REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-303/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja DAVID d.o.o. Staro Petrovo Selo, Braće Radića 27, OIB: 35321872873 kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, Slovenska ulica 13 protiv tuženika PROSAFE j.d.o.o. Zagreb, Radnički dol 10, OIB: 24966922160, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, s danom objave 01. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba, Kačićeva 9, poslovni broj Ovrv-65167/2023 od 24. kolovoza 2023. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere koji glasi:

˝Temeljem odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, DAVID d. o. o., Staro Petrovo Selo, Braće Radića 27, OIB: 35321872873, u iznosu od 398,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, zatim od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 8 (osam) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 398,17 EUR od 27.02.2022. godine pa do isplate,

kao i nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023.g. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena za svako polugodište, a od 30.12.2023.g. do tužiteljevog namirenja po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 8 (osam) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku od 24.08.2023.g. pa do tužiteljeva namirenja, protiv tuženika, PROSAFE j.d.o.o., Zagreb, Radnički dol 10, OIB: 24966922160,

određuje se osiguranje prethodnom mjerom

I. Zabranjuje se banci Zagrebačka banka d.d. protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, sa žiro računa protivnika osiguranja isplatiti novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera.

II. Dostavom ovog rješenja bankama kod kojih se vode računi protivnika osiguranja ova prethodna mjera smatra se provedenom. Provedbom ove prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

III. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod banaka, za koji je određena isplata iste, ne smije se prenijeti s računa protivnika osiguranja dok ova zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

IV. Ova prethodna mjera traje sve do potpunog namirenja svih potraživanja predlagatelja osiguranja radi kojih je ovo rješenje doneseno, a najduže do proteka roka od 15 dana nakon stupanja uvjeta za ovrhu. ˝

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Sanda Pandža iz Zagreba donijela je u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvoda iz otvorenih stavaka) rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-65167/2023 od 24. kolovoza 2023.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem u cijelosti osporava utuženo potraživanje. Tvrdi da mu nije jasno u čemu se sastoji tražbina tužitelja jer od njega nije ništa kupio niti je zaprimio račun iz kojeg bi bilo vidljivo po kojoj osnovi tužitelj traži plaćanje.

3. Nadalje pojašnjava da je tužitelj u rujnu 2021., putem svog komercijalnog direktora ĆČ, od tuženika naručio osobnu zaštitnu opremu za novi dućan u vrijednosti od 38.088,00 kn + PDV uz odgodu plaćanja od sedam dana. Dodaje da je tuženiku nakon 14 dana obećano da će račun biti plaćen sljedeći dan (tako tri puta) da bi četvrti puta uslijedio poziv uz navod da treba ići plaćanje, ali da mu treba pismena potvrda da se roba može vratiti ukoliko se ne proda. Tuženik naglašava da povrat robe nikada nije bio predmet njihovih razgovora te da je, uz bojazan da mu račun neće biti podmiren, komercijalnom direktoru tužitelja napisao e-mail s navodom da robu može vratiti. Iz prigovora također proizlazi da je tužitelj najavio tuženiku listu artikala koju nikada nije poslao već se još u tri navrata dodatno uzimala roba te je sve bilo po dogovoru. Tuženik ističe da ga je krajem 2022. sa nepoznatog broja nazvala TČ (računovodstvo) te je i ona najavila listu artikala. Tvrdi da je razgovor s njom trajao dvadesetak minuta u kojem se žustro raspravljalo što je dio dogovora, a što nije, da bi na kraju zaključili da će mu ona poslati listu i njegov e-mail, no potom je dodala da to treba dogovoriti s ĆČ iako on misli da se sa ĆČ nema šta dogovarati. Tuženik nadalje navodi da ga je u 7. mjesecu 2023. nazvala neka gospođa iz društva tužitelja vezano uz dostupnost jednog artikla kojeg on nije imao na stanju i s kojom je kratko popričao o cjelokupnoj situaciji da bi nakon toga dobio pismo od odvj. Tomislava Dumenčića koji potražuje 3.000,00 EUR plus njegove troškove. Ističe kako mu nije poznato na što se to potraživanje odnosi.

4. Rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-3684/2023 od 14. prosinca 2023. Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari te je određeno da će se predmet po pravomoćnosti tog rješenja ustupiti ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Povodom tuženikovog prigovora ovaj sud je, po zaprimanju spisa dana 7. ožujka 2024., rješenjem gornjeg poslovnog broja od 3. travnja 2024. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

6. Podneskom od 16. travnja 2024. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora. Smatra kako upravo iz sadržaja prigovora proizlazi da je između parničnih stranaka postojala poslovna suradnja na način da je zakonski zastupnik tužitelja naručio robu od tuženika nastavno njegovoj ponudi koja je zaprimljena prilikom otvaranja novog poslovnog centra tužitelja. Dodaje da predmet poslovnog odnosa nije bila samo kupoprodaja robe već i marketinške usluge u smislu promoviranja tuženikove robe prilikom marketinških akcija i pozicioniranje te robe na točno određenim pozicijama u tužiteljevoj trgovini u ukupnoj dužini polica od 2 m. Tužitelj navodi da je tuženik prihvatio njegovu ponudu da se roba promovira i pozicionira na točno određenom mjestu u trgovini po cijeni od 2.400,00 kn + PDV slijedom čega je izdan račun br. 54/V1/10001. Podnesku prileži e-mail dopis od 17. kolovoza 2021. (list 51 spisa).

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu, i to u e-mail korespondenciju od 17. kolovoza 2021. (list 51 spisa), račun br. 54/V1/10001 od 27. siječnja 2022. (list 53 spisa), pisana izjava svjedoka ĆČ od 10. travnja 2024. (list 54 i 55 spisa), pisana izjava zz tužitelja ČČ od 10. travnja 2024. (list 56 i 57 spisa), e-mail korespondencija od 4. listopada 2021. (list 62 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zadru posl. br. Povrv- 172/2021 od 8. srpnja 2021. (list 64 do 68 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu posl. br. Povrv-164/2021 od 17. kolovoza 2021. (list 69 do 72 spisa) te rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6335/2019 od 4. studenog 2019.

(list 73 do 76 spisa).

8. Iz sadržaja utuženog računa broj 54/V1/10001 od 27. siječnja 2022. godine proizlazi da je isti izdan tuženiku od strane tužitelja, pri čemu je pod stavkom artikla navedeno: ˝Usluga marketinga i pozicioniranja na policama – Sudjelovanje u marketinškim aktivnostima, Pozicioniranje na polici 1M dužni u prodavaonici˝ , za količinu od 2,00 komada po jediničnoj cijeni od 1.200,00 kn, što ukupno iznosi 2.400,00 kn, odnosno 3.000,00 kn s uključenim PDV-om.

9. Uvidom u e-mail dopis od 17. kolovoza 2021. godine, koji se prilaže kao pisani dokaz u prilog tvrdnji tužitelja o prirodi poslovne suradnje između parničnih stranaka, ovaj sud utvrdio je da tuženik u navedenom dopisu specificira vrstu i količinu robe koju namjerava isporučiti tužitelju radi prodaje (kreme/paste, rukavice, cipele, skalpele). Međutim, iz sadržaja samog dopisa ne proizlazi jasan ili nedvojben dogovor stranaka o tome da bi tužitelj bio obvezan pružati tuženiku ˝marketinške usluge˝, konkretno u smislu promoviranja tuženikove robe tijekom marketinških akcija te njezina pozicioniranja na unaprijed određenim lokacijama unutar prodajnog prostora tužitelja, u ukupnoj dužini polica od 2 metra. E-mail dopis od 4. listopada 2021., koji je tužitelj priložio uz podnesak od 18. travnja 2024., po svojem sadržaju i smislu gotovo je identičan e-mail dopisu od 17. kolovoza 2021. (list 62 spisa).

10. Na ročištu održanom dana 13. veljače 2025. izveden je dokaz saslušanjem stranaka. Iz iskaza ČČ, osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja, u bitnom proizlazi da je poslovni odnos između parničnih stranaka bio uspostavljen na način da je komercijalni direktor u društvu tužitelja, ĆČ, s predstavnikom tuženika dogovarao naknadu za pozicioniranje robe koju je tužitelj prethodno nabavio i platio tuženiku. Nadalje, stranka navodi kako je tužitelj od tuženika naručio i platio robu (zaštitna sredstva – cipele, odjeću, kreme) u ukupnoj vrijednosti od 38.088,00 kn, koja je preuzimana u dva do tri navrata. ČČ također navodi da mu nije poznato postoji li s tuženikove strane pisana ponuda za oglašavanje robe na točno određenim lokacijama i po konkretno određenoj cijeni, niti ima saznanja o eventualnom postojanju liste artikala koju je tužitelj trebao dostaviti tuženiku. Ističe kako je sve bilo dogovoreno usmenim putem, po metru dužnom prodajne police, a da je predmetne dogovore s tuženikom vodio ĆČ.

11. Iz iskaza RČ, predstavnika tuženika, u bitnome proizlazi da se poslovni odnos između parničnih stranaka temeljio na isporuci robe, i to tako da je tužitelj, sukladno prethodnom dogovoru, naručivao određenu robu od tuženika, a potom je promatrao njezinu prodaju u vlastitom maloprodajnom prostoru. Naveo je kako je elektroničkom poštom dostavio popis artikala i količinu robe, koja je zatim tužitelju isporučena nakon telefonske potvrde narudžbe. Na izričit upit suda o tome tko je, kada i na koji način dogovorio pružanje usluga marketinga i pozicioniranja robe na policama, RČ je izjavio da takav dogovor nije postignut. U vezi s utuženim računom naveo je kako isti nije zaprimio niti je bio upoznat s njegovim postojanjem sve do pokretanja ovog postupka.

12. Gosp. RČ je nadalje pojasnio da je tužitelj naručio robu u neto iznosu od 38.088,00 kn, uz prethodni dogovor da će ili izvršiti avansnu uplatu ili će mu se odobriti odgoda plaćanja. Naveo je da je prilikom punjenja prodavaonice tužitelju predao račun uz dogovorenu odgodu plaćanja od sedam dana, ali da ni nakon isteka roka od 14 dana račun nije bio plaćen. Ipak, naglasio je da je navedeni račun naknadno podmiren. U svom iskazu osporio je vjerodostojnost pisanih izjava koje su priložene spisu, navodeći kako one sadrže neistinite tvrdnje, osobito u dijelu koji se odnosi na traženje ponude za marketinške usluge, sudjelovanje u marketinškim aktivnostima te pozicioniranje robe. Istaknuo je da je tuženiku dodijeljen prostor za izlaganje robe, ali da nije bilo nikakvog dogovora o dodatnim uslugama promoviranja ili pozicioniranja. Također je izjavio da nije postojala nikakva narudžba od strane tuženika temeljem koje bi tužitelj izdao utuženi račun. Naveo je kako mu je, po zaprimanju rješenja o ovrsi od strane javnog bilježnika, bilo rečeno da može uložiti prigovor, ali da u tom trenutku nije znao na što se konkretno utuženi račun odnosi. Iz iskaza nadalje proizlazi da je dvaput posjetio maloprodajni prostor tužitelja. Tom prilikom trebao se sastati s gospodinom ĆČ, no isti nije bio prisutan, već je umjesto njega zatekao Ć, mlađeg brata. Istaknuo je da je roba u tom trenutku već bila izložena, a pozicije za njezino postavljanje unaprijed određene, bez utjecaja tuženika na njihov odabir. Kao razlog svog dolaska u prodavaonicu naveo je potrebu edukacije osoblja o robi, s obzirom na to da se radi o visokokvalitetnim proizvodima, kako bi ih prodajno osoblje moglo ispravno prezentirati i prodavati. Dodao je i kako kupci tehnički mogu samostalno odabrati skalpel ili zaštitnu cipelu, ali da se radi o proizvodima "druge razine kvalitete", što zahtijeva dodatno pojašnjenje. U tijeku iskaza, RČ je inzistirao da mu predstavnik tužitelja pojasni razlog zbog kojeg mu je poslan utuženi račun, na što je isti odgovorio kako je sve dogovore s dobavljačima vodio njegov sin, ĆČ, a ne on osobno.

13. Na ročištu održanom dana 19. svibnja 2025. sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆČ, koji se predstavio kao komercijalni direktor tužitelja. Iz njegovog iskaza u bitnome proizlazi da je tuženik bio dobavljač određenog asortimana robe koju je tužitelj stavljao u prodaju. Svjedok navodi kako je osobno, usmenim putem, dogovorio poslovnu suradnju s predstavnikom tuženika, RČ. Prema njegovim navodima, prilikom punjenja prodajnog centra određene police bile su „marketinški bolje pozicionirane“, odnosno postavljene na vizualno istaknutim mjestima, na samom ulazu u odjel zaštitne opreme, što je, s obzirom na visoku vrijednost robe, smatrano komercijalno značajnim. Svjedok je naveo da je RČ bio osobno prisutan prilikom jedne isporuke robe te da je zajedno s osobom koja ga je pratila sudjelovao u postavljanju iste na prodajne police. Na izričit upit suda je li pozicioniranje robe dodatno naplaćivano i prema kojim kriterijima, svjedok je odgovorio da je dogovorena jedinstvena cijena u iznosu od 1.200,00 kn + PDV po dužnom metru police, koju su, prema njegovim navodima, plaćali svi dobavljači s kojima je takav dogovor bio postignut, a samu cijenu formirao je on osobno. Također tvrdi da je gospodin RČ bio upoznat s navedenom cijenom prilikom sastanka održanog u kolovozu 2021. godine. Na daljnji upit suda postoji li pisana ponuda tuženika za oglašavanje robe na točno određenim mjestima i po određenim uvjetima, svjedok je odgovorio da takva ponuda ne postoji te da je cijeli dogovor shvatio kao tzv. „gentlemanski dogovor“, s obzirom na to da se radilo o većem broju polica koje je tuženik popunio robom. Svjedok nije mogao precizno navesti kada je predmetni račun dostavljen tuženiku, ali je naveo da su s njegovim slanjem čekali dva do tri mjeseca, kako bi se procijenilo hoće li se roba zadržati na policama.

14. U vezi sastanaka s predstavnikom tuženika, svjedok je izjavio da su imali ukupno dva sastanka – prvi kada je gospodin RČ došao predstaviti robu, a drugi u kolovozu 2021., kada su dogovarali isporuku i punjenje prodajnog prostora. Otvorenje prodajnog centra, prema iskazu svjedoka, bilo je 21. listopada 2021. godine. Iz daljnjeg iskaza proizlazi da je pozicioniranje robe bilo predmet posebne naknade te da je cijena bila ista za sve dobavljače, iako taj uvjet nije bio formalno dokumentiran. Također je naglasio da se radilo o jednokratnoj naknadi vezanoj uz otvorenje novog prodajnog centra. Nakon dovršenog iskaza svjedoka ĆČ, predstavnik tuženika, prisutan na ročištu, imao je potrebu samoinicijativno iznijeti dodatne tvrdnje (list 107 spisa).

15. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da potraživanje tužitelja nije osnovano.

16. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 398,17 EUR, uvećanog za zakonske zatezne kamate, a temeljem tražbine iz nepodmirenog računa broj 54/V1/10001 od 27. siječnja 2022. godine. Račun je izdan na ime: „Usluge marketinga i pozicioniranja na policama – Sudjelovanje u marketinškim aktivnostima, Pozicioniranje na polici 1M dužni u prodavaonici“.

17. Dakle, tužitelj svoju tražbinu temelji na usluzi pozicioniranja robe i sudjelovanja u marketinškim aktivnostima, kako je navedeno na računu. Međutim, iz stanja spisa, posebice iskaza svjedoka ĆČ, proizlazi da ne postoji pisana ponuda ni ugovor, da je dogovor, prema njegovim riječima, bio "gentlemanski", da cijena za pozicioniranje robe nije formalizirana ni ugovorena na dokumentiran način te da je račun izdan retroaktivno, i to ˝nakon što se vidjelo da će roba ostati na polici˝. Takvi navodi upućuju na odsutnost jasnog pravnog temelja u smislu sklopljenog ugovora o pružanju usluga sukladno odredbama čl. 8. i čl. 252. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO). Da bi potraživanje bilo osnovano, mora postojati valjan pravni temelj – ugovor (pisani ili usmeni), koji sadrži bitne sastojke: predmet, cijenu, način i vrijeme izvršenja.

18. Iako svjedok ĆČ navodi da je do dogovora došlo usmenim putem, da je on osobno formirao cijenu, da je isti model korišten i s drugim dobavljačima te da je RČ bio upoznat s cijenom, takav usmeni dogovor bez potvrde o prihvatu i bez obostranog očitovanja volja ne može se lako dokazati. Navod o "gentlemanskom dogovoru" dodatno relativizira pravnu obveznost, pri čemu tuženik osporava da je znao za račun ili da je usluga dogovorena. Stoga se može zaključiti da čak i ako je dogovor postojao, tužitelj nije dokazao da je postojala obveza tuženika da plati tu konkretnu uslugu u toj visini. Izostanak pisanih komunikacija o dogovoru o usluzi, zajedno s osporavanjem s tuženikove strane, upućuje na ograničenu dokaznu snagu tužiteljevih argumenata.

19. U konkretnom slučaju, tužitelj svoj zahtjev temelji na računu br. 54/V1/10001 od 27. siječnja 2022., izdanom na ime usluga marketinga i pozicioniranja robe, te se između ostalog poziva na zakonsku predmnijevu iz članka 221.b ZPP-a. Međutim, iako se prema navedenoj odredbi pretpostavlja da je isporuka usluge izvršena ako je isporučitelj iskazao PDV, a primatelj iskoristio pravo na odbitak pretporeza, u ovom postupku tužitelj nije pružio druge vjerodostojne dokaze kojima bi potkrijepio da je predmetna usluga stvarno izvršena i to u sadržaju i opsegu kako je navedeno u računu. Stoga, sama zakonska predmnijeva nije dovoljna za usvajanje tužbenog zahtjeva u situaciji kada iz izvedenih dokaza proizlazi da između stranaka nije postignut jasan i nedvojben dogovor o vrsti, opsegu i cijeni predmetne usluge, niti je tuženik na jasan način prihvatio takvu obvezu.

20. Imajući u vidu sve prethodno utvrđene okolnosti, sud ocjenjuje da tužitelj nije dokazao postojanje pravnog temelja za isplatu traženog iznosa, odnosno da nije dokazao da je između stranaka sklopljen valjan i obvezujući ugovor o pružanju predmetnih usluga, niti da je tuženik takvu uslugu naručio ili prihvatio obvezu njezina plaćanja. U nedostatku jasnih i vjerodostojnih dokaza o stvarnom izvršenju usluge te o postojanju sporazuma o njenoj cijeni i opsegu, a imajući na umu da se račun sam po sebi ne može smatrati dostatnim dokazom o postojanju obveznopravnog odnosa, tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim te ga je valjalo odbiti. Niti dva dostavljena e- mail dopisa ne predstavljaju dokaze kojima bi se potvrdilo postojanje obveznopravnog odnosa između stranaka u pogledu predmetne usluge, njezina izvršenja te prihvaćanja i obveze plaćanja od strane tuženika.

21. Sud napominje da je tužitelj tijekom postupka podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere sukladno članku 501.a ZPP-a, tražeći da se tuženiku naloži isplata dijela tražbine prije pravomoćnosti presude. Navedena mjera iznimna je procesna mogućnost kojom sud, u slučaju kada postoji osobita hitnost i očita osnovanost tražbine, može omogućiti djelomično ostvarenje prava već tijekom parničnog postupka, prije konačne odluke o osnovanosti zahtjeva. Međutim, u konkretnom slučaju, kako tužitelj nije dokazao stvarno izvršenje predmetne usluge, niti je potkrijepio postojanje jasnog i obvezujućeg dogovora s tuženikom o vrsti, opsegu i cijeni usluge koja je predmet spora, sud je ocijenio da ne postoji razina izvjesnosti potrebna za određivanje prethodne mjere, odnosno da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti propisani člankom 501.a ZPP-a. Slijedom toga, prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere odbijen je kao neosnovan.

22. Budući da tužitelj nije uspio u parničnom postupku, jer je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti ukinut, a prijedlog za određivanje prethodne mjere odbijen kao neosnovan, nema pravo na naknadu troškova postupka sukladno načelu uspjeha u parnici iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 01. srpnja 2025.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

1. Odvj. Tomislav Dumenčić, Zagreb, Slovenska ulica 13

2. PROSAFE j.d.o.o. Zagreb, Radnički dol 10