REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2623/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju BV, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3, isplati iznos od 24.092,42 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od petnaest (15) dana. "

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE naknaditi tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iznos od 750,00 eura (slovima: sedamsto pedeset eura i nula centi) sa zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica HZMO-a JV smrtno stradala u prometnoj nezgodi kao suvozač u osobnom automobilu. Nezgodu je skrivio OV upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] obvezno osiguranim kod tuženika, broj police [broj police] za koju je oglašen krivim pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Krapini pod brojem K-14/10 od 18.11.2010. Konačnim rješenjem tužitelja broj 787419 od 13.10.2010. priznato je udovcu i djetetu umrle osiguranice pravo na obiteljsku mirovinu, isplatom obiteljske mirovine tužitelj trpi štetu, te u skladu sa odredbama članka 161. -166. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo na naknadu štete. Za prvo razdoblje isplate obiteljske mirovine od 1.03.2010. do 31.10.2015. tužitelj je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuo parnični postupak koji je okončan presudom u korist HZMO pod brojem P-761/2013 od 17. ožujka 2016., koja je potvrđena presudom Pž-3096/2016 od 10.09.2018. Za prethodna dva razdoblja zaključno do 31.10.2019. u tijeku su parnični postupci od kojih se jedan vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-808/19, a drugi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1310/2020. Daljnjom isplatom obiteljske mirovine tužitelj trpi štetu koja za razdoblje od 1.11.2019. do 30.11.2021. iznosi 48.703,46 kn što je puni iznos obiteljske mirovine isplaćene u navedenom razdoblju. Budući da je dosuđeni doprinos osiguranice tužitelja u omjeru od 70% to HZMO usklađuje svoje potraživanje prema tom omjeru, te potražuje iznos od 34.092,42 kn. Tužitelj je u mirovnom postupku pokušao ishoditi naknadu štete od tuženika, te mu je uputio odštetni zahtjev dana 14.12.2021., po kojemu tuženik nije postupio.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su točni činjenični navodi tužbe pod točkom I. tužbe, slijedom toga nesporna je pasivna legitimacija tuženika i nastanka štetnog događaja, ali da osim navoda o kaznenoj osudi osiguranika tuženika nema drugih dokaza iz kojih bi proizlazilo da je tuženik odgovoran naknaditi nastalu štetu tužitelju. Navodi da je smrt osiguranice tužitelja pretežito uzrokovana njenom krivnjom jer da nije koristila sigurnosni pojas. Dakle, tuženik tvrdi da je osiguranica tužitelja doprinijela nastanku i visini štete u omjeru od najmanje 90%. Tuženik osporava i pravnu osnovu i način obračuna visine štete te ističe da se na predmetni slučaj treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pa da bi šteta postojala bilo bi potrebno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje veća od one koja bi osiguranika pripala da je umirovljen zbog povrede na radu. Tuženik ističe i prigovor zastare te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj u svom očitovanju vezano uz primjenu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na koju se tuženik poziva navodi da tuženik za naknadu štete odgovora prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN 102/98, 71/99, 127/00, 50/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 76/12, 157/13, 151/14) koji je lex specialis u području mirovinskog osiguranja, a koji jasno propisuje u čl. 160-166 slučajeve koji predstavljaju štetu za Zavod, od koga Zavod ima prvo potraživati štetu, u kojem opsegu ima pravo istu potraživati od kada teče zastara, itd. Strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 27. stavak 3 ZOOP-a dovodi do zaključka kako je predmetna odredba protivna i stavku 1 istog članka jer taj stavak ističe kako društvo za osiguranje nadoknađuje stvarnu štetu, a s druge strane tumačenje 3. dovodi do zaključka da društva za osiguranje apsolutno nikada ne nadoknađuju štetu Zavodu kada je u pitanju ozljeda na radu, a kada je u pitanju ozljeda izvan rada da tada odgovaraju samo za razliku do iznosa koji bi bio određen zbog ozljede na radu, a koja razlika nikada ne postoji uzevši u obzir način izračuna visine mirovine. Budući da je čl. 27. st. 3 ZOMO u koliziji sa člankom 161 ZOMO, a uzimajući u obzir i čl. 162 do 167 ZOMO, potrebno je primijeniti jedino ZOMO za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Počevši od 1.01.2014. HZMO ima pravo potraživati puni iznos isplaćenih mirovina, a sve temeljem novog Zakona o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 2014. NN broj 157/13 i čl. 161 ZOMO NN 157/13. Prigovor zastare apsolutno je neosnovan budući je tužitelj za sva prethodna razdoblja isplate pokrenuo parnične postupke kako pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, tako i pred naslovnim sudom.

4. Sud je tijekom postupka pročitao zapisnik o očevidu (list 4-8 spisa), presudu Općinskog suda u Krapini, posl. br. K-14/10 od 8.11.2010. (list 9-18 spisa), rješenje mirovinskog osiguranja, broj spis 0787419 od 13.10.2010. (list 19-21 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-761/13 od 17.03.2016. (list 22-28 spisa),presuda Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-3096/16 od 10.09.2018. (list 29-32 spisa), obračun isplate mirovine (list 33-34 spisa), zahtjev za naknadu štete s povratnicom (list 35-36 i 37 spisa), sudsku praksa (list 50-83 i 95-98 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br . P-808/19 od 9.12.2021. (list 87-92 spisa), te je izvršio uvid u priklopljeni spis Općinskog suda u Zlataru, posl. br. PU K-1/2024.

5. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

6. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

7. Predmet ovog spora je regresni zahtjev radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama obiteljske mirovine članovima obitelji, osiguranice tužitelja, pok. JV, u razdoblju od 1. studenoga 2019. do 30. studenoga 2021., u ukupnom utuženom iznosu od 4.524,84 eura.

8. Između stranaka nije sporno da je osiguranica tužitelja, JV smrtno stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. listopada 2009., niti da je vozilo koje je uzrokovalo predmetnu prometnu nezgodu, a kojim je upravljao osiguranik tuženika, OV, u trenutku prometne nezgode bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Za rješenje predmeta spora odlučno je pitanje primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO) ili čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine br. Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje ZOOP).

11. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate mirovine).

12. Naime, ZOOP je specijalni zakon u odnosu na ZOMO, ovo stoga što se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja te jer se tuženik kao osiguravatelj ne nalazi u poziciji u kojoj je štetnik – vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova osiguravateljnog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP, jer obveza tuženika postoji samo onda kada bi taj razmjerni dio mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji se isplaćuje zbog umirovljenja radi povrede na radu.

13. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

14. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a tuženik je, kao društvo za osiguranje, obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

15. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Područna služba u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-03/10-01/03438002939 od 13. listopada 2010. sud je utvrdio da je SV, djetetu umrle osiguranice JV i udovcu VV, priznato pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 757,22 kn mjesečno počevši od 1. ožujka 2010.

16. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazio teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, odnosno, ni na koji način nije dokazao da bi postojala eventualna razlika između obiteljske mirovine koju obitelj osiguranika tužitelja prima i invalidske mirovine koju bi osiguranik tužitelja primao da se radi o ozljedi na radu, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati, stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja

17. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena obiteljska mirovina, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a, odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete niti je obrazlagao preostale prigovore tuženika.

18. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.

19. Slijedom svega navedenog, tužitelju prema ocjeni ovog suda nije nastala šteta u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, stoga je sud na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP- a. S obzirom da je tuženik cijelosti uspio u sporu, priznat mu je nastali trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. (Tbr.8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) i trošak zastupanja na ročištima održanim 17. siječnja 2024. i 22. svibnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT 2x100 bodova, što uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i iznos PDV-a od 25% (Tbr. 46. OT) sveukupno iznosi 750,00 eura.

21. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. pun. tuženiku