REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-406/2021-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Srđanu Sessa, u pravnoj stvari tužitelja IND - EKO d.o.o., Rijeka, Korzo 40/2, OIB: 60067885527, kojeg zastupa punomoćnik Neven Knežević, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ZAGORSKI VODOVOD d.o.o., Zabok, Ksavera Šandora Gjalskog 1, OIB: 61979475705, kojeg zastupa punomoćnik Robert Karakaš, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, s glavnom raspravom zaključenom 20. svibnja 2025., s danom objave 1. srpanj 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Poništava se odluka Vijeća za rješavanje sporova od 29.09.2020.g. koja glasi: „Spor br. 1.1

a) Izvođač nije dovršio Radove u skladu s Ugovor jer nije proveden Tehnički pregled.

b) Poništava se Odluka Inženjera o izdavanju Potvrde o preuzimanju izdana dana 18.02.2020.

Spor br. 2.1

(a) Budući da Izvođač nije dovršio Radove obvezan je Naručitelju dostaviti bankarsku garanciju kao Sredstvo osiguranja za ispunjenje ugovora. (b) Naručitelj ima pravo zadržati Iznos naplaćen pozivom na naplatu bankarske garancije kao Sredstvo osiguranja za ispunjenje ugovora sve do primitka nove bankarske garancije.“

2. Utvrđuje se da je Potvrda o preuzimanju radova od 18.02.2020.g, istinita tj. valjana i na snazi.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.060.661,58 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 19.02.2020. godine pa nadalje do konačne isplate po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.127.499,65 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku kako slijedi:

- na iznos od 563.749,82 kn počam od 16.07.2020.g.,

- na iznos od 563.749,83 kn počam od 28.07.2020.g.,

pa nadalje do konačne isplate po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je odluka Vijeća za rješavanje sporova od 29.09.2020.g. koja glasi:

„Spor br. 1.1

a) Izvođač nije dovršio Radove u skladu s Ugovor jer nije proveden Tehnički pregled.

b) Poništava se Odluka Inženjera o izdavanju Potvrde o preuzimanju izdana dana 18.02.2020.

Spor br. 2.1

(a) Budući da Izvođač nije dovršio Radove obvezan je Naručitelju dostaviti bankarsku garanciju kao Sredstvo osiguranja za ispunjenje ugovora. (b) Naručitelj ima pravo zadržati Iznos naplaćen pozivom na naplatu bankarske garancije kao Sredstvo osiguranja za ispunjenje ugovora sve do primitka nove bankarske garancije.“, neistinita.

III. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Majcen iz Krapine, Ljudevita Gaja 8, poslovni broj Ovrv-406/2021 od 19. travnja 2021.

IV. O zahtjevu protutužbe odlučit će se naknadno.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 131.579,50 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2025. pa do isplate po stopi po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 89.938,75 EUR-a.

Obrazloženje

1. U tužbi od 8. ožujka 2021. tužitelj ističe da kao izvođač s tuženikom kao naručiteljem zaključio 19. prosinca 2018. Ugovor o postupku javne nabave radova „Sanacija glavnog kolektora Gornja Stubica-Oroslavlje“ (dalje u tekstu:Ugovor) te da je Sporazumom br. 26-JVN/2018 ugovorena primjena „Uvjeta Ugovora o građenju za građevinske i inženjerske radove po projektima Naručitelja tzv FIDIC Crvena Knjiga s izmjenama koje su sadržane u posebnim uvjetima Ugovora. Na temelju Ugovora tužitelj je tuženiku predao garanciju br. 5402084160 od 19. prosinca 2018. kao sredstvo osiguranja za izvršenje Ugovora na iznos od 1.127.499,65 kn a koji iznos predstavlja 10% od ukupnog iznosa Ugovora. Rok za izvršenje radova je određeno u roku od 12 mjeseci. Tužitelj je uveden u radove 12. veljače 2019. te je radove okončao 12. veljače 2020. Tužitelj ističe da je radove izveo očekivanom dinamikom, bez kašnjenja te bez prigovora tuženika i nadzornog inženjera. Budući da je tužitelj izveo sve radove u ugovorenim rokovima uputio je 28. siječnja 2020. zahtjev nadzornom inženjeru za izdavanjem Potvrde o preuzimanju radova, Nadzorni inženjer je 18. veljače 2020. izdao tužitelju predmetnu potvrdu. U navedenoj potvrdi je nadzorni inženjer istaknuo da su provedeni svi Testovi po dovršetku, da je izvršena primopredaja radova, da je izvršena primopredaja radova te da je tužitelj sve uočene nedostatke otklonio 12. veljače 2020. Nadalje nadzorni inženjer je naveo da ukoliko tuženik želi provesti postupak Tehničkog pregleda građevine tada je u obvezi za radove obuhvaćene Glavnim projektom putem projektanta koji izradio Glavni projekt ishoditi potvrde javno-pravnih tijela na isti. Tuženik je dopisom od 04. ožujka 2020. Potvrdu o preuzimanju radova osporio te istaknuo da ukoliko nadzorni inženjer i dalje smatra da je Potvrda o preuzimanju radova valjana tada je tužitelj obvezan tuženiku predati Sredstvo za osiguranje za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. Tužitelj je tuženiku dostavio dopisom od 24. ožujka 2020. bankovnu garanciju br. 5402162813 kao sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku te je istim dopisom od tuženika zatražio povrat bankovne garancije br. 5402084160 za izvršenje ugovora. Po izdavanju Potvrde o preuzimanju radova tužitelj je od nadzornog inženjera zatražio izdavanje okončane situacije. Iz izdane okončane situacije je vidljivo da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 555.861,20 kn na ime izvedenih a ne plaćenih radova. Tužitelj ističe da umjesto da tuženik plati nesporno utvrđene radove dopisom od 24. lipnja 2020. obavijestio nadzornog inženjera da tereti tužitelja temeljem sredstva za osiguranje za izvršenje ugovora u iznosu od 1.127.499,65 kn zbog kašnjenja u izvođenju radova. Tuženik je pozvao banku na plaćanje garancije br. 5402084160 za izvršenje ugovora te je u korist tuženika a na teret tužitelja isplaćen cjelokupni iznos garancije od 1.127.499,65 kn.

2. Predmetni Ugovor ima u sebi predviđen sustav za rješavanje sporova putem Vijeća za rješavanje sporova (dalje u tekstu:VRS-a) koji nastaje dobrovoljno dakle u suglasnost parničnih stranaka. Tužitelj napominje sudu da u članovi VRS-a inženjerske struke te da rješavanje sporova putem VRS- a ne podliježe odredbama Zakona o arbitraži niti Zakona o mirenju. Sporazum o vijeću za rješavanje sporova je od ugovornih strana potpisan 23. lipnja 2020. Tuženik je spor uputio VRS-u zbog postojanja spora o izdavanju potvrde o preuzimanju radova a tužitelj je uputio spor VRS-u glede valjanosti naplate po osnovi bankarske garancije te da VRS obveže tuženika na isplatu iznosa 555.861,20 kn na ime radova ovjerenih u građevinskoj knjizi i na plaćanje iznosa od 1.060.661,59 kn na ime zadržanog iznosa po privremenim situacijama. U odnosu na pitanje valjanosti izdavanje Potvrde o preuzimanju radove VRS je u svojoj Odluci od 29. rujna 2020. zaključio da je tužitelj propustio izvršiti svoje obveze iz Ugovora u smislu da nije zatražio izdavanje uporabne dozvole za izvedene radove odnosno da nije dokazao da je uvjet ishođenja uporabne dozvole nemoguć, da tužitelj svojom komunikacijom nije pokazao namjeru da će izvršiti svoju obvezu ishođenja uporabne dozvole te da tužitelj nije mogao steći pravo da dobije Potvrdu o preuzimanju radova jer nije ishodio uporabnu dozvolu odnosno proveo tehnički pregled koji prethodi izdavanju uporabne dozvole. U odnosu na pitanje naplate po bankovnoj garanciji VRS je utvrdio da budući da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu glede ishođenja uporabne dozvole te stoga nije ispunio svoju ugovornu obvezu te da je tužitelj obvezan dostaviti tuženik sredstvo za osiguranje za ispunjenje ugovora te da tuženik ima pravo zadržati sredstva naplaćen na naplatu bankarske garancije kao sredstvo za ispunjenje ugovora do primitka nove bankarske garancije. VRS u odnosu na spor tužitelja glede plaćanja radova ovjerenih u građevinskoj knjizi i zadržanih iznosa po privremenim situacijama ne smatra da postoji spor koji bi trebao rješavati. Tužitelj je sukladno odredbama ugovora 14. listopada 2020. uložio obavijest o nezadovoljstvo navedenom odlukom VRS-a. Tužitelj ne spori da je bila njegova ugovorna obveza ishoditi uporabnu dozvolu za izvedene radove no ističe da takva ugovorna odredba nemoguća odnosno ništetna. Naime tuženik nije nakon izrade Glavnog projekta ishodio potvrde javnopravnih tijela sukladno članku 6. stavak 1. i 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama (Narodne novine, broj 112/17), a što je preduvjet za ishođenje uporabne dozvole. Stoga tužitelj drži da izdavanje uporabne dozvole od strane tužitelja je nemoguća jer tuženik nije na Glavni projekt ishodio potvrde javnopravnih tijela odnosno nije Glavni projekt s tim potvrdama dostavio tuženiku. Stoga tužitelj drži da uslijed ništetnosti odredbe o obvezi tužitelja za izdavanjem uporabne dozvole odnosno provođenja tehničkog pregleda ima se smatrati da je tužitelj uredno izvršio sve radove te da je Potvrda o izdavanju radova od 18. veljače 2020. valjana i na snazi. Tužitelj također ukazuje sudu da je predmetna građevina na kojoj je tužitelj izvršio radove u uporabi od strane tuženika te da tuženik za usluge odvodnje naplaćuje svojim korisnicima naknadu te po njoj ostvaruje prihode. Dakle tuženik je uporabom građevine na konkludentan način preuzeo radove i građevinu koristi te da se sukladno posebnim uzancama o građenju ima smatrati da je jamčevini rok počeo teći. Stoga tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojim će poništiti odluku VRS-a od 29. rujna 2020., utvrditi da je Potvrda o preuzimanju radova od 18. veljače 2020. valjana i istinita, naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.060.661,58 kn ( na ime iznosa sadržanih po privremenim situacijama) i iznos od 1.127.499,65 kn (naplaćenih po garanciji za uredno izvršenje Ugovora) te da nadoknadit tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi istoj kako u pogledu osnove tako i visine. Tuženik ne spori da je s tužiteljem zaključio Ugovor. Tuženik navodi da je u postupku javne nabave koji je prethodio sklapanju Ugovora tužitelj imao mogućnost upoznati se sa svim informacijama potrebnim za izradu ponude, zahtijevati dodatne informacije, objašnjenja ili izmjene u vezi s dokumentacijom. Stoga se tužitelj prije podnošenja ponude mogao upoznati sa svojom obvezom provođena testova po dovršetku. Tuženik osporava navod tužitelj da je radove dovršio 12. veljače 2020. budući da tužitelj nije sukladno svojoj ugovornoj obvezi proveo Testove po dovršetku te nije ishodio uporabnu dozvolu što među strankama nije niti sporno. Nastavno tuženik osporava valjanost Potvrde o preuzimanju radova budući kako je veće naveo da tužitelj nije u cijelosti izvršio svoje ugovorne obveze. Tuženik također ističe sudu da u odnosu na isplatu nespornih iznosa te na zadržani iznos iz okončane situacije tuženik je iste iznose osporio već samim osporavanjem Potvrde o preuzimanju. Naime sukladno odredbama Ugovora preduvjet za isplatu navedenih iznosa je izdavanje valjanje potvrde o preuzimanju a koja je poništena Odlukom VRS-a. U odnosnu na pitanje naplate jamstva za izvršenje Ugovora da je tužitelj na traženje tuženik produljio valjanost Garancije br 5402084160 do 30. lipnja 2020. S obzirom da je prethodio postupak stranaka pred VRS-om i da je isticao rok za valjanosti garancije tuženik je tužitelju 19. lipnja 2020. uputio dopis kojim je zatražio ponovno produljenje jamstva sve kako bi tuženik imao valjano jamstvo do okončanja postupka pred VRS-om. Budući da tužitelj do isteka valjanosti garancije nije tuženik dostavio produljeno jamstvo tuženik je 29. lipnja 2020. istu garanciju poslao na naplatu. U odnosu na pitanje ništetnosti odredbe o obvezi tužitelja da izda uporabnu dozvolu tuženik ističe da je bila obveza tužitelja upozoriti tuženika o činjenici da smatra da Glavni projekt je na bilo koji način nedostatan ili nezakonit. U prilog tome tuženik ističe da je nadležno javnopravno tijelo odnosno Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Donje Stubice izdalo potvrdu kako se predmetni Glavni projekt odnosi na izvedbu građevinski radova sukladno članku 5. stavku 1. Pravilnika odnosno da se isti radovi mogu izvršavati bez građevinske dozvole. Stoga tuženik navodi da je stav tužitelja da je izdavanje uporabne dozvole za predmetni objekt u cijelosti neutemeljen. Tuženik osporava i tijek zateznih kamata na utužene iznose. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tijekom postupka tuženik je podneskom od 8. ožujka 2023. podnio protutužbu u kojem u bitnom potražuje naknadu štete u iznosu od 431.531,44 EUR-a.

5. Sud je izvršio uvid u spis naslovnog suda Povrv-2506/2021 te uvidom u isti je utvrdio da je tužitelj 5. ožujka 2021. podnio ovršni prijedlog protiv ovdje tuženika radi naplate njegove tražbine u iznos od 555.861,20 kn ime vrijednosti preostalih radova ovjerenih u građevinskoj knjizi.

6. Naslovni sud je rješenjem poslovni broj P-406/2021 od 2. svibnja 2023. spoji spis Povrv-2506/21 na ovaj te odlučio voditi jedinstveni postupak pod poslovnim brojem P-406/21.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a) ovaj sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu te ga zbog njezine opsežnosti neće posebno istu navoditi kako ne bi opteretila ovu presudu.

9. Sud nije proveo dokaze koje su stranke predložile budući da spor P- 406/2021 te spis koji je na njega spojen odnosno Povr-2506/2021 u suštini predstavlja pravno pitanje.

10. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da se poništi odluka VRS-a od 29. rujna 2020. odnosno podredno da se ista utvrdi neistinitom, da se utvrdi da potvrda o preuzimanju radova od 18. veljače 2020. utvrdi istinitom tj valjanom i na snazi kao i isplata iznosa od 1.060.661, 58 kn na ime od 1.060.661,58 kn ( na ime iznosa sadržanih po privremenim situacijama) i iznos od 1.127.499,65 kn (naplaćenih po garanciji za uredno izvršenje Ugovora) i iznosa od 555.861,20 kn ime vrijednosti preostalih radova ovjerenih u građevinskoj knjizi odnosno sveukupno 2.744.022,43 kn odnosno 364.194,36 EUR-a sa zateznim kamatama i troškovima parnice. Po protutužbi jest predmet spora zahtjev tuženika za isplatom iznosa od 431.531,44 EUR-a.

11. Sud nije proveo dokaze koji su predložile stranke budući da osnovanosti tužbenog zahtjeva može odlučiti po ispravama koje su priložene u spisu.

12. Između stranka nije sporno:

- da su parnične stranke zaključile Ugovor 26-JVN/2018 o izvođenju radova sanacije glavnog kolektora Gornja Stubica-Oroslavlje;

- da je tužitelj izvođač iz navedenog Ugovora;

- da je tužitelj predao tuženika na temelju Ugovora sredstvo osiguranja za izvršenje Ugovora u obliku bankarske garancije br. 5402084160 izdane od strane Erste & Steieremarkische bank d.d. od 19. prosinca 2018. (list 635. spisa);

- da je korisnik predmetne garancije bio tuženik te da se banka po zahtjevu tuženika po predmetnoj garanciji obvezala isplatiti tuženiku iznos od 1.127.499,65 kn;

- da je rok važenja garancije produžen od 30. lipnja 2020. (list 636. spisa)

- da je tuženik dopisom od 19. lipnja 2020. postavio zahtjev tužitelju da produži valjanost bankovne garancije broj: 5402084160 a kojem zahtjevu tužitelj nije udovoljio;

- da je tuženik 29. lipnja 2020. (list 782. spisa) predao zahtjev za isplatu po predmetnoj garanciji te da mu je isplaćen iznos od 1.127.499,65 kn (list 785 i 786. spisa);

- da je tužitelj predao tuženika 24. ožujka 2020. (list 749. spisa) na temelju Ugovora sredstvo osiguranja za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku u obliku bankarske garancije br.54021628813 izdane od strane Erste & Steieremarkische bank d.d. od 17. ožujka 2020. (list 750. spisa);

- da je korisnik predmetne garancije bio tuženik te da se banka po zahtjevu tuženika po predmetnoj garanciji obvezala isplatiti tuženiku iznos koji ne prelazi od 1.127.500,00 kn;

- da je tužitelj 28. siječnja 2020. predao nadzornom inženjeru odnosno Institutu IGH iz Zagreba, Janka Rakuše 1 (list 738. -739 spisa) zahtjev za izdavanje Potvrde o preuzimanju radova;

- da je nadzorni inženjer 18. veljače 2020. (list 740. spisa) izdao tužitelju potvrdu o preuzimanju radova;

- da je tuženik dopisom od 4. ožujka 2020. (list 745. -748. spisa) osporio potvrdu o preuzimanju radova;

- da su parnične stranke sukladno Općim i posebnim uvjetima ugovora spor oko valjanosti izdane potvrde o preuzimanju radova i spor oko naplate po garanciji uputile Vijeću za rješavanje sporova;

- da je Vijeće za rješavanje sporova u svojoj odluci od 29. rujna 2020. odlučilo:

- a) da tužitelj nije dovršio radove u skladu s Ugovorom jer nije proveden

Tehnički pregled;

- b) poništilo je odluku Potvrdu o preuzimanju radova od 18. veljače 2020;

- c) budući da tužitelj nije dovršio radove obvezan je tuženiku dostaviti bankarsku garanciju kao sredstvo osiguranja za ispunjenje ugora

- d) da tuženika ima pravo zadržati iznos naplaćen pozivom na naplatu bankarske garancije kao sredstvo osiguranja za ispunjenje ugovora sve do primitka nove bankarske garancije.

- da tužitelj nije ishodio uporabnu dozvolu za tuženika niti je proveo testove po dovršetku sukladno Ugovoru;

13. Međutim između stranaka je prvenstveno sporno da li je bilo uvjeta za izdavanje Potvrde o preuzimanju radova odnosno da li je tužitelj mogao sukladno odredbama Ugovora i zakonskim propisima provesti testove po dovršetku odnosno tehnički pregled. Također je sporno da li je bilo uvjeta za naplatu po garanciji za ispunjenje (izvršenje) ugovora.

14. Člankom 1.1.3.4. Posebnih uvjeta je određeno da testovi po dovršetku uključuju Tehnički pregled u u skladu s člancima 139. do 142. Zakona o gradnji (Narodne novine 20/17 i 39/19) i Pravilnika o tehničkom pregledu građevine (Narodne novine 108/04).

15. Člankom 1.1.6.6. Posebnih uvjeta je određeno da sredstvo osiguranja za izvršenje ugovora znači jamstvo za uredno ispunjenje ugovora sukladno Zakonu o javnoj nabavi (Narodne novine broj 120/16) i ima značenje sredstva osiguranja (ili više njih, ako postoje) prema članku 4.2. te se riječi „Sredstvo za izvršenje ugovora“ zamjenjuju riječima „Jamstvo za uredno ispunjenje ugovora“ u cijelom tekstu Ugovora.

16. Člankom 4.2. stavkom 1. Općih uvjeta ugovora je određeno da će izvođač (na svoj trošak) pribaviti sredstvo za izvršenje ugovora u iznosu i valuti koja je navedena u dodatku za ponudu. Nadalje stavkom 3. istog članka je određeno da će izvođač osigurati da je sredstvo osiguranja za izvršenje ugovora valjano i izvršivo sve dok izvođač ne dovrši radove i otkloni eventualne nedostatke. Nadalje stavkom 6. istog članka je određeno da će naručitelj vratiti izvođaču sredstvo za izvršenje ugovora u roku od 21 dana nakon što dobije kopiju potvrde o ispunjenju ugovora (odnosno potvrde o preuzimanju radova).

17. Nadalje člankom 4.2. stavkom 4. točkom a. je određeno da naručitelj neće postaviti zahtjev i sredstva osiguranja za izvršenje ugovora osim iznosa na kojeg naručitelj ima pravo prema ugovoru i to u slučaju propusta izvođača da produlji važenje sredstva osiguranja za izvršenje ugovora u kojem slučaju naručitelj može potraživati puni iznos sredstava osiguranja.

18. Člankom 8.2. Ugovora je određeno da će izvođač dovršiti sve radove i svaki Dio radova (ako postoji) u roku dovršetka radova ili dijela radova (ovisno o tome kakav je slučaj) uključujući:

a) uspješno prolazak testova po dovršetku, i

b) dovršenje svih radova koji su navedeni u Ugovoru kao potrebni za Radove ili Dio radova koji bi se smatrali dovršeni u svrhu preuzimanja prema članku 10.01

19. Nadalje parnične stranke su u članku 9. stavku 1. posebnih uvjeta Ugovora posebno definirale što podrazumijeva provođenje testova po dovršetku.

20. Naime sukladno navedenoj odredbi testovi po dovršetku uključuju Tehnički pregled u skladu s člancima 139. do 142. Zakona o gradnji (Narodne novine 20/17 i 39/19) i Pravilnika o tehničkom pregledu građevine (Narodne novine 108/04). Izvođač će dati inženjeru obavijest ne manje od 14 dana prije datuma kada će radovi i dokumentacija koja se traži po Zakona po izvođačevom mišljenju biti spremna za podnošenje zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole. Ako su radovi podijeljeni na dijelove i ako se takvi dijelovi mogu upotrebljavati prije dovršenja ukupnih radova izvođač može shodno tome dati obavijest za svaki dio radova.

Inženjer će u roku od 14 dana nakon što primi izvođačevu obavijest: a) izdati potvrdu izvođači navodeći datum kada su radovi (ili dijelovi radova) spremni za podnošenje zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole sukladno Zakonu; ili

b) odbiti obavijest navodeći razloge i specificirajući radove koji trebaju biti dovršeni od strane izvođača. U tom slučaju izvođač treba izvesti preostale radove na koje je upozorio inženjer i treba dati obavijest kako je navedeno u stavku iznad.

Unutar 7 dana od dana primitka potvrde inženjera, kako je opisano u točki a) ovog članka, izvođač će zatražiti izdavanje Uporabne dozvole za radove (ili dio radova) u ime naručitelja.

21. Nadalje parnične stranke su posebni dodacima izmijenile članak 10. stavak 1. u stavku 1. tako da on sada glase:

Osim kako je to navedeno u članku 9.4. (Neuspjeli Testovi po dovršetku) Naručitelj će preuzeti radove kada bude izdana potvrda o preuzimanju ili se ona smatra izdanu u skladu s ovim člankom.

22. Stranke su izbrisale stavke 2., 3. i 4. istog članka i zamijenili su ga sljedećim:

Inženjer će izvođaču izdati potvrdu o preuzimanju radova unutar 7 dana nakon uspješnog provedenog posljednjeg od predviđenih tehničkih pregleda Ugovorom, sukladno Zakonu. Da se izbjegne zabuna, 7 dana se broji od dana kada je naručitelj primio zapisnik o tehničkom pregledu koje je sastavilo povjerenstvo za tehnički pregled, navodeći u njemu da se za izvedene radove može izdati Uporabna dozvola.

Ako inženjer propusti izdati potvrdu o preuzimanju radova unutar navedenog u prethodnom stavku, smatrat će se da je potvrda o preuzimanju za radove izdana istekom 7 dana od dana primitka zapisnika o posljednjem od previđenih tehničkih pregleda Ugovorom koji je sastavilo povjerenstvo za tehnički pregled, navodeći u njemu da se za izvedene radove može izdati Uporabna dozvola.

23. Člankom 14.9. stavkom 1. Općih uvjeta ugovora je određeno da kada je za radove izdana potvrda o preuzimanju, inženjer će potvrditi prvu polovicu zadržanog iznosa za isplatu izvođaču.

24. Člankom 14.9 stavkom 2. posebnih uvjeta ugovora je ugovoreno da će zadržani iznos biti plaćen nakon što je Inženjer izdao potvrdu o preuzimanju.

25. Člankom 14.11. stavkom 1. Općih uvjeta ugovora je određeno da u roku od 56 dana nakon što primi Potvrdu o ispunjenju Ugovora, izvođač će inženjeru dostaviti nacrt Okončane situacije u šest kopija s popratnom dokumentacijom u obliku koji je odobrio inženjer, a u kojem će biti navedeni: a) vrijednost obavljenih radova u skladu s radovima;

b) svi ostali iznosi za koje izvođač smatra da su mu plativi prema Ugovoru ili na drugi način.

26. Analizom navedenih odredbi naslovni sud dolazi do zaključka da bi potvrda o preuzimanju radova moga biti izdana valja prvo provesti testove po dovršetku odnosno tehnički pregled građevine. Također izdavanje potvrde o preuzimanju radove je preduvjet za izdavanje okončane situacije kao i za isplatu zadržanog iznosa.

27. Između stranaka nije sporno da tužitelj kao izvođač nije niti pokušao niti se obratio nadležnim tijelima za zahtjevom za provođenjem tehničkog pregleda. Također nije sporno da tužitelj nije ishodio uporabnu dozvolu za predmetnu građevinu za tuženika.

28. Člankom 270. stavkom 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO-a) je propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

29. Dakle nemoguća činidba je ona koji se ne može ostaviti ni fizički ni pravno.

30. Uvidom u uporabnu dozvolu Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Donje Stubice, klasa UP/I-361-05/24-01/157, Ur. broj 2140-08/11-25-14/ od 13. ožujka 2025 (list 8858-8861 spisa) sud je utvrdio da je za glavni kolektor Gornja Stubica-Oroslavlje a koji je predmet ovog postupka izdana uporabna dozvola te je ista stekla svojstvo pravomoćnosti s danom 14. ožujak 2025. (list 8652-8563 spisa).

31. Budući da je tuženik tijekom postupka dostavom potvrde dokazao da je itekako moguće ishoditi uporabnu dozvolu te provesti tehnički pregled tada ishođenje testova po dovršetku sukladno članku 9. stavku 1. Posebni uvjeta ugovora ne može se smatrati nemogućim uvjetom. Sve je nemoguće dok se ne izvrši. Kako su se testovi po dovršetku mogli izvršiti odnosno mogao se obaviti tehnički pregled građevine i tužitelj je mogao ishoditi uporabnu dozvolu a što nije učinio (iako mu je to bila ugovorna obveza) onda nije ni bilo uvjeta za izdavanjem potvrde o preuzimanju od 18. veljače 2020. U odnosu na pitanje valjanosti potvrde u preuzimanju ovaj sud se u cijelosti priklanja Odluci VRS-a te smatra da se po tom pitanju nije mogao donijeti drugačiji zaključak. Kako nije bilo uvjeta za izdavanje potvrde o preuzimanja tada nije ni bilo uvjeta da se sukladno 14.9. i 14.11. Općih uvjeta te člankom 14.9. stavkom 2. posebnih uvjeta tužitelju izda Okončana situacija niti je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti zadržane iznose. Stoga je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.060.661,58 kn ( na ime iznosa sadržanih po privremenim situacijama) i 555.861,20 kn (na ime vrijednosti preostalih radova ovjerenih u građevinskoj knjizi).

32. U odnosu na pitanje naplate po bankovnoj garanciji broj: 5402084160 ovaj sud je stava da budući da nije bilo uvjeta za izdavanje potvrde o preuzimanju radova onda se ne može sukladno članku 4.2. stavku 3. općih uvjeta ugovora smatrati da je predmetna garancija prestala jer radovi nisu dovršeni. Također se ističe da je člankom 4.2. stavkom 4. točkom a. općih uvjeta ugovora ovdje tuženik ovlašten u slučaju da tužitelj propusti na zahtjev tuženika produljiti važenje predmetne garancije potraživati puni iznos garancije. Budući da između stranaka nije sporno da je predmetna garancija imala rok valjanosti do 30. lipnja 2020., da je tuženik 19. lipnja 2020. uputio poziv tužitelju za produljenjem roka valjanosti garancije a po kojem zahtjevu tužitelj nije postupio te da je tuženik unutar roka valjanosti garancije odnosno 29. lipnja 2020. zatražio isplatu iznosa iz garancije to je po stavu ovog suda tuženik valjano naplatio iznos garancije u iznosu od 1.127.499,65 kn.

33. Slijedom navedenog ovaj sud je stava da je tužbeni zahtjev tužitelj u cijelosti neosnovan te je odlučio kao u izreci.

34. O osnovanosti protutužbe sud će odlučiti posebnom odlukom (članak 329 ZPP-a).

35. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu sukladno članku 154 i 155 . ZPP-a i sukladno i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje u tekstu: Tarifa) pripada zahtijevani trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 10.393,00 EUR-a (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr 54. Tarife), trošak sastava podneska od 30. lipnja 2022., 8. ožujka 2023., 18. travnja 2023. u iznosu od 10.393,00 EUR-a za svaki (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr 54. Tarife), trošak sastava podneska od 28. travnja 2023., 28. srpnja 2023., 7. siječnja 2025. i 27. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR- a za svaki (Tbr. 8/3 u vezi s Tbr. 54 Tarife), trošak pristupa na ročištima od 29. rujna 2022., 16. ožujka 2023., 9. svibnja 2023., 26. studenog 2024., 15. siječnja 2025. i 20. svibnja 2025. u iznosu od 10.393,00 EUR-a (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 54 Tarife) što uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr 48. Tarife) ukupno iznosi 130.912,50 EUR-a. Navedenom trošku valja pridodati i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu dakle sveukupni trošak tuženika iznosi 131.579,50 EUR-a.

36. Preko zahtijevanog troška od 221.518,25 EUR-a do dosuđenog iznosa od 131.579,50 EUR-a za iznos od 89.938,75 EUR-a zahtjev tuženika za naknadu troškova nije osnovan jer trošak sastava podneska od 28. travnja 2023., 28. srpnja 2023., 7. siječnja 2025. i 27. ožujka 2025. je odmjeren protivno odredbama Tarife dok trošak sastava podneska od 15. studenog 2022. i 8. ožujka 2023. nije bio potreban za vođenje ove parnice.

37. Odluka od zateznim kamatama na ime troškova parničnog postupka je donesena na temelju članka 29. ZOO-a.

38. Slijedom navedenog je odlučeno kao u stavku V. i VI. izreke

U Zagrebu 1. srpnja 2025. godine

Sudac:

Srđan Sessa

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od petnaest (15) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po pun uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe

- tuženiku po pun