REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4925/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 23. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ZK i punomoćnice tuženika Ivane Štih, odvjetnice, 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

''Tuženik Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, OIB: 94472454976, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 51.888,06 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 08.05.2021. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve do isplate, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku od petnaest dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 1.587,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. lipnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranik tužitelja TK smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 14. kolovoza 2003. kao suvozač u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, a kojim je upravljao GK, koji je također smrtno stradao. Štetni događaj dogodio se na autocesti Zagreb-Lipovac. Navodi kako su povodom štetnog događaja vođeni postupci pred Općinskim sudom u Vinkovcima posl. br. P-2477/03, pred Općinskim sudom u Kutini pod posl. br. P-531/03 i P-768/03, a u kojim postupcima je utvrđena odgovornost, pasivna legitimacija, kao i postojanje uzročno-posljedične veze. Navodi kako je rješenjem tužitelja broj 204739 od 10. listopada 2003. iza pok. osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu te istu potražuje sukladno odredbama čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Navodi kako je za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2021. izvršio isplatu obiteljske mirovine u iznosu od 51.888,06 kn, a što u skladu s odredbom čl. 161. ZOMO predstavlja stvarnu štetu. Predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 51.888,06 kn, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost, osnov i visinu zahtjeva. Ističe prigovor zastare, odnosno prekluzije prava na potraživanje štete kao. Navodi kako je rješenje o obiteljskoj mirovini postalo pravomoćno 2003., a tužitelju je sukladno odredbi čl. 161. st. 4. ZOMO dopušteno da kapitalizira svoje potraživanje, a što tužitelj nije učinio. Smatra pogrešnim stav da šteta nastaje isplatom. Smatra da je tužiteljeva tražbina zastarjela i sukladno odredbi čl. 166. ZOMO. Upućuje na primjenu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i smatra da sukladno navedenoj odredbi nije u obvezi platiti tužitelju iznos koji od njega potražuje. Osporava da bi tužitelj izvršio isplatu obiteljske mirovine te s tim u vezi navodi kako interna dokumentacija tužitelja ne predstavlja javnu ispravu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 4-7), dopis PU Zagrebačke, Sektora upravnih, inspekcijskih i poslova civilne zaštite od 30. lipnja 2004. (list 8), presudu Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P-2477/03-19 od 27. siječnja 2005. (list 9-14), presudu Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž- 1090/05-3 od 7. rujna 2005. (list 15-16), presudu Općinskog suda u Kutini posl. br. P- 531/03 od 15. prosinca 2003. (list 17-20), presudu Općinskog suda u Kutini posl. br. P-768/03-36 od 16. svibnja 2005. (list 22-28), presudu Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-2367/06 od 4. rujna 2008. (list 30-37), rješenje tužitelja broj 204739 od 10. listopada 2003. (list 38-41), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1355/2013 od 2. lipnja 2015. (list 42-45), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5733/2015-2 od 10. rujna 2017. (list 46-49), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-7850/2010 od 9. prosinca 2011. (list 50-52), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-502/2018-5 od 4. listopada 2019. (list 54-61), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6613/2019-5 od 15. listopada 2020. (list 62-66), presudu ovog suda posl. br. P-980/2005-29 od 26. siječnja 2010. (list 68-70), potvrdu o isplatama (list 72-85), odštetni zahtjev (list 86-87), odgovor na odštetni zahtjev (list 88-89), nalaz i mišljenje iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu posl. br. P-2962/14 (list 102-108), usmeno očitovanje vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća iz istog predmeta (list 110-112), izvršen je uvid u spis tužitelja broj 204739 (list 176-192. rujna 2017. (list 46-49), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću (list 200-208).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 6.886,73 EUR (51.888,06 kn) sa zateznim kamatama, a s osnova naknade štete.

6. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i je li nastupila zastara tražbine tužitelja.

7. Prema odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 – dalje: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanje koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljski mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

8. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako smatra da tužitelj eventualno može potraživati samo stvarnu štetu kojom se smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

9. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik, kao osiguratelj vozila štetnika, ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. st. 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

10. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

11. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako i VSRH u odlukama broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. i broj Rev 184/2022-2 od 23. ožujka 2022. te Županijski sud u Zagrebu u odluci posl. br. Gž- 1636/2024-2 od 19. travnja 2024.).

12. S obzirom na sve naprijed navedeno, radi utvrđenja razlike između obiteljske mirovine koja se isplaćuje IK i invalidske mirovine koja bi bila isplaćivana pok. TK u slučaju kad bi razlog isplati bila ozljeda na radu, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji mr. sc. Zrinku Ručeviću.

13. Iz nalaza vještaka proizlazi kako u razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2021. razlika između pretpostavljenih invalidskih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u slučaju ozljede na radu i isplaćenih obiteljskih mirovina iznosi ukupno 2.279,58 EUR. Iz izračuna razlike mirovina razvidno je da bi, a prema pretpostavkama iz nalaza, tijekom cijelog utuženog razdoblja od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2021., pretpostavljena invalidska mirovina bila veća od isplaćene obiteljske mirovine za ukupno, po vještaku izračunatih, 2.279,58 EUR.

14. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, jer je isti jasan i neproturječan, kako sam sebi tako i dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Uostalom, stranke izračunu vještaka iz nalaza i mišljenja, nisu prigovarale.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju provedenog vještačenja sud je utvrdio kako su iznosi isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2021. manji od iznosa mirovine koji bi se isplaćivao da je razlog za umirovljenje bila ozljeda na radu. Dakle, tužitelju u tom razdoblju nije nastala šteta koju od tuženika potražuje predmetnim tužbenim zahtjevom.

16. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan. Kako je sud tužbeni zahtjev tužitelja našao neosnovanim iz već navedenih razloga, to nije izvodio druge dokaze predložene na ostale sporne okolnosti (pasivna legitimacija i odgovornost), sve iz razloga ekonomičnosti postupka.

17. Kako tužitelj nije uspio u sporu, dužan je naknaditi parnični trošak tuženiku, sukladno odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 – dalje: Tarife). Tuženiku pripada trošak za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podnesaka od 26. listopada 2023. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 1. veljače 2022., 24. listopada 2023. i 23. svibnja 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1. tarife), za zastupanje na ročištu održanom 10. lipnja 2022. u visini 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), odnosno 475 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (950,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (237,50 EUR) i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, ukupno iznosi 1.587,50 EUR.

18. Tuženiku na dosuđeni trošak pripadaju i zatezne kamate koje teku od donošenja ove presude do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju

2. Punomoćnici tuženika