Poslovni broj: P-1143/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari I- tužitelja IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; II-tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i III-tužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (I-tužitelj i II-tužiteljica zastupani po sinu III-tužitelju), protiv I-tuženice ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik IUK, odvjetnik u [adresa]; i II-tuženika OUK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ljubomir Vuković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene 16.05.2025., dana 01. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava (hipoteke) pod brojem OV-6341/2024 ovjerenog kod javnog bilježnika Kristijana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva 6, od 08.07.2024. ništetan i bez pravnog učinka.“

II. Nalaže se tužiteljima IU, OU i HU da I- tuženici ŠU naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 812,50 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01.07.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 29.12.2024. tužitelji IU, OU i HU zatražili su donošenje presude kojom bi se utvrdilo da je ništetan Sporazum o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava (hipoteke) od 08.07.2024., koji je sklopljen između I-tuženice ŠU kao založne dužnice i II-tuženika OUK kao založnog vjerovnika.

2. Tuženici ŠU i IUK su u odgovorima na tužbu osporili osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da navedeni Sporazum nije ništetan, kao i da tužitelji nemaju pravni interes zahtijevati utvrđenje njegove ništetnosti.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Sporazum o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava (hipoteke) od 08.07.2024. (str. 11-17 spisa), Zapisnici o vještačenju od 23.08.2024. (str. 18-33 spisa), Prijedlog za dopuštenje revizije od 30.07.2024. (str. 34-52 spisa), prigovor posl. br. Z-18520/2024 od 13.08.2024. (str. 53-60 spisa), povijesni zk izvadak (str. 63-134, 172-244 spisa), Izlučna tužba od 01.06.2024. (str. 135-137 spisa), zk izvadak (str. 157- 169 spisa), zapisnik posl. br. P-810/2024-14 od 21.01.2025. (str. 252-253 spisa), zapisnik posl. br. P-485/2024-14 od 22.01.2025. (str. 254-255 spisa), Zapisnik o vještačenju od 30.01.2025. (str. 261-266 spisa), Izjava od 19.02.2025. (str. 267 spisa), protutužba posl. br. Ps-23/2019 od 24.01.2025. (str. 277-281 spisa), rješenje posl. br. P-1046/2022-37 od 28.03.2025. (str. 292-307 spisa), Socijalna anamneza od 18.02.2025. (str. 356-357 spisa) i Zapisnik o ispitivanju svjedoka posl. br. KP-DO- 646/2023 od 11.10.2024. (str. 358-360 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet parnice je utvrđenje ništetnosti ugovora o založnom pravu koji je sklopljen između I-tuženice ŠU kao založnog dužnika i II-tuženika OUK kao založnog vjerovnika, a kojim je zasnovano založno pravo na 4228/10000 dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Neosnovan je prigovor litispnedencije istaknut od strane tuženika jer je uvidom u spis ovog suda posl. br. P-810/2024 utvrđeno da je predmet tog postupka utvrđenje da predmetni ugovor o založnom pravu nije nastao, dok se u ovom predmetu zahtijeva utvrđenje njegove ništetnosti, pa stoga ne postoji objektivni identitet spora.

7. I-tužitelj IU i II-tužiteljica OU su roditelji III-tužitelja HU, dok je I-tuženica ŠU kćer III-tužitelja (ujedno unuka I i II- tužitelja), a II-tuženik IUK je odvjetnik i punomoćnik I-tuženice ŠU i njene majke HUK u brojnim sudskim postupcima koje stranke međusobno vode pred ovim sudom.

8. Iz isprava u spisu, a posebno iz povijesnog stanja zemljišne knjige, proizlaze sljedeće činjenice koji niti nisu sporne između stranaka:

- da su I-tužitelj IU i II-tužiteljica OU upisani kao vlasnici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajedno u 5000/10000 dijela (svako po 2500/10000 dijela);

- da je kao vlasnik preostalih 5000/10000 dijela ranije bio upisan III-tužitelj HU, na čijem suvlasničkom udjelu se pod posl. br. Z-9184/1995 upisalo pravo doživotnog uživanja za korist I-tužitelja i II-tužiteljice;

- da se na 772/10000 suvlasničkog dijela nekretnine koji je glasio na III-tužitelja HU pod posl. br. Z-13944/2017 na temelju pravomoćne presude posl. br. Gž Ob-17/2016-3 od 01.03.2017. uknjižilo vlasništvo HUK po osnovi bračne stečevine;

- da se na preostalom suvlasničkom dijelu III-tužitelja HU od 4228/10000 dijela nekretnine na prijedlog I-tuženice ŠU kao ovrhovoditeljiice proveo ovršni postupak posl. br. Ovr-7908/2015 radi prisilne naplate uzdržavanja te se na tom suvlasničkom dijelu na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi od 10.05.2024. uknjižilo vlasništvo I-tuženice ŠU;

- da je vlasništvo tih 4228/10000 dijela nekretnine potom preneseno sa I-tuženice ŠU na njenu majku HUK, i to na temelju Ugovora o darovanju od 08.07.2024.;

- da su slijedom toga kao vlasnici predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] danas uknjiženi I-tužitelj IU u 2500/10000 dijela, II-tužiteljica OU u 2500/10000 dijela te HUK u 5000/10000 dijela (772+4228);

- da je na suvlasničkom dijelu nekretnine od 4228/10000 (koji je najprije bio upisan za korist III-tužitelja HU, nakon čega je temeljem rješenja o dosudi prenesen na I-tuženicu ŠU, a potom temeljem Ugovora o darovanju od 08.07.2024. na njenu majku HUK) i dalje upisano pravo doživotnog uživanja posl. br. Z-9184/1995 za korist I-tužitelja IU i II-tužiteljice OU.

9. Iz Prijedloga za dopuštenje revizije od 30.07.2024. (str. 34-52 spisa) proizlazi da je III-tužitelj HU kao ovršenik u ovršnom postupku podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv pravomoćnog rješenja o dosudi od 10.05.2024. temeljem kojeg se I-tuženica ŠU uknjižila na 4228/10000 dijela predmetne nekretnine (a na kojem suvlasničkom dijelu je do tada on bio uknjižen). Nadalje, iz prigovora posl. br. Z-18520/2024 od 13.08.2024. (str. 53-60 spisa) proizlazi da je III-tužitelj HU podnio prigovor na rješenje o uknjižbi I-tuženice na temelju rješenja o dosudi.

10. Po čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; dalje: ZOO) sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

11. S obzirom da su I-tužitelj i II-tužiteljica uknjiženi kao nositelji prava doživotnog uživanja na suvlasničkom dijelu nekretnine koji je predmet spornog ugovora o založnom pravu, dok je III-tužitelj podnio izvanredni pravni lijek protiv rješenja o dosudi temeljem kojeg se I-tuženica uknjižila na taj suvlasnički dio kao i prigovor protiv rješenja o uknjižbi I-tuženice na taj suvlasnički dio (a temeljem koje uknjižbe je ona potom kao vlasnica sklopila sporni ugovor o založnom pravu), sud ocjenjuje da svo troje tužitelja predstavljaju zainteresirane osobe koje su u smislu čl. 327. st. 1. ZOO ovlaštene zahtijevati utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o založnom pravu, pa posljedično imaju i pravni interes u smislu čl. 187. st. 2. ZPP.

12. Tužitelji kao temeljni razlog ništetnosti predmetnog ugovora o založnom pravu ističu da I-tuženica ŠU kao založni dužnik nije potpisala taj ugovor. Po čl. 247. ZOO ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Slijedom navedenoga, sve i da su točne tvrdnje tužitelja o tome da I-tuženica nije potpisala predmetni sporazum o založnom pravu, to bi značilo da taj sporazum o založnom pravu nije nastao, a ne da je ništetan. Naime, ništetan može biti samo onaj ugovor koji postoji odnosno onaj ugovor kod kojeg su ispunjene pretpostavke za njegov nastanak, a ukoliko I-tuženica zaista nije potpisala taj ugovor to znači da on uopće nije nastao, zbog čega ni ne može biti ništetan (Rev-2425/2019 od 09.06.2021.). Iz tog razloga sud nije posebno cijenio Zapisnik o vještačenju od 23.08.2024. kojeg su tužitelji dostavili u spis na okolnost da se na ugovoru o založnom pravu ne radi o potpisu I-tuženice.

13. Isto se odnosi i na tvrdnje tužitelja o tome da je predmetni ugovor o založnom pravu prividan. Naime, za prividne ugovore u smislu čl. 285. ZOO smatra se da nisu nastali i da su nepostojeći, pa se stoga ni za prividne ugovore ne može zahtijevati utvrđenje njihove ništetnosti, kada oni nisu ni nastali (Rev-12/2020 od 14.04.2021.).

14. Stoga po tim činjeničnim osnovama – da ga I-tuženica uopće nije potpisala te da je isti prividan – predmetni ugovor o založnom pravu ne može biti ništetan, pa se posljedično po tim osnovama može sa uspjehom zahtijevati utvrđenje njegove ništetnosti. Pritom se napominje da tužitelji već vode drugi parnični postupak posl. br. P-810/2024 za utvrđenje da predmetni ugovor o založnom pravu nije nastao.

15. Tužitelji nadalje kao razlog ništetnosti iznose i tvrdnju da je ugovor o založnom pravu solemniziran od strane nenadležnog javnog bilježnika, jer da se nekretnina koja je predmet zaloga nalazi na području Zaprešića. Uvidom u predmetni Sporazum o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava (hipoteke) od 08.07.2024. (str. 11-17 spisa) utvrđeno je da je taj Sporazum potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika Kristijana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, pod brojem ovjere OV-6341/2024. S tim u vezi valja istaknuti kako niti jednim propisom nije određeno da bi javni bilježnik bio ovlašten solemnizirati samo one ugovore o založnom pravu koji se odnose na nekretnine sa njegovog područja. Ono što je zakonom propisano jest to da je javni bilježnik djelatnost sastavljanja i ovjere isprava ovlašten obavljati samo na svojem službenom području (čl. 30. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu). U konkretnom slučaju iz sadržaja javnobilježničke potvrde jasno proizlazi da je javni bilježnik Kristijan Hukelj ovjeru odnosno solemnizaciju predmetnog ugovora o založnom pravu izvršio u Zagrebu u svojem javnobilježničkom uredu, dakle na svojem službenom području, pa su stoga neosnovane tvrdnje tužitelja da je solemnizaciju ugovora izvršio nenadležni javni bilježnik. Pritom se neosnovano tužitelji pozivaju na čl. 269. st. 3. Ovršnog zakona jer se u konkretnom slučaju nije radilo o postupku osiguranja novčane tražbine po odredbama Ovršnog zakona, nego se radilo o solemnizaciji privatne isprave po odredbama Zakona o javnom bilježništvu. Stoga ni po ovoj činjeničnoj osnovi predmetni ugovor o založnom pravu nije ništetan.

16. U odnosu na preostale navode tužitelja valja istaknuti kako je u predmetnom Sporazumu o osiguranju novčane tražbine vjerovnika zasnivanjem založnog prava (hipoteke) od 08.07.2024. utvrđeno da na dan 08.07.2024. postoji potraživanje II- tuženika OUK prema I-tuženici ŠU u iznosu 40.000,00 EUR, koji iznos da je I-tuženica primila na ruke od II-tuženika (čl. 1.), s time da se I- tuženica obvezala vratiti taj iznos II-tuženiku najkasnije do 31.12.2024. (čl. 2.), a radi osiguranja potraživanja II-tuženika ugovoreno je zasnivanje založnog prava na nekretnini I-tuženice i to 4228/10000 dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čl. 3. i čl. 4.), uz dozvolu provedbe neposredne ovrhe na temelju tog Sporazuma (čl. 6. i čl. 7.).

17. Neosnovane su tvrdnje tužitelja kako je činidba iz navedenog Sporazuma nedopuštena, pa da je zbog toga Sporazum ništetan u smislu čl. 270. st. 1. ZOO. Naime, iz sadržaja čl. 1. i čl. 2. Sporazuma jasno proizlazi kako se radi o zajmu (II- tuženik je I-tuženici dao novčana sredstva na ruke, a ona mu ih se obvezala vratiti do određenog datuma), čije potraživanje je osigurano založnim pravom na nekretnini I- tuženice kao zajmoprimca. Takva činidba je moguća, dopuštena i određena, pri čemu je za dopuštenost činidbe pravno irelevantno to što je II-tuženik inače odvjetnik, a II- tuženica njegova klijentica, kao što je pravno irelevantno i to što je I-tuženica potom istog dana svoj suvlasnički udjel (kojeg je dala u zalog) darovanjem prenijela na majku HUK. Stoga ne postoji ni razlog ništetnosti iz čl. 270. ZOO na kojeg se tužitelji neosnovano pozivaju.

18. U odnosu na tvrdnje tužitelja o tome da je II-tuženik kao odvjetnik prilikom sklapanja predmetnog ugovora o založnom pravu bio dužan primjenjivati odredbe Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, valja istaknuti sljedeće. Točno je da je II-tuženik kao odvjetnik obveznik primjene tog zakona (čl. 9. st. 2. toč. 18.), a po tom zakonu fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost ne smije obaviti plaćanje u gotovini u vrijednosti većoj od 10.000,00 EUR (čl. 55.). Međutim, po čl. 322. st. 2. ZOO ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije predviđeno što drugo za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snositi će odgovarajuće posljedice. Stoga sve i da II- tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora o založnom pravu nije poštivao pravila iz Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, to u skladu sa čl. 322. st. 2. ZOO ne bi utjecalo na valjanost tog ugovora, niti bi dovodilo do njegove ništetnosti.

19. Nadalje, predmetni Sporazum je sklopljen u pisanom obliku te je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika, pa su neosnovane tvrdnje tužitelja o tome da je isti ništetan zbog nedostatka propisane forme, jer niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da bi za valjanost sporazuma o osiguranju novčane tražbine na nekretnini bila nužna neka drugačija forma.

20. Također su neosnovane tvrdnje tužitelja da bi predmetni Sporazum bio ništetan zbog protivnosti moralu društva jer da je II-tuženik kao odvjetnik I-tuženici kao klijentici posudio novčana sredstva kojima je kupila suvlasnički dio predmetne nekretnine u ovršnom postupku, kojeg mu je ona onda dala u zalog. Naime, sve i da su istinite ove tvrdnje tužitelja (da su novčana sredstva posuđena radi kupnje suvlasničkog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dražbi) takvo postupanje ne bi bilo protivno moralu društva kako to tužitelji neosnovano tvrde.

21. Tužitelji u tužbi spominju i zelenaški (lihvarski) ugovor, međutim osim navođenja zakonskih i teorijskih definicija takvog ugovora tužitelji nisu iznijeli nikakve činjenične tvrdnje koje bi, u slučaju njihove istinitosti, opravdavale zaključak da konkretni ugovor o založnom pravu predstavlja zelenaški ugovor u smislu čl. 329. ZOO. Jedno od temeljnih obilježja zelenaškog ugovora jest ugovaranje nerazmjerne koristi u odnosu na ono što je dano. U konkretnom slučaju iz sadržaja ugovora o založnom pravu proizlazi da je II-tuženik pozajmio I-tuženici 40.000,00 EUR, bez ugovorenih kamata, a ona mu je u zalog, dakle samo kao osiguranje, dala svoj suvlasnički dio nekretnine (kojim odgovara samo do visine zajma kojeg je primila). Već iz ovoga jasno proizlazi da predmetnim ugovorom o založnom pravu nije ugovorena nikakva nerazmjerna korist, a u svakom slučaju tužitelji ničim nisu činjenično konkretizirali elemente zelenaškog ugovora u ovom slučaju.

22. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje stranaka te svjedoka ŠUK, RU, SU i ZU, kao ni za priklop spisa posl. br. Ovr-7908/2015 (ovršni postupak I-tuženice kao ovrhovoditeljice protiv III-tužitelja kao ovršenika na 4228/10000 dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), P-367/2021 (po tužbi I i II-tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom) i P- 485/2024 (po tužbi III-tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom), jer se u ovom predmetu radi isključivo o pravnim pitanjima. Naime već iz činjeničnih navoda tužitelja proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva, jer činjenice koje tužitelji iznose (sve i da su istinite) ne bi dovodile do ništetnosti predmetnog ugovora o založnom pravu, sve kako je prethodno obrazloženo.

23. Zaključno u odnosnu na tvrdnje tužitelja da tužba u ovom predmetu nije uredno dostavljena I-tuženici, kao i da se II-tuženik legitimira kao njen punomoćnik temeljem nevaljane punomoći, valja istaknuti sljedeće. Iz Izjave od 04.04.2025. koju je dala I- tuženica ŠU, a na kojoj je njen potpis ovjeren kod javnog bilježnika Bojana Ruždjaka pod brojem OV-1866/2025 od 04.04.2025., jasno proizlazi da je I-tuženica tužbu u ovom predmetu zaprimila putem sustava e-Građani, da je na zastupanje ovlastila odvjetnika OUK (ujedno i II-tuženika u ovom predmetu), da mu je osobno potpisala punomoć za zastupanje u ovom predmetu, da je upoznata sa svim radnjama koje je on poduzeo te da još jednom odobrava te radnje. Spisu je priložen ovjereni preslik te Izjave (str. 310-311 spisa), a sud je na ročištu od 16.05.2025. izvršio uvid i u njen izvornik (str. 361 spisa) koji je identičan ovjerenoj preslici iz spisa. Na temelju ove ovjerene Izjave I-tuženice sud sa potpunom sigurnošću utvrđuje kako nisu istinite tvrdnje tužitelja o tome da II-tuženik kao odvjetnik ne bi bio ovlašten zastupati I-tuženicu u ovoj parnici, odnosno da mu ona nije potpisala tu punomoć. Dakle, I-tuženica je uredno zastupana u ovoj parnici, a iako je točno da spisu nije priložena uredna dostavnica kojom je I-tuženica pozvana na davanje odgovora na tužbu, iz njene ovjerene Izjave od 04.04.2025. jasno proizlazi da se tužbom upoznala putem sustava e-Građani, nakon čega je podnijela odgovor na tužbu i aktivno sudjelovala u ovoj parnici. Stoga su bespredmetni svi navodi tužitelja da bi tužbu trebalo opet dostavljati I-tuženici na odgovor, kada je ona već podnijela odgovor na tužbu te uredno i aktivno sudjeluje u parnici putem svojeg punomoćnika (temeljem valjane punomoći).

24. Iz prethodno izloženih razloga, već iz činjeničnih navoda tužitelja proizlazi neosnovanost njihovog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o založnom pravu, pa je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

25. Tužitelji su u cijelosti izgubili parnicu, pa su u skladu sa čl. 154. st. 1. ZPP dužni tuženicima naknaditi troškove postupka.

25.1. Iako su tužitelji u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačili 1.400,00 EUR, sud je povodom prigovora tuženika utvrdio da je ta vrijednost suviše nisko naznačena, tako da se postavlja pitanje prava na naknadu troškova postupka (čl. 40. st. 3. ZPP). Naime, budući da je predmet parnice utvrđenje ništetnosti ugovora o založnom pravu radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 40.000,00 EUR sud je raspravnim rješenjem od 16.05.2025. (str. 361 spisa) odredio vrijednost predmeta spora u iznosu 6.000,00 EUR, ocjenjujući da se radi o primjerenoj vrijednosti predmeta spora s obzirom na postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev.

25.2. I-tuženicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa su joj na temelju čl. 155. st. 1. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) priznati troškovi za:

- sastav odgovora na tužbu – 250,00 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav podnesaka od 25.01.2025., 04.03.2025. i 04.04.2025. – po 62,50 EUR (Tbr. 8/4);

- zastupanje na jednom ročištu – 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

- zastupanje na ročištu za objavu presude – 125,00 EUR (Tbr. 9/3), što ukupno iznosi 812,50 EUR (sa uračunatim PDV), dok I-tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 16.01.2025. jer su njegovi navodi mogli biti izneseni već u odgovoru na tužbu od 14.01.2025.

25.3. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 01. srpnja 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. HU iz [adresa];

2. odvjetnik IUK;

3. odvjetnik Ljubomir Vuković.