Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-805/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Medvedu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka, d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. lipnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, uz javnu objavu od 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim:

- dio odredbe Ugovor o kreditu br.: 209893, od 18.07.2007., koji je dana 18.07.2007. potvrđen kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem Ov- 15.697/07, i to dio odredbe koji je sadržan u članku 2. st. 1. predmetnoga ugovora, a glasi: „…u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“;

- dio odredbe Ugovor o kreditu br.: 209893, od 18.07.2007., koji je dana 18.07.2007. potvrđen kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem Ov- 15.697/07, i to dio odredbe koji je sadržan u članku 8. st. 1. predmetnoga ugovora, a glasi: „…po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća.“.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska Poštanska Banka, dioničko društvo, OIB: 87939104217, da isplati tužitelju KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.185,51 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 188,47 EUR od 19.08.2007. pa do isplate,

- na iznos od 3,55 EUR od 16.09.2007. pa do isplate,

- na iznos od 0,90 EUR od 14.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 3,55 EUR od 11.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 2,23 EUR od 11.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 7,54 EUR od 19.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,54 EUR od 17.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,19 EUR od 11.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,86 EUR od 10.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,55 EUR od 18.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,21 EUR od 15.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,88 EUR od 13.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,62 EUR od 17.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,94 EUR od 07.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,92 EUR od 12.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 16,56 EUR od 15.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,93 EUR od 14.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 22,07 EUR od 18.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,72 EUR od 15.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,40 EUR od 15.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,34 EUR od 12.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,80 EUR od 17.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,80 EUR od 13.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,80 EUR od 19.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,80 EUR od 23.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,14 EUR od 10.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,01 EUR od 08.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,01 EUR od 10.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,00 EUR od 06.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 22,65 EUR od 17.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 25,31 EUR od 21.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 25,31 EUR od 14.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,28 EUR od 18.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,62 EUR od 12.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,93 EUR od 19.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 42,55 EUR od 13.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 41,24 EUR od 15.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 46,55 EUR od 19.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 47,87 EUR od 22.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 47,87 EUR od 12.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,16 EUR od 17.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,15 EUR od 15.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 71,76 EUR od 20.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 74,42 EUR od 24.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,48 EUR od 17.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 62,47 EUR od 15.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 76,41 EUR od 18.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 87,69 EUR od 21.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 98,31 EUR od 28.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 79,73 EUR od 21.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 73,09 EUR od 15.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 74,42 EUR od 27.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 75,73 EUR od 18.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 81,72 EUR od 22.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 82,38 EUR od 19.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 79,73 EUR od 18.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 81,05 EUR od 22.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 82,38 EUR od 20.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 81,05 EUR od 17.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 80,38 EUR od 13.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 78,40 EUR od 19.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 75,08 EUR od 23.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 79,06 EUR od 14.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 81,05 EUR od 25.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 79,73 EUR od 16.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 79,73 EUR od 13.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 77,07 EUR od 17.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 77,07 EUR od 17.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 81,05 EUR od 14.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 73,74 EUR od 19.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 73,09 EUR od 16.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 70,44 EUR od 11.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 73,09 EUR od 18.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 77,07 EUR od 15.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 83,97 EUR od 20.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 79,73 EUR od 24.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 81,72 EUR od 24.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 78,40 EUR od 21.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 82,38 EUR od 25.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 82,38 EUR od 21.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 81,05 EUR od 18.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 79,73 EUR od 20.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 79,73 EUR od 25.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 113,74 EUR od 02.08.2014. pa do isplate,

a sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska Poštanska Banka, dioničko društvo, OIB: 87939104217, da tužitelju KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi ovom parnicom prouzročene mu troškove u iznosu od 1.775,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 1. srpnja 2025., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 18. srpnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 209893, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,30 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 18. srpnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 209893, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku te prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke DV Consulting d.o.o., GA, dipl. oec., [adresa], te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda te je takav prigovor, u smislu odredbe čl. 59. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,u daljnjem tekstu: ZPP) našao neosnovanim, naime, citiranom zakonskom odredbom jasno je određeno da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta i ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Kako je u konkretnom slučaju uvidom u ugovor o kreditu koje su stranke sklopile dana 18. srpnja 2007. godine evidentno da je pod potpisom i pečatom kreditora navedena Podružnica Osijek, to je iz gore obrazloženog jasno da je prigovor tuženika neosnovan.

6. Pod zaštitom istaknutog prigovor tuženika usmjeren na nenadležnost ovoga suda, ne bi bio osnovan niti s obzirom da je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, a koja Direktiva je implementirana u Hrvatski pravni sustav, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (kako je u konkretnom slučaju riječ u ovosudnom postupku) smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s tim da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15, dalje ZZP)).

7. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj kod tuženika realizirao kredit za kupovinu osobnog vozila, 2007. godine, da mu je predmetno vozilo služilo isključivo za privatne svrhe jer u to vrijeme, a niti danas nije imao u svome vlasništvu niti obrt niti OPG, kao niti trgovačku firmu. Tužitelj iskazuje kako su mu u banci preporučili uzimanje kredita u CHF jer da je to najpovoljniji kredit i najstabilnija valuta. Kredit je tužitelj u cijelosti otplatio, a banci nije upozoren na rizike koje sa sobom nosi uzimanje kredita u CHF, te mu također nisu pojašnjenje niti ugovorne odredbe, a osim toga niti javni bilježnik tužitelju ništa nije objasnio glede ugovornih odredbi.

8. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka DV Consulting d.o.o., GA, dipl. oec., [adresa], od 13. studenog 2024. godine, sud utvrđuje da je tužitelj preplatio tečajne razlike uslijed CHF valutne klauzule u iznosu od 4.185,51 EUR.

9. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

12. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

13. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. 1. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 5,30 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. 1. citiranog Ugovora.

16. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,30 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.373,22 kn.

17. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.373,22 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

18. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO).

19. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

20. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan i ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.

22. Iznos od 4.185,51 EUR koji tužitelj potražuje je iznos koji je tužitelj preplatio zbog tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u iznosu od 4.185,51 EUR, u razdoblju od kolovoza 2007. godine do kolovoza 2014. godine, a što je utvrđeno provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

23. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 4.185,51 EUR osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

24. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

25. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 2. listopada 2023. i 10. prosinca 2024. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištu od 17. lipnja 2025. godine 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% i trošak vještačenja od 400,00 eura, daje konačni iznos troška od 1.775,00 eura.

Osijek, 1. srpnja 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku