Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

Poslovni broj P-150/2024

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Kati Ogresta Jović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnik Dario Obradović, odvjetnik u [adresa] radi utvrđenja nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 21. svibnja 2025. godine, dana 1. srpnja 2025 godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

Utvrđuje se da je nekretnina kat. Čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro te se nalaže tuženicima trpljenje upisa oznake pomorskog dobra na nekretnini kat. Čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz istodobno brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika.

Nalaže se tuženici da naknade tužiteljici troškove ovog parničnog postupka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku upisana je nekretnina zemljišnoknjižnih oznaka kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tuženika.

Uredbom o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k.o. Obod (Narodne novine br. 72/00) od 13. lipnja 2002. određena je granica pomorskog dobra kordinatnim točkama.

Temeljem te Uredbe i popisa čestica koje ulaze u sastav pomorskog dobra Općinski sud u Dubrovniku je rješenjem pod Z-6870/2020 od 8. rujna 2021. proveo prijavni list Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Klasa: UP/I- 932-07/20-02/174 te je nakon izvršene diobe nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stjenovita obala, ušla u sastav pomorskog dobra.

Nadalje, rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Z-10945/2022 (Ozn- 630/2022) od 5. listopada 2022. odbijen je prijedlog Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku za provođenjem ispravnog postupka na nekretninama u k. o. [katastarska općina] te upisa oznake pomorskog dobra na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Iz obrazloženja tog rješenja razvidno je da sud smatra da je pojedinačni ispravni postupak nekontradiktorni postupak, a obzirom da je u odnosu na prijedlog izjavljen prigovor Stečajne mase Karseras d.o.o. za trgovinu u stečaju koja je pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod posl.br. Ovr-7/2021 u odnosu na suvlasnički dio od 1/2 prava vlasništva predmetne nekretnine uknjiženog na tuženika HE, nisu ostvarene pretpostavke da se uknjiženom vlasniku izravnom primjenom čl. 118. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama brisati pravo vlasništva s faktičnim učincima izvlaštenja, a bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u kontradiktornom parničnom postupku.

Odredbom čl. 3. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 158/03, 100/04 i 141/06) određeno je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje, dok je čl. 3. st. 3. istog zakona određeno da se u smislu st. 2. istog članka, dijelom kopna smatra: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva.

Naime, u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94,…) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

Osim toga na pomorskom dobru nije se moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287. Kako je i čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje, prigovori izjavljeni u ovom postupku su neosnovani, a o eventualnoj naknadi odlučuje se u upravnom postupku (rješenje Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-1624/11 od 27. veljače 2013. godine: „pitanje eventualnog prava na naknadu nije predmet ovog postupka“ i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe Koprivnica, Gž-Zk- 201/16 od 4. studenog 2016. godine: „pitanje izvlaštenja i eventualne naknade rješava se po prijedlogu zainteresirane osobe u odgovarajućem postupku kod nadležnog upravnog tijela“).

Odredbama čl. 52. Ustava Republike Hrvatske i čl. 3. st. 1. ZPDML propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom. Temeljem odredbe čl. 10. ZPDML-a pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska, a odredbom čl. 37a ZPDML-a propisano je, između ostalog, da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove.

Točkom II. rješenja Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Z-10945/2022 od 5. listopada 2022. upućena je Republika Hrvatska na pokretanje parnice pred nadležnim sudom .

2.Tuženik u odgovoru na tužbu da tužitelj tužbom traži utvrđivanje da je nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] pomorsko dobro te da se naloži tuženicima trpljenje upisa oznake pomorskog dobra na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] uz istodobno brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici od strane tuženika.

Člankom 118. st. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19nastavno ZOPDML)je propisano da ako se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom, na taj dio pomorskog dobra primjenjivati će se odredbe o izvlaštenju.

Rješenjem Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Z- 6870/2020 se evidentirao stvarni položaj, promjena površine i načina uporabe kčbr. [katastarska čestica] neplodno 921 m2, tako da sada glasi: kčbr. [katastarska čestica] stjenovita obala 749 m2, a sve temeljem prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik Klasa: UP/I-932-07/20-02/174, kopije katastarskog plana, obavijesti Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Dubrovnik klasa:

UP/I-932-07/20-02/174 od 27. kolovoza 2020.g. i popisa čestica koje ulaze u sastav pomorskog dobra.

Nadalje, Županijski sud u Splitu je pod poslovnim brojem: Gž Zk-798/2017-2zauzeo sljedeći pravni stav: „pozivom na odredbu članka 118. stavak 5. ZOPDML, a prema kojoj kada se dio kopna koji nije pomorsko dobro proglašava i upisuje kao pomorsko dobro, uvjet je da se u tom postupku primjenjuju odredbe Zakona o izvlaštenju, a prema članku 42. toga Zakona, uknjižba pomorskog dobra se može izvršiti jedino na temelju dokaza o isplaćenoj naknadi Republika Hrvatska.

Obzirom da tuženici ad.2 nije isplaćena naknada, ovu tužbu je već sada potrebno odbaciti.

Shodno svemu gore navedenom, predlaže se naslovu odbaciti podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženici .

3.Tužiteljica u podnesku navodi da je zaprimila podnesak tuženika ŽE od 23. prosinca 2022. iz kojeg je razvidno da tuženica ne osporava da je nekretnina koja je predmet postupka pomorsko dobro, ali smatra da je provedbu upisa oznake pomorskog dobra u zemljišnim knjigama prethodno potrebno isplatiti naknadu prema odredbama Zakona o izvlaštenju.

Međutim, čl. 58. tog zakona određeno je:

(1) U slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, za nekretnine na koje je proširena granica naknada se, po zahtjevu prijašnjeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan ovim Zakonom. (2) Obveznik isplate naknade je Republika Hrvatska.

(3) Prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu na temelju akta o određivanju granica pomorskog dobra i ovjerovljenog geodetskog elaborata.

Budući u konkretnom slučaju nije došlo do proširenja granica pomorskog dobra nego je sukladno gore navedenim aktima nadležnog tijela na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro granica tek utvrđena, pa nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj: 74/14), a koji stav je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usž- 4680/20 od 30. travnja 2021.

Naime, pomorsko dobro je opće dobro odnosno stvar izvan prometa na kojoj se ne može stjecati pravo vlasništva, a granica pomorskog dobra se uredbom „utvrđuje“, što znači da je deklaratorna, a ne konstitutivna, jer se njome samo proglašava da je nešto, na temelju zakona, pomorsko dobro (iz tog razloga postupak izvlaštenja nije niti proveden). Kad bi se zauzeo stav da je odluka nadležnog tijela konstitutivnog karaktera, to bi značilo da u Republici Hrvatskoj ne postoji pomorsko dobro sve do trenutka dok se ne konstituira temeljem odluke nadležnog tijela i tek nakon upisa u zemljišne knjige odnosno nekretnine koje jesu pomorsko dobro, bile bi van pravne zaštite i u režimu prava vlasništva, što sigurno nije bio cilj zakonodavca.

Također, i čl. 118. st. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisana je primjena odredbi o izvlaštenju samo u slučaju ako se granice pomorskog dobra mijenjaju zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili proširenja granice pomorskog dobra.

U svakom slučaju, čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, koju činjenicu tuženik niti ne osporava, a pitanje naknade za izvlaštenje odnosno nije predmet ovog parničnog postupka te se o eventualnoj naknadi kao za izvlaštene nekretnine odlučuje u upravnom postupku, predlaže se sudu da u što skorijem roku odredi ročište u ovoj pravnoj stvari te donese presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužiteljica u podnesku od 9. svibnja 2024., ukazuje se da se u konkretnom slučaju radi o upisu oznake pomorskog dobra temeljem zakona, a nedvojbeno je da je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Obod koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koja je obavljena u Narodnim novinama broj: 2/00 te njom obuhvaćena i nekretnina koja je predmet postupka te je po provedbi geodetskog elaborata potvrđenog od Područnog ureda za katastar Dubrovnik i tražen upis oznake pomorskog dobra.

Naime, odredbom čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) određeno je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe:, morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost.

U smislu odredbe članka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94,…) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

Odredbama čl. 52. Ustava Republike Hrvatske i čl. 4. ZPDML propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom. Odredbom članka 217. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano je da su svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom zakonu i koje su na temelju zakona i prema prijašnjim propisima bile pomorsko dobro, provedeni do stupanja na snagu tog Zakona nevaljani i bez pravnog učinka te su upisani vlasnici dužni trpjeti upis pomorskog dobra, a odredbama čl. 220. stavak 1. i 2. istog zakona propisano je da pomorsko dobro utvrđeno u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.), za koje je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra, upisat će se u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a da upisanim vlasnicima pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona kao i da će nadležno državno odvjetništvo pokrenuti postupak uknjižbe pomorskog dobra iz stavka 1. istog članka u roku od godine dana od dana donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), na temelju akta kojim je granica pomorskog dobra odnosno lučkog područja utvrđena i prijavnog lista koje izrađuje tijelo nadležno za katastar. Nadalje, čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje (rješenje Županijskog suda u Splitu, Gžzk-203/14 od 2. listopada 2014. godine: „rješenje kojim se utvrđuje granica pomorskog dobra ne treba sadržavati klauzulu intabulandi jer se radi o stjecanju temeljem zakona“, rješenje Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-1624/11 od 27. veljače 2013. godine: „pitanje eventualnog prava na naknadu nije predmet ovog postupka“ i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe Koprivnica, Gž-Zk-201/16 od 4. studenog 2016. godine: „pitanje izvlaštenja i eventualne naknade rješava se po prijedlogu zainteresirane osobe u odgovarajućem postupku kod nadležnog upravnog tijela, a to ne rješava zemljišnoknjižni sud“ te rješenje Općinskog suda u Splitu, Z-715/16 od 11. siječnja 2017. godine).

5. Tuženik u podnesku od 22. srpnja 2024. Radi razjašnjenja, na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. rujna 2020., o tumačenju primjene odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. ZPP-a ne odnosi na stvarno pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“

Iz zauzetog gornjeg stajališta se analogijom može utvrditi da tužiteljica nije više aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, člankom 15 st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023) je propisano da kad je zakonom određeno da je za stjecanje, prenošenje, ograničenje i ukidanje prava nužan upis u zemljišnu knjigu, ta se pretpostavka ispunjava samo upisom u glavnu knjigu.

Tužiteljica u svojim podnescima navodi da se granica pomorskog dobra utvrđuje uredbom što po njoj znači da je deklaratorna, a ne konstitutivna, pa je stoga i zbog ovog razloga otpao pravni interes za nastavak ovog postupka.

Naime, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, broj ZK uloška [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je u vlastovnici upisano pomorsko dobro, takle tuženica nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari pa je stoga potrebno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a sve sukladno već dostavljenoj opširnoj sudskoj praksi kao i pravnom tumačenju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. rujna 2020., a što je ovaj sud u obvezi i primijeniti.

Tužitelj dakle tužbom traži utvrđivanje da je nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] pomorsko dobro te da se naloži tuženici trpljenje upisa oznake pomorskog dobra na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] uz istodobno brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice, međutim tuženica kako je već prethodno navedeno uopće nije uknjižena u zemljišnim knjigama pa je stoga otpao razlog za nastavak ovog postupka. Pomorsko dobro je upisano u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, te stoga tužiteljica nema pravni interes za nastavak ovog postupka. Pravomoćnost upisa nije uopće od utjecaja na predmet ovog spora već je bitno zemljišno-knjižno stanje a koje je istovjetno tužbenom zahtjevu.

Odredbom čl.187.st.1 ZPP-a propisano je da se tužbom za utvrđenje može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave, i kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa. U ovom slučaju tužitelj ne može tražiti utvrđivanje takvog prava jer je pravo koje traži u ovom postupku već upisano u zemljišnim knjigama kao što i nema pravni niti bilo koji drugi interes, pa je i zbog tog razloga potrebno odbaciti tužbu, podredno odbiti.

Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Z-6505/2024 od 06. svibnja 2024.g. je odbijen prigovor ovdje tužiteljice te je potvrđeno rješenje istog suda pod posl. br. Z-4576/2023 od 22. travnja 2024.g., a kojim je potvrđen upis pomorskog dobra na čestici koja je predmet ovog postupka.

Obzirom na već zauzet stav i Zemljišno-knjižnog odjela kao i Općinskog suda u Dubrovniku da je predmetna čestica pomorsko dobro te obzirom na pomanjkanja pasivne legitimacije kao nepostojanja pravnog interesa za vođenje ove parnice, potrebno je odbaciti podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova ovog postupka.

6 Sud je u dokaznom postupku pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu kao i preslik spisa Z 10945/22.

Sud je proveo sve dokaze koje su predložene od stranaka.

Tužena je odustala od očevida na licu mjesta kao i od saslušanja.

U odnosu na tuženika HE donesena je presuda zbog ogluhe te je postupak razdvojen, radi čega i nije obavještavana stečajna masa KARSERAS d.o.o. o postupku jer je u samoj tužbi navedeno dakle isti su upisani u odnosu na navedenog tuženika - zabilježba ovrhe Ovr 72021 i to dakle upravo na nekretnini HE, dakle ne ovdje tuženice. u odnosu na kojeg je donesena odluka, a ne ovdje tuženicu /ls 51/

6.1.Iz popisa katastarskih čestica koje ulaze u sastav pomorskog dobro – razvidno je da je upisana i predmetna čestica list spisa 9

6.2.Iz posjedovnog lista državne geodetske uprave područnog ureda za katastar u Dubrovniku razvidno je da je na predmetnoj čestici upisano stjenovita obala .

6.3.Iz rješenja zk odjel ovog suda Z 6870/22 od 8. rujna 2021. godine razvidno je da je na predmetnoj čestici upisana stjenovita obala sve na temelju prijavnog lista DGU Područni ured za katastar u Dubrovniku broj UP/I-932-07720-02/174LS 38

6.4.Iz rješenja Z 10945/22 /ls 45/ razvidno je da se istim odbija prijavna za ispravkom na nekretnini predmetnoj te je upućena predlagateljima pokrenuti parnicu za tvrđenju prava vlasništva na istoj.U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 118 st.1. (" Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, dalje ZPDML) kojom je propisano da su pravno nevaljani upisi prava vlasništva ili kojeg drugog stvarnog prava na zemljištu i građevinama na pomorskom dobru za koje se može dokazati pravno valjan način stjecanja. Citirana odredba polazi od presumpcije pravne nevaljanosti (svih) upisa prava vlasništva ili kojeg drugog stvarnog prava na zemljištu i građevinama na pomorskom dobru za koje se ne može dokazati pravno valjan način stjecanja, a navedenu odredbu treba tumačiti polazeći od toga da su zemljišne knjige javni registri koji uživaju javno povjerenje. Javno povjerenje koje uživaju zemljišne knjige, zemljišnoknjižni izvaci, ispisi i prijepisi iz nje temelji se na činjenici da iza zemljišnih knjiga stoji autoritet javne vlasti (sudova). Time se osigurava da se zemljišnoknjižni upisi provode u nepristrano i zakonito vođenom sudskom postupku koji omogućuje da se u zemljišnu knjigu provode valjani i potpuni upisi.Prema odredbi čl.99. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 91/63/2019, dalje ZZK) zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno parničnog ako zakonom nije što drugo propisano. Prema Zakonu o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., čija pravna pravila se primjenjuju u Republici Hrvatskoj temeljem odredbi Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91) sud u izvanparničnom postupku ne može rješavati sporna pitanja koja se pojave. Sukladno citiranim odredbama po kojima se ovaj postupka vodi po pravilima izvanparničnog postupka i u kojem se ispituje je li nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i zbog čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišno knjižne upise, a radi se o pravu koje prema odredbama ovog Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa. Jedno od najvažnijih načela zemljišnoknjižnog prava načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga. Pravni učinci načela povjerenja i istinitost nastupaju kad se zemljišnoknjižno razlikuje od izvan knjižnog zbog toga što je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana osoba koja to zapravo nije jer je upis proveden u njezinu korist nevaljan, odnosno neistinit. Zakon o zemljišnim knjigama sadrži odredbe za zaštitu(stvarnih, izvan knjižnih) vlasnika od takvih nevaljanih upisa, a ta zaštita se ostvaruje pravnim lijekovima u samom postupku upisa(žalbom). Nakon što je okončan postupak upisa zaštita se ostvaruje brisovnom tužbom kojom nositelji knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno neistinitom, nevaljanom uknjižbom štite svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje takve uknjižbe i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije te uknjižbe(čl.129.ZZK, te čl. 168., 236., 291., i 342. ZV). Postupak po brisovnoj tužbi, međutim ne provodi zemljišnoknjižni sud (po pravilima izvanparničnog postupka), već se taj postupak provodi pred (redovnim) sudom o pravilima parničnog (kontradiktornog) postupka u kojem stranka koja tvrdi da je upis neistinit ili nevaljan treba to dokazati, a druga stranka (knjižni vlasnik) ima mogućnost očitovati se o tim tvrdnjama, odnosno osporavati ih. Sve dok nije utvrđeno pripada li predlagateljici pravo koje tvrdi da ima, odnosno u konkretnom slučaju da nekretnina predstavlja pomorsko dobro, ovrhovoditelj ima legitimno pravo vjerovati u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga kada pokreće ovrhu i na predmetnoj nekretnini. Stvarni vlasnik, odnosno Republika Hrvatska, koja u konkretnom slučaju štiti pomorsko dobro može isticati u ovršnom postupku prigovor u smislu da nekretnina nije u vlasništvu ovršenika o čemu će sud odlučivati u odnosnom postupku sukladno pravnim propisima koji to uređuju.

Imajući na umu navedeno i spornu činjenicu koja se pojavila u ovom ne kontradiktornom postupku u pogledu činjenice predstavlja li nekretnina pomorsko dobro i je li riječ o nevaljanom upisu koji se štiti brisovnom tužbom, valjalo je odbiti prijavu predlagatelji će te istu uputiti da svoje pravo vlasništva dokazuje u parnici, sve temeljem odredbi čl. 216. st. 5. u svezi s čl. 202. st. 1. i 203. st.5. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 63/2019, dalje ZZK).

6 5 Iz vlastovnice priložene u spis ls 50 razvidno je da je na predmetnoj nekretnini upisana tuženica za jednu polovinu dijela 28 10 22

Iz iste je razvidno da je zabilježe u teretovnici na temelju rješenja ovog suda Ovr. 7/2021 ovrha Stečajne mase Karseras ali na suvlasničkom dijelu HE u odnosu na kojeg je donesena odluka i razdvojen postupak-

6 6 Iz vlastovnice od 14 svibnja 2024 razvidno je da je na predmetnoj nekretnini upisano upravo pomorsko dobro. Ls 89

6 7 Iz rješenja Z-6505/24 razvidno je da se

Odbija se prigovor i potvrđuje rješenje ovog suda poslovni broj Z-4576/2023 od 22. travnja 2024. godine.

Pobijanim rješenjem na temelju prijedloga broj: Ip-DO-52/24 Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, od 16. veljače 2024. godine, čl. 4. st. 1., čl. 10. st. 3., 34., čl. 217. st. 1. i čl.. 220. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23), Uredbe vlade RH o određivanju granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], od 13. lipnja 2002. ( NN 72/02), na nekretninama ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za ½ dijela, HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] za ½ dijela, koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] stjenovita obala 794 m2 upisana je oznaka : POMORSKO DOBRO.

Protiv tog rješenja prigovor je podnijela ŽE iz svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da sud preinači pobijano rješenje odbije prijedlog te uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, uz naknadu troškova postupka.

Odredbom članka 4. st. 1., 2. i 5. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23) propisano je da je Pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Republika Hrvatska vodi brigu, skrbi i upravlja pomorskim dobrom. Pomorsko dodro je u upotrebi svih i svatko ima pravo, pod jednakim uvjetima, služiti se pomorskim dobrom u skladu s njegovim osobinama, prirodi i namjeni. osim kad je tim Zakonom drukčije propisano.

Odredbom članka 10. st. 1-3. ZPDML-a propisano je da nekretnina ima status pomorskog dobra ako po svom položaju, izgledu, namjeni, prirodni obilježjima i uobičajenom načinu upotrebe odgovara definiciji pomorskog dobra iz čl. 6. ovoga Zakona. Odluka suda ili upravnog tijela kojom se utvrđuje status nekretnine kao pomorskog dobra ima deklaratorni učinak. Upis statusa pomorskog dobra provodi se u zemljišnoj knjizi i katastru.

Odredbom čl. 34. ZPDML-a propisano je da Pomorsko dobro određeno sukladno odredbama tog Zakona upisat će se u zemljišnu knjigu bez tereta i bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi na temelju akta kojim je granica pomorskog dobra odnosno lučkog područja određena i prijavnog lista potvrđenog od strane nadležnog tijela za katastar s ucrtanom granicom pomorskog dobra.

Člankom 217. st. 1. ZPDML-a propisano je da svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom zakonu iz članka 3. tog Zakona i nekretninama koje su na temelju zakona i prema propisima bile pomorsko dobro, provedeni do stupanja na snagu ovoga Zakona nevaljani su i bez pravnog učinka te su upisani vlasnici dužni trpjeti upis pomorskog dobra. Iznimno st. 2 je propisano da iako se radilo o pomorskom dobru, smatra se valjanim upis prava vlasništva na onoj nekretnini koja je n temelju odluke nadležnog tijela koje je upravljalo pomorskim dobrom ili nekog drugog tijela javne vlasti do 24. svibnja 1974. godine., kada je stupo na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima ("Narodne novine", br. 19/74., 39/75., 17/77. i 18/81.), bila izdvojena iz pomorskog dobra neovisno o tome bi li sada u cijelosti ili djelomice predstavljala pomorsko dobro.

Imajući na umu citirane odredbe osobito odredbu čl. 34. ZPDML-a kojim pripisano da će se Pomorsko dobro upisat u zemljišnu knjigu bez tereta i bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi na temelju akta kojim je granica pomorskog dobra odnosno lučkog područja određena i prijavnog lista potvrđenog od strane nadležnog tijela za katastar s ucrtano granicom pomorskog dobra, a s obzirom na činjenicu da je u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] stjenovita obala 794m2 već ranije proveden prijavni list Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Dubrovnik klasa: UP/I-932- 07/20-02/174, kopije katastarskog plana, obavijesti Državne geodetske uprave , Područni ured za katastar Dubrovnik klasa: UP/I-932-07/20-02/174 od 27. kolovoza 2020. godine i popisa čestica koje ulaze u sustav pomorskog dobra, na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] neplodno 921 m2, upisanog prava vlasništva HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽE ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojim je evidentiran stvarni položaj, promjena površine i načina uporabe kčbr. [katastarska čestica] neplodno 921 m2, tako glasi kčbr. [katastarska čestica] stjenovita obala 794 m2, to je osnovano zemljišno knjižni referent po prijedlogu dopustio upis navedene nekretnine kao POMOSKO DOBRO.

U odnosu na navode prigovora o tome da je upis dopušten suprotno odredbi čl. 25 ZPDML-a valja ukazati na već obrazloženo u točki 9. Navodi prigovora nisu osnovani jer je upisu pomorskog dobra prethodila provedba prijavnog lista kojim je utvrđena granice pomorskog dobra(pod brojem Z-6870/2020). U samo utvrđenje granice pomorskog dobra nije ovlašten ulaziti sud jer o tome odlučuje nadležno povjerenstvo za granice pomorskog dobra.

Slijedom iznesenog s obzirom da je zemljišnoknjižni referent pravilno primijenio materijalno pravo bez počinjenih bitnih povreda postupka, to je valjalo na temelju čl. 145 st.4. u svezi čl. 120. st.1. ZZK-a odlučiti kao u izreci.

6 8 Iz preslika spisa Z 10945/22 razvidno je da se istim pokreće ispravak na čestici 745/1 i to RH protiv HE i ŽE koji je dovršen rješenjem o odbijanju ispravka . ls 122-138

7 Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8 Najprije treba istaknuti da je neosnovan navod tuženice iako je uspjela u ovom postupku, jer u konkretnom slučaju nije došlo do proširenja granica pomorskog dobra , nego je sukladno aktima nadležnog tijela na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro granica tek utvrđena, pa nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj: 74/14), a koji stav je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usž-4680/20 od 30. travnja 2021

9 Odredbom članka 4. st. 1., 2. i 5. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23) propisano je da je Pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Republika Hrvatska vodi brigu, skrbi i upravlja pomorskim dobrom. Pomorsko dodro je u upotrebi svih i svatko ima pravo, pod jednakim uvjetima, služiti se pomorskim dobrom u skladu s njegovim osobinama, prirodi i namjeni. osim kad je tim Zakonom drukčije propisano.

10 Odredbom čl.187.st.1 ZPP-a propisano je da se tužbom za utvrđenje može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave.

Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakav prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

11U samoj vlastovnici od 2024 razvidno je da je na predmetnoj nekretnini sada upravo upisano pomorsko dobro

12Postojanje pravnog interesa sud utvrđuje prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

Dakle sada u ovom trenutku tužiteljica nema pravni interes da se upiše pomorsko dobro kada je ono već upisan. Niti tužitelji mogu tražiti:

"Utvrđuje se da je nekretnina kat. Čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro te se nalaže tuženicima trpljenje upisa oznake pomorskog dobra na nekretnini kat. Čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz istodobno brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika."

Dakle na nekretnini je upisano pomorsko dobro, bitan je trenutak upisa u zemljišne knjige / čl 119 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima/ a tužitelj ne može tražiti brisanje tuženika, kad su oni već izbrisani.

13 Dakle točan je navod tužene da tužiteljici je više nema pravni interes za ovu parnicu jer je ista u međuvremenu uknjižena u predmetnu nekretninu pa je sud nakon provedenog postupka i svih dokaza koje su stranke predložile tužbeni zahtjev odbio.

14 Dakle tužiteljica nema pravni interes za upis nečega što je već upisano u zemljišnoj knjizi.

15 O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl 154. st 1 ZPP pa su tuženici koja je uspjela u postupku priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom u skladu s vrijednosti predmeta spora, i vrijednosti boda od 2 EUR i uvećani za 25 posto PDV i to sastav odgovora na tužbu zastupanja na dva ročišta i to 14 5 24 19 9 24 i 21 5 25 , sastavi podneska 22. 7. 24 , svaka radnja po 250 bodova , dakle . što sveukupno iznosi 2 500 EUR

U Dubrovniku, 1 srpnja 2025.

Sutkinja:

Kate Ogresta Jović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DN-a:

- Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel

- Punomoćnik tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte