REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2709/2019-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja DJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik CJ, protiv tuženika PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik BJ, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 1. srpnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o je

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Oglašava se ništetnim kupoprodajni ugovor od 18.09.2016. sklopljen između tužiteljice SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao prodavateljice i PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Odvojak 10, kao kupca, na kojemu je potpis prodavateljice ovjerio javni bilježnik Krešimir Copić pod brojem OV-5878/15, a kojem je prodavateljica prodala kupcu 5/6 dijela čkbr. [katastarska čestica] (ranija oznaka: 436/1 sa 347 čhv) kuća br. 8., gosp. objekt, dvorište i oranica u [adresa], u površini od 1261 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] 1/3 dijela kčbr. [katastarska čestica], šuma Sekcija u površini od 2374 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina].

Nalaže se tuženiku da tužiteljici namiri sav prouzročeni parnični trošak, također sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate prema stopi koja se u skladu sa odredbom čl. od 29 st. 2 na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Ukoliko sud smatra da nema osnova za donošenje gornje presude, predlaže se da donese:

Presuda

Poništava se kupoprodajni ugovor od 18.09.2016 sklopljenog između tužiteljice SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao prodavateljice 1 PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Odvojak 10, kao kupca, na kojemu je potpis prodavateljice ovjerno javni bilježnik Krešimir Copić pod brojem OV-5878/15, a kojim je prodavateljica prodala kupcu 5/6 dijela čkbr. [katastarska čestica] (ranija oznaka: 436/1 sa 347 čhv) kuća br. 8., gosp. objekt, dvorište i oranica u [adresa], u površini od 1261 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] 1 1/3 dijela kčbr. [katastarska čestica], šuma Sekcija u površini od 2374 m2 upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina].

Nalaže se tuženiku da tužiteljici namiri sav prouzročeni parnični trošak, takođera sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate prema stopi koja se u skladu sa odredbom čl. 29 st. 2 ZOO određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku 6.406,25 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 1. srpnja 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbu je u ovom postupku podnijela SJ koje je navela da je s tuženikom sklopila 18.9.2015. kupoprodajni ugovor kojim je tuženiku prodala 5/6 dijela čkbr. [katastarska čestica] (ranija oznaka: 436/1 sa 347 čhv) kuća br. 8., gosp. objekt, dvorište i oranica u [adresa], u površini od 1261 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] i 1/3 dijela kčbr. [katastarska čestica], suma Sekcija u površini od 2374 m2, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina]. Tužiteljica je starija osoba koja se u trenutku sklapanja ugovora nalazila na liječenju u bolnici u [adresa]. Ugovor je sklopila u trenutku kada zbog svog medicinskog stanja privremeno nije bila u stanju valjano odlučivati niti biti u potpunosti svjesna svojih postupaka. Zbog toga je potpisala ugovor u kojem je navedeno da je u potpunosti isplaćena, iako to nije točno, a nije bila svjesna ni koje točno čestice prodaje i po kojoj cijeni. S obzirom na to da je njeno stanje u tom trenutku bilo vidljivo, javna bilježnica Nada Vidović Džidić je odbila ovjeriti ugovor, nakon čega je slijedećeg dana tuženik angažirao drugog javnog bilježnika te uspio ovjeriti njen potpis. Iz navedenoga je očito da njeno stanje nije bilo takvo da je mogła valjano zaključivati pravne poslove jer iako je prilikom dolaska drugog bilježnika možda i izgledala relativno lucidna, očito je da je njeno stanje bilo takvo da nije mogla razumjeti posljedice svojh postupaka. Upravo stoga je i potpisala ugovor u kojem je navela da je već isplaćena, iako to nije bila, te je bez ikakve dalje ograde u taj ugovor unijela i clausulu intabulandi. Do sklapanja predmetnog pravnog posla uopće nije došlo jer tužiteljica u tom trenutku nije bila u stanju razumjeti posljedice svojih postupaka te je kao takav predmetni ugovor ništetan odnosno nepostojeći. Ako bi sud i smatrao da je predmetni ugovor ipak nastao, očito je da je tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora bila u stanju u kojem nije bila svjesna posljedica svojih postupanja, a što je tuženiku moralo biti poznato jer je na to upozoren dan prije sklapanja ugovora od strane javnog bilježnika. Kao dokaze je predložila saslušanje Nade Vidović Džidić, stranke, TJ, kupoprodajni ugovor, zk izvatke te medicinsko vještačenje. Predložila je usvojiti tužbeni zahtjev iz točke I izreke ove presude.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka naveo da je nesporno da su tužiteljica i tuženik sklopili predmetni ugovor o kupoprodaji svrha kojeg je bilo podmirenje duga koji je tužiteljica imala prema tuženiku u iznosu 60.000,00 eura. Na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Sesvetama posl.br P-732/06 od 20.11.2007. naloženo je tužiteljici da tuženiku plati 25.000 eura s kamatama sa sporednim potraživanjima te na temelju presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Zelini posl br. K-318/10 od 6. 10. 2011. trošak kaznenog postupka u iznosu od 3.982,50 kn s kamatama. Na temelju tim sudskih presuda tuženik je 5.12.2013. pokrenuo protiv tužiteljice kao ovršenice radi naplate ovršni postupak kod Općinskog suda u Sesvetama. Rješenjem o ovrsi posl br. Ovr-2812/2013, od 14.02.2014 koje je postalo pravomoćno, odredena je ovrha na suvlasničkim dijelovima nekretnina ovršenice (ovdje tužiteljice) 1 to ½ kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] : 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk ul. br [broj ZK uloška] ko [katastarska općina]. Tužiteljica je u cilju da izbjegne isplatiti dug tuženiku, svoj suvlasnički dio kuće od 1/2 dijela, darovnim ugovorom od 21.01.2008. prenijela na svog supruga EJ, zbog čega je tuženik podnio tužbu radi pobijanja dužnikove pravne radnje. Tim povodom, presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl.br P-590/10 od 17. 9. 2010. te presudom Županijskog suda u Sl. Brodu posl br. G2-1824/11. od 3 10. 2013. utvrđeno je da je darovni ugovor bez pravnog učinka pa je suvlasnički dio od 1/2 kuće u [adresa] postao predmetom ovrhe. Nakon smrti supruga tužiteljice EJ **.**.2015. rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Slavice Perić iz [adresa], posl br.O-4709/15, UPP/OS-70/15 od 17.09.2015. tužiteljica je nasljednik iza pokojnog supruga u 2/3 dijela od 1/2 ostavinske imovine, što je trebalo biti takoder predmetom ovrhe da se nije postigao sporazum izmedu tužiteljice i tuženika glede načına namirenja tražbine tuženika. Tužiteljica je 2.7.2015. opunomoćila svog sina TJ da u njezino ime i za njezin račun obavlja radnje navedene u punomoći pa tako za primanje novca. Nakon što su svi pokušaji tužiteljice da izbjegne platiti dug tuženiku bili neuspješni te spoznaje da će njezine nekretnine u ovršnom postupku biti predmet sudske dražbe da će tim načinom loše proći, tužiteljica se zajedno sa svojim sinom ujedno i punomoćnikom JJ dosjetila da bi joj bilo korisnije i bolje pokušati sa tuženikom dogovoriti oko načina podmirenja tražbine tuženika mimo ovršnog postupka. Stoga je TJ u ime svoje majke SJ dopisom upućenim 14.7.2015. odvjetniku Dragutinu Savić kao punomoćniku RJ u gore navedenim postupcima, iskazao spremnost za rješavanje navedenog duga te predložio tuženiku RJ da kupi suvlasnički dio kuće tužiteljice u [adresa] da tužitelju isplati razliku cijene. Tako je sklopljen predmetni kupoprodajni ugovor za koji je tuženik inzistirao da u njemu bude potpisana tužiteljica koja je bila pri svijesti i normalno je komunicirala. Javna bilježnica Nada Vidović Džidić je bila zamoljena ovjeriti predmetni kupoprodajni ugovor jer joj je sjedište bilo najbliže bolnici u kojoj se tužiteljica nalazila, a zašto to nije učinila, tuženiku nije poznato. Tužiteljica je isplaćena u cijelosti, dijelom prijebojom, a dijelom isplatom 12.500,00 eura. Kao dokaze je predložio pravomoćno rješenje o ovrsi posl br. Ovr-2812/13 od 14.02 2014., po potrebi uvid u taj ovršni spis, pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sesvetama br. P-732/06, presudu Županijskog suda u Zagrebu br. G2-2293/08. od 5.7.2011., presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu posl br. P-590/10. od 17.9. 2010., presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu br G2-1824/11 od 3. 10. 2013., rješenje o nasljeđivanju, preslika punomoći ovjerene kod javnog bilježnika, saslušanje tuženika, TJ, ČJ, ĆJ, sporazum od 16.9.15., obračun duga, dopis TJ.

3. Tužiteljica je preminula tijekom postupka te je postupak prekinut, a zatim i nastavljen rješenjem od 20. ožujka 2019. i to s LJ kao tužiteljem.

4. Tijekom postupka sud je pročitao kupoprodajni ugovor (str. 5-6 spisa), zk uloške (7-8, 11, 14, 83), prijedlog za ovrhu OS Sesvete (21-23), presude na koje se tužitelj poziva u tužbi (24-51), rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog EJ (51-52), punomoć SJ TJ (53), dopis tuženika TJ (55), potvrdu o primitku novca (57), izjave TJ (58-59), obračun duga (68), sporazum SJ i tuženika od 16. rujna 2015. (70), izjava TJ (73), kupoprodajni ugovor između IJ i PJ od 18. rujna 2015. s potvrdama (74-79), dopis Centra za socijalnu skrb (89, 91), salušao je tužitelja (114), tuženika (116) svjedoke ĆJ (121), ŠJ (135), ČJ (139), TJ (140)

5. Sud nije provodio preostale predložene dokaze jer iz razloga navedenih niže u obrazloženju, navedeno bi bilo protivno načelu ekonomičnosti.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama nije sporno da su majka tužitelj kao prodavateljica i tuženik kao kupac sklopili 18. rujna 2015. kupoprodajni ugovor kojim je tuženiku prodala 5/6 dijela čkbr. [katastarska čestica] (ranija oznaka: 436/1 sa 347 čhv) kuća br. 8., gosp. objekt, dvorište i oranica u [adresa], u površini od 1261 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] i 1/3 dijela kčbr. [katastarska čestica], suma Sekcija u površini od 2374 m2, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina]. Nije sporno da se u vrijeme sklapanja ugovora majka tužitelja liječila u bolnici. Nesporno je i da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora postojao dug majke tužitelja prema tuženiku. Nije sporno ni da je tuženik 5. prosinca 2013. pokrenuo protiv tužiteljice kao ovršenice radi naplate ovršni postupak kod Općinskog suda u Sesvetama i da je rješenjem o ovrsi posl br. Ovr-2812/2013, od 14.02.2014 koje je postalo pravomoćno, odredena ovrha na suvlasničkim dijelovima nekretnina ovršenice (bivše tužiteljice) 1 to ½ kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul br. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] : 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk ul. br [broj ZK uloška] ko [katastarska općina].

8. Sporno je pitanje je li predmetni kupoprodajni ugovor ništetan, odnosno, je li majka tužitelja prilikom sklapanja ugovora bila u stanju razumjeti što potpisuje i koje su posljedice navedenog.

9. Sud nije ocjenjivao dokaze niti utvrđivao činjenice u odnosu na utvrđenja koja među strankama nisu sporne. Što se tiče predloženog medicinskog vještačenja, sud ga nije provodio jer nije bila predložena kao dokaz medicinska dokumentacija koju bi sud vještačio. Činjenica da je majka tužitelja umrla tijekom postupka ne mijenja na stvari da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije predložio medicinsku dokumentaciju kao dokaz. Naime, da i nije majka tužitelja umrla, vještak ne bi na temelju njenog pregleda mogao zaključiti u kakvom je stanju bila 2016. u trenutku potpisivanja ugovora, već bi za navedeno bilo potrebno ocijeniti medicinsku dokumentaciju iz tog razdoblja, kao i onog koji mu je prethodio, a koju nitko nije predložio kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka.

10. Prilikom donošenja presude, sud je uzeo u obzir da je podneskom od 20. siječnja 2023. tužitelj obavijestio sud da je na strani tužitelja došlo do subjektivne promjene jer je DJ ustupio svoje potraživanje koje je predmet ovoga postupka svojem ocu TJ za kojeg navodi da je postao aktivno legitimirana strana, odnosno, tužitelj u ovome postupku. U dokaz navedenog je dostavio Ugovor o ustupu potraživanja s potpisima ovjerenim kod javnog bilježnika i punomoć novog tužitelja za zastupanje, a TJ je od svoga prednika izričito prihvatio čitavo potraživanje. Navedeni prijedlog subjektivne preinake je sud odbio rješenjem od 13. studenog 2024. no nastavio je voditi postupak jer svatko može isticati ništetnost pravnog posla.

11. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj K-318/10 od 6. listopada 2011. proizlazi da je njime majka tužitelja osuđena zbog počinjenja kaznenog djela na način da je prijevarnom radnjom umanjila svoje imovno stanje i time umanjila mogućnost namirenja ovdje tuženika kao vjerovnika.

12. Iz dopisa Centra za socijalnu skrb od 20. studenog 2017. proizlazi da majka tužitelja nije osoba lišena poslovne sposobnosti.

13. Iz punomoći od 2. srpnja 2015. proizlazi da je njome SJ opunomoćila TJ da, između ostalog, u njenu ime može potpisivati dokumentaciju kod banke, primati novce, podizati tužbe itd. Punomoć je ovjerena kod javne bilježnice Slavice Perić.

14. Iz sporazuma SJ i tuženika od 16. rujna 2015. utvrđeno je, između ostalog, da su stranke tog ugovora utvrdile da SJ duguje tuženiku 31.917,00 eura, da će dati u vlasništvo, između ostalog, 5/6 predmetne nekretnine za koju se obvezuju sklopiti kupoprodajni ugovor u roku 8 dana nakon kojeg sklapanja će prestati sva međusobna potraživanja, a tuženik će zatražiti od suda u Sesvetama obustavu predmeta Ovr-2812/13.

15. U svom je iskazu tužitelj naveo da je unuk SJ koja je podnijela tužbu, a o ovom sporu nije ništa znao do provođenja ostavinske rasprave i tada mu je javna bilježnica, koja je vodila ostavinsku raspravu iza bake, objasnila o čemu se radi. Baka je prije pet, šest, možda sedam godina bila dementna te je baka bila dementna sigurno i 14.04.2016. Pojašnjava da je baka na momente bila tu, a na momente nije bila, te joj je sigurno netko sugerirao da je prodala svoju kuću za neku cifru, koja je premala. Na posebno pitanje kako zna da je baka bila "tu" kada je podnosila ovu tužbu, a isto kako zna da nije bila "tu" kada je sklapala ugovor s tuženikom, odgovara da ga je na momente poznavala, a na momente nije. Misli da se baka liječila od demencije, ali ne znam kod koga. Ne zna točno kada je baka bila smještena u udomiteljsku obitelj, tužitelj živa oba roditelja. Ne zna je li netko od obitelji tražio da se utvrdi smanjenje ili gubitak poslovne sposobnosti bake. Baka je umrla u udomiteljskoj obitelji, u mjestu koje se zove Puhovo, što je u blizini [adresa] i tamo je baki dolazio u posjetu, i to dosta često, ali može se sjetiti imena te obitelji.

16. Sud ne vjeruje većini iskaza tužitelj jer je ineuvjerljiv i iskonstruiran radi uspjeha u ovom sporu. Naime, tužitelj i sam kaže da je njegova baka ponekad bila prisebna, a ponekad nije pa nagađa da nije bila prisebna prilikom sklapanja ugovora. Nadalje, nije uvjerljivo da za baku koja je sklopila ovakav ugovor ne bi pokrenuli postupak oduzimanja poslovne sposobnosti već bi je dali u udomiteljsku obitelj gdje bi mogla sklopiti još takvih ugovora. Nije uvjerljivo ni da ju je često posjećivao kod obitelji, ali da ne zna kako se ta obitelj preziva.

17. Tuženik je u svom iskazu naveo da je obitelj pokojne SJ poznavao još od 2006. jer je kupio zemljište u Sesvetama od TJ, koji je imao punomoć SJ na koju je zemljište glasilo. Bila je i parnica i krivični postupak u kojem su bili osuđeni i SJ i TJ i priznali su mu da će mu vratiti 25.000,00 EUR 2006. godine na ime novaca koje je dao za kupnju zemljišta. Nikako nisu ispunjavali taj dogovor i morao je ići na ovrhu Marijine kuće. Nadalje, u 7. mjesecu 2016.ga je zvao odvjetnik ĆJ iz [adresa] da mu je došao TJ da bi se s tuženikom dogovorio oko kuće koja je glasila na majku SJ i da se dogovore oko svega. Došao je u kuću SJ, zajedno s njezinim sinom TJ i ona ih je dočekala sjedeći na krevetu. Potpuno je normalno s njima razgovarala. Pitao ju je je li upoznata s onim što mu TJ nudi, jer je TJ ponudio da mu na ime ukupnih potraživanja prema njima, što je zajedno s kamatama iznosilo oko 62.000,00 EUR, tražio je još da da 25.000,00 EUR. Na kraju su se dogovorili da tuženik za vlasništvo kuće, uz ono potraživanje koje je imao prema SJ i TJ, nadoplati još samo 25.000,00 EUR, čime bi postao vlasnik te kuće u cijelosti. Njemu je SJ pred TJ rekla da je njoj žao zbog svega što se desilo i što toliko dugo traje te da je ona dala punomoć svom sinu TJ i da se slaže da se nas dvojica dogovorimo oko te prodaje, a pred SJ ni TJ ni tuženik nisu spominjali o kojem novcu bi se daljnjem isplate radilo. Od 7. mjeseca 2016. trajali su pregovori sve do sklapanja ugovora, neka 2 mjeseca kasnije i pregovarao je samo s TJ, kao punomoćnikom SJ, ali se pojavila situacija da je nasljedstvo na toj kući imao i Marijin unuk, sin iza pok. Marijine kćerke, što je bio D, a prezime mu je napisano u dokumentaciji. Njemu je pripadala 1/6 cijele te kuće. TJ je obećao da će on s odvjetnikom ĆJ iz [adresa] otići s javnim bilježnikom kako bi njegova mater potpisala kupoprodajni ugovor za kuću, dok je D došao kod ĆJ i potpisao ugovor za svoj dio i tu su dogovorili da D pripada 2.500,00 EUR, što je 1/6 od konačno dogovorenih 15.000,00 EUR koje jejoš trebao ukupno dati SJ i D, dok je 12.500,00 EUR dao TJ. Pojašnjava da je TJ rekao da je on za potrebe sklapanja kupoprodajnog ugovora za kuću angažirao javnog bilježnika i vodio SJ u [adresa]. On mu je samo rekao da mater tada nije bilo u dobrom stanju. Ne može reći što je bilo s njom jer uopće nije bio tamo. Kasnije je tu kuću prodao za 66.000,00 EUR. U ugovoru je bila naznačena cijena 80.000,00 EUR kako bi kupci mogli dobiti stambeni kredit u tom iznosu, a njemu su isplatili samo 66.000,00, dok im je razliku do 80.000,00EUR vratio jer su se tako dogovorili.

18. Sud vjeruje iskazu tuženika jer je u skladu s prioženom dokumentacijom, sudskim presudama, punomoći, sporazumom i kupoprodajnim ugovorom. Naime, iz spisa proizlazi da je SJ potpisala sinu punomoć 2. srpnja 2015., Iz sporazum SJ i tuženika **.**.2015. te kupoprodajni ugovor 18. rujna 2016. Iz navedenog proizlazi da je SJ potpisivala više nego li jednom isprave te je stoga uvjerljivo i da je bila prisebna kako to navodi tuženik. S druge strane, da nije bila prisebna, za očekivati je da bi članovi njene obitelji koji kažu da su brinuli o njoj i bili joj punomoćnici, poduzeli potrebne mjere da ne potpisuje ugovore ako nije prisebna.

19. Svjedok ĆJ je u svom iskazu naveo da je kao odvjetnik po punomoći koju je dobio od tuženika zastupao tuženika u nekoliko sudskih postupaka pokretanih protiv SJ. U iskazu je naveo tijek sudskih postupaka koje su vodili tuženik i SJ. U jednom trenutku mu je došao TJ i rekao da su on i majka SJ dogovorili da bi bilo najbolje da ponude tuženiku u ovoj pravnoj stvari da stekne vlasništvo na obiteljskoj kući u [adresa] kao i na suvlasničkom omjeru SJ što je bilo oko 1/3 dijela na šumskom zemljištu u Sesvetskom Kraljevcu. Ovu ponudu je prenio tuženiku i tuženik je pokazao interes da se na taj način okonča ovrha. Poznato mu je da je TJ u jednom trenutku rekao da je njegova majka na bolničkom liječenju u [adresa], ali da je intelektualno u dobrom stanju i potpuno svjesna te zainteresirana za razrješenje odnosa s tuženikom. Kada je napokon postignut dogovor između tuženika i TJ kao punomoćnika SJ, predložio im je da se taj dogovor realizira kroz formu kupoprodajnog ugovora koji bi sadržavao sve potrebne elemente i tada je upozorio JJ da će taj kupoprodajni ugovor morati potpisati njegova majka SJ neposredno i ovjeriti svoj potpis na istom po javnom bilježniku jer ona time prenosi svoje vlasništvo na tuženika, a da TJ prema punomoći koju je imao i pokazao, za taj pravni posao nema punomoć svoje majke SJ. Dogovorio je ovjeru kod javne bilježnice u [adresa], ali kad su došli kod SJ u sobu, probudili su je i bila je stoga dezorijentirana pa je javna bilježnica odbila ovjeriti njen potpis. Nakon ovog događaja pitao je TJ da mu iskreno i otvoreno kaže da li je njegova majka zaista svjesna i pri zdravoj pameti i što se točno dogodilo. On joj je tada rekao da je možda dva dana prije događaja sa kolegicom javnim bilježnikom iz [adresa] on bio sam kod majke SJ i da je s majkom mu bilo sve u redu. On je rekao da njegova majka sve razumije i da je očito kada je došao sa javnim bilježnikom njoj u sobu, te kada ju je probudio, očito zbog toga što je bila svježe probuđena bila nešto dezorijentirana. Pitao ga je želi li da pokušaju drugi put ishoditi ovjeru potpisa SJ na kupoprodajnom ugovoru i da svjedok ĆJ za to zamoli drugog kolegu javnog bilježnika, s čime se TJ složio. Nazvao je svjedok javnog bilježnika u [adresa] kolegu Krešimira Copića kojom je objasnio što se desilo neki dan u [adresa], ali da TJ kao sin SJ tvrdi i garantira da je njegova majka mentalno potpuno zdrava osoba svjesna i da želi sklopiti predmetni kupoprodajni ugovor. Čuo je svjedok kako su se pozdravili SJ, sin TJ i prisjednica javnog bilježnika te da je prisjednica pitala SJ kako je, da ju je pitala razumije li zašto je ona došla, te da li želi sklopiti predmetni kupoprodajni ugovor. SJ je odgovorila da je upoznata s onim što joj je o tome rekao sin TJ i da želi sklopiti taj pravni posao kupoprodaje, tada je uslijedila ovjera potpisa. Pojašnjavam da je predložio ponavljanje pokušaja ovjere potpisa SJ po drugom javnom bilježniku iz razloga što je u [adresa] bila samo ta jedna kolegica javni bilježnika koja je odbila ovjeru i da je nju ponovno tražio smatrao bi kao da na nju vrši određeni pritisak da izvrši ovjeru koju je odbila pa je pokušao izvršiti ovjeru po drugom javnom bilježniku na način kako je iskazao. Pojašnjavam da je imao u vidu tvrdnje TJ o mentalnom stanju njegove majke, ali da je bila otvorena mogućnost da i drugi javni bilježnik odbije ovjeriti potpis SJ.

20. Prilikom ocjene iskaza svjedoka ĆJ, sud je imao u vidu da je riječ o punomoćniku tuženika te svoju odluku nije temeljio samo na ovom iskazu koji je u skladu s iskazom tuženika i dokumentacijom. No svakako se ističe da iz ovog iskaza ne proizlazi da je SJ bila nesposobna za rasuđivanje prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji.

21. Svjedokinja ŠJ je u svom iskazu navela da je zaposlena kao prisjednik u javnobilježničkom uredu sada javnog bilježnika Andreje Levatić Marin. Tamo je izvršila uvid u internu zabilješku i utvrdila da se tamo nalazi podatak o tome tko ju je angažirao, kuda sam išla, koji dan u koje vrijeme, i što se trebalo ovjeriti, ali nema presliku ugovora. Utvrdila je da je zabilježila kako je odbila ovjeriti potpis ženi koja je bila u bolnici u [adresa] čiji identitet je utvrdila uvidom u osobnu iskaznicu, a koja je u preslici priložena ovoj bilješci. Tamo je navela da je odbila ovjeriti njezin potpis na ugovoru zbog kojeg je bila pozvana iz razloga što joj se tada ta žena učinila kao da nije orijentirana. Ne sjeća se samog događaja niti tog očevida, već samo o tome ima spoznaju iz svoje interne bilješke. Nije uobičajeno da javni bilježnik sa sjedištem u drugom mjestu dolazi uredovati na područje mjesne nadležnosti drugog javnog bilježnika, čija je nadležnost određena prema mjesnoj nadležnosti suda na čijem području se nalazi, te takve radnje jesu valjane, ali podliježu stegovnoj odgovornosti javnobilježničke komore.

22. Sud vjeruje svjedokinji ŠJ jer je nepristrana i iskazala je na temelju bilješke za koju sud vjeruje da je sastavljena istinito. Iz njenog je iskaza sud utvrdio da je u trenutku kao je svjedokinja kao prisjednik došla kod SJ, navedena SJ njoj djelovala dezorijentirano.ž

23. Svjedokinja ČJ je navela da joj je poznato da je TJ tražio od njihovog javnobilježničkog ureda u [adresa] javnog bilježnika Krešimira Copića u kojem je tada bila prisjednik te zatražio vanjsko uredovanje vezano uz sklapanje darovnog ugovora za nekretninu te se ovjeravao potpis darovateljice SJ, a tada je SJ bila u zdravstvenoj ustanovi Novi Marof. U [adresa] je k SJ išla s JJ te je bio prisutan odvjetnik ĆJ iz [adresa]. Sjeća se da je SJ sjedila na svom krevetu kada su tamo došli. Pitala ju je kako se zove, koliko ima godina i zna li tko joj je TJ i zna li što potpisuje. Njezine reakcije su sigurno bile potvrdne i onda se uzeo njezin potpis koji se naknadno ovjerio u javnobilježničkom uredu. Koliko pamti, kod SJ radi ovjere njezinog potpisa je bila samo jednom, a ne sjeća se da bi bila više puta te pun. tuženika uz dozvolu raspravnog suca predočava svjedokinji presliku kupoprodajnog ugovora od rujna 2015. godine koji je ovjeren potpis SJ **.**.2015. po svjedokinji kao prisjednici kod javnog bilježnika iz [adresa] Krešimira Copića. Svjedokinja navodi kako joj je u sjećanju ostalo da se radilo o darovnom ugovoru i da se više ne sjeća da bi ovjeravala potpis na kupoprodajnom ugovoru. Koliko pamti bila je samo jednom radi ovjere potpisa SJ. U nekim prilikama je uskratila učiniti ovjeru potpisa jer je njena procjena bila da te osobe nisu orijentirane u prostoru i vremenu. Nije imala nikakvih saznanja da bi netko od javnih bilježnika ili prisjednika dan ranije odbio ovjeriti potpis SJ.

24. Sud vjeruje svjedokinji ČJ jer je iskazivala nepristrano i deteljno. Iz iskaza je utvrdio da je SJ po njenoj procjeni bila prisebna prilikom ovjere potpisa jer u protivnom bi odbila ovjeru. Činjenica da ranije SJ nije bila prisebna je u skladu s iskazom tužitelja koji je naveo da je nekad SJ bila prisebna, a nekad nije.

25. Svjedok TJ je u svom iskazu naveo da je imao od mame punomoć za prodaju zemljišta koje je bilo građevinsko zemljište. Navodi da je 2013. bio u zatvoru zbog neke krivotvorine, a tuženik je digao kaznenu prijavu protiv njega i njegove mame, a misli i protiv tate te su bili osuđeni na uvjetnu zakonsku kaznu, misli zbog prevare. Svjedok je predložio odvjetniku ĆJ jer mama više nije mogla sama živjeti niti brinuti o sebi, a nisu imali dalje novaca da se utvrdi visina duga prema tuženiku, vrijednost kuće koja je ostala iza roditelja i da se to prebije na način da nam tuženik plati razliku cijenu za vrijednost kuće i postane vlasnik kuće i tuženik je na to pristao. Nakon što je prisjednica odbila ovjeriti potpis SJ, ovjeru kod drugog javnog bilježnika je organizirao odvjetnik ĆJ. Gospođa ČJ je taj drugi dan pitala mamu kako se zove, a mama joj je rekla " SJ", onda ju je pitala da li zna zašto smo došli na što je mama rekla "ne znam", onda je svjedok rekao mami da su došli kako bi ona potpisala kupoprodajni ugovor za kuću, a mama je tada odgovorila da nema problema da će potpisati sve što treba, onda ju je gospođa ČJ pitala da li zna gdje se nalazi na što je mama dugo šutjela, nakon čega je gospođa ČJ rekla neka potpiše ugovor i što je mama učinila. Mama se potpisala sada već svojim izmijenjenim potpisom jer je bila šlagirana. Vjerovao je procjeni gospođe ČJ. Taj dan mu je tuženik kod odvjetnika ĆJ u [adresa] isplatio 12.500,00 eura za mamu, što je bilo dogovoreno prije sklapanja ugovora, a isti dan je isplaćen i nećak u iznosu od 2.500,00 eura. Netko je od medicinskog osoblja kasnije s mamom započeo razgovor o tome da je ona nešto potpisala, a ona je tada odgovorila da ne zna što je potpisala, pa je onda ta osoba za koju ne znam koja je rekla da su ju stavili u zabludu i da je ostala bez svega. Mamu je uhvatila panika i tražila je način da poništi to što je potpisala i da ne da svoju kuću. Nije sumnjao u to da li mama zna što potpisuje nakon što sam joj je rekao što potpisuje a ona je izjavila da nema problema da će potpisati sve što treba. U vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora i isplate kupoprodajne cijene nije imao punomoć. Novce je primio jer mama nije mogla. Vezano uz punomoć SJ koju je dala svjedoku na kojoj je ovjeren njezin potpis 2.7.2015., svjedok kaže da je imao tu punomoć koju je od mame dobio kada je tata umro, a ona više ništa nije mogla. Mama je iste godine sastavila i oporuku i to nakon što je bila šlagirana je sastavila oporuku i dala punomoć koja je prezentirana svjedoku. Prema procjeni majka je bila svjesna značenja svog raspolaganja i bila sposobna sačiniti oporuku temeljem koje je nasljednik svjedokov sin. Bio je prisutan kada je sastavljala oporuku i zna da joj je netko oporuku netko pročitao i to više puta, za razliku od kupoprodajnog ugovora koji joj nitko nije čitao. Smatrao je da je njegova mama predanom valjano raspolagala i slobodno svojom voljom kada je potpisala kupoprodajni ugovor na kojem je gospođa ČJ ovjerila njezin potpis.

26. Sud vjeruje iskazu svjedoka SJ u dijelu u kojem navodi da je smatrao je da je njegova mama predanom valjano raspolagala i slobodno svojom voljom kada je potpisala kupoprodajni ugovor na kojem je gospođa ČJ ovjerila njezin potpis. Naime, riječ je o sinu SJ i ocu tužitelja, što ga čini pristranim svjedokom te je tvrdnja koju je iznio uvjerljiva s obuirom na njegov odnos sa strankama. Nadalje, navedena je tvrdnja suglasna iskazu svjedokinje ČJ koja je ovjerila navedeni ugovor.

27. Iz provedenih dokaza stoga proizlazi da je SJ bila svjesna kakav ugovor potpisuje te da nema elemenata za sumnju da je potpisala navedeno bez znanja i svijesti što potpisuje. Naime, utvrđeno je postojanje duga SJ prema tuženiku i problema koje je imala zbog toga, a riječ je o ovršnim, parničnim i kaznenim postupcima te je logično da je htjela okončati navedeno dugovanje, a odlučila se da će to učiniti predmetnim kupoprodajnim ugovorom. Nadalje, utvrđeno je da su prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora s majkom tužitelja bile tri osobe koje su sve svjedočile, jedna na strani tužitelja (TJ), jedna na strani tuženika (ĆJ) i jedna nepristrana (ČJ) te da su sve tri iskazale da je majka tužitelja potpisala ugovor valjano i slobodno svojom voljom. K tome, činjenica da je SJ u navedeno vrijeme kad i kupoprodajni ugovor - potpisivala punomoći, sporazume i oporuku, proizlazi da je bila pri svijesti i znala što potpisuje. No bez obzira na to, teret dokaza da nije bila svjesna što potpisuje je na tužitelju, a predloženo se medicinsko vještačenje nije moglo provesti iz razlog navedenih u točki 9. obrazloženja. Vrijednost predmetne nekretnine nije od utjecaja za odluku u ovom sporu u kojem je odlučna činjenica je li SJ svjesno potpisala predmetni ugovor.

28. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev.

29. S obzirom na to da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, sud nije ocjenjivao preostale dokaze koje je tuženik predložio jer je i bez njih utvrđeno da je tužbeni zahtjev neosnovan.

30. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarife), i to na temelju br. 52/3 Tarife koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

31. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura prema br. 7. t. 1 Tarife. Nadalje, pripada mu trošak pristupa na ročišta 10. studenog 2017., 14. studenog 2019., 19. veljače 2020., 5. listopada 2020.,10. ožujka 2021., 24. rujna 2024. i 20. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 eura prema br. 9. t. 1 Tarife, trošak sastavljanja podnesaka 28. studenog 2016. i 16. rujna 2021. u iznosu od 500,00 eura prema br. 8. t. 1 Tarife te trošak sastavljanja podnesaka 16. veljače 2023. u iznosu od 125,00 eura prema br. 8. t. 4. Tarife. Ukupno je riječ o 5.125,00 eura, odnosno s PDV-om 6.406,25 eura.

32. Tuženiku ne pripada trošak pristupa na ročište 7. prosinca 2016. jer je uzrokovao njegovu odgodu kasno podnesenim podneskom, podneska od 10. srpnja 2018. jer je bio nepotreban, 11. ožujka 2019. jer su se usuglasili s odgodom ročišta što je bilo nepotrebno u slučaju kad je tužiteljica umrla, 1.7.2019. jer je bio nepotreban, za podnesak 27. veljače 2020. jer je dostavio adresu svjedokinje što je mogao i na bilo kojem od prethodnih ročišta, podnesak 27. siječnja 2023. jer je bio nepotreban kao i trošak pristojbe odgovora na tužbu koja nije plaćena.

33. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.