P-376/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, 10000 Zagreb, OIB:23759810849, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupane po punomoćnici DT, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 26. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice z. pun. tužitelja Ivane Palijan odvj. vježbenice i pun. tuženika ŽT, dana 1. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Širolina ulica 4, 10000 Zagreb, OIB: 57500462912 dužan je tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d. Heinzelova 70, 10000 Zagreb, OIB: 23759810849, isplatiti iznos od 2.999,36 € sa zateznim kamatama tekućim od 20.03.2020. pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2025. do isplate, a sve po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 100,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi dana 12. veljače 2020. godine oko 18,55 sati na autocesti A-1, Zagreb-Split, kod čvorišta Perušić, dogodila se prometna nezgoda na način da je na osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao IT, naletjela divlja životinja - lisica koja je s istrčala na kolnik autoceste te uzrokovala oštećenja na osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka]. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu Porsche leasinga bilo je osigurano kod tužitelja policom automobilski kasko broj 1190-173125497. Tužitelj je svom osiguraniku za štetu na vozilu isplatio iznos od 22.598,70 kn. Tuženik je dužan autocestu održavati na način da se po njoj može sigurno voziti. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev pobliže opisan u izrijeci presude u cijelosti.

2.

Tuženik u odgovoru na tužbu, navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena Zakonom o cestama, odredbom čl. 50.st.1. prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste i to suprotno zakonskoj obvezi. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika, već zbog nenadanog dolaska divljači na kolnik autoceste. Tuženik osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN broj 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divljači (lisice) na ograđeni prostor autoceste, a koje tuženik, nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, a kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde. Tuženik ističe kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala, niti su primijećena nikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Ujedno se ističe da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženiku, niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, a što upućuje na činjenicu da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je divljač - lisica u vlasništvu istog. Nastavno na navedeno ističe se isključiva odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste. Divljač na cesti je opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st.3. ZOO-a. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar - odredba čl. 1066. st.1. ZOO-a. Temeljem citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. Sukladno navedenom, ističe se i prigovor promašene pasivne legitimacije.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3.

Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz uvidom u isprave koje prileže spisu, pobrojane u točkama 1. i 2. ovog obrazloženja. Proveden je dokaz: prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja ( list 126-134 spisa), pročitana je presuda Prekršajnog suda u Gospiću ( list 107-110 spisa), saslušanjem svjedoka GT ( list 171-172 spisa), IT ( list 190-191 spisa).

4.

Sud je nije provodio odbio sve ostale dokazne prijedloge stranaka obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, te obzirom da je visina nesporna.

5.

Na temelju brižljive i savjesne ocjene svih dokaza u njihovoj ukupnosti, kao i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje ZPP ) ovaj sud utvrdio je da tužbeni zahtjev je neosnovan.

6.

Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom čl. 221.a. istog zakona propisano je da će sud o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

7.

Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos koji se odnosi na štetu koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu na vozilu osigurano temeljem kasko police odnosno police auto odgovornosti, a temeljem prometne nesreće.

8.

Među strankama nije sporno da je tužitelj isplatio svome osiguraniku naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.999,36 €, te regresno potražuje iznos isplaćen temeljem police osiguranja sa ugovorenim kasko osiguranjem. Dakle visina nije sporna, niti činjenica da je ista uplaćena osiguraniku tužitelja. 9.

Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja odnosno sporni je osnovanost tužbenog zahtjeva. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. Također je sporno da li su ispunile pretpostavke za odgovornost za štetu na strani tuženika.

10.

Iz iskaza svjedoka GT saslušanog na raspravi dana 25. rujna 2024. ( list 171-172 spisa) u bitnome proizlazi da s obzirom na protok vremena uistinu se ne može sjetiti ništa vezano za prometnu nezgodu koja je bila dana 12. veljače 2020. na autocesti A1 Zagreb-Split, kod čvorišta Perušić, u dokumentima piše da sam ja taj dan radio, znam da je cesta pređena 4 puta jer sam vidio u dokumentima. Ništa neobično na cesti nije primijećeno niti na ogradi. Navodi da se ophodnja i pregled ograda vrši svaki dan pogotovo vidljivi dio ograde, a nevidljivi dio ograde se pregled vrši često gdje drugi djelatnici idu pješice do tamo. Pojašnjava pod ovim često vršenje pregleda ograde misli ili mjesečno a može biti i tjedno. Pregled se vrši i noću, pali se reflektor i pomoću njega vršimo pregled ograde. Nije jednaka udaljenost od zaustavne trake do ograde na svim dionicama to je ovisno o kojoj je dionici riječ.

11.

Iz iskaza svjedoka IT saslušanog na raspravi dana 26. svibnja 2025. ( list 190-191 spisa) u bitnome proizlazi da se sjeća prometne nesreće koja se desila 2020. upravljao sam vozilom u vlasništvu firme, izletjela mi je divlja životinja, kasnije sam saznao da je riječ o lisici, ja sam na nju naletio automobilom, kretao sam se cca 120 do 130 km na sat, ne sjećam se točno, ali većinom vozim tom brzinom. Znam da je bio mrak ali je bila suha cesta, da sam je uočio ne bi došlo do udara, kada sam je uočio išao sam je izbjegavati. Ista je reagirala na svjetlo pa se počela vraćati. Udario sam ju prednjim krajem. Rekli su mi da je ista uginula, došla je policija koja je našla lisicu i istu su uklonili, bila je materijalna šteta na autu. Navodi da ne zna iz kojeg je kraja došla jer se nalazila već posred lijeve trake. Nije bilo magle. Ne zna na kojoj udaljenosti je vidio privi put divlju životinju. Na cesti nije bilo skoro nikoga. Kretao sam se lijevom trakom. Znam da su oštećenja bila na prednjem dijelu vozila. Znam da postoji tamo neko čvorište jer je tada kroz to čvorište došla policija.

12.

Uvidom u potvrdu MUP-a odnosno podatke o prometnoj nezgodi od 12.02.2020. (list 4. spisa) utvrđeno je da je ophodar RT preuzeo tijelo divlje životinje (lisice).

13.

Iz fotodokumentacije razvidna su oštećenja na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka].

14.

Iz računa broj 2416/1140/33 (list 23-24. spisa) proizlazi visina tužbenog zahtjeva.

15.

Uvidom u presudu Prekršajnog suda u Gospiću ( list 107-110 spisa), utvrđeno je da je tuženik oslobođen optužbe u prekršajnom postupku da nije vodila brigu i oduzimala primjerene mjere glede odvijanja sigurnog i nesmetanog propusta.

16.

Iz putnog radnog lista, ophodarskog dnevnika te dnevnika rada ophodara GT od 12.02.2020. razvidno je da je ophodnja po ophodarima izvršena pri čemu nije nađeno oštećenje zaštitne žičane ograde, ni druga opasnost po sigurnost prometa. Iz putnog radnog lista I smjene proizlazi kako je ophodnja izvršena od 08:00-17:50 sati, te od 19:00-5:00, kojom prigodom je pregledana i Zaštitna žičana ograda (ZŽO) te nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti.

17.

Iz nalaza i mišljenja vještaka ( list 126-134 spisa), sud je utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja. Vozilo osiguranika tužitelja je na divljač (lisica) naletjelo desnim dijelom prednje strane. U trenutku naleta, vozilo osiguranika tužitelja se kretalo brzinom od 137 km/h, po najvjerojatnije sebi desnoj prometnoj traci. Iz spisa nije vidljivo kojim smjerom (od desnog ruba kolničke trake ili obrnuto) je divljač prelazila kolnik. Zbog toga je analizom obuhvaćen i jedan i drugi smjer kretanja divljači preko kolnika. Vozač bi nalet izbjegao pri brzini od 90 km/h, odnosno 121 km/h, ovisno o smjeru kojim je divljač prelazila kolničku traku. Vozač nije imao tehničku mogućnost izbjeći nalet pri brzini kojom se vozilo kretalo (137 km/h), niti pri brzini ograničenja (130 km/h). Sud u postupnosti vjeruje nalazu i mišljenju vještaka jer je izrađen po pravilima struke i od stručne osobe.

18.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud je primijenio materijalno pravo kako slijedi: autoceste su javne ceste koje su u stvarno pravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi (čl. 2. st. 1. t. 1. i čl. 3. st. 1. Zakon o cestama -"Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23., 133/23.).

19.

Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o cestama određeno je da tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, ali da za pružanje usluga naplate cestarine i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama može osnovati posebno trgovačko društvo s ograničenom dogovornošću (stavak 4. istog članka).

20.

Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama određeno je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, međutim, u stavku 2. tog članka specificirano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

21.

Odredbom čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine 75/14) propisano je da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. toga Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno članku 10. toga Pravilnika.

22.

Spomenuta odredba čl. 50. Zakona o cestama jasno utvrđuje prava i obveze tuženika. Tuženik je tijekom postupka dokazao postupanje sukladno zakonskim i podzakonskim propisima, a kojima je regulirano postupanje tuženika u obavljanju njegove djelatnosti. Obavljanje propisane ophodnje dionice autoceste na kojoj je došlo do naleta vozila na lisicu u skladu u skladu s odredbama Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14), dokazano je ispravama i saslušanjem tuženikovih djelatnika, iz čijih iskaza je sud utvrdio i da je postojala uredna žičana ograda na spornome mjestu, stoga sud zaključuje da je tuženik dokazao nastanak konkretne štete bez krivnje u stupnju obične nepažnje. Tuženik je, postupajući po propisanim procedurama iz podzakonskih propisa koje donose nadležna tijela državne vlasti, postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Iz iskaza saslušanog djelatnika tuženikovog osiguranika koji je vršio ophodnju toga dana, proizlazi da na kolniku nisu prilikom posljednje ophodnje prije štetnog događaja zatekli nikakvu divljač. Iz njegovog iskaza, kao i isprava u spisu, proizlazi da je propisana oprema autoceste, dakle žičana ograda koja sprječava ulazak divljači na kolnik, bila uredna.

23.

U odnosu na navod tužitelja da sama činjenica da se divljač (lisica) našla na autocesti ukazuje da cesta nije bila održavana na siguran način za sudionike u prometu, valja navesti da u konkretnom slučaju tuženik odgovora po načelu presumirane krivnje sukladno odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i dr.; dalje: ZOO), međutim tuženik je dokazao da je poduzeo sve potrebne mjere za sprečavanje ulaska životinja na autocestu, odnosno dokazao je da je šteta nastala bez njegove krivnje. Naime, u odlučivanju o tužiteljevoj tužbi i tužbenom zahtjevu ovaj sud je primijenio i pravno shvaćanje donijeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.“

24.

Tuženik kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po načelu krivnje, koje nema u konkretnom slučaju na strani tuženika jer nema niti jednog dokaza o postojanju propusta tuženika u održavanju autoceste koji bi se mogao podvesti pod krivnju tuženika. Tuženik je trebao dokazati (i dokazao je), da bi sud zaključio kako je do štete došlo bez njegove krivnje: propisano obavljena ophodnja dionice na kojoj je došlo do naleta te postojanje uredne Zaštitne žičane ograde na spornom mjestu dakle propisane opreme u smislu odredbe čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Iz prethodno opisanih razloga, ovaj sud drži da je neosnovan i istaknuti prigovor tuženika pogrešne pasivne legitimacije, stoga je odlučeno kao u toč. I. izrijeke. 25.

S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tuženiku je priznat trošak u iznosu od 100,00 eura za pristup svjedoka na ročište, a sve sukladno zahtjevu. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točki II izreke.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Sudac:

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, [adresa] Zagreb, OIB:23759810849, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar iz Zagreba,

2. HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupane po punomoćnici DT