Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-201/2024-11.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu toga suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3 (Područni ured u Zadru, Zadar, Put Murvice 12c), OIB:84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB:94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Marina Ljubanović, odvjetnica iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 3. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik naknaditi tužitelju u korist računa Državnog proračuna RH, IBAN: [broj bankovnog računa], model: HR26, poziv na broj odbrenja:5908-19-19- 03328664826, štetu u iznos od 6.305,62 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos, i to počevši od 20. 04. 2022. pa do isplate, po stopi određenoj prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE naknaditi tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je naveo da je u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 26. veljače 2017. oko 08,15 sati u mjestu Kapela Korenička, Općina Plitvička jezera na kolniku DC 01, kod 27. kilometra i 830 metara 12. dionice, teške tjelesne ozljede zadobila putnica u osobnom vozilu marke VW tip B reg. oznake i broja VA 059- VJ (SRB), osiguranica tužitelja BC iz [adresa]. Naveo je da je navedenu prometnu nesreću izazvao RC (sin R) iz mjesta Danilo Biranj, upravljajući osobnim vozilom marke Renault tip Clio reg oznake i broja [registarska oznaka] osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika broj: 068100377315. Protiv RC vodio se pred Općinskim sudom u Gospiću kazneni postupak pod brojem K-118/2017, a u odnosu na navedenu predmetnu nesreću te je protiv istog donesena pravomoćna presuda o kaznenom nalogu. Okrivljenik RC priznao je počinjenje kaznenog djela iz čl. 227. st.1 Kaznenog zakona. Naveo je da je rješenjem broj 32807 od 8. lipnja 2021. osiguranici BC priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 17.02.2021. sa isplatom mirovine od istog dana, da je prema navedenom rješenju invalidnost osiguranice (djelomičan gubitak radnje sposobnosti) prouzročena ozljedom izvan rada zadobivenom u prometnoj nesreći od 27. veljače 2017. te da je pravo na invalidsku mirovinu osiguranici BC priznato temeljem provedenog vještačenja radne sposobnosti i donesenih nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 17. veljače 2021. i 7. svibnja 2021., a koje je potvrđeno mišljenjem vještaka – revizora Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 31. ožujka 2021. Naveo je da je isplatom invalidske mirovine osiguranici BC u razdoblju od 17. veljače 2021. do 31. prosinca 2023. u ukupnom iznosu od 6.305,62 EUR tužitelju pričinjena šteta u iznosu od 6.305,62 EUR te da je mirnim putem zatražio od tuženika dana 29. ožujka 2022. naknadu štete, ali da tuženik nije priznao svoju odgovornost. Pozivajući se na odredbe članka 161., 164. i 165. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju predložio je da sud presudom utvrdi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznos od 6.305,62 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru naveo u odgovoru na tužbu naveo da osporava pasivnu legitimaciju obzirom se tužba ne temelji na Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu već na Zakonu o mirovinskom osiguranju te da ističe prigovor zastare. Osporio je istinitost činjenica navedenih u ispravama na koje se poziva tužitelj, tako i vjerodostojnost samih isprava (isprave se osporavaju u materijalnom i formalnom dijelu). Osporio je i točnost i ispravnost obračuna. Smatra da tužitelj nije dokazao da je izvršio plaćanje iznosa koje potražuje predmetnom tužbom (da sama potvrda tužitelja o navedenom, nije i ne može biti dokaz u smislu pozitivnih propisa koji reguliraju sustav i način plaćanja). Osporio je potraživanje zakonske zatezne kamate od tužbe, obzirom je ovo potraživanje suprotno čl. 165.st.3. ZOMO-a. Smatra da je tužbeni zahtjev je neosnovan i pozivom na primjenu materijalnog prava. Pozvao se na odredbu članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguranici tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Ovaj sud je postupku proveo je dokaz čitanjem zapisnika o očevidu od 26. veljače 2017. (str. 5-10 spisa), presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K- 118/2017-2 od 26. lipnja 2017. (str. 11-14 spisa), rješenja tužitelja Klasa: UP/I 141- 02/20-01/03328664826, Urbroj: 341-24-05/3-20-17001 od 8. lipnja 2021. (str. 15-20 spisa), nalaza i mišljenja vještaka od ranoj sposobnosti osiguranika (str- 21-32 spisa), mišljenja vještaka revizora (str. 33-34 spisa), obračuna isplata (str. 35 spisa), doznake (str. 36-50 spisa), zahtjeva za naknadu štete od 29. ožujka 2022. i povratnice (str. 51- 53 spisa) i dopisa tuženika od 19. travnja 2022. (str. 54 spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zavoda mirovinskog osiguranja, za naknadu štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici BC u razdoblju od 17. veljače 2021. do 31. prosinca 2023. u ukupnom iznosu od 6.305,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos tekućim od 20. travnja 2022. do isplate.

7. Tuženik je u postupku osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, prije sve se pozivajući na primjenu materijalnog prava.

8. Naime, među strankama je prvenstveno sporna primjena materijalnog prava

- primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ( "Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19, 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) kojom je propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) ili se primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP) kojom je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

9. Po shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

10. Naime, tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP- a društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila). Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stoga tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP-a kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

11. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je ZOMO koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. derogirao ZOOP koji je stupio na snagu 2005. godine, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revd 4202/2023-2 od 7. veljače 2024. zauzeo pravno shvaćanje: "U odnosu na položaj tuženika kao osiguratelja, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu je lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju, te se pri tom primjenjuje načelo lex postrior non derogat priori specialis (kasniji zakon ne derogira raniji specijalni zakon)."

12. Stoga, tuženik je kao društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

13. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavcima 2. i 3. članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog povrede na radu, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj (navedeno pravno shvaćanje zauzela je i recentna sudska praksa tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž-1470/2024-2 od 23. siječnja 2025., Županijski sud u Sisku u presudi poslovni broj Gž-1036/2024-3 od 30. travnja 2025. i dr.).

14. Iz rješenja tužitelja od 8. lipnja 2021. proizlazi da je tužitelj priznao svojoj osiguranici BC pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja je nastala kao posljedica ozljede izvan rada 100%.

15. Iz obračuna isplata tužitelja od 19. ožujka 2024. proizlazi da je tužitelj svojoj osiguranici BC u razdoblju od 17. veljače 2021. do 31. prosinca 2023. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 6.305,62 EUR.

16. Međutim tužitelj, na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da trpi štetu kako je propisano člankom 27. stavcima 2. i 3. ZOOP-a, odnosno da je razmjerni iznos invalidske mirovine koja se isplaćuje njegovom osiguraniku veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, a koja činjenica se može utvrditi samo provođenjem financijskog vještačenja koji dokaz tužitelj nije predložio, pa je slijedom toga sud pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Valja dodati da zbog navedenog, sukladno načelu ekonomičnosti, sud nije ulazio u ocjenu osnovanosti ostalih prigovora tuženika u ovom postupku niti je izvodio daljnje dokaze na te okolnosti. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost da li je obračun tužitelja napravljen na temelju članka 27. ZOOP-a kao nepotreban, s obzirom da tužitelj navedeno niti ne tvrdi u postupku.

17. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tuženiku na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te trošak pristupa na ročište u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 200 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 400,00 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 500,00 EUR.

U Kutini 1. srpnja 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik po pun.