Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-443/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja SĆ, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Josipa Giljanovića, odvjetnika u Splitu te zamjenika punomoćnika tuženika Dražena Čuljka, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu od 21. veljače 2008., broj Ugovora: 080212337902, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatama banke i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke.

II. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. da tužitelju SĆ isplati iznos od 14.957,85 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.131,64 eura od 11. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 2.155,07 eura od 21. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 2.095,21 eura od 15. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1.991,10 eura od 19. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1.954,03 eura od 6. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 1.270,69 eura od 26. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 1.230,98 eura od 17. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 1.165,38 eura od 18. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 963,81 eura od 3. srpnja 2011. do isplate,

po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim je traženo da mu tuženik isplati iznos od 0,07 EUR-a, kao i zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 2.155,07 eura od 16. listopada 2009. do 21. listopada 2009.,

- na iznos od 1.991,10 eura od 16. travnja 2010. do 19. svibnja 2010.,

- na iznos od 1.954,03 eura od 10. srpnja 2010. do 6. kolovoza 2010.,

- na iznos od 1.230,98 eura od 16. veljače 2011. do 17. ožujka 2011., po stopi od 17% godišnje od 11. srpnja 2009. do 30. lipnja 2011., po stopi od 15% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 10,14% godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 10,05% godišnje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 9,88% godišnje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 9,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 9,41% godišnje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 9,09% godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 8,82% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 8,84 godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 8,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 8,11% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2020., po stopi od 7,89% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2020., po stopi od 7,75% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2022., po stopi od 7,31% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2022., po stopi od 10,50% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2023., te od 1. srpnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. da tužitelju SĆ naknadi trošak postupka u iznosu od 3.686,82 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja SĆ za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 5.163,18 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i za više zatraženu stopu od pet postotnih poena na dosuđeni trošak postupka od 3.686,82 EUR-a, koja teče na taj iznos od 1. srpnja 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. rujna 2023. podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Tužitelj u tužbi navodi kako su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 21. veljače 2008. sklopili Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 080212337902. Namjena tog ugovora o kreditu da je bila kupnja i uređenje turističkog broda te da je na temelju tog ugovora tuženik tužitelju odobrio i isplatio iznos od 285.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, obračunato na dan korištenja kredita po srednjem tečaju HNB za EUR.

2. Člankom 3. predmetnog Ugovora da je određeno kako se kamata obračunava i naplaćuje sukladno Odluci o kamatama Banke, da redovna kamata iznosi 7 / sedam / posto godišnje u trenutku zaključenja Ugovora, s tim da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatama Banke te da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

3. Početnu kamatnu stopu od 7% tuženik da je primjenjivao u razdoblju od 1. srpnja 2008. do 9. srpnja 2009. Međutim, nakon toga je jednostrano povećavao kamatnu stopu tako da je u razdoblju od 1. travnja 2009. do 30. lipnja 2010. primjenjivao kamatnu stopu od 10,00%, od 1. srpnja 2010. do 2. srpnja 2011. da je primjenjivao kamatnu stopu od 8,99%.

4. Nadalje, tužitelj navodi kako je predmetni kredit prijevremeno otplaćen te da je na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelj tuženiku preplatio iznos od oko 14.000,00 EUR-a. Predmetna preplata da se odnosi na preplaćene iznose s osnove razlike kamata koje su trebale biti naplaćene po početnim uvjetima, odnosno kamatnoj stopi od 7% u odnosu na iznose koji su stvarno naplaćeni na temelju jednostranog povećavanja kamatne stope od strane tuženika.

5. Predmetna odredba koja je sadržana u članku 3. predmetnog Ugovora o dugoročnom kreditu je po mišljenju tužitelja ništetna i bez pravnog učinka. Naime, ZOO propisuje da činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor da je ništetan. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi.

6. Stoga, kako tuženik kao bankarska institucija nije objasnio tužitelju značenje odredbe kojom je propisano da se "kamata obračunava i naplaćuje sukladno Odluci o kamatama Banke" ili "da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatama Banke" tuženik da je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, a predmetna odredba da je prouzročila neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

7. Naime, po mišljenju tužitelja stopa ugovorene kamatne stope mora biti određena, odnosno odrediva u smislu članka 269. stavak 2. ZOO-a i članka 272. ZOO- a pa kako se o odredbi članka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu od 21. veljače 2008., broj Ugovora: 080212337902 nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj kao korisnik kredita imao utjecaj na sadržaj te odredbe koja je prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je predmetna odredba članka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu od 21. veljače 2008. ništetna i naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.957,92 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak postupka.

8. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu te da provede dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost sklapanja ugovora o kreditu, odnosno na okolnost da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da tužitelj na sadržaj te odredbe nije mogao utjecati nego da je ta odredba nametnuta od strane tuženika. Vrijednost predmeta spora je označena u iznosu 33.446,00 EUR-a.

9. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/23022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako je tužitelj u tužbi previsoko označio vrijednost predmeta spora te je naveo kako se prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora ima uzeti u obzir samo onaj iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku, dok zahtjev za utvrđenje ništetnosti predstavlja deklaratorni zahtjev koji se ne bi trebao uzimati u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora. Taj zahtjev prema stavu tuženika služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva radi isplate.

11. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem s obzirom na to da je kredit u cijelosti otplaćen 2011.

12. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo i kako ugovaranje promjenjive kamatne stope, kako u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o dugoročnom kreditu, tako i danas, nije zabranjeno, pa da je sporna odredba izraz autonomije volje ugovornih strana.

13. U odnosu na navode tužitelja koji se odnose na to je li ugovorna odredba kojom su stranke ugovorile da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke, ništetna odredba u smislu odredbe članka 272., u svezi s odredbom članka 270. ZOO-a, budući je odredbom članka 272. stavak 1. ZOO-a propisano da je činidba odredba ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su stranke ostavile trećoj osobi da ju odredi, tuženik navodi kako je odredba članka 272. stavak 1. ZOO-a, dispozitivne prirode pa da su stranke imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje jedna od ugovornih stranaka, u ovom slučaju tuženi, i to svojim odlukama o kamatama.

14. Tuženik ističe kako sporna ugovorna odredba nije u suprotnosti niti s jednom odredbom ZOO-a i/ili ZPK-a jer u vrijeme sklapanja Ugovora o dugoročnom kreditu, pa tako ni danas, nijednim zakonskim propisom nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope.

15. Nadalje, tuženik navodi kako ugovor o dugoročnom kreditu nije tipski ugovor, da se o svim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, kao i da je tužitelj bio upoznat sa svim ugovornim odredbama i da se usuglasio sa svim ugovornim odredbama. Tuženik je isticao i da su obje ugovorne stranke u konkretnom slučaju trgovci te da su obje ugovorne stranke dužne postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Pored toga, tuženik je istaknuo i prigovor zastare. Osim toga, tuženik je naveo i kako je između stranaka ugovoreno da se kredit odobrava tužitelju u svrhu kupnje i uređenja turističkog broda pa da zbog toga tužitelj nema status potrošača, niti se na tužitelja primjenjuje potrošačko pravo.

16. Stoga, kako je između stranaka postignuta suglasnost u odnosu na sve bitne sastojke Ugovora, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka.

17. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu, kao i da izvede dokaz saslušanjem tužitelja.

18. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima iz tužbe, dok je tuženik ustrajao u navodima koji su izneseni u odgovoru na tužbu.

19. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu, broj Ugovora: 080212337902, sklopljenog 21. veljače 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom ugovornom odredbom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatama banke i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 14.957,92 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelju naplaćen uslijed promjene kamatne stope na temelju članka 3. predmetnog Ugovora o dugoročnom kreditu.

20. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: Ugovor o dugoročnom kreditu zaključen 21. veljače 2008. između OTP banke d.d. Zadar, SĆ, vl. obrta [obrt], KĆ i ŠĆ (listovi 6-12 spisa), kamatni list (list 19 spisa), amortizacijski plan od 14. ožujka 2008. (list 20 spisa), promet po računu od 1. siječnja 1957. do 1. siječnja 2019. (list 21 spisa), promet po računu od 1. siječnja 1957. do 1. siječnja 2019. (listovi 22-32 spisa) promet po računu od 1. siječnja 1957. do 1. siječnja 2019. (listovi 33-35 spisa), pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Milenka Galiota od 21. kolovoza 2023. (listovi 100- 102 spisa), proveo je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po trgovačkom društvu Centar za vještačenja d.o.o. te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja SĆ. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

21. Tužbeni zahtjev je osnovan.

22. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka (kreditor) 21. veljače 2008. sklopili Ugovor o dugoročnom kreditu broj 080212337902.

23. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je na temelju tog Ugovora o kreditu banka odobrila i stavila na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 285.000,00 EUR-a, kao ni to da je člankom 3.1 ugovorno da se kamata obračunava i naplaćuje sukladno Odluci banke. Redovna kamata iznosi 7% godišnje u trenutku zaključenja Ugovora, s tim da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatama banke (3.2). Kamata se obračunava i naplaćuje tromjesečno u razdoblju od početka i otplate kredita prema amortizacijskom planu otplate kredita za čitavo vrijeme trajanja kredita (3.3). Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje (3.4). U razdoblju korištenja kredita banka obračunava i naplaćuje interlkalarnu kamatu u visini ugovorene kamate iz stavka 3.2. tog članka, koja dospijeva i naplaćuje se prilikom stavljanja kredita u otplatu (3.5).

24. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to je tužitelj prijevremeno otplatio kredit, kao ni to da tužitelj tvrdi kako mu je uslijed promjene kamatne stope sukladno Odlukama banke naplaćeno 14.957,92 EUR-a više nego što bi mu bilo naplaćeno da je kamatna stopa iznosila 7%, odnosno onoliko koliko je iznosila u trenutku sklapanja Ugovora o dugoročnom kreditu.

25. Nadalje, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to da tužitelj nema status potrošača u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/2022. i 59/2023.) nego da isti smatra kako odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja odredbu koja je ništetna na temelju relevantnih odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.

– dalje: ZOO).

26. Među strankama je tijekom postupka kao sporno trebalo utvrditi predstavlja li članak 3. Ugovora o dugoročnom kreditu, broj 080212337902, koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora, ništetnu odredbu ili je riječ o odredbi o kojoj su stranke pojedinačno pregovarale. Među strankama je sporno i je li nastupila zastara.

27. Člankom 296. stavak 1. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da se prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana. Stavkom 3. istog članka propisano je da se odredba stavka 1. tog članka ne primjenjuje na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive.

28. Stoga, najprije je kao sporno trebalo utvrditi predstavlja li odredba članak 3. ugovornu odredbu koja je sastavljena za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač), u ovom slučaju banka (tuženik) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani (korisniku kredita) ili se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se pojedinačno pregovaralo, pri čemu je tužitelj kao druga ugovorna strana mogla utjecati na sadržaj te odredbe. Radi utvrđivanja te sporne činjenice sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

29. Tužitelj SĆ je u svom iskazu naveo kako je on kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu 21. veljače 2008. Taj ugovor da je sklopljen za kupnju jedrenjaka, turističkog broda. Njemu da je trebao novac te da se obratio tuženiku sa zahtjevom za kredit. Komunikacija s tuženikom da se odvijala po principu "uzmi ili ostavi". Isti je naveo kako on nije imao mogućnost utjecati na sadržaj odredbi ugovora o kreditu pa tako ni na sadržaj odredbe koja se odnosi promjenu kamatne stope. Isti je naveo kako mu je od strane tuženika predan ugovor o kreditu te da mu je isti pročitan, međutim on da na sadržaj ugovornih odredbi nije imao utjecaj, a ugovor da je sastavio tuženik. Isti je naveo kako mu je rečeno od strane službenika u banci da je kamata klizna te da se može mijenjati, ali da mu nitko nije pojasnio koji bi parametri utjecali na promjenu i visinu kamatne stope niti do kojeg iznosa ta stopa može rasti. Tužitelj je naveo kako je upravo promjena kamatne stope dovela do toga da je morao ići u refinanciranje ovog kredita te je naveo kako je isti imao vremena pročitati ugovor, međutim, on da se najviše fokusirao na iznos koji je u ugovoru naveden, a isti da nije mogao pregovarati s tuženikom vezano za sadržaj odredbi ugovora nego da se radilo o situaciji "uzmi ili ostavi".

30. Ovaj sud iskaz tužitelja prihvaća u cijelosti kao vjerodostojnog. Naime, tužitelj je o okolnosti sklapanja ugovora o kreditu, kao i mogućnosti utjecaja na pojedine ugovorene odredbe, iskazivao logično te je njegov iskaz u skladu s ispravama koje su sadržane u spisu. Osim toga, ni sam tuženik nije tvrdio da je tužitelj imao mogućnost utjecati na sadržaj ugovornih odredaba nego je tvrdio da je tužitelj s tim odredbama bio upoznat.

31. Stoga, kako iz iskaza tužitelja kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti kao istinitog, proizlazi da tužitelj kao korisnik kredita nije imao mogućnost utjecati na sadržaj odredbe članka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu, kojom je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatama banke i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke, a koja odredba je sadržana u ugovoru kojeg je sastavio tuženik, radi se u ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao mogućnost utjecati na njen sadržaj te ista predstavlja nepoštenu odredbu u smislu članka 296. ZOO-a. Takva odredba prema kojoj se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatama banke, pri čemu korisnik kredita nije upoznat s tim što utječe na donošenje takve odluke, niti o čemu ovisi hoće li kamatna stopa biti manja ili veća, u situaciji kada je banka nakon sklapanja Ugovora o kreditu mijenjala takvu kamatnu stopu samo na više, predstavlja ugovornu odredbu koja je prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao korisnika kredita.

32. Tuženik je tijekom postupka isticao kako je tužitelj pročitao taj ugovor, da je od strane tuženika upoznat s tom odredbom koja propisuje mogućnost promjene kamatne stope sukladno Odluci o kamatama banke te da je potpisom ugovora tužitelj tu obvezu prihvatio. Po ocjeni ovog suda, da bi određena odredba ugovora predstavljala odredbu o kojoj se pojedinačno pregovaralo nije dovoljno da druga ugovorna strana (u ovom konkretnom slučaju korisnik kredita) bude od strane ugovorne strane koja je sastavljač ugovora upoznata o postojanju ugovorne odredbe koja predviđa mogućnost promjene kamatne stope sukladno Odluci o kamatama banke nego se mora raditi o odredbi na čiji sadržaj je druga ugovorna strana (korisnik kredita) mogla utjecati, odnosno o odredbi o čijem sadržaju se moglo pregovarati na način da je korisnik kredita imao mogućnost utjecati na sadržaj te odredbe. Isto tako, ta odredba ne smije biti protivna načelu savjesnosti i poštenja, niti smije prouzročiti očitu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga, kako tužitelj nije imao mogućnost utjecati na sadržaj odredbe članka 3. kojom je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatama banke i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke, nego je samo od strane službenika u banci upoznat s tim da se kamata može mijenjati, suprotno shvaćanju tuženika, ne radi se o odredbi o kojoj su stranke pojedinačno pregovarale.

33. Stoga, odredba članka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu broj: 080212337902 od 21. veljače 2008. kojom je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatama banke i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke je utvrđena ništetnom (točka I. izreke).

34. Tužitelj je pored zahtjeva za utvrđenje ništetnom predmetne odredbe postavio i zahtjev za isplatu iznosa od 14.957,92 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj preplatio tuženiku uslijed promjene kamatne stope te predstavlja razliku između kamata koje su trebale biti naplaćene po početnim uvjetima, odnosno kamatnoj stopi od 7% u odnosu na iznose koji su stvarno naplaćeni na temelju jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika.

35. S obzirom na to da je između stranaka bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenje d.o.o. radi utvrđivanja razlike između iznosa kojeg je tužitelj uplatio na ime promjenjive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 7%, a sve prema uplatama tužitelja, prikazano u ukupnom zbroju, uspoređujući kredit s početnom kamatnom stopom i početnim tečajem u kunama / eurima, sa stvarno plaćenim iznosima u kunama.

36. Iz pisanog nalaza i mišljenja Centra za vještačenje d.o.o. proizlazi da je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu te Otplatni plan utvrđeno da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale 7,00% godišnje do 1. srpnja 2009., 10,00% godišnje do 1. srpnja 2010. te 8,99% godišnje do dana prijevremene otplate kredita. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupne rade s obzirom na to da se rata sastoji od glavnice i kamate posljedično se na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u rati, a iznos glavnice u rati je uvijek jednak i ovisi o broju ugovorenih rata za otplatu kredita. Dakle, posljedično na promjenu kamate mijenja se ukupni iznos rate u odnosu na iznos rate po ugovorenoj kamati. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupna rata tako da se uvećava iznos kamate za otplatu te se posljedično cijeli iznos rate mijenja i veći je u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. Stoga, dolazi do promjene ukupne rate prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope pa da sudski vještak uzima razliku u visini rate koju je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na ratu koju je trebao platiti na temelju početno ugovorene kamatne stope.

37. Zaključak je sudskog vještaka ukupan iznos više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita u utuženom razdoblju, primjenom fiksnog tečaja konverzije kuna u eure, iznosi 14.545,96 EUR-a.

38. Tužitelj je prigovorio pisanom nalazu i mišljenju Centra za vještačenje d.o.o. te je predložio da se sudski vještak očituje o tome kako u nalazu i mišljenju Centra za vještačenje d.o.o. postoji razlika iznosa pretplate i razlika u datumima pojedinih preplata u odnosu na privatno vještačenje koje je na zahtjev tužitelja izradio sudski vještak Milenko Galiot.

39. Iz očitovanja Centra za vještačenje d.o.o. od 13. svibnja 2025. proizlazi kako je u stupcu "14" dana razlika koja se odnosi na EUR razliku u plaćanju rate kredita, a u kojem stupcu se iskazuje iznos od 14.957,85 EUR-a. Razlika od 0,07 EUR-a, u odnosu na privatno vještačenje da se odnosi isključivo na zaokruživanje na dvije decimale. U odnosu na navode tužitelja u vezi datuma plaćanja, vještak se očituje kako je prilikom iskaza datuma plaćanja (stupac "15" tabela 1. nalaza i mišljenja) uzeo u obzir cjelokupnu raspoloživu dokumentaciju na temelju koje je utvrdio s kojim datumom bi u cijelosti bila podmirena pojedina rata kredita uzevši u obzir sve uplate tužitelja. U privatnom vještačenju da se navodi da bi kredit konačno bio otplaćen 2. srpnja 2011., međutim, iz dokumentacije da proizlazi kako je konačna prijevremena otplata bila 17. lipnja 2011. Da je riječ o točnom datumu da proizlazi i iz dokumenta "Otplatni plan KLK 54346752395 Moje more vl. SĆ" od 27. prosinca 2024. u kojem su iskazani svi datumi dospijeća pojedine obveze i iz kojeg proizlazi da je prijevremena otplata bila 17. lipnja 2011., a ne 2. srpnja 2011., kako se navodi u privatnom nalazu i mišljenju. U odnosu na preostale datume podmirenja pojedine rate u izradi nalaza i mišljenja je korišten dokument "Promet po računu" iz kojeg je vidljivo pojedino zatvaranje kreditne obveze pri čemu je vještak uzeo u obzir sve iznose uplata koji su iskazani te tako utvrđenim iznosima iskazao podmirenje pojedine rate. Naime, iz dokumenta "Interni nalog za knjiženje" od 17. lipnja 2011. da proizlazi kako je glavnica u cijelosti prijevremeno otplaćena 17. lipnja 2011. te kako se u opisu knjiženja navodi – zatvaranje dosp. gl. kredita 080212337902 u iznosu valute računa 240.606,89 EUR-a.

40. Nakon što je zaprimio očitovanje Centra za vještačenje d.o.o. od 13. svibnja 2025. tužitelj više nije imao primjedbe na pisani nalaz i mišljenje te je predložio zaključenje raspravljanja u ovoj pravnoj stvari.

41. Ovaj sud nalaz i mišljenje Centra za vještačenje d.o.o. prihvaća u cijelosti kao pravilnog, potpunog i izrađenog u skladu s pravilima struke. Stoga, kako iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenje d.o.o. proizlazi da razlika rate do koje je došlo uslijed promjene kamatne stope na temelju Odluke o kamatama banke iznosi 14.957,85 EUR- a, tuženiku je valjalo naložiti da tužitelju isplati taj iznos, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice onako kako je to određeno točkom I. izreke ove presude. Naime, po ocjeni ovog suda, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od prvog dana nakon dana kada je tužitelj izvršio plaćanje rate. Prilikom utvrđivanja visine preplaćenih iznosa sud je uzeo u obzir pojedine iznose uplata prema srednjem tečaju HNB-a, a ne prema fiksnom tečaju konverzije jer je po ocjeni ovog suda za utvrđivanje visine preplaćenih iznosa mjerodavan upravo srednji tečaj HNB-a koji je vrijedio na dan uplate.

42. Tužitelju su na dosuđeni iznos od 14.957,85 EUR-a priznate zakonske zatezne kamate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose jer obveza vraćanja više preplaćenih kamata ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora.

43. Zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi iznos glavnice od 0,07 EUR-a, kao i za više zatraženi tijek i stopu zakonskih zateznih kamata. Naime, ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje Centra za vještačenje d.o.o. kao pravilan u dijelu u kojem se navodi kada je tužitelj vršio uplate pa kako tužitelj pravo na zakonske zatezne kamate ima od prvog dana nakon onog dana kada je uplata izvršena, zahtjev tužitelja za više zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata je odbijen kao neosnovan.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. i III. izreke ove presude.

45. Tuženik je isticao kako tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe s obzirom na to da je obveznopravni odnos stranaka prestao ispunjenjem. To stajalište nije opravdano. Naime, tužitelj koji traži kondemnatornu pravnu zaštitu u pravilu ima pravni interes za traženje takve zaštite te se taj interes u pravilu pretpostavlja. No osim toga, tužiteljeva tražbina nastala je na osnovi izvanugovornog odnosa tužitelja i prednika tuženika te okolnost da je ugovorni odnos tih istih strana prestao ne utječe na nastanak ovlaštenja iz izvanugovornog odnosa, pa samim time ni na interes da se ovlaštenje konzumira kroz vođenje postupka, a radi postizanja one pravne koristi koju hoće ostvariti u ovoj parnici tražeći kondemnatornu zaštitu, koristi koju mu tuženik očigledno, po sadržaju izjava u ovoj parnici ne priznaje.

46. Tuženik je tijekom postupka isticao i prigovor zastare. Ovaj sud ocjenjuje kako je istaknuti prigovor zastare neosnovan. Naime, kako je tek u ovom postupku utvrđeno da je odredba članka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatama banke i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke, ništetna, od donošenja ove presude počinje teći rok zastare u kojem tužitelj od tuženika može zahtijevati povrat onoga što je tuženik naplatio od tužitelja na temelju te odredbe.

47. Dakle, kako nije sporno da je tuženik uslijed promjene kamatne stope na temelju Odluke o kamatama banke, sukladno ništetnoj odredbi članka 3. Ugovora o dugoročnom kreditu od 21. veljače 2008., od tužitelja naplatio iznos od 14.957,85 EUR-a, tuženik je dužan tužitelju vratiti taj iznos (članak 323. stavak 1. ZOO-a).

48. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredaba 154. stavak 1. ZPP-a, 155. stavak 1. ZPP-a i 164. stavak 1. ZPP-a.

49. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

50. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

51. Iz članka 164. stavak 1. ZPP-a proizlazi da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja.

52. Tužitelju je trošak postupka valjalo dosuditi u cijelosti s obzirom na to da isti u postupku nije uspio u neznatnom dijelu (odbijen je zahtjev tužitelja u iznosu od 0,07 EUR-a, kao i zahtjev za više zatraženu stopu i tijek zateznih kamata koji predstavlja sporedno potraživanje).

53. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju na ime troškova postupka osnovano pripada trošak sastavljanja tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife), trošak zastupanja na ročištima koja su održana 29. studenog 2024., 24. travnja 2025. i 16. svibnja 2025. u visini od po 250 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu koje je održano 13. prosinca 2024. u visini od 50 bodova (Tbr. 9.2. Tarife). Dakle, tužitelju osnovano pripada 1.050 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati iznos od 2.100,00 EUR-a na ime troškova postupka, uvećano za 25% PDV-a (525,00 EUR-a), odnosno ukupno 2.625,00 EUR-a.

54. Pored tog iznosa, tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 380,91 EUR-a i trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 380,91 EUR-a, sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.), odnosno ukupno 761,82 EUR-a, kao i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR-a.

55. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 3.686,82 EUR-a.

56. Tužitelju je na dosuđeni trošak postupka priznata i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja (1. srpnja 2025.) pa do isplate, po stopi koja je člankom 29. stavak 2. ZOO-a određena za ostale odnose.

57. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke.

58. Zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 5.163,18 EUR-a. Naime, tužitelju je za zastupanje na ročištu koje je održano 13. prosinca 2024. priznato 50 bodova, sukladno Tbr. 9.2. Tarife, jer je to ročište odgođeno.

59. Naime, tužitelj je kao vrijednost predmeta spora u tužbi označio iznos od 33.446,00 EUR-a. S obzirom na to da je tuženik prigovorio da je vrijednost predmeta spora previsoko određena, ovaj sud je na pripremnom ročištu vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 15.957,92 EUR-a imajući u vidu da je tužitelj u ovom postupku postavio dva zahtjeva (zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora) i zahtjev za isplatu iznosa od 14.957,92 EUR-a. Prema stavu ovog suda, u situaciji kada tužitelj tužbom traži da sud utvrdi kako je neka odredba ništetna te kada pored toga zahtijeva isplatu određenog iznosa, tada vrijednost predmeta spora treba odrediti tako da se vrijednost zahtjeva za utvrđenje odredi u visini od 1.000,00 EUR-a, dok se vrijednost zahtjeva za isplatu određuje u visini zahtjeva za isplatu.

60. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V. izreke ove presude.

61. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno članku 328. ZPP-a.

U Splitu 1. srpnja 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu

- tuženiku po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. iz Splita

- u spis