Poslovni broj: 20 Gž-601/2022-2                                                                                                                              

 

             

         

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

     Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-601/2022-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

             

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović,  predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P., OIB: …, iz Z., …, zastupane po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženika E. o. d.d., OIB: …, iz Z., …, zastupanog po punomoćnici T. S. S., odvjetnici u O. uredu G. & P. d.o.o. Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3526/2017-56 od 30. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   i    r i j e š i o  j e

 

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika E. o. d.d. Z. i potvrđuju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3526/2017-56 od 30. ožujka 2022. pod toč. I izreke do iznosa od 11.000,00 kn (1.459,95 eur-a) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2022. do isplate, kao i rješenje istog suda poslovni broj Pn-3526/2017-56 od 30. ožujka 2022. pod toč. I izreke.

 

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3526/2017-56 od 30. ožujka 2022. pod toč. I izreke preko iznosa od 1.459,95 eur-a (11.000,00 kn) do iznosa od 1.957,66 eur-a (14.750,00 kn) tj. za iznos od 497,71 eur-a (3.750,00 kn) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2002. pa do isplate i sudi tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice L. P. odbija kao neosnovan.

 

III Uvažava se žalba tuženika E. o. d.d. Z., preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3526/2017-56 od 30. ožujka 2022. pod toč. II i IV izreke te rješava tako da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

IV Nalaže se tužiteljici L. P. da tuženiku E. o. d.d. Z. na ime sastava žalbe naknadi parnični trošak u visini od 59,04 eur-a (444,85 kn) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška po ovoj osnovi odbija kao neosnovan.

 

                                                                      Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I              Nalaže se tuženiku E. o. d.d. isplatiti tužiteljici L. P. iznos od 14.750,00 kuna sa zateznim kamatama od 30. ožujka 2022. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

II              Odbija se zahtjev za isplatom iznosa zatezne kamate na iznos od 14.750,00 kuna od 19. rujna 2017. do 30. ožujka 2022. i zatezne kamate na iznos od 4.000,00 kuna od 19. rujna 2017. do 4. lipnja 2021."

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

"I              Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 3. ožujka 2022.

 

II              Nalaže se tuženiku E. o. d.d. naknaditi tužiteljici L. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 14.587,50 kuna sa zateznim kamatama od 30. ožujka 2022. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

III              Odbija se zahtjev tužiteljice L. P. za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

 

IV              Odbija se zahtjev tuženika E. o. d.d. za naknadu parničnog troška."

 

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I izreke te rješenja pod toč. I, II i IV izreke (kako  je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu odluke preinače, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. U žalbi ističe da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za naknadu štete, kao ni činjenica da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 10.000,00 kn s naslova neimovinske štete. Sporno je pravo na preinaku, zastara za preinačeni dio tužbe, posljedice ozljeđivanja tj. utvrđeni kriterij od kojih ovisi visina pravične novčane naknade, kao i dosuđena daljnja visina naknade štete te visina cijene jednog sata tuđe pomoći i njege od 25,00 kn. Sud prvog stupnja je prihvatio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva prema podnesku tužiteljice od 3. veljače 2022. koja preinaka nije dozvoljena. Tužiteljica je tim podneskom povećala tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa od 11.000,00 kn potražuje iznos od 14.750,00 kn (od čega iznos do 12.000,00 kn s naslova neimovinske štete i iznos od 2.750,00 kn s naslova tuđe pomoći i njege) iz čega slijedi da je preinačena tužba za iznos u visini od 3.750,00 kn. Prethodni postupak je zaključen 14. svibnja 2018. te je povećanje tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka tužiteljica opravdala u svom podnesku od 3. veljače 2022. činjenicom da je zaprimila nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke. Prema recentnoj sudskoj praksi te pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka ne može se dozvoliti iz razloga provođenja dokaza medicinskim vještačenjem i činjenica koje iz njega proizlaze. Nadalje, Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju novu činjenicu zbog kojih bi preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva bila dopuštena jer ti kriteriji ne predstavljaju ni činjenicu ni materijalno pravo, a takav stav slijedi i iz sudske prakse. Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava već tek orijentir koji nižestupanjski sudovi ni prije izmjena Orijentacijskih kriterija nisu bili dužni automatski slijediti već su mogli, cijeneći okolnosti slučaja, dosuđivati naknadu štete u višem ili nižem iznosu. Slijedom toga predlaže da se rješenje u dijelu pod toč. I izreke ukine i odbije prijedlog za preinaku tužbe. U odnosu na prigovor zastare tuženik ističe da se povećani dio tužbenog zahtjeva ima smatrati kao samostalni zahtjev kada se ocjenjuje pitanje zastare dijela tužbenog zahtjeva koji je postavljen prema podnesku tužiteljice od 3. veljače 2022. pa je stoga za nastup zastare odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe. To proizlazi i iz sudske prakse. Tražbina naknade štete sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima zastarijeva za 3 godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok), a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala (objektivni rok). U slučaju kad je šteta prouzročena kaznenim djelom iz čl. 231. Zakona o obveznim odnosima za kazneni progon je predviđen drugi rok zastare, što u ovome konkretnom slučaju nije riječ. Stoga da je nastupila zastara za povećani dio tužbenog zahtjeva jer se štetni događaj desio 17. studenoga 2015., liječenje tužiteljice završeno je s danom 17. kolovoza 2017., a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke od 22. svibnja 2019., pa na dan 3. veljače 2022. ili na dan dopuštenja preinake protekli su svi subjektivni rokovi iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Stoga da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti povećani tužbeni zahtjev. Posljedice ozljeđivanja tužiteljice sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke od 22. svibnja 2019., kao i njegovog usmenog izlaganja. Međutim, prvostupanjski sud taj dokaz nije ocijenio sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te je propustio postupati u smislu odredbe čl. 258., čl. 260. i čl. 261. Zakona o parničnom postupku koji propusti su bili od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke pa je time ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Vještak medicinske struke trajne posljedice ozljeđivanja u omjeru od 5% navodi u vidu tegoba vratne kralježnice koje nije mogao objektivno utvrditi jer iz liječničkih isprava se opisane tegobe ne mogu okvalificirati kao trajne niti kvantificirati u omjeru kako to u svom mišljenju navodi vještak, kao i sud u obrazloženju svoje presude. Uvidom u sporni nalaz FSVK vidljivo je da nema signifaktnog oštećenja vratne kralježnice jer nema izmjere pomaka trupa kralježaka u milimetrima, a to se dešava u slučajevima kada se radi o funkcijski beznačajnom pomaku, odnosno pomaku koji je manji od 3,5 milimetara. Takav instabilitet nije značajan i ne dovodi do trajnih posljedica jer se ne radi o radiološki značajnom pomaku trupa te ne postoji radiološki verificirano oštećenje ligamentarnog sustava vratne kralježnice. Vještak nije izvršio uvid u snimku FSVK od 3. veljače 2016. te utvrđuje da bi ocjena trajnih posljedica bila jednaka i u slučaju postojanja ili ne postojanja ove snimke iako vještak kirurg nije kompetentan očitavati ovakve snimke jer ne posjeduje posebna stručna znanja. Nadalje, vještak nije imao uvid u podatak o pokretljivosti vratne kralježnice prije štetnog događaja niti je izvršio uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice koja je prije ovog štetnog događaja imala ranije ozljeđivanje i koju činjenicu vještak ne uzima u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, kao i usmenog očitovanja. Tužiteljici je snimka FSVK izdana 3. veljače 2016. u Domu zdravlja Z. – I. i ista tijekom postupka nije tu snimku u izvornom obliku dostavila. Tuženik je tijekom postupka predlagao da tužiteljica dostavi navedenu izvornu snimku stoga što je sporni nalaz očitan po radiologu dr. A. R. Š. i ne opisuje pomak trupa kralježaka u milimetrima kao preduvjet radioloških kriterija za utvrđivanje patološkog instabiliteta koji radiolozi izričito navode te je tuženik predlagao dokaz radiološkim vještačenjem kako bi vještak radiolog utvrdio da li to predstavlja patološko stanje ili se radi o funkcijski beznačajnom pomaku koji ne dovodi do oštećenja ligamentarnog sustava vratne kralježnice, kao i cjelokupnu presliku zdravstvenog kartona tužiteljice, a na kojim dokaznim prijedlozima ustraje u žalbi i to iz razloga što nije svaki pomak kralješka posttraumatski nalaz. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u pogledu visine jer je prvostupanjski sud dosudio novčanu naknadu u većem iznosu od onih iz Orijentacijskih kriterija pa je na taj način pogrešno primijenjena odredba čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik smatra da bi stvarna šteta tužiteljice s naslova neimovinske štete iznosila ukupno 16.000,00 kn, a ne 26.000,00 kn, a imovinska u visini od 6.000,00 kn, a ne 12.000,00 kn, prilaže sudsku praksu u tom pravcu. Što se tiče tuđe pomoći i njege smatra da bi pravilnom primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku visina satnice za tuđu pomoć i njegu iznosila 20 kn. Odluka o troškovima postupka zasniva se na pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba je djelomično osnovana.

 

7. Prvenstveno valja istaći da je pod toč. I izreke prvostupanjskog rješenja dopuštena preinaka "tužbenog zahtjeva" od 3. ožujka 2022. pa kako iz spisa predmeta proizlazi da se radi o podnesku od 3. veljače 2022. slijedi da je u navedenom dijelu došlo do očite omaške u pisanju koju prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 342. st. 1. i 2. u svezi čl. 347. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19, dalje ZID ZPP), može ispraviti u svako doba.

 

7.1. Nadalje, odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu pa je stoga prvostupanjski sud u pobijanom dijelu prvostupanjskog rješenja pod toč. I izreke ispravno trebao dopustiti preinaku tužbe, a ne preinaku tužbenog zahtjeva.

 

8. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 190. ZPP jer da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se u konkretnom slučaju dopusti preinaka tužbe prema podnesku tužiteljice od 3. veljače 2022.

 

8.1. U ovoj pravnoj stvari tužba je podnesena 13. prosinca 2017. dok je čl. 39. ZID ZPP u čl. 190. iza st. 1. dodan novi st. 2. (iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka).

 

8.2. Sukladno odredbi čl. 117. st. 2. ZID ZPP propisana je primjena odredaba čl. 39. tog Zakona na sve postupke u tijeku.

 

8.3. S obzirom na činjenicu da je u konkretnom slučaju tužiteljica preinaku tužbe izvršila nakon što je u ovoj pravnoj stvari provedeno odgovarajuće vještačenje to ovaj drugostupanjski sud nalazi da je riječ o opravdanom razlogu za preinaku tužbe te da u takvoj situaciji tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka stoga što je u trenutku izrade nalaza i mišljenja saznala za opseg štete koju je pretrpjela. Zbog toga nije u pravu tuženik kada ističe da je prvostupanjski sud počinio prethodno navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

9. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP,  koji žalbeni navod je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovan stoga što je sud prvog stupnja izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je opravdao uvjerljivim i logičkim razlozima koji imaju pravnu i činjeničnu osnovu što znači da nije počinjena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

10. Nije u pravu tuženik ni kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 258., čl. 260. i čl. 261. ZPP.

 

10.1. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik tijekom postupka inzistirao da tužiteljica dostavi nalaz FSVK te da iz dopisa Doma zdravlja Z. – I. od 14. lipnja 2018. (l.s. 38) proizlazi da nisu u mogućnosti dostaviti RTG snimku FSVK za tužiteljicu budući da se snimka ne radi u duplikatu za arhivu ustanove već samo u jednom primjerku koja ide pacijentu, a ustanovi ostaje samo kopija nalaza koja se dostavlja (l.s. 39) a iz koje slijedi da na istoj stoji napomena slijedećeg sadržaja: "Kod slijedeće pretrage molimo priložiti ovaj nalaz i RTG snimke.".

 

10.2. Iz spisa predmeta također proizlazi da tužiteljica nije u spis predmeta priložila RTG snimku na koju se odnosi napomena iz nalaza na listu spisa 39 dok iz usmenog nalaza i mišljenja vještaka dr. K. K. na ročištu od 20. travnja 2021. (l.s. 101), između ostalog, slijedi da bi ocjena bila jednaka i u slučaju postojanja i nepostojanja FSVK snimki koje samo potkrepljuju kliničke nalaze fizijatra i kirurga.

 

10.3. Kraj takvog stanja stvari ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 258., čl. 260. i čl. 261. ZPP budući da u konkretnom slučaju nisu postojala bitna razmimoilaženja niti je nalaz vještaka dr. K. nejasan, nepotpun ili proturječan sam sa sobom ili s izviđajnim okolnostima pa je stoga prvostupanjski sud pravilno odlučio da prihvati taj nalaz i mišljenje kao stručan i objektivan te posljedično tome odbio kao neosnovan prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja.

 

11. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP dok ovaj sud drugog stupnja nalazi da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je izreka iste razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni radi čega se ista presuda može ispitati.

 

12. Nadalje, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknadu imovinske i neimovinske štete koja je nastala kao posljedica prometne nezgode u Zagrebu, Zagrebačka avenija kada je 17. studenoga 2015. osiguranik tuženika upravljajući vozilom zbog neprilagođene brzine izazvao lančani sudar u kojem je sudjelovalo i vozilo reg. oznake ZG 1207-SP u kojem se nalazila tužiteljica L. P. kao putnik koja je pritom zadobila tjelesne ozljede.

 

14. U ovoj fazi postupka među strankama nisu prijeporne slijedeće činjenice:

 

-          nastanak štetnog događaja,

-          odgovornost tuženika za naknadu štete

-          da je tuženik pasivno legitimiran i

-          da je isplatio tužiteljici iznos od 10.000,00 kn na ime neimovinske štete.

 

15. Međutim, i nadalje je sporna visina nastale štete, kao i da li je osnovan istaknuti prigovor zastare tuženika u pogledu dijela tužbenog zahtjeva sukladno podnesku od 3. veljače 2022.

 

16. U odnosu na prigovor zastare ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) u odnosu na dosuđeni iznos imovinske i neimovinske štete u visini od 11.000.00 kn jer se štetni događaja zbio 17. studenog 2015. dok je liječenje tužiteljice završeno 17. kolovoza 2017. pa je podnošenjem tužbe 13. prosinca 2017. za ovaj iznos nastale štete došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO.

16.1. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u pravu tuženik kada ističe da je nastupila zastara potraživanja za dio tužbenog zahtjeva prema podnesku od 3. veljače 2022. (l.s. 137 i 138).

16.2. Naime, tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 13. prosinca 2017. te je u tužbi tužiteljica zatražila isplatu neimovinske štete u visini od 10.000,00 kn te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 1.000,00 kn. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema podnesku od 3. veljače 2022. (l.s. 137-138) tužiteljica je zatražila neimovinsku štetu u visini od 12.000,00 kn te imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u visini od 2.750,00 kn.

16.3. Podnošenjem tužbe dolazi do prekida zastare, ali se pitanje zastare preinačenog dijela tužbe ocjenjuje samostalno pa je u tom slučaju za ocjenu nastupanja zastare odlučan dan kad je tužba preinačena, a ne kada je podnesena (tako i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-526/2018, Revr-1797/2010 i Rev x-424/2011).

16.4. Prema tome, u konkretnom slučaju u odnosu na preinačeni dio tužbe prema podnesku od 3. veljače 2022. i to u visini od 2.000,00 kn na ime neimovinske štete te 1.750,00 kn na ime imovinske štete nastupila je zastara potraživanja u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO.

17. Daljnji žalbeni prigovor odnosi se na visinu dosuđenog iznosa po osnovi neimovinske štete u visini od 12.000,00 kn.

17.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u navedenom dijelu pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je tužiteljici na ime neimovinske štete, a imajući u vidu odredbu čl. 2. ZPP, dosudio iznos od 12.000,00 kn.

17.2. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka K. K., dr. med. spec. kirurga proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice radi čega je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabog intenziteta mjesec dana, zatim primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jačeg stupnja 3 dana, srednjeg  stupnja 7 dana, lakog stupnja 30 dana, kao i da je zadobivena ozljeda dovela do smanjenja životne aktivnosti trajno od 5%.

17.3. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020-5 u pogledu povećanja Orijentacijskih kriterija koji se uzimaju kao pomoćni kriterij određivanja pravične novčane naknade i doprinose ujednačavanju sudske prakse a time i jačanju vladavine prava u Republici Hrvatskoj pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i sve odlučne okolnosti u konkretnom slučaju.

17.4. Zbog izloženog prvostupanjski sud pravilno utvrdio te pravilno primijenio materijalno pravo nalazeći da tužiteljica po kriteriju pretrpljenih bolova pripada iznos od 8.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 8.000,00 kn te po kriteriju smanjenja životne aktivnosti iznos od 10.000,00 kn tj. sveukupno 26.000,00 kn pa kraj neprijeporne činjenice da je tuženik isplatio tužiteljici na ime neimovinske štete ukupan iznos od 10.000,00 kn te imajući u vidu odredbu čl. 2. ZPP tj. visinu postavljenog tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete u iznosu od 12.000,00 kn to je prvostupanjski sud na ime neimovinske štete tužiteljici osnovano dosudio iznos od 12.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2022. pa do isplate stoga što je u konkretnom slučaju tuženik isplatama u mirnom postupku ispunio svoju obvezu iz čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14).

17.5. Međutim, kako je u pogledu neimovinske štete došlo do zastare potraživanja u visini od 2.000,00 kn to je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100. u svezi s čl. 230. st. 1. ZOO tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 10.000,00 kn.

18. U odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege iz nalaza i mišljenja dr. K. proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 sata dnevno kroz 10 dana i zatim od 2 sata dnevno kroz 40 dana.

18.1. Prvostupanjski sud je cijenu sata tuđe pomoći i njege utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP u visini od 25,00 kn po satu uvažavajući činjenicu da je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. K. tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od ukupno 110 sati pa joj je po toj osnovi dosudio iznos od 2.750,00 kn, a kako je riječ o nerepariranoj imovinskoj šteti čiji su opseg i visina određeni prvostupanjskom presudom dosuđena je kamata danom donošenja prvostupanjske odluke tj. 30. ožujka 2022. Što se tiče cijene sata potrebne tuđe pomoći i njege, suprotno navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući odredbu čl. 223. ZPP te imajući u vidu činjenicu da dosuđena cijena sata u visini od 25,00 kn predstavlja uobičajenu cijenu pružanja takve pomoći od strane osoba koje po struci nisu njegovatelji, a što je notorna činjenica, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na cijenu sata tuđe pomoći i njege.

18.2. Radi toga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1085. st. 1. i 2. u svezi čl. 1090. ZOO kada je na ime tuđe njege i pomoći tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.750,00 kn.

18.3. Međutim, kako je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege nastupila zastara potraživanja iznosa od 1.750,00 kn to je u pravilnoj primjeni materijalnog prava tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 1.000,00 kn.

19. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP, kao i po odredbi čl. 380. toč. 2. istog Zakona odlučiti kao u toč. I i II izreke ove drugostupanjske odluke.

20. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

20.1. Kako u ovom konkretnom predmetu nije sporna osnova to je u primjeni odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, relevantan uspjeh stranaka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

20.2. Tužiteljica je u pogledu visine uspjela sa 74,58% što znači da je tuženik uspio sa 25,42% te bi konačni uspjeh tužiteljice iznosio 49,16% pa kako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima to je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

21. U odnosu na trošak sastava žalbe tuženiku je srazmjerno uspjehu od 25,42% priznat trošak u visini od 444,85 kn (59,04 eur-a) dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika po ovoj osnovi za naknadom parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan (toč. IV izreke ove drugostupanjske odluke).

22. U nepobijanom dijelu pod toč. II izreke presude i pod toč. III izreke rješenja prvostupanjske odluke ostaju neizmijenjene.

23. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 43. st. 1. u svezi s čl. 48. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/22 i 88/22).

 

Zadar, 25. listopada 2023.

 

 

 

                                                                                                                         Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                         Sanja Dujmović, v.r.