1              Poslovni broj: Gž-2300/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2300/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Mirjane Rubić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku Z. Š., odvjetniku iz Z., protiv I-tuženika B. V. iz Z., OIB: ... i II-tuženice Z. G. V. iz Z., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku V. A., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 6. travnja 2023. ispravljene rješenjem od 2. lipnja 2023. pod poslovnim brojem P-323/20, u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženih kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. i II. izreke prvostupanjske presude).

 

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženih preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka IV. Izreke prvostupanjske presude) tako da se sudi:

 

Nalaže se tuženicima, u roku od 15 dana, naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 4.359,26 EUR/32.844,44 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

 

„I. Utvrđuje se da su nekretnine kč.br. 421/5 oranica P., površine 720 m2, upisana u zk.ul. 107577 k.o. S. i 5/30 dijela kč.br. 421/1 oranica P., površine 305 m2, upisane u zk.ul. 10399 k.o. S., koje se vode u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu bračna stečevina I. i II tuženika svakog u ½ dijela.

 

II. Utvrđuje se da je I-tuženik suvlasnik nekretnina k.č.br. 421/5, Oranica P., površine 720 m2, upisane u zk.ul. 107577 k.o. S. i 5/30 dijela kč.br. 421/1 oranica P., površine 305 m2, upisane u zk.ul. 10399 k.o. S., koje se vode u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu, u 1/2 dijela

 

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"2…II-tužena je dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva I-tuženika u 1/2 dijela na nekretninama iz ove točke presude jer će u protivnom to priznanje zamijeniti ova presuda, a sve u roku od 15 dana.

 

3. Nalaže se II-tuženoj da u odnosu na nekretnine iz točke 2. ove presude izda I-tuženiku tabularnu ispravu podobnu za upis uknjižbe prava suvlasništva I-tuženika u ½ dijela u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana."

 

IV. Nalaže se I. tuženiku i II.tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od .227,52 Eur / 46.921,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

2. S obzirom na očitu grešku u pisanju prvostupanjski sud je iznos parničnog troška u EUR-ima rješenjem od 2. lipnja 2023., a koje rješenje je sada sastavni dio prvostupanjske presude, ispravio tako da umjesto .227,52 EUR ima stajati 6.227,52 EUR.

 

3. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žale tuženici osporavajući istu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. i II. izreke) i odlučeno o troškovima postupka (točka IV. Izreke prvostupanjske presude) zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353 stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) s prijedlogom da se presuda ukine te odbaci tužbu uz naknadu parničnog troška tuženima.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba glede odluke o glavnoj stvari nije osnovana.

 

6. Žalba glede odluke o troškovima postupka je djelomično osnovana.

 

7. U ovoj fazi postupka sporno je po zahtjevu tužitelja kao vjerovnika je li I. tuženik suvlasnik nekretnine kč.br. 421/5 oranica P., površine 720 m2, upisana u zk.ul. 107577 k.o. S. i 5/30 dijela kč.br. 421/1 oranica P., površine 305 m2, upisane u zk.ul. 10399 k.o. S., koje se vode u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu u 1/2 dijela, a za koju nekretninu tužitelj tvrdi da predstavlja bračnu stečevinu I. i II. tuženika odnosno da nije vlastita imovina II. tuženice.

 

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su 18. studenog 2010. tužitelj kao prodavatelj, trgovačko društvo S. d.o.o. te B. V. kao kupci ugovorili prodaju pokretnina uz ugovorenu prodajnu cijenu od 19.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a koji je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika 18. studenog 2010. pa kao privatna, solemnizirana isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

- da je Trgovački sud u Zagrebu brisao subjekt (pod nazivom S. d.o.o. za građenje u stečaju) dana 9. veljače 2017 rješenjem Tt-17/1302-1 pa prema tome ovrha u odnosu na nepostojeću pravnu osobu nije provediva.

- da je II-tužena uknjižena kao vlasnica k.č.br. 421/5 i suvlasnica u 5/30 (1/6) dijela k.č.br. 421/1, obje nekretnine u k.o. S.

- da je II.tužena upisana rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-63174/08 od 23. studenog 2009.,

- kako je i tužitelj 27. svibnja 2015. podnio tužbu protiv Z. G. V. (II.tužene) radi isplate 19.000 EUR a postupak se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3759/15,

- kako je navedeni postupak u prekidu,

- kako se u tužbi tvrdi da je II.tužena preuzela obvezu podmirenja duga do 30. kolovoza 2012.

- kako su zaista tuženici izjavili da će cjelokupno dugovanje koje duguju S. M. za najam poslovnih prostorija, a po Ugovoru od 18. studenog 2010. platiti do 31. srpnja 2012. ,a dugovanje koje imaju za strojeve po Ugovoru od 18. studenog 2010. platiti do 30. kolovoza 2012.

- da je kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu na prijedlog ovdje tužitelja kao ovrhovoditelja pod poslovnim brojem Ovrpl-4529/14 pokrenut ovršni postupak protiv društva S. d.o.o. i ovdje I-tuženika B. V. kao ovršenika na temelju ovršne isprave - Ugovora o kupoprodaji pokretnina zaključenog između stranaka 18. studenoga 2010. radi isplate iznosa od 19.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan plaćanja sa pripadajućim kamatama od 2. srpnja 2011. do isplate te troškova ovrhe.

- kako su ovršenici u navedenom ovršnom postupku upućeni pokrenuti parnicu protiv ovdje tužitelja kao ovrhovoditelja i to iz razloga predviđenog čl. 50. st. 1. t. 9. OZ budući tvrde da ovrhovoditelj nije u obzir uzeo njihove uplate u svrhu namirenja tražbine radi koje se vodi ovršni postupak.

- kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. P-249/2016 od 16. svibnja 2018., u pravnoj stvari I-tužitelja S. d.o.o. i II-tužitelja B. V. protiv tuženika S. M., ovdje tužitelja, a radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u točki I. izreke utvrđeno je da je ovrha pokrenuta pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ovrpl-4529/14 od 29. svibnja 2014., radi naplate novčane tražbine nedopuštena za iznos od 5.721,71 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan plaćanja dok je u točki II. izreke odbijen II-tužitelj sa tužbenim zahtjevom da se utvrdi da bi ovrha pokrenuta pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod brojem Ovrpl-4529/14 od 29. svibnja 2014. godine bila nedopuštena preko iznosa iz točke I. izreke.

 

9. Prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelj postavio zahtjev za ishođenjem isprave iz članka 82. stavak 2. Ovršnog zakona (dalje: OZ-"Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) kako bi mogao provesti ovrhu na nekretnini dužnika; te je otklonio u cijelosti prigovor tuženika o nedostatku pravnog interesa tužitelja za podnošenje konkretne tužbe obzirom na to da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. P-249/2016 od 16. svibnja 2018. utvrđena osnovanost potraživanja tužitelja kao vjerovnika temeljem ovršne isprave – Ugovora o kupoprodaji pokretnina od 18. studenog 2010. i to iznosa od 13.278,29 Eur u odnosu na kupce iz tog Ugovora, odnosno ovdje I-tuženika te stoga tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje prava vlasništva I-tuženika sporne nekretnine u 1/2 dijela, a radi ishođenja isprave u smislu odredbe čl. 82. st. 2. OZ-a kako bi mogao provesti ovrhu na nekretnini dužnika.

 

10. Zaista je, odredbom čl. 82. st. 1. i st. 2. OZ-a propisano je (1) kako je uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika. (2) ako je pravo na nekretnini iz stavka 1. ovoga članka upisano u zemljišnoj knjizi na drugu osobu, a ne na ovršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis ovršenikova prava. (3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka sud će po službenoj dužnosti naložiti u zemljišnoj knjizi upis prava vlasništva ovršenika. Dakle, u smislu navedene odredbe, ovršni sud će o pravu vlasništva ovršenika i predloženoj ovrsi odlučiti istodobno, i pokaže li se da je udovoljeno traženim pretpostavkama (ovršni sud je dužan ispitati jesu li se stekle pretpostavke za uknjižbu (predbilježbu) prava vlasništva propisane odredbama Zakona o zemljišnim knjigama (dalje ZZK – „Narodne novine“ broj 63/19, 128/22) a koje se tiču knjižnog prednika i isprava, će rješenjem o ovrsi odrediti konstitutivni upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu i zabilježbu ovrhe na nekretnini.

 

11. Stoga je prvostupanjski sud zaključio kako tužitelj ima pravni interes za postavljanjem deklaratornog zahtjeva.

 

12. Zaključak prvostupanjskog suda o postojanju pravnog interesa prihvaća kao pravilan i ovaj sud. U ovom konkretnom slučaju ne postoje pravne radnje tuženih kao dužnika koje bi tužitelj moga pobijati bilo paulijanskom bilo kvazipaulijanskom tužbom. Sporan je pravni odnos odnosno pitanje prava vlasništva a što znači da su se ostvarile pretpostavke iz članka 187 ZPP-a.

 

13. Dodatno valja ukazati tuženima s obzirom na njihov žalbeni prijedlog kako provjeravanje postojanja pravnog interesa (zato što je ekonomičnost osnovni temelj postojanja pravnog interesa kao procesne pretpostavke) može biti umjesno samo ako se i kada obavlja preventivno, prije nego što dođe do odluke o tužbenom zahtjevu. Kad do odluke o zahtjevu dođe onda više nema opravdanog razloga ni pravno ni faktično gledano poništavati nešto što je u suštini meritorno pravilno riješeno. Za ukidanje tako donesene presude nema procesnog ovlaštenja s obzirom da je stvar materijalno-pravno zakonito riješena, a ne ostvaruje se niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka:

 

- jer apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka nema, odnosno ona ne postoji (nije predviđena u odredbi članka 354. stavak 2. ZPP-a);

- jer je relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka praktično neostvariva, unatoč nepravilnoj primjeni neke odredbe ZPP-a, s obzirom na to da to nije moglo utjecati za donošenje (inače, pa i sa stanovišta podignutog zahtjeva) zakonite i pravilne presude.

 

14. Stoga kad je odluka o prihvaćanju deklaratornog zahtjeva već donesena, sud u žalbenom postupku nije ovlašten ocijeniti postoji li tužiteljev pravni interes za podnošenje tužbe (tako i Vrhovni sud u odlukama Revr-581/03 i Gzz-65/1982).

 

15. Dakle, ovaj sud smatra kako je prvostupanjski sud ispravno zaključio o postojanju pravnog interesa bez obzira što u ovoj fazi postupka pravni interes i ne bi trebao biti problematiziran.

 

16. Nadalje je prvostupanjski sud u provedenom postupku utvrdio:

- kako se tuženici nalaze u braku od 2003., odnosno da su isti bili u braku i bračnoj zajednici i u vrijeme kada je II-tuženica zaključila ugovor o kupoprodaji nekretnine koja je predmet ovog postupka 2006., odnosno u vrijeme kada je izvršena uknjižba prava vlasništva II-tužene u zemljišnim knjigama 2008,

- kako I i II- tuženici nisu sklopili bračni sporazum prije kao niti tijekom bračne zajednice kojim bi disponirali u svezi bračne imovine,

- kako predmetna nekretnina predstavlja imovinu koju su tuženici kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, pri čemu činjenica da se na imovinu uknjižila II- tuženica za cijelo ne dovodi u pitanje pravno svojstvo ove imovine

 

17. Stoga je prvostupanjski sud u smislu odredaba članaka 7. i 8. ZPP-a pozivom na odredbu čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 - dalje: ObZ), a koju odredbu je primijenio s obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine 2008., zaključio da su tuženici kao bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, jer nisu drugačije ugovorili.

 

18. Za svoja utvrđenja i zaključke prvostupanjski sud je iznio valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Sukladno odredbi članka 7 ZPP-a sud ne utvrđuje materijalnu istinu već sudi na temelju činjeničnog supstrata kojeg mu ponude stranke. Sukladno odredbi članka 8 ZPP-a sud samostalno ocjenjuje dokaze, te je prvostupanjski sud zaista iscrpno obrazložio zašto ne vjeruje II. tuženoj da predmetna nekretnina predstavlja njenu posebnu imovinu.

 

19. S obzirom na vrijeme stjecanja nekretnine pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i ti baš odredbu članka 249. ObZ-a.

 

20. Nema govora da bi prvostupanjski sud počinio povredu postupka propisanu odredbom članka 354 stavak 2 točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti je izreka presude nerazumljiva.

 

21. Nema proturječja u razlozima presude, i upravo suprotno od žalbenih navoda presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

22. Prvostupanjski sud nije počinio niti druge povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

23. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženih i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari te prihvaćen tužbeni zahtjev (točka I. i II. izreke prvostupanjske presude).

 

24. Glede odluke o troškovima postupka ovaj sud u cijelosti prihvaća obračun troškova kojeg je prvostupanjski sud odredio u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

25. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada trošak sastava tužbe od 29. svibnja 2015.u iznosu od 250 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore – („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 106/22, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 20.9.2019. u vrijednosti od 250 bodova sukladno Tbr. 8/1 Tarife, za zastupanje na ročištima 10. prosinca 2015., 6. srpnja 2017., 31. siječnja 2018., 17. ožujka 2021., 16. prosinca 2022 i 1. ožujka 2023. u visini od 250 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9/1 Tarife, trošak sastava žalbe na presudu u visini od 312,50 bodova, što uvažavajući vrijednost boda od 15,00 kn uz pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife) ukupno iznosi 5.754,78 Eur/43.359,37 kn ; uvećano za sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 236,37 Eur.

 

26. Tako je prvostupanjski sud ispravno tužitelju priznao trošak postupka u ukupnom iznosu od 6.227,52 Eur/46.921,25 kn.

 

27. Međutim ovaj sud ne prihvaća zaključak suda o mogućnosti primjene odredbe članka 154 stavak 5. ZPP-a (po kojoj odredbi se očito dosudio trošak) već smatra da je ispravnom primjenom materijalnog prava valjalo trošak dosuditi po odredbi članka 154 stavak 2. ZPP-a.

 

28. Naime ne radi se samo o tome da je dio tužbenog zahtjeva usmjeren na uknjižbu odbijen već i o tome da je pravomoćno utvrđeno kako je tužiteljevo potraživanje manje od onog kojeg je tužitelj označio za potvrdu svog pravnog interesa.

 

29. Stoga po pravnom shvaćanja ovog suda je tužitelj uspio u ovom postupku za približno 85% (osnova u cijelosti , ali mu je približno 30% visina umanjena), a tuženici za 15%, te je stoga nakon izvršenog prijeboja uspjeha u sporu valjalo tuženike obvezati da naknade tužitelju 70% od priznatog troška odnosno iznos od 4.359,26 EUR/32.844,44 kn, (jer tuženici nemaju pravo na naknadu troška sastava žalbe s obzirom da nisu uspjeli u odnosu na glavnu stvar) sa zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, sukladno čl. 30. OZ-a.

 

U Splitu, 24. studenog 2023.