P-849/2020-69
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Tomislavu Boljatu, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika: 1. BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Fuštinu, odvjetniku u Šibeniku, 2. MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zvonimiru Barunu, odvjetniku u Zaprešiću i 3. NAT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zvonimiru Barunu, odvjetniku u Zaprešiću, radi utvrđenja ništetnosti oporuke, nakon javno održane glavne rasprave dana 14. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika ad. 1, a objavljene dana 1. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je neistinita, pravno nevaljana, i bez pravnog učinka pismena oporuka pred svjedocima oporučitelja RA od dana 30. prosinca 2015., proglašena kod javnog bilježnika Alise Kale iz Šibenika dana 14. srpnja 2016., pohranjena kod ovog suda pod poslovnim brojem Pi-31/2017.
II. Dužan je tuženik BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljicama: 1. NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 8.204,20 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena koja se određuje za svako polugodište, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
Obrazloženje
1.Tužiteljice NA i ŽA (dalje: tužiteljice) su dana 20. travnja 2018. podnijele tužbu protiv tuženika ad. 1 BA, ad. 2 MA i ad. 3 HA, a kako je tuženica ad. 3 HA za vrijeme trajanja postupka preminula, nakon prekida postupka isti je nastavljen u odnosu na tuženicu NAT (dalje: tuženici ad. 1, ad. 2 i ad. 3), radi utvrđenja pravne nevaljanosti pisane oporuke pred svjedocima oporučitelja RA od dana 30. prosinca 2015., proglašena kod javnog bilježnika Alise Kale iz [adresa] dana 14. srpnja 2016., pohranjena kod ovog suda pod poslovnim brojem Pi-31/2017.
1.1. U tužbi se navodi kako je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovnog broja O-1063/2016 od 25. svibnja 2017. prekinut ostavinski postupak iz pok. RA te su tužiteljice kao njegove zakonske nasljednice upućene na pokretanje parničnog postupka protiv oporučnog nasljednika-tuženika ad. 1, zakonskih nasljednica-tuženice ad. 2 MA i ad. 3 HA, radi utvrđenja ništavosti i neistinitosti pisane oporuke pred svjedocima oporučitelja RA od dana 30. prosinca 2015. te da pokrenu parnični postupak protiv oporučnog nasljednika-tuženika ad. 1, radi utvrđenja da pisanom oporukom pred svjedocima od
dna 30. prosinca 2015. oporučitelj RA nije raspolagao novcem na deviznom računu i nekretninama u katastarskoj općini [katastarska općina], u korist oporučnog nasljednika, sada tuženika ad. 1.
1.2. Tužiteljice smatraju predmetnu oporuku neistinitom i nevaljanom iz razloga kako slijedi:
a) formalni nedostaci oporuke: u konkretnom slučaju da se radi o oporuci pred svjedocima kojoj nedostaju svi bitni sastojci valjanosti jer je ista napisana strojno, iz samog sadržaja oporuke proizlazi da ju oporučitelj piše vlastitom rukom, nadalje izostaje tvrdnja oporučitelja da je to njegova oporuka i da ju pred dva istodobno nazočna svjedoka potpisuje, a isto tako sadržaj predmetne oporuke je kontradiktoran iz razloga što se navodi kako tužitelj ostavlja svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu tuženom ad. 1, a iz daljnjeg sadržaja oporuke je vidljivo da se ipak ne ostavlja cjelokupna imovina oporučnom nasljedniku, već se konkretizira kuća na Meterizama i ostatak mirovine koja se u trenutku smrti ostavitelja bude nalazila na njegovom tekućem računu, dok je izostavljena životna ušteđevina ostavitelja na deviznom računu;
b) predmetna oporuka nije potpisana od strane oporučitelja: usporedba potpisa na predmetnoj oporuci i potpisa na osobnoj iskaznici pok. RA razvidno je kako su potpisi u potpunosti drugačiji, kao da potječu od potpuno različitih osoba; c) oporučitelj nije mogao čitati i pisati: oporučitelj RA u vrijeme datiranja predmetne oporuke nije dobro vidio te nije bio u stanju pročitati sadržaj oporuke, a sve kako proizlazi iz medicinske dokumentacije, a ujedno oporučitelj nije pohađao ni osnovnu ni srednju školu, jedino je znao potpisati svoje ime, temeljem čega tužiteljice zaključuju kako nije mogao pročitati i razumjeti njezin sadržaj.
d) svjedok oporuke ZA nije bio poslovno sposoban za oporučnog svjedoka budući da se prema navodima iz tužbe isti nalazi u istražnom zatvoru u vrijeme podnošenja tužbe i nad kojim je više puta provođeno psihijatrijsko vještačenje; e) predmetna oporuka ne predstavlja pravu volju ostavitelja: oporuka prema navodima iz tužbe nje pisana od strane ostavitelja i ne predstavlja njegovu pravu volju iz razloga kako se ostavitelj nije znao služiti računalom, niti je imao računalo, niti televiziju, niti telefon, a jedino od uređaja koji je imao da je bio štednjak; sadržaj same oporuke također ukazuje da nije sastavljena sukladno pravoj volji ostavitelja, budući se isti nije sjetio životne ušteđevine na deviznom štednom računu, kao i nekretnina u k. o. [katastarska općina]; također da nije bio svjestan oporučnog raspolaganja proizlazi iz činjenice da je nekoliko dana prije svoje smrti, a nakon predmetne oporuke, dogovorio sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju prema kojem bi svu svoju imovinu prepustio u vlasništvo ČA;
f) narušeno psiho-fizičko zdravlje ostavitelja: ukoliko se utvrdi da je ostavitelj ipak potpisao predmetnu oporuku tada tužiteljice smatraju da je tuženik ad. 1 iskoristio narušeno psiho-fizičko zdravlje ostavitelja, činjenicu da je isti bio gotovo slijep, odnosno da ga je tuženik ad. 1 lažnim prikazivanjem sadržaja oporuke doveo u zabludu te ga na taj način prisilio da potpiše predmetnu oporuku.
1.3. Tužiteljice također ističu i to da je u cijelosti neistinit navod da se o pok. ostavitelju posljednjih desetak godina prije smrti brinuo tuženik ad. 1 iz razloga što se o istom brinula isključivo njegova pok. sestra SA i NA.
2. Tuženice ad. 2 MA i ad. 3 ŽAT kao nasljednica HA, odnosno ĆA, supruga pok. HA, preminulog u međuvremenu, sve sukladno utvrđenjima u predmetu, priznaju tužbu i tužbeni zahtjev.
3. Tuženik ad. 1 BA protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako u potpunosti osporava navode iz tužbe te ističe kako je oporuka valjana, kako su svjedoci svojim potpisom posvjedočili da su bili prisutni u trenutku kada je pok. RA potpisao oporuku kao svoju posljednju volju, ostavitelj je bio priseban, potpuno racionalan i normalan bez pokrenutog postupka lišenja poslovne sposobnosti. U odnosu na navod nepodobnosti svjedoka ŠA, tuženik ispravlja tužiteljev navod pa tako navodi da se vodi samo jedan postupak protiv svjedoka, a nikad nije pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti, tako da su i iz tog razloga neosnovane tvrdnje tužitelja.
4. U tijeku postupka sud je izveo uvid u dokaze koji prileže spisu i to kako slijedi: oporuku od 30. prosinca 2015. i presliku osobne iskaznice ostavitelja RA (list 7 i 8 spisa), dopis Jadranske banke d.d. Šibenik (list 9 spisa), medicinska dokumentacija (list 10 do 13 spisa), e-izvaci iz zemljišne knjige (list 14 do 44 spisa), zapisnik sastavljen kod javne bilježnice Alise Kale iz Šibenika dana 29. rujna 2016. poslovni broj O-1063/2016 (list 49 do 51 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1469/2017 (list 52 do 54 spisa), Potvrda o smrti HA Sprovodnica (list 56 i 57 spisa), medicinska dokumentacija (list 55 do 109 spisa), specijalna punomoć i nalog za knjiženje (list 117 i 118 spisa), medicinska dokumentacija (list 140 do 182 spisa); osobni zdravstveni karton pacijenta (list 183; 206 do 214 spisa).
4.1. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠA i JA na ročištu održanom dana 15.ožujka 2023. (list 217 do 221 spisa).
4.2. Sud je izveo dokaz vještačenjem po vještakinji medicinske struke Suzani Konjevoda, izv.prof.dr.sc. oftalmološke struke te izvršio uvid u nalaz u mišljenje iste (list 230 do 235 spisa).
4.3. Na ročištu održanom dana 14. studenog 2024. vještakinja Suzana Konjevoda iznijela je svoje mišljenje i usmenim putem.
5.Tužbeni zahtjev tužiteljica je osnovan.
6. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev tužiteljica usmjeren na utvrđenje pravne nevaljanosti, neistinitosti i bez pravnog učinka pismene oporuke pred svjedocima oporučitelja RA od dana 30. prosinca 2015., proglašene kod javnog bilježnika Alise Kale iz Šibenika dana 14. srpnja 2016., pohranjena kod ovog suda pod brojem Pi-31/2017.
6.1. Tužitelj ujedno postavlja i alternativni tužbeni zahtjev ukoliko sud ne prihvatio osnovanim postavljeni glavni tužbeni zahtjev tužiteljica iz točke 6. obrazloženja, a kojim se traži od suda utvrđenje da predmetnom oporukom ostavitelj RA nije raspolagao u korist oporučnog nasljednika BA novcem na deviznom štednom računu (podaci u spisu) i svim nekretninama položenim u k. o. [katastarska općina], uz utvrđenje da navedena imovina predstavlja imovinsku masu ostavitelja RA.
6.2. Odredba čl. 26. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje ZN-a) propisuje kako oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života (st. 1.). Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanje i njegove posljedice ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem (st. 2.).
6.3. Odredba čl. 29. ZN-a propisuje kako je valjana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonu i uz pretpostavke predviđene zakonom. Odredba čl. 31. propisuje kako oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati (st.1.). Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju (st. 2.). u konkretnom slučaju, zaključuje se da je ostavitelj RA sačinio pisanu oporuku pred svjedocima unatoč tome što se ppri samom poćetku oporuke navodi kako se piše vlastitom rukom ostavitelja.
6.4. Tužiteljice u tužbi navode kako smatraju predmetnu oporuku pravno nevaljanom iz više razloga, a jedan od razloga je da oporuka ima formalne nedostatke zbog kojih je nevaljana i to ističući kako je ostavitelj bio gotovo slijep te nije bio u stanju sam pročitati oporuku.
6.5. U odnosu na ove okolnosti sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠA i JA, svjedoka oporuke.
7. Svjedok ZA je u bitnom iskazao kako su njegov ujak JA i BA pomagali RA, a BA da mu je bio susjed na Meterizama (kvart u Šibeniku). Osobno da ga je vidio nekoliko puta 2015. godine kada je s ujakom išao k njemu. Ne sjeća se da li je nosio naočale, zna da nije imao djece, da je bio pokretan i da mu je djelovao kao usamljen čovjek. U odnosu na sastavljanje oporuke, ujak EA i on da su otišli kod gospodina Marka Fuština, prvo da je sjeo RA, potom njegov ujak, a onda i on. RA je počeo diktirati odvjetniku da je svoju imovinu ostavio BA, sjeća se da je RA to pročitao i kazao da je to njegova oporuka i potpisao, a zatim su potpisali on i njegov ujak. RA je imao 80 godina, dobro se držao za svoje godine, nije primijetio da ima ikakve poteškoće s vidom, dapače dobro da je vidio.
8. Svjedok JA u svom iskazu izjavljuje kako je poznavao RA još od 2005. godine, kako je on bio prijatelj od BA jednako kao i on, tako da bi se povremeno družili. BA nije bio vozač te bi on vozio RA po doktorima, kako u Šibeniku, tako i u Splitu, do Drniša gdje se nalazi njegova stara kuća. Da je bio dobrog zdravstvenog stanja, da je u Poliklinici Svjetlost skidao mrenu i vidio normalno. Vezano za sastavljanje oporuke svjedok navodi kako je upoznat s tim jer su ga njegov nećak ZA i on vodili odvjetniku Marku Fuštinu kojem da je rekao da želi svu svoju imovinu ostaviti BA. Svjedok opisuje kako su u uredu sjedili RA, on i ZA, a nasuprot njih odvjetnik Fuštin koje je po kazivanju RA tipkao na kompjutor, da je sluša diktiranje RA i sjećase kako je rekao da svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu bez posebnog nabrajanja svakog komada svoje imovine, ostavlja RA. Kad je odvjetnik dovršio tipkanje, odvjetnik je svima nama pročitao napisano, pružio oporuku RA koju nam je svima nama također pročitao i rekao "to je to ljudi, to je moja oporuka". Potom da ju je potpisao RA, pa on i posljednji ZA. Prije potpisa svjedok navodi kako je letimično pogledao oporuku. BA i RA su se poznavali preko deset godina te da mu je BA bio kao sin.
9. Sud je u ovom postupku odredio provođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicinske struke-oftalmološke specijalnosti na okolnost je li RA mogao čitati i pisati u trenutku sastavljanja oporuke, obzirom na bolest očiju na koje ukazuje opsežna medicinska dokumentacija, a sve radi utvrđenja činjenica na kojima tužitelj temelji tužbu da je RA bio gotovo slijep i nije bio u stanju pročitati sadržaj oporuke.
9.1. U svom nalazu i mišljenju vještakinja je navela kako je nakon analize dostupne medicinske dokumentacije pok. RA vidljivo da je RA na pregledu oftalmologa 5. lipnja 2015., dakle šest mjeseci prije potpisivanja oporuke, imao vidnu oštrinu na daljinu na desnom oku 0.2, a na lijevom oku 0.00, dok vidne oštrine na blizinu nema. Oporuka je pisana veličinom slova između N 4 i N 5, prema tablicama za testiranje vidne oštrine na blizinu. S obzirom da se ne raspolaže podacima o vidnoj oštrini na blizu, vještakinja iznosi svoju pretpostavku kako RA nije mogao bez upotrebe povećala vidjeti slova na oporuci, međutim uz pomoć povećala mogao je vidjeti navedenu veličinu slova. U usmenom mišljenju danom na raspravi održanoj 14. studenog 2024. vještakinja je pojasnila kako je RA bolovao od katarakte oba oka, s tim da je desno oko bilo operirano, a lijevo je imalo mrenu. Na desnom oku imao je sekundarnu kataraktu, odnosno zamućenu umjetnu leću desnog oka. Katarakta je uobičajen slijed kod procesa starenja te se smatra bolešću u klasičnom smislu. Nakon čišćenja umjetne leće dijagnosticirana je degeneracija makule žute pjege. Katarakta i degeneracija žute pjege utječu primarno na vid na daljinu tako da osoba slabije vidi, a što se tiče utjecaja na vid na blizinu zavisi o stupnju zamućenja koje nije mogla utvrditi za RA iz priložene medicinske dokumentacije. Vještakinja navodi kako je izvjesno da RA nije mogao čitati slova veličine N 4 i N 5 bez upotrebe povećala. Vještakinja navodi kako smatra da su šanse 50% da vidi ta slova bez povećala, obzirom da nije imala parametre potrebne za procjenu vida na blizinu. Slova veličine N 4 i 5 bi otprilike odgovaralo veličini sova sudskog zapisnika (Arial 12). Slova na zapisniku su veća od slova na oporuci, međutim slova na oporuci su boldirana pa su uočljivija. U odnosu na podatke na vidnu oštrinu na blizinu, vještakinja navodi kako ista nije iskazana u nalazima. Vještakinja navodi, a na upit stranke, da li je RA na dan sastavljanja oporuke mogao bez povećala vidjeti slova ako je bilo dobro dnevno svjetlo, vještakinja odgovara da bi dobro osvjetljenje svakako djelovalo povoljno, međutim ostaje pri svojim navodima o 50:50 šansi. Da je prilikom potpisivanja imao povećalo onda je mogao vidjeti. S ovom oštrinom vida RA ne bi smjelo biti dopušteno upravljanje automobilom. Na poseban upit punomoćnika tužitelja za pojašnjenjem iznesenog, vještakinja navodi kako se po parametrima vida na daljinu može pretpostaviti kakav je vid na blizinu, zato da je i navela pod kojim uvjetima bi mogao vidjeti slova N 4 i 5. Da je vid bio dobar osoba bi vidjela i N 1.
10. U odnosu na nalaz i mišljenje vještakinje parnične stranke nisu imale primjedbe.
11. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP sud je utvrdio i zaključio kako u nastavku slijedi.
12. U postupku je nesporno utvrđeno kako je pok. RA dana 30. prosinca 2015. godine sačinio pisanu oporuku pred svjedocima. Neovisno o navodu u oporuci da se piše vlastitom rukom, nespornim je utvrđeno kako je istu pisala treća osoba (odvjetnik Marko Fuštin) na računalu, a sadrži potpise dva svjedoka iz čega se utvrđuje da se ne radi o vlastoručnoj oporuci, već oporuci koja ispunjava uvjete za pisanu oporuku pred svjedocima. Da bi se radilo o vlastoručnoj oporuci neophodno je u smislu čl. 30 ZN-a da ju je oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao. U konkretnom slučaju razvidno je da unatoč navodu da se oporuka piše vlastitom rukom ta pretpostavka nije zadovoljena, međutim odgovarala bi uvjetima za pisanu oporuku pred svjedocima u smislu odredbe čl. 31. ZN-a. Obzirom da tužiteljice ističu kako je oporučitelj bio osoba gotovo slijepa, ovaj sud je prije svega izveo i ocijenio sve dokaze na tu okolnost, pa je tako saslušao svjedoke oporuke ZA i JA te proveo vještačenje po vještaku specijalistu oftalmološke struke Suzani Konjevoda.
12.1. Iz iskaza saslušanih svjedoka razvidno je kako su isti potvrdili da su istovremeno bili prisutni prilikom sastavljanja pisane oporuke kod odvjetnika Marka Fuština, kako je oporučitelj RA naveo kako je to njegova oporuka i potom potpisao on kao oporučitelj, a onda svjedok JA i potom ZA. U odnosu na mogućnost čitanja oporuke, irelevantno je za valjanost pisane oporuke je li oporučitelj doista pročitao sastavljenu oporuku, već ono što je bitno za valjanost ove oporuke jest je li ostavitelj mogao pročitati tu oporuku, a sve u smislu ranije citirane odredbe čl. 31. ZN-a. Kao osoba koja ne zna čitati i pisati smatra se u smislu ove zakonske odredbe i onaj koji nije u stanju čitati i pisati. Saslušani svjedoci su izjavili kako je ostavitelj RA vidio normalno, nisu primijetili ikakve poteškoće s vidom, pa je tako svjedok ZA iskazao da je RA dobro vidio, dok je svjedok JA izjavio kako je u Poliklinici Svjetlost operirao mrenu, vidio normalno, čitao novine i slično.
12.2. Obzirom na medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu i koja ukazuje na bolesti očiju, ovaj sud je radi utvrđenja činjenica da li je pok. RA u vrijeme sastavljanja oporuke bio u stanju pročitati oporuku, proveo vještačenje po vještaku oftalmološke struke koja je u bitnom razjasnila kako iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu, utvrđeno da istoj ne prileže podaci o stanju vida na blizinu, međutim kako ista iz priložene medicinske dokumentacije i podacima koji prileže kartonu pacijenta u odnosu na vid na daljinu, navodi kako se može zaključiti prema dostupnim podacima stanje vida ostavitelja i kod čitanja na blizu. Vještakinja je navela kako je izvjesno da pok. RA u vrijeme sačinjenja oporuke nije mogao čitati slova veličine N 4 i 5, koja odgovaraju fontu Ariel 12, korištenog prilikom sastavljanja sudskog zapisnika, bez upotrebe povećala. Navodi o šansi da bi se ta slova vidjela bez povećala, vještakinja je iskazala da bi šanse bile 50%, međutim da nema brojčani parametar za koji se može vezati kad se radi o vidu, tako da se ista u suštini ne može brojčano izjasniti i s tim u svezi uzimajući u obzir iskustvo vještakinje ovaj sud prihvaća mišljenje vještakinje da je izvjesno da ostavitelj nije mogao vidjeti slova na oporuci bez upotrebe povećala (lupe) neovisno o postotku koji je rekla uz ograđivanje da nema pravog brojčanog parametra za izražavanje i kraj cjelokupne dokumentacije koju je imao na uvidu, jasno se iskazala svoje mišljenje kako je vidio RA.
12.3. Na ročištu održanom dana 14. studenog 2024., nakon izvođenja dokaza saslušanja vještakinje, punomoćnik tuženika ad. 1 navodi kako je suglasan s nalazom i mišljenjem vještakinje i ujedno naveo kako je pokojnik imao lupu prilikom potpisivanja i čitanja oporuke. Ovaj navod tuženika ad. 1 da bi ostavitelj imao lupu (povećalo) je prvi put istaknut tek na ovom ročištu, dakle na ni jednom od ranije održanih ročišta, niti u podnescima u kojima se očitovao na navode tužiteljica, a posebice ni u odgovoru na tužbu, obzirom da su tužiteljice već u samoj tužbi navele da je pok. RA bio gotovo slijep. Saslušani svjedoci, a ujedno svjedoci oporuke, su u svojim iskazima decidirano naveli kako je ostavitelj dobro vidio. Dakle, po stavu ovog suda činjenicu izostanka navođenja korištenja povećala kao specifičnog pomagala koje bi zasigurno svakoj prosječnoj osobi ostalo u sjećanju, već upravo suprotno svjedoci iskazuju kako je RA dobro vidio, a tuženik ad. 1 putem svog punomoćnika na spomenutom ročištu izjavio da je koristio povećalo, ocjenjuje se prilagođenim za potrebe uspjeha tuženika ad. 1 u ovom postupku, a nakon što se provelo vještačenje od strane stručne osobe. Takvim stavom razvidno je kako je tuženik ad. 1 ovaj navod da je ostavitelj imao povećalo prilagodio mišljenju vještakinje i time zapravo potvrdio utvrđenje medicinske vještakinje da je ostavitelju bilo potrebno korištenje povećala da bi mogao biti u stanju sam pročitati oporuku. Sud je odbio provođenje dokaza ponovnim saslušanjem svjedoka ZA i JA iz razloga što su isti decidirano iskazali kakvog je vida bio pok. RA prilikom sastavljanja oporuke. Po njihovom kazivanju nije imao problema s vidom, kako bi svjedoci rekli "vidio je dobro", a upravo suprotno proizlazi ne samo iz medicinskog vještačenja specijaliste oftalmologa, već i navoda tuženika ad. 1.
13. imajući u vidu naprijed iznijeto, kraj nesporno utvrđene činjenice da povećalo nije bilo korišteno, a da se tek po provedenom vještačenju navodi da bi bilo korišteno, ovaj sud smatra da su tužiteljice učinile nespornim da ostavitelj u trenutku pravljenja oporuke istu nije bio u mogućnosti pročitati te odlučio prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljica kao osnovan.
13.1. Ostale razloge isticanje kao pretpostavke za utvrđenje nevaljanosti oporuke, sud nije ni ispitivao jer bi izvođenje dokaza na njihovu okolnost dodatno oteglo postupak i povećalo troškove vođenja istog, što je u protivnosti s odredbom čl. 10.ZPP
14. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 i 142/12 (dalje. Tarife).
14.1. Tužiteljicama je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika i to za trošak sastava tužbe, obrazloženog podneska od 10. srpnja 2018., 12. kolovoza 2019., 7. srpnja 2020., 21. rujna 2022., 16. svibnja 2024., za svaku radnju po 250 bodova odnosno 500,00 eura, za zastupanje na ročištu održanom dana 17. srpnja 2018., 62,5 boda odnosno 125,00 eura, obzirom da je ročište odgođeno donošenjem procesne odluke, zastupanje na ročištima održanim 4. lipnja 2020., 8. srpnja 2020., 22. rujna 2022., 5. ožujka 2023., 17. listopada 2024. i 14. studenog 2024., za svaku radnju 250 bodova, sve uvećano za 10% radi zastupanja više osoba sukladno tbr. 40 Tarife, kao i sve uvećano za 25% PDV-a, te trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 313,22 eura za svaku (tbr. 7, 8, 9 i 36 Tarife).
15. Ukupan trošak koji je tuženik ad. 1 u obvezi naknaditi tužiteljicama iznosi 8.204,20 eura.
16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Šibenik, 1.srpnja 2025.
Sutkinja
Martina Miočević Šušnjić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
