitanja uzeli viličar tvrtke Draco d.o.o., a što da mu je kasnije u telefonskom razgovoru potvrdio direktor tvrtke Draco d.o.o. Međutim, iz drugih izvedenih dokaza proizlazi da su tužitelj i OSI usmeno zatražili dopuštenje od radnika tvrtke Draco d.o.o. za korištenje viličara, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka LS, radnika tvrtke Draco d.o.o., koji je iskazao da su baš od njega zatražili dopuštenje za korištenje viličara i da su u nekoliko minuta prošli obuku za korištenje viljuškara. Stoga sud iskaz zakonskog zastupnika tuženika VS smatra nevjerodostojnim.

15. Svjedok US, koji je upisan u Prijavi ozljede na radu kao očevidac, iskazuje pred sudom kako od 15.5.2019. nije u radnom odnosu kod tuženika. Predmetne prigode da je radio kao pomoćni radnik tužitelja, da su dobili radni zadatak koji je glasio na demontažu stroja za miješanje neke smjese, da su taj zadatak obavljali u Muću, u tvrtki Draco d.o.o., a gdje da su bili i drugi radnici tvrtke Draco d.o.o., ali da oni nisu bili neposredno uz njih jer da su radili svoj posao. Nadalje iskazuje, kada su pronašli motor da su prvo odvidali vide (odšarafili šarafe) i zakačili motor s trakama specijaliziranim za podizanje tereta, nakon toga da su prišli s viljuškarom i zakačili trake vilicama i podizali teret, ali da je u jednom trenutku negdje zapelo pa da je trebao malo te trake popustiti, a to da znači da vilice treba spustiti put dole. Navodi kako u viljuškaru postoji tipka koja regulira spuštanje vilica na koju da je svjedok O pritisnuo dva puta, ali da reakcije nije bilo pa da je pritisnuo i treći put, a nakon čega da su vilice propale nekih 10,15 cm umjesto da se spuštaju polako pa da kolega nije imao vremena izvući prst.

15.1. Svjedok O navodi kako su za obavljanje tog zadatka morali koristiti viličar jer da je motor bio težak, da je i prije upravljao viličarom, da je obučen za rad na njemu, da je prije nego je uzeo na korištenje viličara tražio dopuštenje od jedne osobe iz tvrtke Draco d.o.o., da dok je obavljao radni zadatak da je komunicirao s tužiteljem, da ga je tužitelj navodio, da ga je u svakom trenutku mogao vidjeti, da je motor bio okruglog oblika pa kada su "vilice opale" na površinu motora, da je ostalo sa svake strane oko 5 cm slobodnog prostora koje vilice ne prekrivaju, da tužitelj nije mogao izbjeći u toj situaciji da mu vilice ne prignječe ruku, s obzirom je tužitelj trebao rukama manipulirati motorom i zaokretati ga lijevo-desno kako bi isti upao u utor, da je tužitelj nosio zaštitne rukavice, da kada je svjedok vidio da su tužitelju vilice prignječile prst jer su iste propale, da je podigao vilice pa da je tužitelj oslobodio prst, da se tužitelj spustio na pod, da je dolazio sebi nekoliko minuta, da su mu skinuli rukavicu pa da ga je svjedok odvezao na Hitnu, da je nazvao šefa AS (Stupalo) kako bi ga obavijestio o događaju, da mu je rekao da je tužitelju viličar "pričepio" prst, a kada se vratio, da mu je prepričao što se dogodilo pa da mu je rekao da su prilikom demontaže motora vilice propale i prignječile tužitelju prst.

15.2. Svjedok O iskazao je da su sklop koji se nalazio ispod motora trebali odvidati s ležaja, podignuti ga vilicama viličara i utovariti ga u kamion i odvesti u firmu, da se do tog sklopa može doći demontažom elektromotora i da oni još nisu uspjeli doći do njega već da su tek vršili demontažu elektromotora kako bi došli do sklopa. Svjedok na upit punomoćnika tuženika navodi, da su oni prvo odvidali elektromotor, nakon čega su ga vilicama viličara podigli, međutim „da se uglavio“ pa da su ga ponovno trebali malo spustiti, rotirati rukama i ponovno pokušati dignuti, pri čemu da nije bilo moguće da tužitelj pridržava motor rukama sa strane nezahvaćajući rukama površinu motora jer da na takav način ne bi mogao dobro zaokrenuti motor i položiti ga u ispravan položaj da bi ga mogao dignuti dakle, da je morao prstima uhvatiti površinski dio motora.

16. Svjedok LS navodi da je 15.5.2019. radio u tvrtki Draco d.o.o. i da je vidio trenutak ozljeđivanja tužitelja jer da je od njih bio udaljen svega 1 m dok ih je nadgledao što rade, s obzirom su došli iz druge tvrtke, da su prethodno od njega zatražili dopuštenje za korištenje viličara, da su u nekoliko minuta prošli obuku za korištenje viljuškara, da je viljuškar bio ispravan i nov, da je svakodnevno korišten i da s viljuškarom nije bilo nikakvih problema. Iako je svjedok O iskazao da neposredno uz njih nije bio ni jedan radnik tvrtke Draco d.o.o., sud vjeruje svjedoku LS kada govori da je nadgledao što rade tužitelj i O jer je to životno i logično u situaciji kada je svjedok LS radnicima druge tvrtke, radi obavljanja njihovog radnog zadatka i za potrebe njihovog poslodavca dao na upotrebu radni stroj koji u vlasništvu tvrtke svjedoka LS.

16.1. Svjedok LS pred sudom navodi kako je točno da u viljuškaru postoji tipka čijim se pritiskom regulira spuštanje vilica i podizanje istih, ali da se nikada u korištenju viličara nije dogodilo da tipka nije reagirala na pritisak i da mu nikad netko nije prijavio. Iz navedenog te iz iskaza svjedoka AS, u dijelu kada navodi da je dan nakon predmetnog događaja istim viličarem bez poteškoća izvršio cijeli radni zadatak te iz iskaza svjedoka ŽS, u dijelu kada navodi da je izvršio u uvid u Uvjerenje o ispravnosti viličara, može se zaključiti da je viličar predmetnog dana ispravno funkcionirao, a što ne osporava niti sam tužitelj.

16.2. Svjedok LS upitan je li do ozljeđivanja tužitelja došlo u trenutku demontaže ili montaže, odgovorio je, da koliko se sjeća, s obzirom na položaj, da se radilo o trenutku montaže. Međutim, prema mišljenju suda, logično je da je svjedok zaključio da se radi o montaži stroja umjesto o demontaži stroja, s obzirom je svjedok vidio položaj vila koje se spuštaju put dole prije nego li su pale na ruku tužitelja. Naime, kada se motor demontira, tada je motor potrebno dignuti vilicama viličara, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka AS. Međutim, zaključak svjedoka da se radilo o montaži stroja sud ne prihvaća jer je u suprotnosti sa svim drugim izvedenim dokazima (osim s iskazom tužitelja koji navodi da se radilo o demontaži i o montaži motora) iz kojih proizlazi da se radilo o demontaži, a ne o montaži elektromotora. Tako je čak iskazao i svjedok O, koji je s tužiteljem predmetne prigode izvodio radni zadatak i koji iskaz sud prihvaća, s obzirom je neposredni očevidac i više nije u radnom odnosu kod tuženika pa nema interesa vezano za ishod ovog spora.

16.3. Svjedok LS iskazao je da su vilice viličara padale brzinom u kojoj je tužitelj imao vremena reagirati i brzo maknuti ruku, ali da on nije na vrijeme reagirao pa da su vile pale na njegovu ruku. Suprotno od toga, iskazao je svjedok O koji navodi da tužitelj nije imao vremena na vrijeme maknuti ruku jer da su vilice „propale“. Međutim, ono što je ovdje bitno je to, da tužitelj u tom trenutku prema pravilima zaštite o radu uopće nije smio rukama manipulirati motorom, a kako to proizlazi iz iskaza ŽS, stručnjaka za zaštitu na radu.

16.4. Punomoćnik tužitelja, pitao je svjedoka LS, postoji li mogućnost da se motor spusti na postolje u poziciju predviđenu za to bez da radnik pri tome manevrira motorom na način da ga pridržava rukama, a na šta je svjedok LS odgovorio da je to teško, da su stroj i postolje specifični i da je potrebno da ga radnik tada pridržava rukama. Međutim, navedeno se odnosi na stroj koji se spušta radi montaže na postolje, a ne odnosi se na demontažu stroja. Sam svjedok O iskazao je da su teret trebali podići vilicama viličara i utovariti ga u kamion te iz njegovog iskaza proizlazi da kada su vilice spustili put dole da su motor pokušavali demontirati, a ne montirati.

17. Svjedok AS, iskazao je pred sudom da je u radnom odnosu kod tuženika, da radi poslove tehničkog direktora i da je tužitelju bio neposredno nadređena osoba. Iskaz svjedoka AS sud prihvaća jer je jasno, detaljno i uvjerljivo iskazivao o saznanjima koja ima u vezi s predmetom spora. Navodi kako je predmetnog dana vidio tužitelja na početku radnog vremena kada mu je dao radni zadatak koji je glasio na demontaža elektromotora, da mu je točno opisao kako da izvrši demontažu stroja, da mu je rekao da treba odvidati četiri vide koje su se nalazile s gornje strane elektromotora, da treba skinuti centralnu vidu s donje strane na vratilu elektromotora i da nakon toga odloži taj elektromotor sa strane koji je težio oko 50 kg pa da nije namijenjeno da se elektromotor diže rukom. Inače, elektromotor da je bio na postolju, da je njegova spojna prirubnica bila na visini od oko metar i pol i da se njom spaja s kučištem pa da je visina cijelog stroja oko dva metra. Svjedok AS navodi da mu je o ozljedi tužitelja javio, najvjerojatnije njegov kolega koji da ga je vodio na Hitnu pomoć (OSI), a on (AS) da ga je vozio natrag sa Hitne pomoći do njegovog auta koji je bio parkiran u Brnazama kraj [adresa].

17.1. Svjedok AS navodi, kako je on bio tehnički direktor, da nakon što su mu javili o nesreći, da je taj dan ili sutra ujutro došao na mjesto događaja i da je utvrdio da nije odvidana centralna vida, a tužitelj i njegov kolega, unatoč tome što se elektromotor koji nije odvidan ne može odvojiti s postolja, da su pokušali dignuti motor uz pomoć traka i viličara. Navedeno da je utvrdio na način što da je na mjestu događaja odvidao spomenutu vidu i upotrijebio trake koje su već bile zamotane oko tereta pa da ga je uz pomoć viličara skinuo i maknuo, a da je još izvršio i demontažu reduktora i da je viličar ispravno funkcionirao jer da je cijeli radni zadatak „obavio najnormalnije“. Navodi, da je uobičajen način da se elektromotor podiže trakama ovješene o vilice viličara, međutim, ističe svjedok AS, demontaža da nije izvršena do kraja, a tužitelj i drugi radnik tuženika da su pokušali podići elektromotor na navedeni način bez da su odvidali centralnu vidu, dakle bez da su izvršili demontažu do kraja pa da je to razlog zašto se dogodila predmetna ozljeda. Nadalje, napominje da bi u slučaju da su odvidali vidu, cijeli zadatak trajao svega 5-7 minuta jer da se radi o jako jednostavnom zadatku i da ga može izvršiti jedna osoba, a kao što je on to izvršio sutradan jer da nakon što se motor zakači sa trakama, da se dođe do viličara i obavi zadatak. Svjedok AS smatra da su se oni predmetne prigode „natezali s viličarom“ jer prethodno nisu odvidali potrebnu vidu pa da se moglo dogoditi i to, da viličar pukne i da naprave još nekakvu drugu štetu. Uslijed tih trzaja, svjedok navodi, da ne zna što se točno dogodilo, ali da je očito da su prethodno „natezali viličar“ koji ima snagu i koji može podići dvije tone pa da viličar u tom trenutku nije nosio 50 kg nego da je nosio daleko više, s obzirom je „pod pritiskom“ pa da je u trenutku popuštanja tog pritiska, viličar trznuo put dolje. Navodi kako je vjerojatno trzaj put dole bio minimalan, samo površinski, a da je kojim slučajem trznuo put dole 15 cm, da bi tada pukao i stroj. Svjedok AS je mišljenja da postoje dvije varijante ozljeđivanja tužitelja, sve ovisno o položaju tužiteljeve ruke u trenutku nagnječenja. Prva varijanta je, da ga je prirubnica elektromotora nagnječila o kučište ili postolje stroja, a druga varijanta je da ga je prirubnica elektromotora nagnječila o reduktor. Pojašnjava svjedok da je konstrukcija stroja takva, da se bez odvidavanja centralne vide ne može odvojiti kučište ili prirubnica motora, ali da se mogu pomicati gore-dole dva do tri centimetra jer da bi u protivnom navedeni mehanizmi bili blokirani. Nadalje, navodi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način pa da je bio upoznat s time da prste ne smije stavljati gdje ih je stavio te da ne smije stajati ispod visećeg tereta. Svjedok AS navodi kako su bile „velike neugodnosti prema kupcu“ zbog svega, da su ga "izgubili" i da više ne rade s njim.

17.2. Svjedok AS iskazao je da je na radni zadatak poslao dva radnika zbog brige o radnicima jer da nikada radnika ne ostavlja samoga u pogonu te zbog komoditeta, s obzirom je lakše kad ih je dvoje pa da „glavni meštar“ ne treba hodati po terenu kada mu nešto treba dodati. Svjedok navodi kako tužitelj nije imao položeno za upravljanje radnim strojem viljuškarom, a što da nije ni trebao imati, s obzirom se teret u konkretnom slučaju mogao dizati i nečim drugim osim s viličarom, a da mu je u tom slučaju mogao i netko od drugih radnika iz firme Draco d.o.o. pomoći ili da se mogao snaći na neki drugi način pa da se sve to izbjegne, da je uz tužitelja poslao još jednog radnika. Prilikom upućivanja tužitelja i drugog radnika na izvršenje radnog zadatka, da im nije točno rekao čime da izvrše dizanje tereta, s obzirom su obojica osposobljena za rad na siguran način.

18. Svjedok ŽS iskazao je pred sudom da je 2018. preuzeo poslovnicu Kontrol biro d.o.o. sa svim klijentima pa tako i tvrtku Salona var d.o.o. U slučaju svake ozljede na radu, da Kontrol biro d.o.o. sastavi za svoje klijente interni zapisnik, uzme izjave svjedoka, ispita situaciju i sl., a sve kako bi se došlo do zaključka zašto se nešto dogodilo. Tako da je bilo i u konkretnom slučaju, a sve s ciljem da se preveniraju buduće ozljede na radu. Poslodavac (tuženik) da ih je izvijestio o ozljedi na radu pa da je on napravio analizu stanja, pri čemu da je koristio sve dostupne podatke, uglavnom dokumentaciju, a koja da se nalazila ili kod poslodavca ili u njihovom arhivu Kontrol biro d.o.o., a da je usmeno uzeo izjave dostupnih radnika, ali da se sada ne može sjetiti kojih radnika i na temelju svega toga, da je sastavio Mišljenje o uzroku ozljede tužitelja (list 25 spisa). Tužitelj tvrdi da je to Mišljenje sastavljeno u svrhu stvaranja povoljnije pozicije tuženika u ovom postupku, a to da se očituje u činjenici da Mišljenje ne sadrži nadnevak i da je doneseno isključivo na temelju informacija koje je dao tuženik. Međutim, tako ne proizlazi iz iskaza svjedoka ŽS jer je isti iskazao da je Mišljenje dao na temelju izjava dostupnih radnika i dokumentacije koja se ili nalazila kod tuženika kao poslodavca ili se nalazila u tvrtki Kontrol biro d.o.o., a nesreća da se dogodila 15. svibnja 2019. pa da bi to značilo da je Mišljenje napravljeno nekih 30-ak dana nakon štetnog događaja. Tužitelj da nije bio dostupan pa da je Mišljenje dao bez njegove izjave, a izjava tužitelja da nije bila nužna za davanje Mišljenja. Svjedok iskazuje da je njegov zaključak u Mišljenju bio, da su radnici zbog nepoštivanja radnih postupaka te nepridržavanja pravila zaštite na radu i to, O koji je rukovao viličarem i ĆS koji je pridržavao predmet koji se podizao, uzrokovali ozljedu na radu. Svjedok ŽS ističe, da osim što je on inženjer strojarstva, da je i stručnjak zaštite na radu te predavač na Učilištu strojarske grupe predmeta, među ostalim i grupe predmeta za rukovanjem viličarom. Shodno tome, svjedok ŽS navodi da je zaključio, da je rukovatelj viličara radio nezakonito i nedopušteno sukladno pravilima o rukovanju viličarem, a drugi radnik da je svojom nepažnjom još išao pomoći tom rukovatelju viličara da ne izvrši tu radnju do kraja. Naime, viličar da je dizao motor iz kučišta, a to da se ne radi s viličarom već da se radi s hidrauličnom ručnom dizalicom. Takva dizalica da ne spada pod posebnu kategoriju osposobljavanja za rad i da na toj dizalici svaki monter kome je to struka može s njome rukovati bez posebnih dozvola i uvjerenja pa da je to mogao tužitelj. Svjedok ŽS ističe, da u slučaju da je nešto zapelo prilikom pokušaja podizanja tereta, da se u toj situaciji ne koristi viličar već da se tada trebaju koristiti drugi alati. Naime, ako je došlo do nekakvog zaglavljenja, tada da se to pokuša odglaviti s polugama, a ne prstima. U konkretnom slučaju motor da je bio zavidan na postolje i da su u slučaju zaglavljenja trebali koristiti poluge, a ne pokušati motor podići vilicama viličara. Dakle, tužitelj i O da su istovremeno pokušavali, i s viličarom i s rukama podići motor pa da je došlo do iskliznuća motora s vilice i da je pritisnulo tužitelju ruke.

19. Iz tako izvedenih dokaza sud zaključuje da uzrok ozljede tužitelja na radu nije viša sila, a kako je to navedeno u Prijavi ozljede na radu nego da je uzrok ozljede na radu to što tužitelj i drugi radnik koji je radio za tuženika (OSI), nisu poštovali radni postupak i nisu se pridržavali paravila o zaštiti na radu prilikom demontaže elektromotora. Naime, isti su demontažu elektromotora vrišili uz pomoć električnog paletara (viličara) kojim je upravljao radnik OSI i koji se koristi za prenošenje tereta, a ne za demontažu elektromotora, a tužitelj je prilikom pokušaja podizanja elektromotora isti pokušao odglaviti rukama, umjesto da to čini uz pomoć alata (poluga), a uslijed čega se dogodila ozljeda prignječenja prstiju lijeve ruke tužitelja.

19.1. U konkretnom slučaju, šteta je nastala krajnjom nepažnjom tužitelja i radnika tuženika ASI jer su se ponašali onako kako se ne bi ponašali prosječno pažljivi radnici. Bilo koji prosječno pažljivi rukovatelj viličarem u danim okolnostima ne bi rukovao viličarem na navedeni način, a uslijed čega je viličar bio opasna stvar koja predstavlja povećanu opasnost za zdravlje i sigurnost za one koji njime rukuju i za one koji uz njegovu pomoć obavljaju radni zadatak. Bilo koji prosječno pažljivi bravar ne bi prilikom demontaže teškog elektromotora u naprijed opisanim okolnostima koristio ruke već bi za to koristio predviđeni alat. S druge strane, poslodavac je proveo potrebne mjere zaštite na radu i nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. S tim, da ovdje treba naglasiti, da drugi radnik koji radi s tužiteljem u radnom procesu u kojem se tužitelj ozlijedio, nije treća osoba pa tuženik ima pravo na umanjenje odgovornosti samo zato što je dokazao krajnju namjeru tužitelja, a ne i drugog radnika tuženika. Slijedom svega navedenog, prema shvaćanju suda, tuženik je dokazao uvjete iz odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a za umanjenje odgovornosti za 30%, a da je OSI treća osoba, tada bi to bilo za 60%.

20. Na okolnost utvrđenja neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog ozljede na radu izveden je dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke.

21. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

21.1. Članak 1100. ZOO propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe, da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21.2. Članak 1095. st. 1. ZOO propisuje tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, da mu je dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troš- kove s tim u vezi.

22. Stalna sudska vještakinja dr. Danči Tripalo, spec. ortoped na ročištu od 21.1.2025. dala je usmeni nalaz i mišljenje pa tako u nalazu navodi, da je pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju i da je klinički pregledala i tužitelja. U nalazu navodi da je dana 15.5.2019. tužitelj imao ozljedu na radnom mjestu, da se isti dan javio na Kliniku za kirurgiju KBC Split gdje mu je utvrđena rana u području petog prsta lijeve šake i prijelom vrška distalnog članka petog prsta lijeve šake. U lokalnoj anesteziji da se postavila žica te da se stabilizirao navedeni prijelom, da se obradila rana i da su se postavili šavovi. Nakon toga da se tužitelj redovito previjao, žica da je izvađena 17.6.2019., da je preporučena fizikalna terapija, koju je tužitelj uredno obavljao od 5. do 18.7.2019. te od 22.8. do 4.9.2019. Na kliničkom pregledu tužitelja sudska vještakinja je ustanovila da je vrh članka deformiran tj. da nedostaje, tako da vrh petog prsta nije isti kao na drugoj zdravoj strani šake, a da nedostaje i dio nokta.

22.1. Mišljenje je vještakinje dr. Danči Tripalo, što se tiče umanjenja životnih aktivnosti, da bi se ono odnosilo na tegobe koje tužitelj ima u predjelu navedenog prijeloma, a to da je utrnulost i bolnost kada se udari u taj dio vrška prsta te da bi imao nakon dužih radova i slabiju pokretljivost tog distalnog zgloba pa da bi umanjenje životnih aktivnosti iznosilo 1% Bolove jakog intenziteta da je imao jedan dan, zatim srednjeg intenziteta jedan tjedan i slabog intenziteta 1 mjesec. Tuđa njega i pomoć da mu je bila potrebna za vrijeme držanja žice tj. kad je bio mali prst imobiliziran, a trajala je za vrijeme obavljanja osobne higijene te ostalih radnji u domaćinstva, jedan mjesec jedan sat dnevno. Naime, s obzirom je držao žicu, da su svi pokreti sa lijevom šakom bili bolni, da nije mogao u potpunosti stisnuti šaku i da nije mogao slobodno oprati pa da je za sve radnje kod kojih su potrebne obje ruke trebao tražiti pomoć, npr. cjelokupna higijena osobna i higijena u stanu kao npr. čišćenje, kuhanje, priprema hrane. Što se tiče vožnje, da je morao ulagati napore. Naruženost da spada u naruženje lakog stupnja.

23. Stalni sudski vještak dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatar dao je na ročištu od 21.1.2025. usmeni nalaz i mišljenje,. U nalazu navodi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju iz čega je vidljivo da je tužitelj dana 15.5.2019. doživio ozljedu na radu te da je tom prilikom zadobio ozljede, čija je narav i njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenju spec. ortopeda. Iz navedene dokumentacije da nema elemenata na temelju kojih bi se zaključilo da bi navedeni traumatski događaj i njegove zdravstvene posljedice dovele do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Imajući u vidu mišljenje vještaka ortopeda kao i normalno psihološki razumljivo reagiranje prosječne osobe na trpljenje dijagnostičko terapijskih zahvata i zdravstvene posljedice, sudski vještak psihijatar je mišljenja da je tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju do 24 sata, da se nastavio sekundarni strah umjerenog intenziteta do dva tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta do šest tjedana, a pri tom se misli na strah od neizvjesnosti ishoda liječenja i potencijalnih komplikacija zdravstvenog stanja.

24. Stranke nisu imale primjedbi na nalaze i mišljenja sudskih vještaka, a koje sud prihvaća jer su ista dana u skladu s medicinskom dokumentacijom, jasna su, potpuna i neproturječna sama sa sobom i dokumentacijom iz spisa.

25. Cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a utječu na visinu naknade: težinu povreda, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, koje između stranaka i nisu sporne, a uzimajući u obzir okolnosti slučaja, uzimajući u obzir cilj kojem ta naknada služi, po ocjeni ovog suda, tužitelju bi s osnova pretrpljene neimovinske štete bilo pravično priznati novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 3.981,68 eura (30.000,00 kn), međutim kako je tužitelj doprinio nastanku štete za 30%, navedeni iznos je valjalo umanjiti za 30% i tužitelju odrediti na ime naknade neimovinske štete novčani iznos od 2.787,18 eura.

26. Nadalje, tužitelj je zatražio da mu tuženik naknadi imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći, a na što tužitelj ima pravo u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr.Danči Tripalo proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 30 sati (30 dana x 1 sat = 30). Sud je na temelju ovlasti iz čl. 223. ZPP-a prema slobodnoj ocijeni procijenio vrijednost sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 4,4 eura pa kada se 30 pomnoži s 4,4 eura, dobije se iznos od 130,00 eur (979,48 kn, a tužitelj po tom osnovu zatražio 1.000,00 kn), a koji iznos je valjalo umanjiti za 30% s obzirom na doprinos tužitelju nastanka štete pa se dobije 91,00 eura koliko je određeno tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći.

27. Tužitelj je traži da mu tuženik naknadi imovinsku štetu s osnova troškova liječenja, a na što tužitelj ima pravo u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Sud je na temelju ovlasti iz čl. 223. ZPP-a prema slobodnoj ocijeni procijenio troškove liječenja (odlazak i povratak s previjanja, vađenja žice iz ruke, fizikalnu terapiju koju je obavljao u dva ciklusa, sve to u KBC Split, a tužitelj prebiva u [adresa], lijekovi protiv bolova, sve kako je tužitelj iskazao pred sudom na ročištu od 6.5.2024.) u iznosu od 130,00 eura (979,48 kn, a tužitelj po tom osnovu zatražio 1.000,00 kn), a koji iznos je valjalo umanjiti za 30% s obzirom na doprinos tužitelju nastanka štete pa se dobije 91,00 eura koliko je određeno tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja.

28. Kada se iznosi koje je sud priznao tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbroje, dobije se ukupan iznos od 2.969,18 eura (2.787,18 + 91,00 + 91,00 = 2.969,18) u kojem dijelu je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan i tuženiku naloženo da taj iznos isplati tužitelju na ime naknade štete, dok je za više zatraženi iznos od 1.277,95 eura do zatraženog iznosa od 4.247,13 eura (32.000,00 kn) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

29. Tužitelj bi na priznati iznos neimovinske štete (2.787,18 eura) imao pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1103. i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO tekuću od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku do isplate pa je sud zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće u tom dijelu od 11.1.2020. prihvatio kao osnovan.

29.1. Nadalje, tužitelj na priznati iznos imovinske štete od 182,00 eura (91 + 91 = 182,00 eura) ima pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1086. ZOO-a i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO tekuću od presuđenja do isplate, a ne kako je to tužitelj zatražio od podnošenja odštetnog zahtjeva pa je u dijelu više zatraženog na ime zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 182,00 eura od 11.1.2020. do presuđenja tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u tekstu ZPP). Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 85% (100% osnov + 70% visina = 170 : 2 = 85%), a uspjeh tuženika u omjeru od 15%. Tužitelju nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženika valja priznati 70% od ukupnog troška.

30.1. Tužitelju je u skladu s popisanim troškom (list 108) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen trošak kako slijedi: za sastav tužbe-100 bodova, za zastupanje po punomoćnicima na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 1.3.2023., 6.5.2024., 10.6.2024., 21.1.2025., 25.3.2025. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 23.4.2024. -25 bodova (Tbr. 9. T. 5. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude-50 bodova (Tbr. 9. T. 2. Tarife), za sastav podneska od 1.10.2020. - 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 6.5.2024.-25 bodova (Tbr. 8. T. 4. Tarife), što zbrojeno daje 700 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.750,00 eura, od čega tužitelju valja priznati 70% pa se dobije 1.225,00 eura, a na koji iznos je trebalo zbrojiti iznos od 351,00 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 1.576,00 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

30.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka koji nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. ZPP), a to su podnesci od 6.10.2022. i 6.2.2024. kojima se požuruje postupanje suda, podnesak od 9.2.2025. kojim tužitelj dostavlja u spis dokaz o uplati na ime troška vještačenja te podnesak od 12.3.2024. koji uopće u spisu ne postoji s tim nadnevkom. Nadalje, tužitelju nije određen trošak sudske pristojbe, s obzirom se radi o radnom sporu u kojem je tužitelj kao radnik oslobođen od obveze plaćanja sudskih pristojbi prema čl. 11. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (»Narodne novine«, broj 118/18., 51/23).

30.3. Tužitelju pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 1. srpnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis