Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-679/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Ani Gradišek, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja 1. Društvo Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark e-gen sa sjedištem u Paldau 40, a-8341 Paldau, Republika Austrija, upisana u sudski registar zemaljskog suda u Grazu pod brojem 67767h, OIB: 25376204437, zastupani po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku u OD Remenar&Remenar u Zagreba, 2. Posojilnica bank e-Gen sa sjedištem u [adresa], OIB: 24250429800, zastupani po punomoćniku Marku Kallay, odvjetniku u OD Kallay & partneri d.o.o., u Zagrebu, 3. Imetak ŠKZ u likvidaciji, Županja, JH. J. Strossmayera 7, OIB: 65988520651, zastupano po punomoćniku Hrvoju Grubeši, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Neli Bezjak, odvjetnici u Rijeci, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1355/2024-11 od 11. veljače 2025., dana 1. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba prvo i drugo ovrhovoditelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1355/2024-11 od 11. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Uvažava se žalba treće ovrhovoditelja i preinačava se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1355/2024-11 od 11. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke, te se odbija prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe u donosu na treće ovrhovoditelja.

III. Odbija se žalba treće ovrhovoditelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-1355/2024-11 od 11. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke kojim je ovršenica FZ upućena u parnicu temeljem odredbe čl. 49. OZ, iz žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, odlučeno je:

"I. Usvaja se prijedlog za odgodu ovrhe ovršenika u predmetnoj ovršnoj stvari do okončanja parnice pod poslovnim brojem P-498/2023 i P-1722/2021. u odnosu na 1. i 2. ovrhovoditelja.

II. Upućuje se ovršenik FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], u parnicu osnovom odredbe članka 49 OZ (žalba nakon proteka roka) zbog razloga iz čl. 46, stav 1. točka 9. OZ protiv 3. ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe u ovom ovršnom predmetu nedopuštenom, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovoga rješenja dok se razlozi za žalbu nakon proteka roka iz članka 46 stavak 1 točka 7 i 10 OZ odbacuju jer su ti razlozi mogli biti izneseni u ranije podnesenoj žalbi (redovna žalba).

III. Usvaja se prijedlog za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika te se ovrha odgađa i u odnosu na 3. ovrhovoditelja do okončanja postupka povodom žalbe nakon proteka roka ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi ili do okončanja postupka po tužbi ukoliko ista bude podnesena protiv 3. ovrhovoditelja radi nedopuštenosti ovrhe."

2. Rješenje u toč. I. izreke pobija prvo ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačiti rješenje u pobijanom dijelu u odnosu na prvo ovrhovoditelja, podredno isto ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Drugo ovrhovoditelj pobija rješenje u dijelu pod toč. I. izreke, iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže, preinačiti rješenje u pobijanom dijelu, podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Treće ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje pod toč. II. izreke u dijelu upućivanja u parnicu ovršenice i u dijelu pod toč. III. izreke, iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže, preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da odbaci ili odbije kao neosnovanu žalbu nakon preteka roka, te da odbije kao neosnovan prijedlog za odgodu ovrhe.

3. Na žalbe ovrhovoditelja, ovršenica je podnijela odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba prvo i drugo ovrhovoditelja je osnovana, a žalba treće ovrhovoditelja je djelomično osnovana.

5. Prema odredbi čl. 61. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/2011, 70/2012 dalje OZ) na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, pod jednim od uvjeta, taksativno nabrojenih u istom članku. Izvan tako određenih uvjeti, od kojih barem jedan mora kumulativno biti ostvaren, nije moguće odgoditi ovrhu.

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je ovršenica podnijela tužbu protiv prvo ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, Ugovora o jednokratnom [broj kredita] od 19. listopada 2007. na iznos od 180.000,00 Eur, pod Poslovni broj P-498/23, te protiv drugo ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o [broj kredita] na iznos od 150.000,00 Eur i Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava, solemniziran po javnom bilježniku.

7. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je u odnosu na prvo i drugo ovrhovoditelja ispunjena jedna od pretpostavki potrebnih za odgodu ovrhe. Pozivajući se na Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., te na presudu Suda Europske unije Poslovni broj C-407/18, prvostupanjski sud zaključuje kako su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, u odnosu na prvo i drugo ovrhovoditelja, temeljem odredbe čl. 61. st. 1. toč. 4. OZ.

8. Sa ovakvim zaključkom, nije suglasan ovaj žalbeni sud.

9. Naime, osnovano navodi prvo ovrhovoditelja da je ovršenica već vodila postupak protiv prvo ovrhovoditelja, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom [broj kredita] od 19. listopada 2007. na iznos od 180.000,00 Eur, pod Poslovni broj P-2402/17, te je odbijen i zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o jednokratnom kredit i Očitovanja koje se temelji na tom ugovoru, a koje je sastavljeno dana 2.11.2007. po javnom bilježniku Branku Jakiću, iz Zagreba, Zelinska 3, Poslovni broj OU-1082/2007. a koja odluka je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-4069/2019 (list 369-369 spisa).

10. Jednako tako, i drugo ovrhovoditelj osnovano ističe da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da je ovršenica povukla tužbu Poslovni broj P-1722/21 kojom je tražila utvrđenje ništetnosti Ugovora o [broj kredita] na iznos od 150.000,00 Eur, kao i Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava, solemniziran po javnom bilježniku. Žalitelj je uz žalbu dostavio podnesak ovršenice (tamo tužiteljice) od 24. rujna 2024., kojim povlači tužbu u predmetu posl.br. P-1722/2021, te podnesak drugoovršenika (tamo tuženik) kojim je pristao na povlačenje tužbe, ali je tražio trošak. Dakle, sud odgađa ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu posl.br. P-1722/2021, koji je već okončan povlačenjem tužbe.

11. Kako prvostupanjski sud o navedenom nije dao nikakve razloge, barem za sada nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe u odnosu na prvo i drugo ovrhovoditelja, temeljem odredbe čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ (pravilno 61. st. 1. toč. 4. OZ), kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud.

12. Nadalje, prvostupanjski sud se poziva na stav iz presude Suda EU broj C-407/18 te smatra kako ovršenik nije dužan u konkretnoj situaciji u smislu odredbe članka 61. st. 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, budući da takva vjerojatnost proizlazi iz pravnog stava presude Suda EU broj C-407/18, slučaj Kuhar protiv Slovenije, od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., a sukladan tome je i zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 11. ožujka 2022. u kojem se navodi kako je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene ugovorne odredbe, koji zaključak je u skladu s praksom Suda EU.

13. S tim u vezi, ne može se barem za sada prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da ovršne isprave nisu prošle sudsku kontrolu u određenom smislu, obzirom je odbijen tužbeni zahtjev ovršenika radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom [broj kredita] od 19. listopada 2007. na iznos od 180.000,00 Eur, pod Poslovni broj P-2402/17, koji je pravomoćno okončan te je odbijen i zahtjev za utvrđenje ništetnosti Očitovanja koje se temelji na tom ugovoru, a koje je sastavljeno dana 2.11.2007. po javnom bilježniku Branku Jakiću, iz Zagreba, Zelinska 3, Poslovni broj OU-1082/2007.

Osim toga, ovršenik je sam povukao tužbu (u odnosu na drugo ovrhovoditelja) kojom je tražio utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu br. 1-03.112.307 na iznos od 150.000,00 Eur, kao i Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava, solemniziran po javnom bilježniku.

14. S tim u vezi, prvostupanjski sud nije pravilno cijenio činjenice odlučne za prosudbu pravne valjanosti ovršne isprave, (Ugovora o jednokratnom kreditu, Javnobilježničkog Očitovanja i Sporazuma o osiguranju) te nije jasno utvrdio radi li se o ugovornim odredbama o kojima se nije pregovaralo i koje bi uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i odnosima ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Kako je činjenično stanja ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, ovaj sud ne može, barem za sada prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe u odnosu na prvo i drugo ovrhovoditelja.

16. U odnosu na treće ovrhovoditelja, valja navesti da je ovršenica podnijela žalbu nakon proteka roka iz čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ, čime je ispunja jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe iz čl. 61. st. 1. toč. 5. OZ. Pravilno je sud uputio ovršenicu na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, obzirom je ovršenica neka plaćanja vršila nakon donošenja rješenja o ovrsi, pa taj navodi nije mogla istaknuti u žalbi protiv rješenja o ovrsi.

Međutim, osnovano navodi žalitelj (treće ovrhovoditelj), da ovršenica nije dokazala drugu pretpostavku, a to je da bi provođenjem ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu štetu, jer ovrhovoditelja nema imovine od koje bi se naplatila šteta, jer je zadruga u likvidaciji.

17. Nije sporno da bi ovršenica provedbom ovrhe u ovom postupku trpjela štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenike, te tijekom istog valja paziti na njihovo dostojanstvo i prava, međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnim kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu kao i o vjerojatnosti da je takva šteta nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva, a što ovršenica u prijedlogu za odgodu ničime ne obrazlaže niti dokazuje. Stoga po ocjeni ovog suda, sama činjenica da je treće ovrhovoditelj u likvidaciji ne predstavlja sam po sebi razlog nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete, jer ovršenica navedeno ničim nije dokazala.

18. Stoga je prvostupanjski sud pogriješio kad je odgodio ovrhu u odnosu na treće ovrhovoditelja, obzirom ovršenica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe iz čl. 61. st. 1. OZ.

19. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, u vezi s čl. 12. OZ ukinuti rješenje u dijelu pod toč. I. izreke, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje, a u dijelu pod toč. III. izreke, prihvatiti navode žalbe treće ovrhovoditelja te preinačiti rješenje i odbiti prijedlog za ovrhu u odnosu na treće ovrhovoditelja.

20. Temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo je odbiti žalbu treće ovrhovoditelja i potvrditi rješenje u dijelu pod toč. II. izreke, kojim je ovršenica upućena u parnicu iz žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ.

21. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će postupiti u smislu naprijed navedenog, te će potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Sudac

Ana Gradišek