REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1349/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja UZ iz [adresa], 05 U, Z, kojeg zastupa opunomoćenica Marija Perkov, odvjetnica u Marić Stajčić&Perkov odvjetničkom društvu j.t.d, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G, protiv tuženika Ministarstva vanjskih i europskih poslova, VI Uprave za konzularne poslove, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8, OIB: 43541122224, radi vize, dana 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, VI. Uprave za konzularne poslove, KLASA: UP/II-216-03/21-01/63, URBROJ: 521-VI-02-01/MT-23-11 od 22. prosinca 2023. II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Veleposlanstva Republike Hrvatske u New Delhiju, KLASA: UP/I-216-03/21- 02/1157, URBROJ:521-IND-01-21-2 od 23. travnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje vize jer nije dano opravdanje svrhe i uvjeta planiranog boravka i zbog postojanja opravdane sumnje u vjerodostojnost priloženih isprava ili i njihova sadržaja ili istinitost danih izjava.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je presudom ovog Suda, poslovni broj: UsI-1819/23 od 13. prosinca 2023. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-216-03/21-01/63, URBROJ: 521-VI-02-01/MT-23-06 od 6. veljače 2023. i naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese novu odluku o njegovoj žalbi, a presudom ovog Suda poslovni broj: Usl-3238/21-7 od 16. svibnja 2022. poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-216-03/21-01/63, URBROJ: 521-VI-02-01/MT-21-04 od 22. rujna 2021. te je predmet vraćen tuženiku na ponovno odlučivanje, a sve jer tuženik nije na nesumnjiv način utvrdio da bi upravo on obavljao poslove pomoćnog radnika u poljoprivredi, a ne posao zidara. Naime, njegov poslodavac, PUSTARA VIŠNJICA d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], za njega je ishodio dozvolu za boravak i rad, za radno mjesto ZIDAR, izdanu od strane MUP RH, PU VIROVITIČKO-PODRAVSKA, PP SLATINA, broj: 511-16-07-4/4-UP/I-6-19/2021 od 31. ožujka 2021. Navodi da je u postupku izdavanja spomenute radne dozvole njegov poslodavac prošao sve propisane kontrole i priložio sve propisane dokumente. Sud je poništio rješenje jer iz službene zabilješke od 20. travnja 2021. nije vidljivo na koji način su policijski službenici bez sumnje utvrdili da upravo on obavlja poslove pomoćnog radnika u poljoprivredi umjesto poslova zidara, a sve budući da nije navedeno s kime su i jesu li uopće policijski službenici obavljali razgovor prilikom terenske provjere. Ukazuje da osporavanim rješenjem nije otklonjena povreda zbog koje je predmet vraćen na ponovni postupak, već tuženik isto koristi kako bi sa posve neprimjerenim animozitetom, paušalno i neosnovano napao njegovog poslodavca, pritom si uzimajući za pravo ulaziti u ocjenu radno-pravnog odnosa njega i njegovog poslodavca. Navodi da predmetno potvrđuje evidentnu arbitrarnost u postupanju tuženika. Navodi da je ugovor o radu između njega kao radnika i PUSTARA VIŠNJICA d.o.o. kao poslodavca sklopljen na pravilan i zakonit način te je sadržaj istog u cijelosti u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima, običajima i moralom društva. Navodi da je rješenje nezakonito jer da, unatoč jasnoj uputi Suda, i dalje ne sadrži valjano obrazloženje u pogledu odlučnih činjenica nužnih za donošenje pravilne i na zakonu osnovane odluke jer je tuženik ponovno propustio nedvojbeno i sa sigurnošću utvrditi i potkrijepiti dokazima svoje navode da bi postojala namjera da upravo tužitelj obavlja poslove radnog mjesta pomoćnog radnika u poljoprivredi umjesto poslova zidara za koje je sklopio ugovor o radu. Ukazuje da se u obrazloženju rješenja tuženik poziva na Dopunsku službenu zabilješku Policijske postaje Slatina od 18.01.2023. godine, a koja mu nije dostavljena, ali iz teksta obrazloženja Rješenja proizlazi da su policijski službenici dana 20.04.2021. godine u terenskoj provjeri razgovarali sa gospodinom ZZ te da bi cit. „za skupinu od pet državljana Nepala, među kojima je i UZ, direktor za sve izjavio da će predmetni obavljati poslove kao pomoćni radnici u poljoprivredi“. Navodi da je nejasno kako je izvršen predmetni razgovor odnosno je li se prilikom istog policijski službenik identificirao, je li se razgovor odvijao u uredu direktora gdje bi imao pristup relevantnoj dokumentaciji i slično. Smatra da je to važno jer direktor njegovog poslodavca ne bi otkrivao detalje o radnom odnosu bilo kojeg radnika, pa tako ni njegove, osobama koje za to nemaju i/ili nisu obrazložile pravni interes, iz razloga što ta informacija predstavlja osobni podatak radnika koji je poslodavac dužan štititi. Navodi da se ne može smatrati dokazanim da bi postojala namjera da on obavlja poslove različite od poslova za koje je dobio dozvolu za rad i koji su predmet njegovog ugovora o radu jer tuženik takav zaključak temelji isključivo na navodnoj i očito neformalnoj izjavi direktora njegovog poslodavca, a koja je izvađena iz konteksta i koju on ne može analizirati jer mu nije omogućen uvid u službene bilješke navodne terenske provjere. Naglašava kako je u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje vize njegov poslodavac Pustara Višnjica d.o.o. za njega ishodio dozvolu za boravak i rad za radno mjesto djelatnik, izdanu od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina, broj: 511-16-07-4/4-UP/I-6-19/2021 od 31. ožujka 2021. Tvrdi da mu je dozvola za boravak i rad ukinuta isključivo kao posljedica arbitrarnosti i paušalnosti postupanja tuženika. Ponovno ukazuje da je njegovom poslodavcu društvu PUSTARA VIŠNJICA d.o.o. bio potreban upravo on kao zidar, budući da društvo PUSTARA VIŠNJICA d.o.o. konstantno širi jedan od svojih temeljnih predmeta poslovanja, a to je „UZGOJ STOKE, PERADI I OSTALIH ŽIVOTINJA“, i to vlastitom gradnjom novih životinjskih nastambi kojoj je tužitelj treba pridonijeti svojom vještinom i znanjem zanimanja ZIDAR. Ističe da se nikako ne može smatrati dokazanim da bi postojala namjera da tužitelj obavlja poslove različite od poslova za koje je dobio dozvolu za rad i koji su predmet njegovog ugovora o radu jer tuženik takav zaključak temelji isključivo na navodnoj i očito neformalnoj izjavi direktora tužitelja, a koja je izvađena iz konteksta koji on ne može analizirati jer mu nije omogućen uvid u službene bilješke navodne terenske provjere.

3. Predlaže Sudu da poništi osporavano rješenje, uz nadoknadu troškova upravnog spora u iznosu od 2,500,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je postupio prema naputku ovog Suda te je zatražio i dobio novu terensku provjeru poslodavca od MUP-a 19. siječnja 2023. i sam je upotpunio postupak sukladno članku 115. stavku 2. ZUP-a i načelu ekonomičnosti jer je postupak trebalo upotpuniti provjerom u [adresa] ([adresa]) radom policijskih službenika, što nije bilo racionalno i učinkovito prepustiti prvostupanjskom tijelu. Ističe kako ne postoje elementarne pretpostavke za izdavanje vize tužitelju jer je njegova dozvola za boravak i rad ukinuta još 2. srpnja 2021. pa se nisu stekli uvjeti za stupanje na snagu ugovora o radu na određeno vrijeme. Naime, on je sklopljen pod bitnim vremenskim uglavkom od 2. ožujka 2021. do dana koji bude naveden u dozvoli za boravak i rad.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 32. stavka 1. točke 1., alineje 2. i stavka 2. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20) propisano je da će se viza odbiti ako državljanin treće zemlje ne opravda svrhu i uvjete namjeravanoga boravka i ako postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost priloženih isprava i njihova sadržaja, istinitost izjava državljanina treće zemlje ili u njegovu namjeru da će napustiti područje Republike Hrvatske prije isteka roka važenja zatražene vize.

10. Tužitelju je odbijen zahtjev za izdavanje vize jer nije dano opravdanje svrhe i uvjeta planiranog boravka i zbog postojanja opravdane sumnje u vjerodostojnost priloženih isprava ili i njihova sadržaja ili istinitost danih izjava.

11. Nakon presude Suda, poslovni broj: Usl-3238/21 od 16. svibnja 2022. upotpunjen je postupak te je neprijeporno utvrđeno da se poslodavac tužitelja Pustara Višnjica d.o.o. bavi uzgojem junadi te da će tužitelj obavljati poslove pomoćnog radnika u poljoprivredi, dok mu je dozvola za boravak i rad izdana za radno mjesto “zidar/građevinski radnik” za razdoblje od 15. travnja 2021. do 15. travnja 2022.

12. Osim toga, tužitelju je navedena dozvola za boravak i rad ukinuta rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko- podravske, Policijske postaje Slatina, broj: 511-16-07-4/4-UP/I-6-19/2021 od 2. srpnja 2021., što tužitelj niti ne spori.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, pri tome polazeći od sadržaja obrazloženja osporavanog rješenja, po ocijeni ovog Suda, tužitelj navodima tužbe i tijekom spora nije doveo u pitanje pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava.

14. Naime, kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih je odbio žalbu tužitelja kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

15. Stoga je tuženik u ponovljenom postupku postupio prema uputi ovog Suda, te je upotpunio postupak sukladno članku 115. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku, terenskom provjerom u [adresa].

16. Slijedom navedenoga, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

17. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

18. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba je dozvoljena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane točke presude.

Dna:

1. Odvjetnica Marija Perkov, Marić Stajčić&Perkov odvjetničko društvo j.t.d, 10000

Zagreb, Ulica grada Vukovara 269G

2. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, VI Uprava za konzularne poslove, 10000

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8

3. U spis