REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Povrv-286/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Trogir holding d.o.o., OIB:09746817380, Put Muline 2, Trogir, protiv tuženika KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22.svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja RB, diplomirane pravnice zaposlene kod tužitelja, i tuženika osobno, na ročištu za objavu i uručenje presude 1.srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita posl. br. Ovrv- 23093/2022 od 15.rujna 2022., kojim je naloženo tuženiku da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 45,21 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 2,63 EUR od 01.08.2021.,

- na iznos od 0,41 EUR od 01.08.2021.,

- na iznos od 2,63 EUR od 01.09.2021.,

- na iznos od 5,27 EUR od 01.09.2021.,

- na iznos od 2,63 EUR od 01.10.2021.,

- na iznos od 5,27 EUR od 01.10.2021.,

- na iznos od 2,63 EUR od 01.11.2021.,

- na iznos od 5,27 EUR od 01.11.2021.,

- na iznos od 2,63 EUR od 01.12.2021.,

- na iznos od 5,27 EUR od 01.12.2021.,

- na iznos od 5,27 EUR od 31.12.2021.

pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun tužitelj IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 0004154-22228, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 24,89 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 0004154- 22228, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita posl. br. Ovrv-23093/2022 od 15.rujna 2022. određena je ovrha, radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 45,21 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te su tužitelju priznati nastali troškovi u iznosu od 24,89 EUR sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenoga rješenja ovršenik (sada tuženik) podnio je prigovor (sada odgovor na tužbu), u kojem navodi da je platio sve račune tužitelja koji su mu dostavljeni, a sukladni su Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, Uredbi Vlade RH, Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada Grada [adresa] i Cjeniku. Utuženi računi tuženiku nisu uopće dostavljeni, u prijedlogu za ovrhu i izvatku iz poslovnih knjiga kao tuženikova adresa prebivališta navedena je izmišljena adresa [adresa]. Tuženik ističe da nikada nije bio vlasnikom nekretnine na toj adresi niti je ikada na toj adresi tuženik stanovao ili imao adresu prebivališta, pa osporava istinitost vjerodostojne isprave.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj Ovrv-23093/2022 od 21.studenoga 2022. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj navodi da je Grad Trogir povjerio tužitelju obavljanje javne usluge prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada, da je korisnik javne usluge vlasnik ili korisnik nekretnine. Tužitelj je nakon dobivene prethodne suglasnosti gradonačelnika Grada Trogira donio Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada sa područja Grada Trogira koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. godine, te je sukladno istom tužitelj obračunavao samo dio cijene javne usluge koja se odnosi na cijenu minimalne javne usluge i ista je umanjena, jer se ne naplaćuje dio cijene koja se odnosi na pražnjenje volumena spremnika koja se obračunava temeljem evidencije o količini predanog miješanog otpada. Tuženik je vlasnik nekretnine na području pružanja javne usluge, i kao proizvođač odnosno posjednik otpada, dužan je snositi trošak gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene neovisno o količini predanog otpada. Stoga utuženi iznos čini cijenu fiksnog dijela usluge tj. minimalne javne usluge i nije razmjeran količini predanog otpada, te ne ovisi o količini predanog otpada. U odnosu na navode tuženika, tužitelj ističe da je tuženik imao više nekretnina na području grada [adresa] i to na adresi [adresa] i [adresa]. Adresa [adresa] stalni je boravak tuženika, a prema zapisniku unutarnje kontrole tužitelja od 8. svibnja 2020. tuženik je prestao s tim datumom zaduživati objekt na adresi [adresa], te je od 3. prosinca 2021. tuženik prestao zaduživati za objekt na adresi [adresa], odnosno od trenutka kad je dostavljeno rješenje o odjavi pružanja usluge smještaja.

5.Tuženik je pored svih navoda iz prigovora, dodatno istaknuo da je vlasnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], da je navedena adresa upisana kao njegova adresa prebivališta u svim dokumentima, a vlasništvo u zemljišnim knjigama i katastru, te je za navedenu nekretninu tuženik dao izjavu o načinu korištenja javnih usluga tužitelja, zadužuje račune za tu nekretninu i uredno ih podmiruje. Tuženik osporava da bi bio vlasnikom nekretnine na adresi [adresa] u [adresa] ili da bi na toj adresi koristio nekretninu za stanovanje ili nekakvu djelatnost, da u odnosu na navedenu nekretninu ne postoji Izjava tuženika o načinu korištenja javne usluge niti dokaz da je tužitelj na navedenoj adresi predao spremnik tuženiku za odlaganje otpada, pa nema niti ugovornog odnosa. Nadalje, tuženik navodi da je vlasnik nekretnine na adresi [adresa], da se radi o poslovnim prostorima-apartmanima, za koji se ispostavljaju posebni računi sukladno toč. 25., te su isti u cijelosti plaćeni od strane korisnika poslovnih prostora. U odnosu na račune izdane za nekretninu [adresa], tuženik ističe da su isti izdani za „privremeni boravak“, odnosno pojam koji ne poznaje niti jedan zakon i propis koji uređuje odvoz komunalnog otpada, i koji nema ništa s pojmom „povremeni korisnici“. Naime, objekt na navedenoj adresi koristi se stalno, a ne povremeno, od strane poslovnih subjekata koji su zaduženi za minimalnu naknadu po drugoj osnovi, a ne pogrešno za „broj osoba 1“ jer se ne radi o kućanstvu. Isto tako tuženik navodi da nije upoznat s nikakvim zapisnikom koji spominje tužitelj, niti mu je poznat sadržaj istoga, te ističe prigovor zastare tužiteljeva potraživanja.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 15.srpnja 2022., Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] donesene 28.ožujka 2018. od strane Gradskog vijeća grada Trogira (u daljem tekstu: Odluka), Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području grada [adresa] u primjeni od 1.siječnja 2019., dopisa od 23.studenoga 2018. kojim tužitelj traži suglasnost grada [adresa] na izmjenu Cjenika javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada, kartice kupca od 21.siječnja 2025., te računa broj: 8181640/2021 od 30.lipnja 2021., br.8222533/2021 od 30.lipnja 2021., br.8268290/2021 od 31.srpnja 2021., br.8309396/2021 od 31.srpnja 2021., br.8337667/2021 od 31.kolovoza 2021., br.8378800/2021 od 31.kolovoza 2021., br.8425760/2021 od 30.rujna 2021., br.8466882/2021 od 30.rujna 2021., br.8492778/2021 od 31.listopada 2021., br.8533750/2021 od 31.listopada 2021., br.8594813/2021 od 30.studenoga 2021., i br.8662258/2021 od 30.prosinca 2021.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 45,21 EUR na ime plaćanja minimalne naknade javne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada za nekretnine na adresama [adresa] i [adresa] u [adresa], u razdoblju od lipnja 2021. do prosinca 2021.

9. Između parničnih stranaka nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, odnosno da isti na području grada [adresa] pruža javnu uslugu odvoza komunalnog otpada.

10. Međutim, sporno je da li je tuženik bio vlasnik ili korisnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa] u utuženom razdoblju, u odnosu na koju nekretninu se odnosi dio ispostavljenih računa radi naplate minimalne javne usluge, te je sporno da li je drugi dio utuženih računa za objekt tuženika na adresi [adresa] izdan sukladno zakonu i podzakonskim propisima. Stoga je sporna pasivna legitimacija tuženika, osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtijeva, kao i osnovanost prigovora zastare.

11. Prije odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je raspraviti istaknuti materijalno-pravni prigovor zastare, čija osnovanost ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.

12. U ovom slučaju primjenjuje se odredba čl. 232. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO) prema kojoj tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijevaju za jednu godinu.

13. Nadalje, sukladno odredbi čl. 214. ZOO-a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a sukladno odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

14. Uvidom u Izvadak poslovnih knjiga tužitelja od 15.srpnja 2022., proizlazi da najstarije potraživanje tužitelja za lipanj 2021. ima datum dospijeća 31.srpnja 2021., dok je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku elektroničkim servisom dana 15.srpnja 2022. Iz navedenog proizlazi da bi sva eventualna potraživanja tužitelja s datumom dospijeća prije 15.srpnja 2022. bila u zastari, a takvih potraživanja u ovom slučaju nema. Kako pojedinačna potraživanja tužitelja imaju datum dospijeća 31.srpnja 2021. i kasnije, to je prigovor zastare za utuženo dugovanje u cijelosti neosnovan.

15. Na konkretni pravni odnos djelomično se ima primijeniti Zakon o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj: 94/2013, 73/2017, 14/2019 i 98/2019, nadalje: ZOGO/13), koji je stupio na snagu 23. srpnja 2013., a djelomično Zakon o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj:84/2021, 142/2023, nadalje: ZGO), koji je stupio na snagu 31.srpnja 2021.

16. U oba citirana zakona primijenjeno je načelo „onečiščivać plaća“, sukladno kojem je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunati cijenu za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (čl. 33. st. 2. ZOGO-a, čl.23.ZGO-a), dok je prema čl. 33. st. 3. ZOGO-a davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju.

17. Odredbom članka 70.st.1. ZGO-a propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se korisnici javne usluge iz stavka 1. ovoga članka ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju: 1. korisnika kućanstvo ili 2. korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada).

18. Odredbom čl.74.ZGO-a propisano je da je Izjava o načinu korištenja javne usluge obrazac kojim se korisnik usluge i davatelj usluge usuglašavaju o bitnim sastojcima ugovora (st.1.), da su podaci u obrascu Izjave svrstani u dva stupca od kojih je prvi prijedlog davatelja usluge, a drugi očitovanje korisnika usluge (st.2.), da je korisnik usluge dužan vratiti davatelju usluge dva potpisana primjerka Izjave iz stavka 1. ovoga članka u roku od 15 dana od dana zaprimanja (st.3.), da je davatelj usluge dužan po zaprimanju Izjave sukladno stavku 3. ovoga članka, korisniku usluge vratiti jedan ovjereni primjerak Izjave u roku od 15 dana od zaprimanja (st.4.), i da je davatelj usluge dužan primijeniti podatak iz Izjave koji je naveo korisnik usluge kada je taj podatak u skladu s ovim Zakonom i Odlukom iz članka 66. ovoga Zakona (st.5.).

19.Odredbom čl.78. st. 1. ZGO-a propisano je da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu.

20. Pregledom Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 15.srpnja 2022., te računa br. 8222533/2021 od 30.lipnja 2021., br.8309396/2021 od 31.srpnja 2021., br. 8378800/2021 od 31.kolovoza 2021., br.8466882/2021 od 30.rujna 2021., br. 8533750/2021 od 31.listopada 2021., br.8594813/2021 od 30.studenoga 2021., i br. 8662258/2021 od 30.prosinca 2021., utvrđeno je da su isti izdani na ime tuženika radi naplate minimalne javne usluge odvoza komunalnog otpada koju je tužitelj pružio tuženiku na adresi [adresa] u [adresa] u razdoblju od lipnja 2021. do prosinca 2021., i to u mjesečnim iznosima od po 5,27 EUR (osim za lipanj 2021. koji račun glasi na iznos od 0,41 EUR), ili u ukupnom iznosu od 32,03 EUR, za stalni boravak dviju osoba.

21. Tuženik osporava da bi bio vlasnik ili korisnik nekretnine na naprijed navedenoj adresi [adresa] u [adresa], a teret dokaza pasivne legitimacije tuženika je na strani tužitelja. Iako je tuženik još u prigovoru osporio da bi bio vlasnikom ili korisnikom nekretnine na navedenoj adresi, tužitelj nije tijekom postupka ničim dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor o korištenju javne usluge odvoza komunalnog otpada sa adrese [adresa], na jedan od načina predviđenih zakonom, a to je uvidom u izjavu o načinu korištenja javne usluge ili dokazom da je tužitelj na toj adresi predao tuženiku spremnik za odlaganje otpada koji tuženik i koristi. Tužitelj se u pogledu nekretnine na spornoj adresi poziva na interni zapisnik od 3.prosinca 2021., koji nije dostavio u spis, pa nije niti poznat njegov sadržaj. U svakom slučaju takav zapisnik, ukoliko postoji, ne odnosi se na utuženo dugovanje koje obuhvaća period od lipnja do prosinca 2021.

22. Kako tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik ili korisnik nekretnine na adresi [adresa], na jedan od zakonom predviđenih načina, i da je samim time u obvezi plaćati tužitelju mjesečnu minimalnu javnu uslugu sukladno priloženom Cjeniku, to je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 32,03 EUR, koji se sastoji od pojedinačnih iznosa od po 5,27 EUR (osim za lipanj 2021. koji glasi na iznos od 0,41 EUR), sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate.

23. Nadalje, pregledom Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 15.srpnja 2022., te računa broj: 8181640/2021 od 30.lipnja 2021., br.8268290/2021 od 31.srpnja 2021., br.8337667/2021 od 31.kolovoza 2021., br.8425760/2021 od 30.rujna 2021., i br.8492778/2021 od 31.listopada 2021., utvrđeno je da su isti izdani na ime tuženika radi naplate minimalne javne usluge odvoza komunalnog otpada koju je tužitelj pružio tuženiku na adresi [adresa] u [adresa] u razdoblju od lipnja 2021. do prosinca 2021., i to u mjesečnim iznosima od po 2,63 EUR, ili u ukupnom iznosu od 13,18 EUR, za privremeni boravak jedne osobe.

24. Tuženik ne osporava da na adresi [adresa] u [adresa] ima u svom vlasništvu nekretninu, ali osporava utužene račune navedene pod točkom 23. ovog obrazloženja iz razloga što se u nekretnini na citiranoj adresi nalaze poslovni prostori i apartmani za koje se ispostavljaju posebni računi, koje u cijelosti podmiruju korisnici tih prostora. Tuženik osporava da na toj adresi postoji kućanstvo od jedne osobe, kako je u utuženim računima navedeno, te da se taj objekt ne koristi privremeno već stalno tijekom cijele godine.

25. Osnovani su prigovori tuženika kojim osporava račune koje su izdani na ime tuženika za plaćanje minimalne javne usluge za objekt na adresi [adresa] uz napomenu da se radi o "privremenom boravku". Tužitelj se nije očitovao na konkretne prigovore tuženika, dakle nije iste niti osporio. U pravu je tuženik kad ističe da ZOGO, ZGO, Odluka tužitelja i Uredba Vlade RH ne poznaju pojam "privremenog boravka", pa ostaje nejasno po kojoj osnovi je tužitelj izdao navedene račune za objekt na adresi [adresa]. Nejasno je i da li je tužitelj navedene račune izdao tuženiku kao fizičkoj osobi sa prebivalištem/boravištem na području grada [adresa] u kućanstvu ili toj osobi koja u kućanstvu obavlja djelatnost iznajmljivanja soba/apartmana/kuća, ili kao fizičkoj osobi koja obavlja jednu od pojedinačno navedenih djelatnosti (čl.9.Tablica 1.Odluke tužitelja).

26. Sam izvadak iz poslovnih knjiga i računi predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe članka 31. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024), na temelju koje se može odrediti ovrha, budući da ima naznačene vjerovnika i dužnika, te predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, te datum dospijeća. Međutim, vjerodostojna isprava istovremeno ne predstavlja i vjerodostojni dokaz u pogledu postojanja i eventualne visine tražbine. Vjerodostojna isprava nije javna isprava, pa nema dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku, niti se može u pogledu dokazne snage izjednačiti s javnom ispravom, budući da Ovršni zakon u svojim odredbama ne utvrđuje zakonsku presumpciju u odnosu na istinitost onoga što se u vjerodostojnoj ispravi potvrđuje, odnosno određuje, kao što to propisuje odredba čl.230. Zakona o parničnom postupku u odnosu na dokaznu snagu javne isprave. Kako samo za javnu ispravu vrijedi presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (sve dok se ne dokaže suprotno), to priloženi izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i računi ne bi predstavljali vjerodostojan dokaz o postojanju (a time i visini) tražbine tužitelja s osnove javne usluga odvoza komunalnog otpada, pogotovo kad je tuženik doveo u sumnju istinitost onoga što se u tim vjerodostojnim ispravama navodi.

27. Kako tužitelj nije dokazao na temelju čega je tuženiku u utuženom razdoblju izdao utužene račune za nekretninu na adresi [adresa], kako je naprijed obrazloženo, to je tužbeni zahtjev neosnovan i u ovom dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 13,18 EUR, koji se sastoji od pojedinačnih iznosa od po 2,63 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate.

28. Slijedom svega navedenoga, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, a budući je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je u cijelosti ukinuti platni nalog na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023, nadalje: ZPP), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

29. Odluka o trošku je izostala budući da tuženik nije podnio zahtjev za naknadom parničnog troška.

Split, 1.srpnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku,

-u spis.