Poslovni broj Kžmp-17/2023-

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžmp-17/2023-

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca kao predsjednika vijeća, te Sene Midžić Putigna i Gabrijele Marčeta Ferić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Romine Dorani-Rudan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u G. i okrivljenika M. V., podnesenoj putem branitelja S. P., odvjetnika iz G. protiv presude Općinskog suda u G. poslovni broj Kmp-10/2020 od 23. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2023. ,

 

p r e s u d i o j e

 

I              Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u G., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se okrivljenik M. V. za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. i 2. KZ/11 za koje je kazneno djelo tom presudom oglašen krivim osuđuje temeljem odredbe čl. 326. st.2. KZ/11 i čl. 48. st.2. i čl. 49. st.1. toč.3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a u koju mu se temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. rujna 2019. do 27. rujna 2019.

 

II              Žalba okrivljenika M. V. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u G. poslovni broj Kmp-10/2020 od 23. svibnja 2023. je okrivljeni M. V. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st.1. i 2. KZ/11, a kažnjivog po čl. 326. st.2. KZ/11 te je temeljem te zakonske odredbe uz primjenu čl. 48. st.2. i čl. 49. st.1. toč.3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

2.              Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 sud je odredio da se okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 6. rujna 2019. do 27. rujna 2019.

 

3.              Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 u daljnjem tekstu ZKP/08) sud je odredio da je okrivljenik dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak paušalne svote u iznosu od 200,00 eura/1.506,09 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

4.              Protiv te presude pravodobne žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u G. i okrivljenik putem branitelja S. P., odvjetnika iz G.. Državno odvjetništvo žalbu podnosi zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijanu presudu izricanjem strože kaznene sankcije te sporedne novčane kazne. Okrivljenik žalbu podnosi iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st.1. toč.11. ZKP/08, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe za počinjenje kaznenog djela za koje je optužen ili da se tu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

5.              Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

6.              Ovaj sud je temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavio spis na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola koje je vratilo spis.

 

7.              Osnovana je žalba Općinskog državnog odvjetništva u G., dok je neosnovana žalba okrivljenika.

 

8.              Nije osnovana žalba okrivljenika iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st.1. toč.11. ZKP/08 obzirom da je izreka pobijane presude jasna i neproturječna samoj sebi i danim razlozima, te da su dani jasni i neproturječni razlozi u pogledu svih odlučnih činjenica. Tako su dani u pobijanoj presudi, suprotno žalbenim navodima, i razlozi za zaključak da je okrivljenik počinio kvalificirani oblik kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st.1. i 2. KZ/11 jer se sa osobama koje su se nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj postupalo na nečovječan način, obzirom da ih je 59 smješteno radi prijevoza u tovarni sanduk teretnog vozila marke Iveco veličine 7,20 m x2, 50 metara, a koji tovarni prostor nije bio namijenjen prijevozu ljudi te je bio bez sjedala i sigurnosnih pojaseva.

 

9.              Žalbu okrivljenika iz žalbene osnove povrede kaznenog zakona obrazlaže se navodima da u tijeku postupka nije dokazano postojanje ovog kvalifikatornog elementa kaznenog djela za koje je oglašen krivim, pa se u pogledu tih žalbenih navoda razlozi daju u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10.              Ovaj sud je još povodom žalbi državnog odvjetnika i okrivljenika, a po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 476. st.1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu te je našao da nisu počinjene povrede odredaba kaznenog postupka navedene u točci I. te zakonske odredbe niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

11.              Nije osnovana žalba okrivljenika ni iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju se obrazlaže žalbenim navodima da bi pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da bi radnjama opisanim u optužnici bio doveden u opasnost život  osoba koje su se nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj, kao i da bi se njima nečovječno postupalo. Ističe se da se na iskazu nekontradiktorno ispitanog svjedoka M. A. ne može sukladno odredbi čl. 431. st.2. ZKP/08 isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda te da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je taj svjedok iskazivao uglavnom o činjenicama koje su utvrđene i bez njegovog iskaza te da iz provedenih dokaza, obzirom da taj svjedok povezuje indicije koje nemaju dokaznu snagu, sud nije mogao donijeti osuđujuću presudu. Također se ističe i da u dokazima nije priložen tahografski listić na temelju kojih sud izvodi zaključak da je teretnim vozilom upravljao upravo okrivljenik.

 

12.              Suprotno ovakvim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud temeljem pravilne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, pa tako i iskaza nekontradiktorno ispitanog svjedoka M. A., kao i iskaza svjedoka Nikole Krakića te sadržaja zapisnika o prepoznavanju izvršenog po tom svjedoku pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice temeljem kojih je zaključio da je u tijeku postupka dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 326. st.1. i 2. KZ/11.  Nisu osnovani žalbeni navodi iz kojih bi proizlazilo da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer u spisu nije priložen tahografski listić iz kojeg proizlazi da je upravo okrivljenik upravljao navedenim teretnim vozilom u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela. Prvenstveno treba istaknuti da okrivljenik u tijeku postupka nije ni predlagao da se izvrši uvid u taj tahografski listić, a niti je osporavao vjerodostojnost zapisnika o očevidu P. postaje O. obavljenog 6. rujna 2019., obavljenom na mjestu pronalaska teretnog vozila marke I. tip E., registarske oznake V. 183-E., a u kojem je pronađen tahografski listić sa upisanim podacima vozača M. V.. Obzirom na takav sadržaj zapisnika o očevidu Policijske postaje Otočac od 6. rujna 2019., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz podataka pribavljenim tim očevidom na pronađenom tahografskom listiću proizlazi da je tempore criminis upravo okrivljenik upravljao tim teretnim vozilom. Također je pravilno prvostupanjski sud već iz podataka iz tog zapisnika o očevidu u kojem je navedeno da je tovarni sanduk zatečenog teretnog vozila dimenzija 7,20 x 2,5 m, a koji se sastoji od bočnih aluminijskih stranica na kojima se nalaze postavljeni metalni nosači i cerada te u kojem nisu pronađena nikakva sjedala ili drugi predmeti kojima bi se omogućio primjeren prijevoz osoba ali su zato pronađeni na podu razni predmeti koji pripadaju osobama koje se prevozilo, pa tako i plastične boce od vode ispunjene tekućinom koja izgledom i mirisom podsjeća na mokraću, kao i odbačenu ambalažu slatkiša, cigareta i pića utvrdio da se upravo tim vozilom prebacivalo više osoba. Obzirom da iz izvješća sastavljenog po Policijskoj postaji O. (strana 38-40 spisa) je utvrđeno da je upravo u šumskom predjelu u neposrednoj blizini tog vozila zatečeno 59 ilegalnih migranata državljana Bangladeša i Pakistana, kao i da iz iskaza svjedoka I. L. proizlazi da je na poziv B. Š. došao do tog kamiona koji je ostao u kvaru, da je primijetio prazne boce, čarape i majice, da je užasno smrdjelo i da je posumnjao da su se u kamionu prevozili migranti te da je u obližnjem grmlju čekajući policiju vidio 5 ili 6 osoba koje su ga izgledom podsjećale na migrante, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je upravo tim kamionom prebačeno ukupno 59 državljana B. i P. koji su ilegalno ušli u R. H. radi njihovog nezakonitog prebacivanja preko teritorija R. H.. Osim iz podataka o okrivljeniku kao vozaču tog teretnog vozila u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela sadržanih u pronađenom tahografskom listiću pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i iz iskaza svjedoka N. K. koji je opisao da je to vozilo upravo prodao osobama koje su se predstavile kao N., M. i V., a koje su govorile crnogorskim jezikom, te da je vezano uz prodaju tog vozila kontaktiran sa telefonskog broja 091 9723-650, a od okrivljenika je upravo uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta oduzet mobilni uređaj tog pozivnog broja, kao i iz zapisnika o prepoznavanju po tom svjedoku koji je upravo okrivljenika M. V. prepoznao kao osobu koja je bila prisutna prilikom prodaje kamiona utvrdio sa izvjesnošću da je upravo M. V. počinio na opisani način kazneno djelo za koje je optužen. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se ističe da bi taj svjedok prije provođenja radnje prepoznavanja naveo fizičke karakteristike koje ne odgovaraju okrivljeniku obzirom da je svjedok prilikom prepoznavanja detaljno opisao osobe s kojima je dogovorio kupoprodaju kamiona pa tako i osobu koja se predstavila imenom M. i to kao mlađu osobu svjetlije boje kose te je prilikom prepoznavanja i upravo prepoznao između četiri pokazane osobe upravo okrivljenika kao tu osobu.

 

13.              Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdivši da je prijevoz 59 osoba vršen u tovarnom sanduku teretnog vozila veličine 7,20 x 2,50 metara pokrivenog ceradom bez ikakvih sjedala ili drugih prilagođavanja tog prostora prijevozu osoba te da taj prijevoz nije trajao dulje vrijeme samo zbog kvara na vozilu, pravilno zaključio da se na opisani način sa osobama koje su tako prevožene postupalo na nečovječan način te da je okrivljenik kao svaka prosječna osoba bio svjestan da takvim načinom u uvjetima prijevoza se ugrožava njihovo zdravlje i život. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 326. st.1. i 2. KZ/11 te ga za isto oglasio krivim. Takav zaključak prvostupanjskog suda nije se temeljio obzirom na sve prije navedene dokaze isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu svjedoka M. A., koji je ispitan na nekonfrontirani način, a koji je potvrdio da je sa velikim brojem drugih osoba iz B. i P., a koje su to platile, bio prebacivan kamionom nakon što su ilegalnim putevima došli sa područja B. i H. u R. H. te da ih je nakon dva dana 5. rujna 2019. policija odvela u policijsku postaju. Žalbenim navodima kojima se dovodi u sumnju identitet tog svjedoka nije dovedena u pitanje pravilnost ovakvih činjeničnog zaključaka prvostupanjskog suda obzirom da je nesporno da se radi o osobi koja je strani državljanin i koja je zajedno sa drugih 58 stranih državljana ilegalnih migranata zatečena po policijskim službenicima 5. rujna 2019., nakon što su bez isprava o identitetu ilegalno prešli državnu granicu sa B. i H., a o čemu je i svjedočila ispitana po policijskom istražitelju P. postaje O. 6. rujna 2019.

 

14.              Nije osnovana žalba okrivljenika ni zbog odluke o kazni, koju se obrazlaže paušalnim navodima da bi kazna koju odredi sud trebala "djelovati specijalno i generalno preventivno jer se samo na taj način može ostvariti svrha kažnjavanja".

 

 

15.              Međutim, osnovano se u žalbi državnog odvjetnika ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti te okrivljeniku izrekao preblagu kaznu obzirom da nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti počinjenja kao ni društvenu opasnost tog kaznenog djela.

 

16.              I prema nalaženju ovog suda pravilno je i u dovoljnoj mjeri prvostupanjski sud okrivljeniku cijenio kao olakotno neosuđivanost te da je kazneno djelo počinio kao mlađi punoljetnik, kao i da je vlasnik pekare koji radom osigurava sredstva za vlastito uzdržavanje te je pravilno zaključio da se radi o naročito olakotnim okolnostima zbog kojih postoje razlozi za ublažavanje kazne iz čl. 48. st.2. KZ/11 jer za postizanje svrhe isticanje kazni propisanim zakonom je dovoljno okrivljeniku izreći i blažu kaznu zatvora od one koja je propisana za kazneno djelo člankom 326. st.2. KZ/11 u trajanju od 3 do 12 godina. Međutim, pravilno se ističe u žalbi državnog odvjetnika da sud prilikom odmjeravanja kazne nije u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti počinjenja ovog kaznenog djela, a posebice okolnost da je okrivljenik pokazao znatan stupanj kriminalne volje prilikom počinjenja ovog kaznenog djela došavši iz C. G. u kojoj živi u R. H., kao i težinu i društvenu opasnost samog kaznenog djela za koje je oglašen krivim, obzirom da je na opisani način omogućeno kretanje po teritoriju R. H. 59 osoba koje nisu prošle kontrolu nadležnih državnih tijela R. H., a čime se narušava sigurnost i pravni poredak Republike Hrvatske, kao i da se radi o kaznenom djelu čija je pojavnost u znatnom porastu.

 

17.              Ovaj sud nalazi, obzirom na sve prije navedene okolnosti od značaja za kažnjavanje, pa i sve okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je osuđen, da se samo strožom kaznom zatvora od one na koju je okrivljenik osuđen prvostupanjskom presudom i to kaznom zatvora u trajanju od dvije godine može u dovoljnoj mjeri izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i preinačiti prvostupanjsku presudu kao u točci I ove odluke.

 

18.              Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbi čl. 482. i 486. st. 1. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Puli – Pola 24. studenog 2023.