Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Stalna služba u Ogulinu
Bernardina Frankopana 1
47300 Ogulin
Broj: P-239/2025-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Mimi Mrvoš, u pravnoj stvari tužitelja HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punom. Boris Grgurić, odvj. iz Ogulina, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB: 23057039320, kojeg zastupa OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., odvj. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 2. lipnja 2025., u nazočnosti tužitelja i punomoćnika Borisa Grgurića, odvj. iz Ogulina i punomoćnika tuženika OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., odvj. iz Zagreba, po odvjetničkom vježbeniku ĐA, iz [adresa], na ročištu za objavu i uručenje presude 1. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženoj ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a isplatiti tužitelju GA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime povišenog deviznog tečaja švicarskog franka za pojedine otplatne rate po ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102527951 od 18.07.2005. godine iznos od 2.192,78 EUR (dvijetisućestodevedesetdva eura i 78 centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dana dospijeća do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1 siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi o 1. srpnja te godine, kako slijedi:
– na iznos od 5,15 EUR od dana 16.12.2009. godine do isplate,
– na iznos od 9,72 EUR od dana 16.01.2010. godine do isplate,
– na iznos od 11,41 EUR od dana 16.02.2010. godine do isplate,
– na iznos od 11,10 EUR od dana 16.03.2010. godine do isplate,
– na iznos od 13,11 EUR od dana 16.04.2010. godine do isplate,
– na iznos od 16,34 EUR od dana 15.05.2010. godine do isplate,
– na iznos od 16,45 EUR od dana 16.06.2010. godine do isplate,
– na iznos od 21,62 EUR od dana 17.07.2010. godine do isplate,
– na iznos od 21,12 EUR od dana 17.08.2010. godine do isplate,
– na iznos od 28,44 EUR od dana 16.09.2010. godine do isplate,
– na iznos od 23,82 EUR od dana 16.10.2010. godine do isplate,
– na iznos od 23,18 EUR od dana 16.11.2010. godine do isplate,
– na iznos od 28,66 EUR od dana 16.12.2010. godine do isplate,
– na iznos od 31,09 EUR od dana 15.01.2011. godine do isplate,
– na iznos od 27,35 EUR od dana 17.02.2011. godine do isplate,
– na iznos od 30,38 EUR od dana 17.03.2011. godine do isplate,
– na iznos od 27,32 EUR od dana 15.04.2011. godine do isplate,
– na iznos od 32,30 EUR od dana 14.05.2011. godine do isplate,
– na iznos od 35,77 EUR od dana 16.06.2011. godine do isplate,
– na iznos od 43,98 EUR od dana 16.07.2011. godine do isplate,
– na iznos od 54,21 EUR od dana 17.08.2011. godine do isplate,
– na iznos od 39,46 EUR od dana 16.09.2011. godine do isplate,
– na iznos od 35,56 EUR od dana 15.10.2011. godine do isplate,
– na iznos od 33,05 EUR od dana 15.11.2011. godine do isplate,
– na iznos od 33,69 EUR od dana 16.12.2011. godine do isplate,
– na iznos od 37,32 EUR od dana 14.01.2012. godine do isplate,
– na iznos od 38,67 EUR od dana 16.02.2012. godine do isplate,
– na iznos od 37,20 EUR od dana 16.03.2012. godine do isplate,
– na iznos od 33,16 EUR od dana 14.04.2012. godine do isplate,
– na iznos od 38,31 EUR od dana 16.05.2012. godine do isplate,
– na iznos od 38,98 EUR od dana 15.06.2012. godine do isplate,
– na iznos od 37,56 EUR od dana 14.07.2012. godine do isplate,
– na iznos od 37,02 EUR od dana 15.08.2012. godine do isplate,
– na iznos od 34,48 EUR od dana 15.09.2012. godine do isplate,
– na iznos od 36,91 EUR od dana 16.10.2012. godine do isplate,
– na iznos od 38,04 EUR od dana 15.11.2012. godine do isplate,
– na iznos od 37,31 EUR od dana 08.12.2012. godine do isplate,
– na iznos od 36,57 EUR od dana 16.01.2013. godine do isplate,
– na iznos od 35,14 EUR od dana 15.02.2013. godine do isplate,
– na iznos od 35,38 EUR od dana 16.03.2013. godine do isplate,
– na iznos od 37,98 EUR od dana 16.04.2013. godine do isplate,
– na iznos od 33,94 EUR od dana 15.05.2013. godine do isplate,
– na iznos od 33,45 EUR od dana 14.06.2013. godine do isplate,
– na iznos od 33,45 EUR od dana 13.07.2013. godine do isplate,
– na iznos od 33,91 EUR od dana 15.08.2013. godine do isplate,
– na iznos od 34,76 EUR od dana 13.09.2013. godine do isplate,
– na iznos od 36,10 EUR od dana 15.10.2013. godine do isplate,
– na iznos od 36,28 EUR od dana 14.11.2013. godine do isplate,
– na iznos od 38,04 EUR od dana 14.12.2013. godine do isplate,
– na iznos od 36,23 EUR od dana 15.01.2014. godine do isplate,
– na iznos od 29,73 EUR od dana 19.02.2014. godine do isplate,
– na iznos od 30,23 EUR od dana 13.03.2014. godine do isplate,
– na iznos od 29,96 EUR od dana 15.04.2014. godine do isplate,
– na iznos od 28,57 EUR od dana 14.05.2014. godine do isplate,
– na iznos od 28,30 EUR od dana 13.06.2014. godine do isplate,
– na iznos od 29,71 EUR od dana 15.07.2014. godine do isplate,
– na iznos od 30,43 EUR od dana 14.08.2014. godine do isplate,
– na iznos od 30,56 EUR od dana 13.09.2014. godine do isplate,
– na iznos od 31,13 EUR od dana 15.10.2014. godine do isplate,
– na iznos od 32,34 EUR od dana 13.11.2014. godine do isplate,
– na iznos od 32,53 EUR od dana 13.12.2014. godine do isplate,
– na iznos od 32,76 EUR od dana 14.01.2015. godine do isplate,
– na iznos od 32,75 EUR od dana 13.02.2015. godine do isplate,
– na iznos od 32,75 EUR od dana 02.03.2015. godine do isplate,
– na iznos od 32,75 EUR od dana 02.04.2015. godine do isplate,
– na iznos od 32,75 EUR od dana 02.05.2015. godine do isplate,
– na iznos od 32,75 EUR od dana 02.06.2015. godine do isplate,
– na iznos od 32,75 EUR od dana 02.07.2016. godine do isplate,
– na iznos od 32,75 EUR od dana 02.08.2016. godine do isplate i
– na iznos od 32,75 EUR od dana 02.09.2016. godine do isplate,
u roku 15 dana od donošenja prvostupanjske odluke pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a da tužitelju GA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos parničnog troška u iznosu od 1.706,80 eura, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude 1. srpnja 2025., pa do isplate po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. ZOO-a, a određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena., u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
III. Odbija se zahtjev tuženog za prijeboj.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi ustvrdio da je kod tuženika podigao kredit broj 5102527951 dana 18.7.2005. na iznos od 23.400,00 CHF-a i to stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti i početno ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom od 5,49 % godišnje na rok otplate od 180 mjeseci u mjesečnim anuitetima od 191,07 CHF. Tužitelj navodi da se kamatna stopa mijenjala po jednostranoj odluci tuženog i korisnik kredita nije mogao utjecati na visinu kamatne stope već je nastavio plaćati anuitete po tako povećanoj kamatnoj stopi bez mogućnosti pregovaranja i utjecaja tužitelja kao korisnika kredita. Tužitelj navodi da je tijekom otplate kredita učinjena konverzija, te su rate bile daleko drugačije od prvotnih u CHF. Ovakvim postupanjem ovakva jednostrana odluka tuženog protivna je odredbi čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača pa je posljedica nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnih stopa ništetnost ugovornih odredbi o čemu je pravomoćne odluke donio Visoki trgovački sud u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, a što je potvrđeno u predmetu Vrhovnog suda RH Revt-249/2019. Stoga tužitelj ustaje tužbom i traži isplatu razlike više pretplaćenog iznosa a uz zadršku da će tužbeni zahtjev specificirati nakon provedenog vještačenja, a što je i učinio podneskom od 19. svibnja 2025.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva, istakao je prigovor zastare jer se na potrošača u postupku naknade štete primjenjuje trogodišnji rok zastare budući da je tužba podnesena 10. lipnja 2019. za kredit od 18. srpnja 2005. Nadalje navodi da je Aneksom ugovora izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN.102/15 – ZIDZPK /15) i položaj tužitelja izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, odnosno položaj tužitelja je time izjednačen i uzeti su u obzir cjelokupni iznosi uplaćenih početno utvrđenih obroka, utvrđen je iznos glavnice, novi otplatni plan i definirana kamatna stopa. Tuženik je uložio prigovor prijeboja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu.
3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 5102527951 dana 18.7.2005. na iznos od 23.400,00 CHF-a, otplatni plan davatelja kredita, pregled uplata po kreditu i obavijest o konačnoj uplati, izračun konverzije na dan 30.9.2015., Aneks Ugovora od 26.1.2016., saslušanje zaposlenica tuženika BA i FA, ali je od tog dokaza tuženi odustao na zapisniku od 22.5.2025., te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku iz tvrtke Ručević vještačenje d.o.o. iz Zagreba, te je saslušan tužitelj kao stranka.
4. Sud je prije svega cijenio istaknuti prigovor zastare i utvrdio da isti nije osnovan jer je u postupku utvrđeno:
- da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj podnio 10. lipnja 2019.,
- da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period za povrat preplaćene kamate te za povrat s osnova valute tj. tečajne razlike od 16.12. 2009. do 2.9.2016.
- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012.,
- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
4.1. Odredbom članka 214. stavka 1. -3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
4.2. Člankom 215. stavkom 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
4.3. Člankom 245. stavkom 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a stavkom 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
4.4. Nadalje, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.
4.5. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž820/17 od 29. lipnja 2017. -gdje je o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa člankom 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu člankom 241. ZOO-a, odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".
4.6. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".
4.7. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).
4.8. Tužba tužitelja podnesena 10. lipnja 2009., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti članak 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i u odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna u odnosu na valutu) to proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
5. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos od 23.400,00 CHF tužitelj trebao otplatiti u 180 anuiteta nakon puštanja kredita, i kredit je podignut za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora.
6. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku iz tvrtke Ručević vještačenje d.d. na okolnosti:
- visine pretplate u mjesečnim iznosima anuiteta po Ugovoru o kreditu od 18.7.2005. za vrijeme od dodjele Ugovora pa do utuženja 10.6.2019.. sve pod pretpostavkom ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja CHF u odnosu na kunu
- izračun novčanog iznosa izražen u kunama po mjesecima kao razlike između iznosa anuiteta koji bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje kako je navedeno u točci 5.A prigovora radi prijeboja iz odgovora na tužbu (list 58 spisa)
- izračun novčanog iznosa izražen u CHF u mjesecima kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početna ugovorena kamatna stopa od 5,49% i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama od 5,35%, 5,00% i 3,23% i to za razdoblje kako je navedeno u točci 5.B. prigovora radi prijeboja iz odgovora na tužbu.
- da li su prilikom konverzije i sklapanja Aneksa br. 1. predmetnog ugovora o kreditu bile uzete u obzir navedene pretplate tužitelja s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF- EUR).
7. Vještak je u svojem vještačkom nalazu od 14. srpnja 2020. (list 193 - 200) na temelju priležeće dokumentacije utvrdio:
- ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada slijedi;
a) razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do 30.9.2015., a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 96,56 CHF, odnosno 491,63 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećom na dan plaćanja pojedine obveze), pojedini mjesečni iznos razlika dani su u stupcu "m" Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu "p" Tabele 1 iz nalaza
(u kunama) (pozitivni iznos razlika),
b) razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do 30.9.2015., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 19.057,10 kn, pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "q" Tabele 1 iz nalaza (pozitivni iznos razlika),
- ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj manje platio, tada slijedi: a) manje plaćeni iznos u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do 30.9.2015. a koji proizlaze iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 360,60 CHF, odnosno 2.270,27 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze), pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "m" Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF) odnosno stupcu "p" Tabele 1 iz nalaza (u kunama) (negativni iznos razlika)
b) manje plaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do 30.9.2015. a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita i tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze), uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 756,93 kn, pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "q" Tabele 1 iz nalaza (negativni iznosi razlika),
- ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno) tada slijedi: a) manje plaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveza 30.9.2015., a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 264,04 CHF , odnosno 1.778,64 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze), pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "m" Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF) odnosno u stupcu "p" Tabele 1 iz nalaza (u kunama),
b)razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do 30.9.2015., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 18.300,17 kn, pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "q" Tabele 1 iz nalaza.
- sve uplate u kunama koje je tužitelj obavio na ime otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, uključujući i one koje su posljedica povećanja kamatne stope i povećanja tečaja CHF, sukladno sporazumu tuženika i tužitelja izraženom kroz aneks uz ugovor o kreditu, uzete su u obzir prilikom konverzije, te je pri izračunu konverzije u obzir uzet tečaj CHF za EUR.
8. Nalaz i mišljenje vještaka dostavljen je strankama te su stranke:
- tužitelj nije imao primjedbi i specificirao je konačni tužbeni zahtjev podneskom od 19. svibnja 2025.
- tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun.
9. U postupku je tužitelj saslušan kao stranka i ustvrdio je da je kod tuženog 18.7.2005. podigao stambeni kredit u iznosu od 23.400,00 CHF za adaptaciju stambenog prostora u potkrovlju, te se za to interesirao kod zaposlenika tuženog i zaposlenica pok. AA je ustvrdila da se pretežito podiže kredit u CHF jer je on i najpovoljniji pa je stoga on to i prihvatio a ne sjeća se da bi s osobom koja mu je sređivala kredit nešto dogovarao i pregovarao, jer to nije bilo niti potrebno s obzirom da je kreditna stopa bila povoljna, no tijekom vremena se počela mijenjati na lošije , pa je izvršio konverziju kredita i u cijelosti otplatio dug prema tuženom i kredit je bio za osobne potrebe, nije nositelj obrta, iznajmljivanje ili slično. Navodi da nije imao nikakvih znanja o kreditima, kreditnim kretanjima i vjerovao je banci i bio zadovoljan što je kredit dobio i brzo riješio da može rješavati svoje stambeno pitanje.
10. Sud je u postupku omogućio tuženom dokazivanje da je tužitelj kao potrošač bio obavješten prije zaključenja ugovora o značenju promjenjive kamatne stope i da su potrošaču od strane banke dani svi relevantni podaci i obavijesti o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima po kojima se ista mijenja, U postupku je teret dokazivanja na tuženiku dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični substrat na kojima se temelje prava utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu. Tuženik je imao pravo da u ovom postupku dokazuje da se prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovaralo o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim i sud je tuženiku omogućio izvođenje dokaza na okolnost da se je prilikom zaključivanja Ugovora o kreditu pregovaralo o predmetnoj ugovornoj odredbi pa je stoga sud odredio provođenja dokaza saslušanja djelatnica tuženika koje su radile na poslovima ugovaranja sklapanja ugovora o kreditu.
11. Ocjenom svih provedenih dokaza sud je stao na stajalište da je tužbeni zahtjev osnovan.
12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim pojedinih odredaba ugovora o kreditu te povrat utuženog iznosa s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope.
13. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove, članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.), za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, sve u okviru općeg zastarnog roka iz članka 225 ZOO-a.
14. Kako je među strankama nepobitno utvrđeno da je tužitelj bio korisnik kredita te da je tuženik u nekoliko navrata tijekom trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu i time mijenjao tečaj CHF u odnosu na HRK i time je došlo do povećanja mjesečnih anuiteta a što je vještak utvrdio u svojem nalazu. Nadalje, u ovakvim i sličnim situacijama donesene su pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1491/12 od 4. srpnja 2014. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge "Potrošač" koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9 2019., i da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
15. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te stoga prigovor tužene u vezi aktivne legitimacije, tj. činjenice da tužiteljica nije potrošač te da nema nikakvo pravo jer potražuje isplatu, ovaj sud smatra neosnovanim.
15.1. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
15.2. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom točke 4. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP-a tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
16. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka postavio i specificirao tužbeni zahtjev na iznose kako je to naprijed navedeno, a na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počam od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako joj kamata i pripada u smislu odredbe članka 1115. stavka 1. ZOO tj. tužena je kao nepošteni stjecatelj dužna zakonske zatezne kamate platiti od dana stjecanja. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u točki I. izreke presude.
16.1. U odnosu na postavljeni tuženog radi prijeboja, tuženik je bio u obavezi da svoj zahtjev pretvori iz kune u eura, a što nije učinio, pa stoga sud odbija zahtjev tuženog za prijeboj.
16.2. Tužitelju je priznat tužbeni zahtjev koji je postavljen sukladno vještačkom nalazu a koji nalaz je sud u cijelosti prihvatio i tužitelju je na ime povišenog deviznog tečaja CHR, za pojedine otplatne rate po ugovoru, priznao iznos od 2.192,78 eura, a poimenično naznačeno po pojedinim mjesecima od dospijeća do isplate.
17. Tužitelj je postavio zahtjev za trošak postupka i tužitelju u cijelosti pripada trošak postupka jer je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, sve odredbom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91… - ZPP).
18. Sud je tužitelju priznao trošak zastupanja u osobi odvjetnika sukladno odvjetničkoj tarifi i to prema Tbr. 7/1 za sastav tužbe, zastupanje na četiri ročišta prema Tbr. 9. (20.2.2020., 4.4..2022., 22.5.2025. i 2.6.2025.), sastav obrazloženog podneska prema Tbr. 8/1 (19.5..2025.), za svaku radnju 250,00 eura sa PDV-om, sastav žalbe Tbr. 10/1 125,00 eura, što iznosi 1.375,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura, pristojba na tužbu i presudu u iznosu od 132,72 eura, odnosno ukupno 1.706,80 eura, a ostali troškovi za podneske tužitelju nisu priznati jer nisu bili niti nužni za ovaj postupak.
19. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 9/14, 55/16 i 73/17) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.
20. Slijedom iznesenog presuđeno je kao u izreci.
U Ogulinu 1. srpnja 2025.
S u d a c
Mima Mrvoš
Uputa o pravnom lijeku
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
Dostaviti:
1. Odvj. Boris Grgurić, Ogulin
2. OD Metelko, Knežević & Partneri, Zagreb
