REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj : P-1741/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalne službe u Trogiru, po sutkinji Mirni Veža kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZL, OIB [osobni identifikacijski broj], 204. Vukovarske Brigade 37, 32000 Vukovar zastupanog po punomoćniku Lucija Novak, odvj. u Zagrebu protiv tuženika AL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Domagoju Rešetaru odvjetniku iz Osijeka, radi ništetnosti -obvezno, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu radi objave presude od 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tužitelja ZL i tužene AL, ovjeren kod javnog bilježnika Bore Arambašića iz Vukovara dana 09.02.2016.g. pod brojem OV- 802/16.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Trogir Općinskog suda u Splitu u pogledu nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu,

Zemljišnoknjižnog odjela Trogir i to:

[katastarska općina]

[katastarska općina]

brisanje zemljišnoknjižnog stanja uknjiženog na temelju Ugovora o darovanju nekretnina iz točke I. izreke u predmetu Z-428/16 te uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo predmetnoj uknjižbi.

3. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnične troškove sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku od 15 dana. "

II Odbija se eventualno kumulirani (podredni) zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tužitelja ZL i tužene AL, ovjeren kod javnog bilježnika Bore Arambašića iz Vukovara dana 09.02.2016.g. pod brojem OV-802/16 nema pravni učinak.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Trogir Općinskog suda u Splitu u pogledu nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu,

Zemljišnoknjižnog odjela Trogir i to:

[katastarska općina]

[katastarska općina]

brisanje zemljišnoknjižnog stanja uknjiženog na temelju Ugovora o darovanju nekretnina iz točke I. izreke u predmetu Z-428/16 te uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo predmetnoj uknjižbi.

3. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnične troškove sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 6.406,25 eur-a, dok je za više zatraženo preko dosuđenog iznosa od 6.406,25 eur-a do iznosa od 9.250,00 eur-a, dakle za iznos od 1.843,75 eur-a, zahtjev odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 5. svibnja 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je ono postojalo prije navedenog ugovora, brisanjem postojećeg upisa suvlasništva predmetnih nekretnina s imena tuženika, s eventualno kumuliranim zahtjevom da sud utvrdi da predmetni ugovor nema pravnog učinka odnosno brisanjem postojećeg upisa vlasništva predmetnih nekretnina s imena tuženika u zemljišnoj knjizi Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Tužba se činjenično temelji na tome da su stranke postupka, sin i majka, koji da su u cilju izbjegavanja opterećenja predmetnih nekretnina od potraživanja tužiteljevih vjerovnika, sklopili niz prividnih ugovora među ostalim i konkretni te fiktivno prenijeli pravo vlasništva s tužitelja na tuženu, bez da je ikada došlo do prave predaje nekretnina, pa da formom takav ugovor ne zadovoljava zakonske pretpostavke za opstojnost, slijedom čega je u prvom redu zatražio tužitelj utvrđenje ništetnosti ugovora, potom podredno da sud isti utvrdi da je bez pravnog učinka .

2.U odgovoru na tužbu tuženica se istoj usprotivila kao neosnovanoj, istakla u bitnom da je ugovor pravno valjan, da joj je tužitelj predao ključeve od predmetnih nekretnina iz čega nesporno proizlazi kako je došlo do prave predaje stvari. Predajom ključeva tužena je uspostavila faktičnu vlast nad predmetnim nekretninama, odnosno stekla posjed istih u kojim se nalaze njezine stvari. Činjenica da je tužena omogućavala tužitelju, kao i svojoj drugoj djeci i unucima, odlazak u predmetne nekretnine na ljetovanje, a koje se nalaze u njezinom vlasništvu, predstavlja isključivo njezinu dobru volju, a što pak ne znači da se tužitelj nalazi jedini u posjedu opisanih nekretnina, odnosno, da tužena nije u posjedu. Nadalje tužena navodi kako je rješenjem Hrvatskih voda, klasa: UP/I-325-10/22-06/267412, urbroj: 374-3404-2-22-1, od 16. svibnja 2022. godine, utvrđeno da je tužitelj vlasnik/ posjednik predmetnih nekretnina samo na temelju prethodnih podataka o nekretnini iz evidencije obveznika komunalne naknade iz jednostavnog razloga što brojilo na predmetnim nekretninama nikada nije promijenjeno na ime tužene, te je kao obveznik plaćanja naknade i dalje zaveden tužitelj. Isto tako i kod HEP Elektre d.o.o. i HEP ODS-a d.o.o. kao kupac je i nadalje zaveden tužitelj, iako svi računi i sve obavijesti dolaze na adresu tužene, kao stvarne posjednice i potrošača električne energije na predmetnim nekretninama. Tužena redovito podmiruje sve režijske obveze za navedene nekretnine i svi računi dolaze na njezinu adresu i ona ih plaća. Stoga, u cijelosti da su neosnovani navodi tužitelja kako predmetne nekretnine nikada nisu predane tuženoj u neposredan posjed pa da su stoga stranke trebale sklopiti ugovor o darovanju u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, zbog čega da je predmetni Ugovor ništetan. Po sklapanju predmetnog Ugovora o darovanju tužitelj je tuženoj predao posjed predmetnih nekretnina, tužena je dobila ključ od istih, te uspostavila faktičnu vlast nad njima- Nadalje, u cijelosti da su neistiniti navodi tužitelja kako između njega i tužene nikada nije postojala volja za zaključenje ugovora o darovanju, već da je isti sklopljen isključivo radi stvaranja privida sklopljenog ugovora u cilju izbjegavanja namirenja vjerovnika tužitelja. Sama presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, broj: P-291/15, od 03. srpnja 2015. kojom je tužitelju naloženo Domagoju Rešetaru isplatiti iznos od 17.229,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 28. svibnja 2009. i parnični trošak u iznosu od 4.320,64 kn, te zahtjev za izravnu naplatu, koji se temelji na navedenoj presudi, a koji je FINI podnesen 28. siječnja 2016., ne predstavljaju relevantan dokaz da se u konkretnom slučaju radi o prividnom ugovoru. Tužena u odnosu na navedeno dugovanje nije imala nikakvih spoznaja sve do trenutka ove tužbe.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti pobliže navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem stranaka i svjedoka osim onih od kojih je odustala sama stranka pa je tako odustao od saslušanja svjedokinje ŠL i ĐL ovo po izjašnjenju pun tužene (ročište od 18. prosinca 2024., list 170 spisa), odnosno tužitelj je odustao od saslupanja FL ( ročište od 7. 11.2024.list 148) odnosno odustalo se od saslušanja BL (ročište od 18. prosinca 2024., list 170 spisa).

4. Glavni tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

5.Predmet spora su zahtjevi koji su eventualno kumulirani u smislu članka 188. stavak 2.Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. dalje: ZPP)

6 .Među strankama nije sporno:

-da su sklopili dokument naziva ugovor o darovanju predmetnih nekretnina položenih u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], ovjerenog po javnom bilježniku Bori Arambašića iz Vukovara dana 09.02.2016.g. pod brojem OV-802/16. na kojim nekretninama je po sklapanju ugovora kao vlasnica uknjižena tužena u odgovarajućem suvlasničkom udjelu;

-da je u naravi riječ o jednoj stambenoj cjelini- apartmanu;

7 .Među strankama je sporno je li predmetna nekretnina potpisom ugovora o darovanju stvarno predana u vlasništvo tužene ili je tužitelj taj koji je vlasništvo apartmana zadržao isključivo za sebe, s tim u svezi je li predmetni ugovor valja ili pak ništetan ili bez pravnog učinka

8. S tim u svezi prvo je za kazati kako je ništetan ugovor prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a prema čl. 323. st. 1. istog Zakona posljedica ništetnosti je da svaka ugovorna stranka je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

8.1. Tvrdnja tužitelja jest da je sporni Ugovor o darovanju zaključen s tuženicom fiktivan, prividan pravni posao. No, kada bi predmetni pravni posao i bio prividan ugovor, on nije ništetan jer je posljedica takvog Ugovora kako je to propisano člankom 285. stavak 1. ZOO-a, da on između ugovornih stranaka nema učinka, on je pravno nepostojeći ugovor a takav ne može biti protivan niti Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva, nešto čega nema, što ne postoji ne može biti niti ništetno (tako npr. VSRH br. Rev-2357/2015-3 od 2. veljače 2016.). Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (broj Rev- 207/10 od 24. veljače 2010., Rev-1045/10-2 od 12.6.2012., Rev-2412/10 od 14.1.2014. i dr.) izrazio stajalište da je nepostojeći ugovor - ugovor bez pravnih učinaka kojemu nedostaju bitne pretpostavke za njegov nastanak i da slijedom toga ugovor koji nije ni nastao ne može biti ništav.

8.2. Dakle, tužitelj izričito tvrdi da je sporni Ugovor prividan (fiktivan) pravni posao, a prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Međutim, posljedica prividnog ugovora i smisla citirane odredbe ZOO- a nije njegova ništetnost (pa tako niti ništetost koja bi proizlazila iz nedostatka propisanog oblika, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Kod toga se ističe da postoje bitne razlike između ništetnosti i pravno nepostojećeg ugovora. Takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinka među strankama i on ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva", pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a, koja posljedicu ništetnost vezuje uz te okolnosti, kako je to zaključio prvostupanjski sud.

8.3. Zbog navedenog odbijen je tužbeni zahtjev pod. toč. I./ 1 izreke presude kojim se tražilo utvrđenje ništetnosti spornog Ugovora, bez obzira na pogrešan pravni stav da Ugovor nije ništetan stoga što nije prividan.

9. S druge strane, prema odredbi članka 285. ZOO propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama; da, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost; te da se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

9.1. Dakle, prividan jest onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora ali ga radi postizanja određenog imovinskog ili drugog dopuštenog probitka sklope. Prividan, simuliran ili fiktivan bio bi onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid - fikcija o sklapanju ugovora ali ga radi postizanja određenog imovinskog ili drugog dopuštenog probitka sklope (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1015/08-2 od 1. lipnja 2011.).

9.2. Po provedenom dokaznom postupku sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao kako bi predmetni ugovor o kupoprodaji bio prividan ugovor već upravo suprotno da je ugovor valjan, i da je realiziran predajom nekretnina u posjed tuženice. zbog čega se njegov zahtjev u cijelosti ukazuje kao neosnovan.

9.3. Naime iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da nije postojala zajednička namjera stranaka da svjesno očituju volju za sklapanje ugovora tako da bi nastao privid sklapanja Ugovora. Naime, prividnost - simulacija, oblik je svjesnog nesklada između volje i očitovanja jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, pa takav pravni posao ne proizvodi pravne učinke koje bi da je valjan trebao proizvesti, što nije konkretni slučaj. Tužitelj nij dokazao postojanje nedopuštene pobude odnosno da je to tužena znala ili barem morala znati kao druga ugovorna strana, u trenutku sklapanja ugovora.

9.4. Odnosno tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za brisanjem valjano provedenog ugovora na ime tuženika obzirom da nije dokazao kako bi se u konkretnom slučaju radilo o fiktivnom pravnom poslu pa time i postojanje razloga za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njegove provedbe u zemljišne knjige.

10. U svezi prednjeg navedenog, za istaknuti je da je sukladno članku 7. st. 1., članku 219. st. 2., članku 221.a i članku 220. st. 2. ZPP-a u našem pravnom sustavu dominantno je raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora te prikupljanje i izvođenje dokaza, odnosno teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja te su izvedeni po strankama predloženi dokazi, i utvrđene slijedeće činjenice:

11. Pregledom i čitanjem Ugovor o darovanju (list 6 i 7 spisa) utvrđeno je kako je ugovor u potpisu ugovornih stranaka ovjeren od strane javnog bilježnika ,a člankom IV istog izrijekom je uglavljeno kako ugovorne strane, dakle ovdje tužitelj kao darovatelj i tužena kao obdarenik, utvrđuju da je stvarna predaja predmetnih nekretnina u posjed tužene izvršena danom potpisa ugovora. Stoga, sadržaj takvo ugovorenog ukazuje da je predmetni ugovor formalno pravno valjano sastavljen, a daljnji dokaz je i činjenica koja je utvrđena uvidom u zk uložak za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da je upravo tužena i uknjižena kao jedna od suvlasnica ( upravo u odgovarajućem suvlasničkom dijelu koji je stekla darovanjem od tužitelja u omjeru od 1/8 suvlasničkog udjela ).

12. Iz spisu priloženih izvadaka kao potvrda o uplati usluga isporuke električne energije i minimalne naknade za odvoz smeća (list 21) proizlazi da je trošak struje naslovljen na AL, a koji mjesečni iznosi za 8 ,9,10 2023 su plaćani HEP-u odnosno 7 mj odvoz otpada društvu Rudej d.o.o. Uz iste je priložen dopis HEP ODS d.o.o. Pogon Trogir kojim se isti obraćaju tuženici za očitovanje brojila za srpanj 2019. (list 22), kao i dopis od 1.ožujka 2018. dakle prije utuženja, kojim se isti tuženoj obraćaju u smislu ispravka pogreške kod računanja akontacijskih rata za veljaču, a od dostavljenih uplata u prilog tuženičinih navoda cijenile su se uplate datirane na 9 mjesec 2022. za odvoz smeća, plaćena u listopadu 2022. dakle prije utuženja, kao i račun društva Rudej d.o.o specifikacijom troškova (minimalna javna usluga) iz 2020. i 2023, Z je dostavila i dokaz uplate za odvoz smeća po rč 24/0000194 na iznos od 66,92 eur-a iz 2024. i račun za 2 mj. i 3 mj 5 mj 2024., 6mj. i 11 mj , 12 mj 2023, koji u svezi ranijeg obrazloženog sud nije našao posebno bitnim za odluku o glavnoj stvari, obzirom na vrijeme plaćanja koje je nakon utuženja.

13. No, naprijed opisana dokumentacija priložena je od tužene kao dokaz da je ista i kod pružatelja javnih usluga zavedena kao vlasnik nekretnina koje su predmetom darovnog ugovora čiju ništetnost odnosno pravnu nevaljanost tužitelj od suda traži da se utvrdi. S tim u svezi navedena pismena datirana prije utuženja, 5.svibnja 2023., uistinu se takvim u prilog tuženičinih navoda.

14. Ipak ističe se kako je račun Elektre za razdoblje od srpnja 2020 do siječnja 2021 odnosno do srpnja 2021. ; od veljače 2022. do srpnja 2022. ;od kolovoza 2021. do siječnja 2022., do siječnja 2023. i od veljače 2023 do lipnja 2023 . tužitelj dostavio i ocjenjujući sadržaj istog (list 48, 52, 78) utvrđuj se kako predmetni računi glase na tuženu kao potrošača, ali da se u računu kao kupac nalazi ime tužitelja i račun je temeljen na mjernim podacima dostavljenim od operatora sustava ( list 76). Zbog navedenog, suprotno stavu tužitelja, ne bi se zaključilo da je riječ o dokazu isključivo u prilogu samo tužitelja. Ovo posebno kad se i sagleda da je tužitelj tvrdio tijekom postupka da je dopustio odlazak tuženoj na predmetne nekretnine po potrebi uređenja a imenovana je tek jednom godišnje dolazila u predmetni apartman, jer računi dokazuju da je imenovana kao potrošač dakle posjednik iste kao takva zavedena. kroz cijelu godinu.

15. Tužitelj je priložio i Ugovor o opskrbi električnom energijom i korištenju mreže broj 4013-07-013885 koji je sadržajno dokazuje da je tužitelj tarifni kupac bio 2007. (što među strankama i nije sporno) dakle prije učinjenog darovanja tuženoj pa stofa stoje navodi tužene kako računi glase na prethodnog vlasnika jer brojila nije prebacila odmah po zaključenju ugovora na sebe, a upravo je obveza stjecatelja u smislu prebacivanja mjerila i brojila po stjecanju vlasništva.

16. Naime isporuka električne struje te odvoz smeća predstavljaju javne usluge koje opterećuju vlasnike korisnike nekretnina. Ujedno istima stoji obveza prijaviti svaku izmjenu koja se tiče nositelja odnosno titulara te obveze. Zakonom o energiji ("Narodne novine" broj 68/01 i 177/04) i to člankom 20. st. 2. propisano je da je djelatnost proizvodnje, prijenosa i distribucije električne energije javna usluga. Prema članku 13. stavku 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 85/2015, dalje: Opći uvjeti), opskrbljivač može krajnjem kupcu na njegov zahtjev omogućiti prijenos ugovora o opskrbi krajnjeg kupca trećoj osobi. Članak 6. stavak 1. Općih uvjeta propisuje i da operator sustava može korisniku mreže na njegov zahtjev omogućiti prijenos ugovora o korištenju mreže trećoj osobi. Prema članku 30. stavak 1. Općih uvjeta kojim se propisuje postupak promjene opskrbljivača prilikom promjene vlasništva građevine, krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva.

17. Nadalje, odredbom članka 30. stavak 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/13, 73/17 i 14/19; u daljnjem tekstu: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine. Odredbom čl. 380. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Naridne novine br:" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. sve druge podatke koje je novi korisnik dužan dati u roku od 30 dana od dana početka korištenja usluge. Također, osim što obvezu prijave novog korisnika ima novi korisnik, ukoliko se o isto ogriješi , navedeno podliježe zasebnom postupku i prekršajnoj odgovornosti, no navedeno nije dokaz vlasničkih ovlaštenja nad predmetnom nekretninom koja je zavedena u sustavu za obvezu plaćanja korištenja javnih usluga.

18. Stoga prema zaključku ovog suda dostavljeni računi i izvatci plaćanja istih od strane tužitelja i tuženika nisu ocijenjeni kao dokaz isključivog vlasništva istih nad nekretninom koja je predmetom ugovora pa se tako ne nalaze osnovanim ni tužiteljevi prigovori da tužena osam godina od darovanja nekretnina nije izmijenila podatak o osobi obvezniku plaćanja javnih usluga u smislu prigovora da do predaje posjeda nekretnina nije, jer izmjena osobe titulara obveze podliježe zakonitostima postupanja u sklopu naplate isporučenih javnih usluga.

19. Stoga, dostavljena obimna dokumentacija od obiju stranaka tek ukazuju da institucionalna pismena naslovljena na tuženu u smislu naplate javnih usluga, a koja datiraju prije utuženja, pokazatelj su da imenovana nije kalkulirala dokaznim prijedlozima u smislu pronalaska onih koji bi joj odgovarali u prilog njezinih navoda, ovo po saznanju za tužbu upravo jer datumski odgovaraju vremenu prije utuženja,

20. Istaknuti je kako su u spis predmeta Hrvatske vode 30 prosinca 2024 dostavile sudu rješenje o obračunu naknade za uređenje voda kl: UP-I-325-10/24-06/170522 od 26. studenog 2024. i izvadak iz zk knjige s naznakom da se obračun voda naplaćuje putem Opčine Okrug i kao obveznik naknade navedena je tužena (ist 179). Navedeno svakako ne ide u prilog tvrdnji tužitelja da je tužena isključivo uz njegovo dopuštenje kao vlasnica koristila povremeno nekretninu jer kao takav korisnik ne bi tražila izmjenu titulara obveze plaćanja javne usluge, dok je dostavljeni zk izvadak pokazatelj kako je tužitelj, bio raniji uknjiženi vlasnik, a tužena jest uknjiženi, upravo na temelju predmetnog ugovora o darovanju kao i da je uknjižba provedene pod Z- 428/16 dakle po prijedlogu iz veljače 2016. Ovo dokazuje da je predmetni ugovor realiziran, proveden u zemljišnim knjigama, što potvrđuje tuženičin navod da je izvršena predaja posjeda još 2016. kad je ugovor i sklopljen.

21. Ističe se kako je tužitelj uz tužbu priložio i prvu stranicu pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku ,Stalna služba u Belom Manastiru posl.br. P.291/15 od 3. srpnja 2015 iz koje proizlazi kako je ovdje tužitelj obvezan isplatiti iznos od 17.229,99 kn sa zzk , a istoj prileži i zahtjev za izravnu naplatu od 28. siječnja 2016. godine kojom je zatraženo s računa ovdje tužitelja kao ovršenika ustega novčanih sredstava iz pravomoćne i ovršene presude.

22. U svezi dostavljenog je za kazati kako datumi pravomoćne i ovršne presude te zahtjeva za izravnu naplatu ne odgovaraju datumu sklapanja darovnog ugovora,da bi se same po sebi, bez dovođenja u svezu s drugim dokazima, istinitim prihvatile tvrdnje tužitelja kako je darovni ugovor sklopljen 9. veljače 2016 u cilju izbjegavanja namirenja vjerovnika iz te pravomoćne ovršen presude. Nije ni životno logično da je taj ugovor prividno sklopljen da bi se izbjegla naplata po pravomoćnoj presudi ovo po izravnom zahtjevu terećenjem novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika, koja obveza je mjesecima ranije ustanovljena za tužitelja, a samim ovršnim zahtjevom predmet tog postupka su novčana sredstva s računa ovdje tužitelja, dakle predmet ovršnog postupanja nije ovrha na nekretninama . Uostalom čak i da se ovrha provodi prodajom predmetnih nekretnina, a nije kako to proizlazi iz spisa, darovni ugovor je datumski sklopljen nakon ovršnog zahtjeva, odnosno darovni ugovor nije sklopljen po donošenju prvostupanjske ovršne odluke kojom je utvrđena novčana obveza Svakako s tim u svezi navodi se kako spisu ne prileži dokument u prilog tužiteljevih navoda o sklapanju ugovora kako bi izbjegao plaćanje te novčane obveze, jer vjerovnici tužitelja nisu ustajali tužbom radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji traženjem pobijanja darovnog ugovora u onoj visini dostatnoj za naplatu svoje tražbine. Stoga kada se činjenice iz priložene materijalne dokumentacije dovedu u svezi jedna s drugim, ne nalazi se osnovanim navod tužitelja o prividnosti ili ništetnosti ugovora.

23. Tu je za ponoviti kako, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

24. Dakle kako je vrijeme sklapanja ugovora o darovanju bitno različito od presude kojom je utvrđena obveza tužitelja ovaj sud smatra da isti nije dokazao navode o izbjegavanju plaćanja vjerovnika u smislu prividnog prijenosa imovine, ovo posebno kad se u obzir uzmu toč –IV ugovora o darovanju, zk izvadak, ali i personalni iskazi koje je sud pribavio tijekom postupka.

25. Tužitelj je na ročištu 21. veljače 2025 u bitnom istaknuo da se 2016. bavio ribolovom i imao je te godine financijskih problema te probleme s inspekcijom i policijom pa da je zbog opasnosti od velikih kazni i opasnosti od ovrhe, dogovorno sa majkom, zaključio ugovor o darovanju nekretnina koje su ovdje položene u Trogiru odnosno Okrugu; s majkom da je živio sve do 2022. u istom kućanstvu, a njihov dogovor da je bio upravo u tom da se tek privremeno prepišu nekretnine na nju kako bi izbjegao moguću ovrhu: Međutim stvarni vlasnik nekretnina da je on cijelo vrijeme, jer da nikada nije došlo do predaje nekretnina majci. Njihovi odnosi da su bili dobri sve do 2022. i majka je uz njegovo dopuštenje odlazila i boravila u tim nekretninama i to tek jednom godišnje, a više da očisti te nekretnine, dok da su sestre (dvije) i on stalno dolazili, a sestre i sa svojim obiteljima.; da se 2022. majka počela čudno ponašati, no to ne pripisuje zdravstvenom problemu već starosti tvrdoglavosti i bezobrazluku, a ovo iz razloga jer da se protivila njegovoj vezi s djevojkom, smatrajući da to nije dobra veza. Tražio je od majke da mu vrati i na papiru te nekretnine, međutim ona da je to odbila, rekla mu je da je to njezino da će darovati gradu Vukovaru, crkvi, ako on ne ostavi djevojku. Sestre su majku upozoravale da mu vrati nekretnine, međutim majka da nije to slušala. Iako zna da će nakon smrti majke sve ono čija je ona vlasnica, pripasti njemu i sestrama ipak , da je ustao tužbom jer se boji da će predmetne nekretnine ona otuđiti prije svoje smrti. Prilikom sklapanja ugovora 2016. oboje da su otišli kod javnog bilježnika, koji da im je kazao da je ovo najbolji način da nema dodatnih troškova kod prijenosa nekretnina i oboje da su sklopili ugovor znajući da to nije i pravi ugovor o darovanju. Ugovor da su ovjerili isti da nije soleminiziran, a ovo upravo iz razloga da ne dođe do prave predaje nekretnine, jer su se već tada kod sklapanja, nekretnine planirale vratiti nakon nekog vremena. Naime tužitelj je istaknuo da je on bio jedan od organizatora prosvjeda i blokade Dunava, kao predstavnik Obrtničke komore ribara, što je dodatni razlog namjere i za sklapanje ovakvog ugovora da u suštini ne dolazi do prave predaje nekretnina i majka da je razumjela u tom trenutku sklapanje ugovora kako na taj način otklanja opasnost od prekršajnih kazni pa da mu je izašla u susret. Ipak do današnjeg dana i dalje navodi kako odbija povrat nekretnina, ističe da je riječ o apartmanu od 34 m2, u kojem se nalaze njegove stvari, dakle ne majčine, ali nalazi se trosjed od sestara i kreveti. On sam da je predmetnu nekretninu kupio od VL, iz [adresa], a kupoprodaja da se odvijala 1993/1994 na način da su sklopili ugovor u ambasadi u Budimpešti, istog da je isplatio, a potom da se i uknjižio. Majci da nije nikada predao u posjed nekretninu, on da je isključivi vlasnik i posjednik nekretnine, on ima ključ koje uz njegovo dopuštenje koriste sestre, a ključ majka da nikada nije imala. Do 2023. da je plaćao režije za predmetnu nekretninu, ali kad je majka prepisala odnosno prijavila sebe kao vlasnika, računi su za komunalije, odnosno struju dolazili su na nju i on više nije plaćao. Napominje da su ga iz Elektre pitali na koju adresu da šalju uplatnice za plaćanje struje, naime jedno vrijeme su računi dolazili na adresu u mjesto Batina gdje se bavi ribolovom i tu se nalazi kuća majke pa da je kazao Elektri da se računi šalju u [adresa]. Do 2023. je plaćao je je bio i potrošač, naime dolazio bi u apartman, nekad bi poveo i prijatelje, zna da je na oglasnoj ploči bilo izvješen račun na koji bi se trebale plaćati naknade za vodu i kanalizaciju. I danas boravi u predmetnoj nekretnini, odnosno u kontinuitetu od kad ju je kupio, ima i nekakav limun o kojem se brine i brine o čišćenju prostora. Pojasnio je kako je u tužbi naznačeno da su to suvlasnički dijelovi dviju nekretnina, ali u naravi da je riječ o manjem apartmanu. Odnos sestre i majke je takav da je on sveden na uljudno pozdravljanje, a prema maminim riječima sestra ĆL njega podržava. Sklapanje predmetnog ugovora o darovanju nekretnina iz 2016 je bio obostrani dogovor njega i majke .Ugovor je sastavio javni bilježnik Tomislav Šimunović, koji je u međuvremenu preminuo. Potvrdio je potpis na ugovoru i da su išli ovjeriti potpise kod javnog kako bi se upisala majka tada u gruntovnicu, a ovo po savjetu javnog bilježnika . Podnio je tužbu radi utvrđenja ništetnosti i ugovora u svezi nekretnina koje su položene u Vukovaru, a zatim tužbu u svezi pokretnina, tužbu u svezi povrata automobila, kao i ovu tužbu u ovom predmetu. Sve su tužbe pokrenute protiv majke. Svi ti ugovori da su sklapani dogovorom s majkom, s namjerom da se uklone s njegovog imena da ih zaštiti od moguće ovrhe, stoga da su isti fiktivni. On osobno da koristi nekretnine koje je darovao u [adresa], točnije, riječ je o dvije kuće i u svakoj od kuća polovicu uživa majka, polovicu uživa on. Mada su i one trenutno sporne jer se nalaze na sudu, no nekretninu u Trogiru isključivo da on uživa , s tim da ove u Trogiru ona i ne može uživati jer je on vlasnik za cijelo, a u [adresa] je već bila tako u trenutku darovanja za pola. Tužena da plaća režije za predmetnu nekretninu tek od 2023. i 2024., od kad je prepisala na svoje ime ona je počela plaćati, s tim da napominje da je to svakako nakon tužbe u ovom predmetu.

25. 1. Iskaz tužitelja ovaj sud sagledava pripremljenim u prilog tužbenih navoda . No ipak tu je za kazati da je stranački iskaz supsidijarno dokazno sredstvo i stoga je potrebno isto pomno promotriti u odnosu s drugim dokazima. Ipak i iz ovakvog iskaza ne proizlazi konkretna opasnost od naplate koju da je tužitelj nastojao izbjeći, a da koincidira datumom sklapanja ugovora,odnosno tužitelj iskazom sada prvi put spominje opasnost od prekršajnih kazni koje da su mu prijetile imovini no spisu ne prileži niti jedan dokaz u prilog takvom navodu imenovanog. Iz iskaza baš suprotno stavu tužitelja, proizlazi kako je upravo zbog narušenih odnosa 2022. s majkom, proizašao razlog utuženju koje je uslijedilo 2023. jer je isti kazao cit: " boji da će predmetne nekretnine ona otuđiti prije svoje smrti" . Svakako iz iskaza proizlazi kako od 2016. od dana sklapanja darovnog ugovora pa do 2022., tužitelj nije poduzeo nikakve radnje spram majke u smislu utvrđenja ugovora ništetnim i bez pravnog učinka koji je sklopljen deset godina ranije već tek od 2022 kad su se teško narušili njihovi međusobni odnosi tužitelj, ustaje s više različitih tužbi i prijava protiv tužene .

26. Tužena saslušana zamolbenim putem pred Općinskom sudom u Vukovaru na ročištu 27.ožujka 2025. iskazala je da je predmetni ugovor sklopila s tužiteljem, svojim sinom 2016. i da je istim došlo do prave predaje nekretnine ali da je ona u posjedu nekretnina bila i ranije. Stvarna volja obiju ugovornih strana kod potpisivanja i ovjere ugovora je upravo darovanje predmetnih nekretnina odnosno da se ona stvarno uknjiži kao vlasnik predmetnog apartmana te da isti bude i na papiru njezin pa tako da nisu osnovani tužiteljevi navodi. Jedini problem s nekretninom je bio to što nije bio legaliziran apartman. Posjed je vršila tako što je autobusom dolazila često, čistila isti održavala , brinula se o oleandrima, ružmarinu i ostalom bilju i drveću . Susjed GL je znao pokositi travnati parking apartmana i on je to radio jer joj je htio učiniti uslugu znajući da je to njezino. Unuci, djeca od kćerke, da su znala ljetovati tu . Kod ugovaranja nije bilo svjedoka, a ugovor je sastavio javni bilježnik koji je i ovjerio potpise. Za predmetni apartman, što predstavlja nekretnine u naravi, ona da plaća režijske troškove, struju, odvoz komunalnog otpada, slivne vode i to da ona plaća od dana sklapanja darovnog ugovora. Svjedoci susjedi HL, GL sestra Zorka Posinak, ali i ostali susjedi čijih se imena sada ne sjeća, također mogu potvrditi da je ona u posjedu nekretnine. Osim autobusom, znala je do nekretnine doći i kombijem, tad ju je vozio zet TL, no zadnje dvije godine nije tamo, odnosno da dolazi tek dva tri puta godišnje pa je tako zadnji put bila u osmom mjesecu prošle godine; apartman da ima 30 m2a terasa je veća cca 16 m2. Ključeve apartmana da je imala i ranije i prije sklapanja ugovora, a sjeća se da je ugovorom izričito navedeno da je izvršena i predaja kako je i bilo. Tužitelj joj je čak dao i ključeve koje je on imao jer da njemu više isti nisu potrebni. Sa kćerkom ĆL nema kontakata zadnje tri godine tako da nije u dobrim odnosima s imenovanom, ali da je kćerka u dobrim odnosima s bratom, ovdje tužiteljem. Tužitelj njezin sin protiv nje, tužene majke, pokrenuo je oko deset sudskih postupaka., ako ne i više., ali ona ne zna zašto jer da su bili u dobrim odnosima. Predmetnu nekretninu da je kupio tužitelj 1994., darovao joj ju je 2016. jer da njem ista nije više trebala jer nije bila legalizirana. Osim ovog apartmana u istoj zgradi imala je i apartman manji od predmetnog. Ključeve ovog predmetnog apartmana prije sklapanja darovnog ugovora da su imali ona, mlađa kćerka koja je isti dijelila sa starijom kćerkom, te tužitelj. Ne zna li je nakon darovanja tužitelj dolazio u predmetni apartman. Od namještaja tužitelj da je kupio regal za knjige police za stvari, četiri stolice, manji stolić. Kuhinju frižider, ona da je kupila krevet i to po pola s kćerkom, a drugi krevet je donijela starija kćerka. Svu posteljinu, zavjese je ona kupila. Od sklapanja darovnog ugovora ona plaća režije ali i prije od 1994. i sve što je dolazilo na njezinu adresu da je ona platila. Apartman je zadnji put obojan prije 6-7 godina, u njemu se ne puši, manji je i ne zahtjeva popravke ili česta bojanja. No malo je zid iza ogledala vlažio, ne može sjetiti je li se mijenjala brava na vratima apartmana. Svakako ugovor nije sklopljen u cilju prevare trećih osoba.

26.1. Iskaz tužene odgovara navodim iz odgovora na tužbu u smislu ponavljanja da je danom sklapanja ugovora formalizirana i izvršena predaja posjeda darovane nekretnine na temelju kojeg se tužena i uknjižila. Iskaz većim dijelom sud smatra životno logičnim time i istinitim osim u dijelu u kojem navodi tužena da ne zna razlog nesuglasica s tužiteljem i zašto je isti pokrenuo više sudskih postupaka protiv nje. No iskaz iste kojim opisuje nekretninu i točno što je tko kupio i uložio i kako se brinula o istoj, dovodi do zaključka kako je tužena uistinu s vjerom sklopila ugovor kako bi formalno se i upisala kao vlasnica u zemljišne knjige na kojoj nekretnini je izvršavala vlasnička ovlaštenja, održavanjem i brigom. Istinitim se nalazi i dio iskaza koji tužena navodi da je tužitelj prepustio vlasništvo apartmana njoj jer mu isti nije bio interesantan u smislu toga što nije bio legaliziran, kada se uzme u obzir da nije moguće baviti se turističkim najmom apartmana koji nema odgovarajuće papire, a iskazom stranaka jasno proizlazi da je apartman služio za osobne potrebe dakle nije bio dan u najam i stvaranje prihoda. Doduše iskaz koji je dala dovodi i do zaključka da nije pravovremeno prijavila promjenu osobe vlasnika institucijama za javne usluge, jer je kazala kako je plaćala one račune koji su njoj stizali i za koje je znala, no navedeno ne predstavlja dokaz tomu da nije vlasnica već da u tom segmentu nije postupila sukladno zakonskoj obvezi o prijavi promjena nositelja korisničke usluge no to je to je dio zasebnog institucionalnog postupanja ne i razlog osnovanosti tužbenog navoda kako imenovana nikada nije bila pravi vlasnik predmetne nekretnine.

27. Svjedokinja LL, tužiteljeva sestra i kći tužene, saslušana na istom ročištu kao i tužitelj, koja je na ročište i došla s bratom iz Zagreba, iskazala je kako je 2016. njezin brat imao određenih problema koji su se ogledali u prijetnjama tužbama, no kako ima dosta imovine, u cilju da je zaštiti, na savjet prijatelja, u dogovoru s majkom, prepisali su predmetne nekretnine kako je to navedeno tužbom, na majku, jer su zajedno živjeli u tom periodu u zajedničkom kućanstvu. Majka je tad bila razumna i njoj je bilo u interesu da se to tako riješi i sve je bilo dobro do 2022. no tad da se majka suprotstavila vezi brata s njegovom djevojkom u toj mjeri da je tu bilo prijetnji, ucjena, dakle ponašala se nerazumno. Više je bilo ugovora o darovanju i majku zastupa odvjetnik, koji da joj u suštini čini štetu i njoj i njima pa tako tužitelj ne može koristiti nekretninu zbog majke koja mu to ne daje. Svjedokinja je kazala kako je te 2016. brat predlagao i na nju da prepiše nekretnine, no radi lakšeg povrata nekretnina na njegovo ime, odlučeno je da to ipak bude majka, jer su bili u istom kućanstvu na istoj adresi. Kako je svjedokinja kazala da je primijetila 2022. da se majka ponaša nerazumno, na upit je li se to ticalo i drugih životnih situacija i jesu li ju vodili liječniku, objasnila je da se čudno ponašala tek u pogledu odbijanja povrata nekretnina. Majku da viđa tek par puta godišnje, točnije od 2022. do danas tek par puta godišnje, a u zadnje vrijeme uopće ne komuniciraju jer ona smatra da je ona naklonjena bratu. Majka da sama živi, a imaju još jednu sestru koja živi u [adresa] i ona jest u nekoj komunikaciji s majkom, međutim da ne zna detalje. Predmetnu nekretninu da je kupio brat prije 1995., nikada majci nije predao posjed predmetne nekretnine pa tako niti ključeve. Do tužbe, režije da su glasile na brata, nekada ih je on plaćao, ponekad ona (svjedokinja), a riječ je o manjim iznosima jer se nekretnina ne iznajmljuje. Riječ je o jednosobnom apartmanu s terasom. Brat u predmetnoj nekretnini boravi povremeno, a ljeti ljetuje. Koliko ona zna da mu majka nije branila dolazak u predmetne nekretnine. Više je bilo nekretnina koje su obuhvaćene darovnim ugovorima, ali ovu u Trogiru može koristiti. U istoj da su bratov namještaj i osobne stvari .Ona da živi u [adresa] već 30 godina. Nije nazočila potpisu ugovora u uredu javnog bilježnika .Naposljetku je zamolila da se što prije riješi ovaj spor i mučna situacija među strankama, koja utječe na cijelu obitelj.

27.1. Ovaj iskaz sud ne nalazi relevantnim u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva. Jasno je da je iskaz pripremljen u skladu s uputama tužitelja, dok neposrednih saznanja o samom ugovoru svjedokinja nije imala, nije ni nazočila potpisivanju ugovora ni ovjeri u uredu javnog bilježnika. Svjedokinja je u suštini iskazivala u svom interesu jer kad se njezin iskaz dovede u svezu s tužiteljevim (bratovim), zaključuje se kako je tužba podnesena da ne bi došlo do raspolaganja tuženice s predmetnim nekretninama trećim osobama, a svjedokinja kao zakonska nasljednica kćerka imenovane, ima svoj interes za bratovim uspjehom u postupku. Sama svjedokinja je kazala kako je jedini razlog nerazumnom ponašanju tužene upravo bio 2022., u odbijanju povratka darovanih nekretnina natrag tužitelju.

28. Svjedok KL saslušan po zamolbenom sudu u Vukovaru 27. ožujka 2025. u bitnom je iskazao kako mu ništa nije poznato o predmetnom ugovoru između stranaka; od tužitelja je čuo da je on vlasnik apartmanu u kojem su i njegove stvari pri čemu je od stvari nabrojao tek osobne stvari papuče i pidžamu tužitelja; misli da je 2023. bio s tužiteljem u apartmanu i tad nije bila tužena; da je tom prilikom u kupatilu nešto tužitelj dva sata popravljao; no nema saznanja o izgledu same nekretnine.

28.1. Ovaj iskaz sud ne cijeni vjerodostojnim naime, svjedok nije imao neposrednih saznanja u smislu da je znao opisati nekretninu ili pak stvari za koje je kazao da pripadaju tužitelju koje bi bile u apartmanu i nije bio siguran u godinu kada je to navodno bio sa tužiteljem u apartmanu da bi se odlučio za 2023. No svakako svjedok svjedoči o činjenicama koje je saznao od tužitelja. Čak i da je kojim slučajem u tom dijelu njegovo izlaganje bilo neposredno i istinito, što nije takvim iskazano, tu je za kazati kako svjedok svjedoči o periodu nakon utuženja 2023, dakle nema nikakvih saznanja o ranijem periodu, a posebno ne o periodu kad je ugovor darovni sklopljen stoga je zaključak suda da je svjedok u suštini pripremljeno svjedočio o nečemu što mu je prepričao tužitelj, pri čemu se ističe da čak ni tužitelj u svom iskazu ne spominje ovog svjedoka kao osobu s kojim da je bio 2023 u apartmanu tako da ovaj iskaz sud ne cijeni kao relevantan dokaz .

29. Svjedokinja HL saslušana zamolbenim putem pred Općinskom sudom u Osijeku 21. ožujka 2025. nesrodna sa strankama, iskazala je kako iste poznaje dugi niz godina jer su iz [adresa], a ona ima i apartman u istoj zgradi u kojem se nalazi i predmetni apartman. No da joj nije poznato tko je vlasnik nekretnine niti su joj poznate okolnosti sklapanja darovnog ugovora između stranaka . Poznato joj je da su i tužitelj i tužena boravili u predmetnoj nekretnini, a ovo zna jer i sama boravi tamo u svom apartmanu preko ljeta, no nije bila zadnjih pet godina. Sto se tiče ugovora nitko od stranaka nije joj ni spominjao isti pa ni ne zna pravu volju ugovornih strana. No, viđala je tuženu kako se brine o predmetnoj nekretnini, uređuje okućnicu, čupa travu oko apartmana, o čemu ima neposrednih saznanja jer je to vidjela dok je i sama boravila i odlazila u svoj apartman. Sjeća se da je i na tužitelja i tuženu dolazila pošta, a nekad bi slučajno i kod nje završila u njezinom sandučiću. Zadnji put kad je svjedokinja bila prije 5 godina nitko od stranaka nije tamo boravio, a prije toga nekad davno, desetak godina ranije, zajedno su boravili i tužitelj i tužena. Ne poznaje sestru tužitelja pa ne zna ni je li ona odlazila u predmetnu nekretninu, nema nikakvih ni saznanja o etažiranju nekretnine.

29. 1. Iskaz ove svjedokinje sud cijeni vjerodostojnim. Naime riječ je o starijoj osobi umirovljenici, nesrodnoj sa strankama i sadržajno svjedokinja daje svoja neposredna saznanja u svezi predmetne nekretnine i ugovornih strana. Potvrđuje dobre odnose stranaka gotovo sve do pred utuženje. Potvrđuje kako su oboje bili adresati poštanskih usluga time se potvrđuje da dio iskaza tužitelja kojim ističe sebe kao isključivog vlasnika i posjednika ne bi bio istinit. Naime polazeći od tog da netko tko povremeno koristi nekretninu uz dopuštenje stvarnog vlasnika i posjednika, kako je to sudu predstavio tužitelj, ne bi tada kao adresata poštanskih usluga upisivala drugu osobu koja jednom godišnje obiđe nekretninu. Stoga taj iskaz ove svjedokinje u bitnom osporava navode tužitelja, a ova svjedokinja je neposredna saznanja imala upravo boraveći i u apartmanu u istoj zgradi tako da je bila promatrač dugi niz godina toga tko koristi i brine se o apartmanu i na koga pošta dolazi. Istaknula je da se je upravo tužena kontinuirano brinula oko apartmana .

30. Svjedok TL saslušan zamolbenim putem pred Općinskom sudom u Bjelovaru. Stalna služba u Čazmi 2.travnja 2025., u bitnom iskazao je kako je tužiteljev šogor, dakle muž tužiteljeve sestre ŠL, i zet tužene, s kojom da je u dobrim odnosima dok s tužiteljem nije u kontaktu, ali da ne smatra da su u lošim odnosima; nema nikakvih saznanja o nekretnini u Okrugu, niti o volji ugovornih strana u pogledu darovnog ugovora: da je djecu vozio ljeti u apartman u Okrug; no nije pitao čije je vlasništvo isti; punica, tužena uvijek da je išla s njima na ljetovanje; tužitelj nikada s njima nije ljetovao; zadnji put je tuženu odvezao u apartman u kolovozu 2024:, kod ulaska u apartman nije bilo problema jer je tužena imala ključ; tužena je čistila on je pokosio travu, njegova kćerka koja ima 20 godina nije mu pokazivala fotografiju tužitelja i djevojke u apartmanu; ne zna je li išla bez njega i je li joj tužena davala ključ; između njega i tužene ne postoji nikakav ugovor o uzdržavanju ili neki drugi ugovor; nikada mu tužena nije davala novac i to je nešto što neistinito ponavljaju tužitelj i sestra LL; ljetovao je kod svoje punice u tom apartmanu, nije od nje dobivao novac za prijevoz; sigurno je ljetovao kod nje 20 godina od kad su djeca bila malena; čuo je da su se odnosi između stranaka zaoštrili kad je tužitelj našao djevojku, no on ju nije upoznao; kad su išli na ljetovanje djeca su znala ostati s bakom tuženom u predmetnom apartmanu.

30.1. Iskaz ovog svjedoka u cijelosti odgovara iskazu tužene i iskazu svjedokinje HL. Svjedok je rodbinski povezan i s tužiteljem i tuženikom, no sadržajno iskaz je dan o neposrednim saznanjima svjedoka pa tako je isti potvrdio da je tužena ta kod koje su ljetovali u predmetnom apartmanu 20 godina, a da tužitelj s njima nikada nije ljetovao, ali i da svjedok nema saznanja o predmetnom ugovoru. Ova saznanja sud uzima životno logičnim i dovedeni u svezu s ostalim dokazima daje zaključak kako je tužena u bitnom u svom iskazu kazivala istinu da je ona u posjedu predmetne nekretnine, da ima ključ iste i koristi ga, održava, uređuje, čisti i brine se o nekretnini, vjerujući da je njezina i da je problem između stranaka nastao tek 2022. i to zbog veze tužitelja sa djevojkom koju tužena ne odobrava. Ujedno se navedeno nameće i kao logičan zaključak da je ta situacija izazvala i niz sudskih postupaka koje je tužitelj pokrenuo protiv tužene.

31. Dakle, iz spisa predmeta proizlazi kako su stranke tužitelj i tuženica bliski srodnici, sin i majka u izrazito lošem odnosima od 2022. to navodi i sam tužitelj i svjedoci LL, TL. Tužitelj navodi kako je između njih više postupaka pred sudovima u tijeku pa čak i postupanja po kaznenim prijavama . ( list 82 spisa podataka MUP od 29. lipnja 2023., list 85 spisa rješenje o odbačaju kaznene prijave od 23. lipnja 2023. odnosno presuda Općinskog suda u Vukovaru posl.br. Pp-1129/2022 od 27. veljače 2024 kojom je tužena oslobođena optužbe zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.) Također tužitelj ističe kako je tužena ta koja ometa njegov posjed nekretnina. No tu je za kazati kako se navedena dokumentacija ne nalaze odlučnim za odluku u ovom postupku. Ovdje je ključno utvrditi je li ugovor kao takav formalno pravno valjan i izvršen 2016. Pri čemu je za kazati kako su stranke dužne sudu dokazati činjenice koje navode dokazima koje same predlože .

32. Ovo u smislu tog da su same parnične stranke predlagale saslušanje niz svjedoka i da su se svi saslušali oni od kojih same stranke nisu odustajale tijekom postupka. Kako je to objašnjeno personalni dokazi u ovom predmetu našli su se iznimno bitnim za odluku o pravnoj stvari jer su se svjedoci saslušavali na okolnost saznanja istih o predmetnom ugovornom odnosu, sadržaju istog, u smislu izvršenja ugovornog odnosa.

33. Stoga, dovođenje iskaza svjedokinje HL s iskazom svjedoka TL, potvrđuje kako je jedino tužena bila ta koja je dolazila i brinula se o apartmanu, dok tužitelja imenovani svjedoci nisu viđali nikada, a riječ je o dugogodišnjem razdoblju od sklapanja ugovora do utuženja i time se potvrđuju navodi tužene da je u posjedu predmetne nekretnine, svakako od trenutka sklapanja ugovora, odnosno da se je imenovana ponašala kao vlasnica nekretnine. Ovi personalni dokazi dovedeni u svezu s materijalnom dokumentacijom, potvrđuju da je ugovor realiziran ali i da je tužena stvarni potrošač električne energije i obveznik plaćanja javne usluge odvoza komunalnog otpada kako je to i sama kazala. Činjenica što nije odmah po sklapanju ugovora zatražila prijenos te obveze sa prijašnjeg vlasnika, tužitelja, na sebe tek je pokazatelj eventualne prekršajne odgovornosti iste, ne i da ne bi bila vlasnicom, ovo posebno kad je svjedokinja navela da je zaprimala i poštu na tuženičino ime na adresi apartmana pa bi greškom završila i u njen poštanski pretinac. Iskaz sestre LL je pripremljen da odgovara iskazu tužitelja no neposrednih saznanja imenovana nije imala o ugovornom odnosu, kao što takvih saznanja nije imao ni svjedok KL .

34. Dakle, zaključno, može se reći da je tuženica dokazala da predmetni ugovor valjano sklopljen u smislu odredbe članka 482. ZOO-a i kao takav realiziran i da je uknjižena vlasnica predmetne nekretnine, dakle na temelju istog izvršena je promjena vlasništva nekretnine provedbom titulusa (darovnog ugovora) u zemljišnim knjigama, tužena se ponaša kao vlasnica apartmana, izvršavala vlasnička ovlaštenja nad istim, imala cijelo vrijeme ključ apartmana nesmetano ulazila u isti, dok tužitelj nije dokazao da je ugovor sklopljen s drugom pobudom, a ne stvarnom voljom za prijenos prava vlasništva kako to i glasi.

35. Odnosno po provedenom dokaznom postupku, ne nalazi se utvrđenim da su na strani potpisnika predmetnog ugovora postojali svjesni nesklad između volje i očitovanja, koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, te da ugovorne strane nisu željele da ugovor nastane i pravno djeluje. Tu je za kazati i kako je institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji nesumnjivo važan način očuvanja opravdanih pravnih interesa vjerovnika (tužitelj navodi treće osobe da su imale potraživanje spram istog) u situacijama kada tužitelj poduzima određene pravne radnje želeći onemogućiti naplatu dospjelog duga i time oštetiti vjerovnika, a takvo nešto tužitelj također nije dokazao da bi bio povod sklapanju ugovora. Svakako tako nešto ne proizlazi iz personalnih dokaza dovedenih u svezu s materijalnim, ovo posebno sa samim sadržajem predmetnog ugovora .

36. Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221. a., čl. 220. st. 2. i čl. 221.a ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari) pa se tvrdnje tužitelja u ovo postupku ne nalaze dokazanima.

37. Kako je neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti, odnosno da ugovor nema pravnog učinka to je trebalo odbiti i tužbeni zahtjev kojim tužitelj kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju (da ugovor nema pravnog učinka) predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev radi uspostave prijašnjeg zk stanja brisanjem upisa provedenog ne temelju darovnog ugovora

38. Naposljetku je za kazati kako je tužbeni zahtjev odbijen (glavni i podredni) to nje bilo potrebno posebno objašnjavati ostale prigovore tužene u smislu nedostatka pravnog interesa i aktivne legitimacije na strani tužitelja pozivom na članak 3 ZPP-a

39. Drugi dokazi spis priloženi koji se nisu posebno obrazlagali nisu se našli bitnim za odluku o pravnoj stvari.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1. i članka .155. i 164 stavak 1 i 2 ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 138/2023, dalje: OT). Vrijednost predmeta spora je tužbom određena na iznos od 30.000,00 eur-a i tuženik se istoj nije usprotivio kao previsoko određenoj pa je po radnji vrijednost boda od 250 b. te je tuženici zastupanoj po odvjetniku priznat trošak sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 3.7.2024., 15.11.2024..10.3. 2025., ( Tbr 8 t 1 i Tbr 7 t 1 OT), te za ročišta od 18.12.2024., 21.2.2025.,21.3.2025., 27.3.2025., 2.4.2025., 20.5.2025. svaki od po 250 b ( Tbr 9. t. 1 i Tbr 7. t .1.OT) za podnesak od 6.11.2025 priznato je 25 % od 250 b dakle 62,50 b (dostava dokumentacije, po Tbr 8. t. 3 OT), što zbrojeno iznosi 2.562,50 bodova pomnoženo s 2,00 eur-a ( Tbr 54 OT) daje iznos od 5.125,00 eur-a, uvećano za 25% PDV-a ( 1.281,25 eur-a) iznosi 6.406,25 eur-a po OT-u koji iznos je tužitelj obvezan isplatiti tuženiku. Trošak sastava podneska od 23.5.2024 nije priznat jer je riječ o dostavi zamjeničke punomoći za ročište za čiji pristup je već priznat trošak tuženici, kao što to iz istih razloga nije priznat ni trošak sastava podnesaka od 17.12. 2024. i od 21.2. 2024., no priznat je trošak pristupa ročištima koji su odmah uslijedili, također nije se našao bitnim ni podnesak od 2. 1. 2025 pa trošak istog nije priznat

41. Zatezne kamate na trošak nisu zatražene, a sud odlučuje na određeni zahtjev stranaka na temelju članka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a pa iste nisu posebno dosuđivane.

42. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru 1. srpnja 2025.

.

S U T K I NJ A

Mirna Veža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom (čl.106.a st.5.ZPP) ili u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika

-u spis