UsI-2683/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja "Zrce festival" d. o. o. (OIB: 35303919410), sa sjedištem u [adresa], zastupanog po opunomoćenici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 31, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 2. lipnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih opunomoćenice tužitelja i tuženika, 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 471-02/24-01/1, URBROJ: 513-04-24-2 od 26. kolovoza 2024.

II. Poništava se rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zadar KLASA: UP/I-471-02/23-01/4, URBROJ: 513-07-13-23-10 od 18. listopada 2023. i predmet vraća na ponovni postupak.

III. Dužno je prvostupanjsko porezno tijelo, u roku 60 dana od dana primitka pravomoćne presude, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 14. studenoga 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/24-01/1, URBROJ: 513-04-24-2 od 26. kolovoza 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Zadar KLASA: UP/I-471-02/23-01/4, URBROJ: 513-07-13-23-10 od 18. listopada 2023. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je utvrđena obveza PDV-a za 2022. u iznosu od 86.357,94 eura s kamatama u iznosu od 2.867,97 eura, s obzirom na to da je, prema ocjeni poreznih tijela, obavljao ugostiteljske usluge koje su oporezive stopom od 25%, odnosno da nije dostavio i raspolagao urednom i vjerodostojnom dokumentacijom, iz koje je bi bilo razvidno da je prodavao ulaznice za Zrće festival i da isporuke iz izlaznih računa koje je on ispostavljao povezanom društvu CK BL Travel s. r. o. podliježu oporezivanju po sniženoj stopi PDV-a od 5% u smislu odredbi članka 38. stavka 2. točke f) ZoPDV-a i članka 98. stavka 2. Direktive o PDV- u. Istaknuo je da tuženik nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je on priložio uz žalbu, da je on naveo da ju neće razmatrati utemeljujući svoj procesni pristup na odredbama članka 69. i 88. OPZ-a i na činjenici da je obveznik bio dužan tu dokumentaciju imati tijekom postupka poreznog nadzora i najkasnije uz prigovor protiv zapisnika o poreznom nadzoru. Tvrdi da mu je time onemogućeno sudjelovanje u postupku i dokazivanje svojih navoda te da su postojali objektivni razlozi zbog čega tu dokumentaciju nije mogao imati u stadiju provođenja nadzora i podnošenja prigovora (jezična barijera između odgovornih osoba tužitelja koji su češki državljanin i ne poznaju hrvatski jezik). Smatra da je postupio prema članku 108. stavku 2. ZUP-a i da tuženik nije imao zakonske osnove ne razmatrati dokaze koje su priloženi uz žalbu; da nije osnovano pozivanje tuženika na članke 6. stavka 2. i članka 9. ZUP-a te da tuženik nije ocijenio sve raspoložive dokaze. Istaknuo je i da je u prigovoru uputio na dostupne podatke koji su javno objavljeni na internetskim stranicama za prodaju karata za koncerte u klubovima Papaya, Aquarius i Nomad na plaži Zrće (www.zrce.hr), a kojima je potkrijepljena njegova tvrdnja u vezi organizacije koncerata i prodaje karata (ulaznica) za iste koncerte u navedenim klubovima (što je bitno, jer se ulaznice za koncerte oporezuju sniženom stopom PDV-a od 5%). Vezano za prodaju karata za izlete na izletničkim brodovima, tvrdi da je u prigovoru pojasnio da je riječ o odvojenoj usluzi kojom nije bio obuhvaćena ulaz u klubove odnosno na koncerte, da je tada uputio na javno dostupne podatke na internetskim stranicama (www.partykybl.cz), a iz kojih je razvidna istinitost njegovih tvrdnji glede prodaje karata na izletničkim brodovima. S tim u vezi tvrdi da porezno tijelo uopće nije razmotrilo te njegove navode sadržane u prigovoru ali ni predložene dokaze, a što se odnosi i na pisane izjave vlasnika klubova u kojima su održani koncerti od 9. do 13. srpnja 2022., zajedničku pisanu izjavu društava "Projekt nomad" d. o. o. i "Mondo" d. o. o. te foto dokumentaciju o tomu (tvrdi i da je predložio izvesti i dokaz očevidom na licu mjesta radi utvrđivanja vjerodostojnosti priloženih fotografija o održanim koncertima). Smatra da je opisanim postupanjem počinjena bitna povreda postupka iz članka 98. stavka 5. u vezi s člankom 189. stavka 1. OPZ-a. Istaknuo je i da je tuženik ocijenio nevjerodostojnom zajedničku pisanu izjavu društava "Projekt nomad" d. o. o. i "Mondo" d. o. o., budući da nisu poimenično navedeni potpisnici te izjave, iako je na dnu te izjave navedeno potpis i pečat direktora, iako je uvidom u sudski registar moguće utvrditi tko su odgovorne osobe i zastupnici tih društava te iako je predložio da se zatraži očitovanje od tih društava ako se sumnja u vjerodostojnost isprave u cilju utvrđivanja materijalne istine.

1.1. Vezano za samu meritum stvari, istaknuo je da nije sporno da je pružao usluge izleta na pjena party brodu, tako da je uzimao u zakup brodove od društava "Zorice Festini" d. o. o. i "Felix Remus" d. o. o. i prodavao ulaznice za navedene izlete krajnjim gostima i da je na te usluge obračunavao PDV po stopi od 25%. Istaknuo je i da nije sporno da je isto tako prodavao i ulaznice za koncerte na Zrće festivalu na koje je obračunavao sniženu stopu PDV-a od 5% u skladu s člancima 38. stavku 2. točki f) ZoPDV-a i članka 47. stavka 1. točke g) PoPDV-a. Ocijenio je da je riječ o različitim i odvojenim isporukama usluga. Smatra pogrešnim zaključak poreznih tijela da isporuke koje je obavljao nisu na popisu isporuka dobara i usluga na koje se može primijeniti navedena snižena stopa prema navedenim propisima ali i primjenom članka 98. stavka 2. i Priloga III Direktive Vijeća EU 2006/112/EZ, jer da on nije dokazao da je prodavao ulaznice za koncerte održavane u spomenutim klubovima. Istaknuo je i da tijekom postupka poreznog nadzora nije ni tvrdio da isporučuje usluge u kulturi, već da prodaje ulaznice za koncerte koje se oporezuju sniženom stopom; da je dostavio osobne podatke fizičkih osoba kupaca ulaznica za koncert Zrće festival putem online kupoprodaje; da je zbog toga porezno tijelo imalo mogućnost provjere istinitosti njegovih tvrdnji da je riječ o prodaji ulaznica za koncerte; da je ono bilo upoznato s činjenicom da se u nadziranom razdoblju manji dio isporuka odnosilo na usluge izletom brodom i da su one fakturirane češkom društvu CK BL Travel s. r. o. 30. studenoga 2022. u ukupnom iznosu od 134.180,21 kuna (od čega PDV po stopi od 25% u iznosu od 26.836,04 kuna); da je, u smislu članka 77. stavka 1. točke 1. OPZ-a, porezno tijelo bilo dužno prikupiti obavijesti i od fizičkih osoba – kupaca ulaznica za koncerte s ciljem utvrđenja je li bila riječ o isporuci usluga oporezivih sniženom stopom PDV-a od 5%; da je tijekom nadzora dostavio dokaze o komunikaciji i dogovaranju angažmana te plaćanju honorara s umjetnicima izvođačima u nadziranom razdoblju od 9. do 13. srpnja 2022. (izvođač IE **.**.2022. I **.**.2022. ĐE, EKG, Đ i UE **.**.2022. i U **.**.2022.); da inače s izvođačima ne sklapa ikakve formalne ugovore, već se dogovaraju putem elektroničke komunikacije te da porezno tijelo sve te dokaze niti je razmotrilo a niti uzelo u obzir pri provođenju nadzora, odnosno odlučivanja o osnovanosti žalbe. Zaključio je da mu je povrijeđena osnovno ustavno pravo na žalbu. Stoga je zatražio poništiti osporeno rješenje.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zadar KLASA: UP/I-471-02/23-01/4, URBROJ: 513-07-13-23-10 od 18. listopada 2023., a kojim mu je utvrđena manje obračunati porez na dodanu vrijednost (ili skraćeno: PDV) za 2022. u iznosu od iznosu od 86.357,94 eura s kamatama u iznosu od 2.867,97 eura.

3. U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I- 471-02/23-01/4.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Stranke nisu popisale troškove upravnog spora.

5. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, koje su donijete u postupku poreznog nadzora, a u kojem je tužitelju utvrđen manje obračunati PDV za 2022. u iznosu od 86.357,94 eura s kamatama u iznosu od 2.867,97 eura. Manje obračunati PDV mu je utvrđen na temelju odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18., 121/19. i 138/20., u daljnjem tekstu: ZoPDV) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 106/18., 1/19., 1/20., 138/20., 1/21. i 73/21., u daljnjem tekstu: PoPDV). O nadzoru je 4. svibnja 2023. sačinjen zapisnik KLASA: 471-02/23-01/4, URBROJ: 513-07-13-23-10, protiv kojeg je porezni obveznik 18. listopada 2023. (u daljnjem tekstu: Zapisnik o poreznom nadzoru) izjavio prigovor koji nije prihvaćen, već je donijeto porezno rješenje. Valja primijetiti da su tužbeni navodi gotovi isti onima sadržanim u žalbi, koju je porezni obveznik 6. prosinca 2023 izjavio protiv prvostupanjskog poreznog rješenja.

7. Nije sporno da je tužitelj osnovan 15. travnja 2022. i da je u registru obveznika PDV-a upisan 6. lipnja 2022 kao mjesečni obveznik PDV-a. Nije sporno niti da je porezni obveznik podnosio mjesečne prijave PDV-a za razdoblje od 1. lipnja do 31. prosinca 2022., u kojima je iskazao kumulativno pod točkom II.1. isporuke dobara i usluga u Republici Hrvatskoj po stopi od 5% u iznosu od 3.253.319,80 kuna te iznos PDV-a u iznosu od 162.665,99 kuna.

7.1. Nije, u biti, sporno niti da je, uvidom u knjigu I-RA i izlazne račune poreznog obveznika, razvidno da je tužitelj u nadziranom razdoblju izdao deset računa istom kupcu CK BL Travel s. r. o. iz Praga, PDV ID broja CZ02141728 (redni broj 1. do 10. s datumom izdavanja 20. lipnja, 21. lipnja, 23. lipnja, 14. srpnja, 15. srpnja, 5. kolovoza, 18. kolovoza, 31. kolovoza, 30. studenoga i 30. studenoga 2022.) te da su navedeno društvo, primatelj računa i porezni obveznik, tužitelj povezana društva, jer imaju iste vlasnike i odgovorne osobe NE i ĆE. Nije, u biti, sporno ni da je tužitelj na kontroliranih devet računa s opisom Prodane karte – festival iskazao isporuke po stopi od 5%, a na računu broj 10 s nadnevkom izdavanja 30. studenoga 2022. na kojem je opis Boart party All inclusive iskazao isporuke po stopi od 25%. Tužitelj nije osporio ni utvrđenje poreznog tijela da na računima nije specificiran broj karata koje su prodane, već samo ukupan iznos u kunama.

7.2. Nije, u biti, sporno ni da je porezno tijelo pozvalo odgovorne osobe tužitelja na zaključni razgovor i informacije o novoutvrđenim obvezama te da se očituju i da su one dostavile na pregled ispostavljene fakture te pojašnjenja vezano za djelatnost društva. U tom dijelu nije sporno ni da su odgovorne osobe tada iskazale da društvo prodaje ulaznice za koncerte i izlete; da ulaznice prodaje za Zrće festival u klubovima Papaya, Aquarius i Nomad na plaži Zrće u vlasništvu društava "Mondo" d. o. o. i "Projekt Nomad" d. o. o. od 9. do 13. srpnja 2022.; da se društvo tužitelja bavi kreiranjem glazbenog programa i da plaća honorare umjetnicima koji nastupaju i da društvo CK BL Travel s. r. o. kupljene ulaznice prodaje klijentima putem online prodjae na internetskoj stranici (www.zrce.hr). Vezano za izlete, naveli su da je izlet 3-satna plovidba morem s neograničenom konzumacijom pića uz glazbenu pratnju (DJ) te da putnička agencija, društvo CK BL Travel s. r. o. prodaje izlete u sklopu putničkog paketa aranžmana putem internetske stranice (www.partykybl.cz).

7.3. Nije sporno ni da je porezno tijelo na osnovicu ukupnih isporuka po navedenih deset računa u iznosu o 3.360.663,97 kuna obračunao PDV po stopi od 25% u iznosu od 840.165,99 kuna; da je porezni obveznik iskazao po tim računima PDV po stopi od 5% u ukupnom iznosu od 189.502,03 kuna te da je tako poreznom obvezniku utvrđen manje obračunati PDV u iznosu od 650.663,96 kuna (840.165,99 – 189.502,03 kuna) po izlaznim isporukama, računima koje je izdao društvu CK BL Travel s. r. o.

8. Pokazalo se spornim je li isporuke koje je isporučio društvu CK BL Travel s. r. o. po navedenih 10 izlaznih računa potpadaju pod isporuke s osnova prodaje ulaznica za koncert na Zrće Festivalu u nadziranom razdoblju koje su oporezive po sniženoj stopi PDV-a od 5% ili je riječ o ugostiteljskim uslugama na izletničkom brodu koje su oporezive PDV-om po stopi od 25% u smislu odredbi članka 38. stavka 1. i 2. ZoPDV-a.

9. Opći porezni zakon („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., u daljnjem tekstu: OPZ) uređuje porezni odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima na općenitijoj razini, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drukčije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava. Te odredbe valja primijeniti i u konkretnom porezno-pravnom odnosu.

9.1. Porezno tijelo je dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno- pravnog odnosa te je dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika, s time da ono određuje koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu (članak 6. stavak 1. i 2. OPZ-a).

9.2. Prema članku 11. OPZ-a porezne činjenice utvrđuju se prema njihovoj gospodarskoj biti (stavak 1.), a ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove, porezno tijelo utvrdit će poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza (stavak 2.).

9.3. Porezni obveznici dužni su izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza (članak 62. stavak 1. OPZ-a).

9.4. Prema regulaciji članka 66. OPZ-a, knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, a primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.); bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.) i smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena, s time da je vjerodostojna isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.).

9.5. Vezano za dokazivanje u poreznom postupku, porezno tijelo snosi teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez na temelju odredbi članka 88. OPZ-a.

9.6. Oporezivanje se temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima 62. do 67. toga zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost prema članku 89. OPZ-a.

10. Člankom 38. stavkom 2. točkom f) ZoPDV-a je propisano da se PDV obračunava i plaća po sniženoj stopi od 5% na isporuke kinoulaznice, ulaznice za koncerte, sportska događanja i kulturna događanja, osim onih iz članka 39. stavka 1. točke n) toga zakona (riječ je o uslugama u kulturi i s njima usko povezane isporuke dobara, koje obavljaju ustanove u kulturi, tijela s javnim ovlastima ili druge pravne osobe u kulturi).

10.1. Odredbom članka 47. stavka 1. točke g) PoPDV-a je propisano da se PDV po stopi od 5 % plaća se na kino ulaznice, ulaznice za koncerte, sportska događanja natjecateljskog ili revijalnog karaktera i kulturna događanja osim onih iz članka 39. stavka 1. točke n) ZoPDV-a.

11. Iz sadržaja prigovora na Zapisnik o poreznom nadzoru od 23. svibnja 2023. proizlazi da su odgovorne osobe tužitelja DE i NE izjavili: da je tvrtka tužitelja organizirala festival pod nazivom Zrće festival 2022. od 9. do 13. srpnja 2022. u klubovima Papaya, Aquarius i Nomad na plaži Zrće u vlasništvu društava "Mondo" d. o. o. i "Projekt Nomad" d. o. o. od 9. do 13. srpnja 2022.; da se društvo tužitelja bavi kreiranjem glazbenog programa i da plaća honorare umjetnicima koji nastupaju (naveli su poimenično umjetnike izvođače koji su nastupila s naznakom dana nastupa); da su oni dostavili pregled zaprimljenih faktura od umjetnika/izvođača u nadziranom razdoblju s naznakom iznosa honorara, kada je koncert održan i naziv umjetnika; da društvo tužitelja kreira i prodaje ulaznice za festival samo češkoj tvrtki CK BL Travel s. r. o. i da za svaku ulaznicu naplaćuje 100 eura; da su oni dali pojašnjenje svake kontrolirane fakture uz naznaku kupca, iznos, predmet fakturiranja, cijenu i broj prodanih ulaznica te da češka tvrtka CK BL Travel d. r. o. jest osigurana putnička agencija s valjanom koncesijom, da ta tvrtka ulaznice kupljene od tužitelja dalje prodaje klijentima iz Češke u obliku samostalne ulaznice ili kao paket smještaj + ulaznica.

12. Nije sporno ni da je porezno tijelo prvoga stupnja, nakon pregleda spomenutih deset računa i izvršenog uvida u ugovor o zakupu broda koji je sklopljen između tužitelja i HE, zaključilo da usluge koje pruža tužitelj nisu kulturni događaji, a niti je brod kulturna ustanova, da tužitelj promovira i prodaje ulaznice za izletnički program na brodu pod nazivom Foam party boat, da izlet uključuje DJ-a, pjenu party, neograničenu konzumaciju pića i zaustavljanje na jedno kupanje te da je riječ o pružanju ugostiteljskih usluga na izletničkom brodu, a koje isporuke se oporezive PDV-om po stopi od 25%. Zbog toga je, a i s obzirom na to da iz pristiglih računa umjetnika na Zrće Festival 2022. s pripadajućim računima te izlaznih računa nije bilo moguće utvrditi da je riječ o isporukama koje se oporezuju po stopi od 5%, zaključio da je tužitelj na pružene isporuke po kontroliranim računima (od 1. do 9.) trebao obračunati i platiti PDV-a od 25% u skladu s člankom 38. stavkom 1. ZoPDV-a.

13. Potanko analizirajući sadržaj žalbe poreznog obveznika i sadržaj obrazloženja drugostupanjskog poreznog rješenja, sud mora primijetiti da je tuženik, u biti, doslovce prepisao sadržaj obrazloženja osporenog prvostupanjskog rješenja, puko citirao materijalni propis te iznosio pretežito činjenice koje ili nisu bitne za meritorno dvojbeno ili činjenice koje nisu ni sporne između stranaka te iznosio pravna shvaćanja o pitanjima koja nisu ni bila prijeporna u porezno-pravnom odnosu. Tom analizom može se primijetiti i da se tuženik uopće nije konkretno i argumentirano osvrnuo na žalbene navode i ocijenio njihovu (ne)osnovanost uzimajući u obzir te cijeneći vjerodostojnost raspoloživih dokaze koji su sadržani u spisu predmeta. Štoviše, tuženik je izrijekom naveo da neće razmatrati dokaze koje je stranka priložila uz žalbu, istaknuvši da je on te dokaze bio dužan dostaviti tijekom poreznog nadzora a najkasnije do prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru i utemeljujući takav postupovni pristup na odredbama članka 6. stavka 2. i članka 9. ZUP-a.

13.1. Može se zaključiti da su porezna tijela supstancijalno ocijenila da dokazi ne mogu biti vjerodostojni i korišteni u dokaznom postupku tijekom poreznog nadzora a niti relevantna u žalbenom postupku ako nije bila raspoloživa i u posjedu poreznog obveznika i predana poreznom tijelu najkasnije do izjavljivanja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru.

14. Sud mora primijetiti i da porezno tijelo prvoga stupnja nije kritički preispitalo činjenične navode i dokazne prijedloge koje porezni obveznik iznio, odnosno predložio izvesti, odnosno priložio prigovoru protiv Zapisnika o poreznom nadzoru. Ono je samo selektivno i djelomično citiralo navode poreznog obveznika iz sadržaja prigovora.

14.1. Sud smatra da su porezna tijela arbitrarno i restriktivno protumačila i primijenila mjerodavne zakonske norme i da je njihovo postupanje opterećeno pretjeranim pravnim formalizmom. Pritom, ona za svoj pravni pristup i tumačenje propisa nisu dali konkretne razloge rješavanja porezno-upravne stvari koji bi imali uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno obrazloženje koji bi bilo utemeljeno u mjerodavnom materijalnom propisu.

14.2. Sud smatra i da okolnost da je porezni obveznik naknadno, nakon obavljenog poreznog nadzora, a prije donošenja prvostupanjskoga poreznog rješenja, dostavio dokumentaciju radi potkrijepe svojih tvrdnji odnosno dokazivanja činjenica koje su suprotne utvrđenom u poreznom nadzoru u pogledu vjerodostojnosti knjigovodstvenih isprava odnosno da je riječ o isporukama na koje se primjenjuje snižena stopa PDV-a od 5% samo po sebi tu dokumentaciju ne čini nevjerodostojnom. To se odnosi i na dokumentaciju i dokaze koje je porezni obveznik predložio čitati, odnosno priložio i uz žalbu.

14.3. S obzirom na to da je porezni obveznik uz žalbu priložio i dvije isprave na stranom jeziku, valja skrenuti pozornost tuženiku i na odredbu članka 6. stavka 5. OPZ- a, prema kojoj ako porezni obveznik predaje ispravu na stranom jeziku i pismu koje nije u službenoj uporabi kod poreznog tijela, porezno tijelo odredit će rok u kojem će porezni obveznik dostaviti ovjereni prijevod isprave na hrvatski jezik i latinično pismo, ali i na odredbu stavka 6. toga članka, prema kojoj ako porezni obveznik ne dostavi ovjereni prijevod iz stavka 5. toga članka u određenom roku, porezno tijelo prevest će isprave o trošku poreznog obveznika. Tuženik se nije pridržavao obveza iz citiranih odredbi članka 6. stavka 5. i 6. OPZ-a.

15. Zadaća je javnopravnih tijela, ponajprije, tumačiti i primjenjivati pravo. Ona su dužna pravne norme tumačiti polazeći od cilja i svrhe koju je zakonodavac želio postići njihovim propisivanjem te u skladu s tako utvrđenom svrhom primjenjivati mjerodavnu normu uzimajući u obzir specifične okolnosti konkretnoga slučaja. Koju će metodu interpretacije pritom primijeniti, stvar je njihovog odabira. Međutim, način na koji tumače i primjenjuju mjerodavno pravo u svakom pojedinom predmetu mora imati racionalnu osnovu i objektivno opravdanje i on ne smije dovoditi do povrede zajamčenim ustavnih prava stranaka u postupku (tako je zaključio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-4459/2012 od 21. travnja 2016., dostupna na: www. usud.hr).

16. Svako upravno područje uređeno je posebnim materijalnim zakonodavstvom, koje ponekad, sadrži i procesne odredbe. No, to ne znači da se mjerodavni normativni okvir za rješavanje pojedine upravne stvari iscrpljuje samo u odredbama posebnoga (sektorskoga) zakona, već ga čine i norme sadržane u drugim propisima. Pritom su za sva upravna područja mjerodavne i odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUP), kojima su uređena temeljna načela upravnog postupka.

17. U porezno-upravnom postupku supsidijarno se primjenjuju i odredbe ZUP- a. Primjenom općeg načela primjene prava lex specialis derogat legi generali, u tim vrstama postupaka primarno se primjenjuju odredbe posebnih zakona koji uređuju pojedine vrste poreza i drugih javnih davanja, zatim odredbe OPZ-a koji predstavlja zajedničku osnovu poreznoga sustava, a podredno i odredbe ZUP-a kao općega zakonskog propisa koji uređuje upravni postupak općenito.

18. Tim posebnim zakonima mogu se samo pojedina pitanja upravnog postupka urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ZUP-a (članak 3. stavak 1. ZUP-a). Dakle, ZUP omogućuje da se posebnim propisima (samo) pojedina postupovna pitanja urede drukčije. Međutim, drukčijim „legalnim“ normiranjem tih pitanja ne smiju se derogirati temeljna načela upravnog postupka. U konkretnom slučaju to se ponajprije odnosi na načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa (članak 6. ZUP-a) i utvrđivanja materijalne istine (članak 8. ZUP-a).

19. Polazeći od iznijetih općenitih pravnih shvaćanja, a vračajući se na konkretan predmet, sud smatra da se stajalište poreznih tijela da porezni obveznik mora platiti manje obračunati PDV mora temeljiti na činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka koja su dostatno obrazložena u rješenjima kojima se utvrđuje porezna obveza. Ta rješenja moraju sadržavati i razloge koji su bili ključni pri ocjeni vjerodostojnosti i dokaza koje je predložio izvesti porezni obveznik. Obveza je poreznih tijela da se njihova vjerodostojnost ocijeni dovodeći ih u vezu s drugim izvedenim dokazima. Ta rješenja moraju sadržavati i razloge zbog čega dokaze koje je predložio izvesti porezni obveznik smatra suvišnim i neprikladnim za pravilno i potpuno utvrđenje činjenica i okolnosti koje su bitne za oporezivanje. Suprotno tumačenje i primjena mjerodavnoga prava predstavljalo bi i povredu temeljnih ustavnih načela vladavine prava i pravne sigurnosti objektivnoga pravnog poretka. Izložena pravna shvaćanja su u suglasju sa pravnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odlukama poslovni broj U-III-4261/2012 od 28. svibnja 2014., U-III-817/2014 od 30. listopada 2014., U-III-7236/2014 od 19. veljače 2015. i U-III-4223/2010 od 4. srpnja 2013. (dostupne na: www.usud.hr).

20. Porezna tijela, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu utvrdila pravo stanje stvari, odnosno sve činjenice i okolnosti bitne za oporezivanje, čime su povrijedila odredbe članka 6. stavka 1. i 2. OPZ-a i članka 8. i 47. ZUP-a, odnosno nisu u svojim obrazloženjima naveli utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno te razloge neusvajanja navoda poreznog obveznika, žalitelja, čime su povrijedila odredbe članka 6. stavka 2., članka 9. stavka 1. i 2., članka 98. stavka 5. OPZ-a te članka 8., 47., 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. ZUP-a.

21. S obzirom na to da su porezna tijela počinila niz bitnih procesnih povreda i te da nisu utvrdila ključne dvojbene činjenice čime su povrijedila i jedno od osnovnih načela utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a, sud je pristupio izvođenju i ocjeni raspoloživih dokaza u skladu s pravilima i ovlastima iz članka 49. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) s ciljem utvrđenja pravog stanja stvari, a o kojem je i ovisila pravilna primjena materijalnog propisa.

22. Ponajprije, u konkretnom predmetu je bilo ključno utvrditi je li se isporuke po kontroliranim izlaznim računima, koje je tužitelj izdao društvu CK BL Travel s. r. o. odnose na prodane ulaznice na koncerte u okviru održanog Zrće festivala ili je, kako utvrđuje porezno tijelo, riječ o ugostiteljskim uslugama na izletničkom brodu koje su oporezive PDV-om po stopi od 25%.

23. Drugo, valja napomenuti poreznim tijelima da je porezni obveznik tijekom poreznog postupka, pa i već u prigovoru protiv Zapisnika o poreznom nadzoru, učinio nespornim da je on pružao i usluge prodaje ulaznica za koncerte na navedenom festivalu ali i da je istovremeno pružao i ugostiteljske usluge u zakupljenom izletničkom brodu. Dakle, riječ o različitim isporukama koje je, kako tvrdi porezni obveznik, različito porezno tretirao, za koje je izdavao odvojene izlazne račune prema primatelju, kupcu CK BL Travel s. r. o. iz Praga te obračunavao PDV, tako da je porez za ugostiteljske usluge obračunavao po stopi od 25%, a ne prodaju ulaznica za koncerte po sniženoj stopi od 5%.

24. Iz sadržaja spisa predmeta poreznog tijela proizlazi da je Zapisniku o poreznom nadzora priloženo ukupno osam kontroliranih računa (od ukupno 10 nadziranih). Riječ je o izlaznim računima koje je tužitelj izdao kupcu CK BL Travel s. r. o. iz Praga, PDV ID broja CZ02141728. Riječ je o računima pod rednim brojem 1. do 8., s time da spisu kojeg je porezno tijelo dostavilo uz odgovor na tužbu nisu priloženi kontrolirani računi pod rednim brojem 9. i 10 (izdani 30. studenoga 2022.).

24.1. Iz sadržaja računa broj 1. od 20. lipnja 2022. proizlazi da se on odnosi na prodane karte – festival s datumom isporuke/dospijeća 20. lipnja 2022. količine 1.000 komada po cijeni od 7.166,53 kuna uvećano za iznos PDV-a od 5%, što iznosi ukupno 7.524,86 kuna.

24.2. Iz sadržaja računa broj 2. od 21. lipnja 2022. proizlazi da se on odnosi na prodane karte – festival s datumom isporuke/dospijeća 21. lipnja 2022. količine 1.000 komada po cijeni od 1.289.116,35 kuna uvećano za iznos PDV-a od 5%, što iznosi ukupno 1.353.572,17 kuna.

24.3. Iz sadržaja računa broj 3. od 21. lipnja 2022. proizlazi da se on odnosi na prodane karte – festival s datumom isporuke/dospijeća 21. lipnja 2022. količine 1.000 komada po cijeni od 71.560,75 kuna uvećano za iznos PDV-a od 5%, što iznosi ukupno 75.138,79 kuna.

24.4. Iz sadržaja računa broj 4. od 14. srpnja 2022. proizlazi da se on odnosi na prodane karte – festival s datumom isporuke/dospijeća 14. srpnja 2022. količine 1.000 komada po cijeni od 357.581,43 kuna uvećano za iznos PDV-a od 5%, što iznosi ukupno 375.460,50 kuna.

24.5. Iz sadržaja računa broj 5. od 15. srpnja 2022. proizlazi da se on odnosi na prodane karte – festival s datumom isporuke/dospijeća 15. srpnja 2022. količine 1.000 komada po cijeni od 357.676,48 kuna uvećano za iznos PDV-a od 5%, što iznosi ukupno 375.560,30 kuna.

24.6. Iz sadržaja računa broj 6. od 10. kolovoza 2022. proizlazi da se on odnosi na prodane karte – festival s datumom isporuke/dospijeća 10. kolovoza 2022. količine 1.000 komada po cijeni od 128.769,04 kuna uvećano za iznos PDV-a od 5%, što iznosi ukupno 135.207,49 kuna.

24.7. Iz sadržaja računa broj 7. od 23. kolovoza 2022. proizlazi da se on odnosi na prodane karte – festival s datumom isporuke/dospijeća 23. kolovoza 2022. količine 1.000 komada po cijeni od 107.215,60 kuna uvećano za iznos PDV-a od 5%, što iznosi ukupno 112.576,38 kuna.

24.8. Iz sadržaja računa broj 8. od 5. rujna 2022. proizlazi da se on odnosi na prodane karte – festival s datumom isporuke/dospijeća 5. rujna 2022. količine 1.000 komada po cijeni od 71.463,22 kuna uvećano za iznos PDV-a od 5%, što iznosi ukupno 75.036,38 kuna.

25. Ocjenom sadržaja čitanog (nepotpunog) spisa predmeta poreznog tijela, a s obzirom na ovako izvedene dokaze i osobito uzimajući u obzir sadržaj raspoloživih osam kontroliranih od tužitelja izdanih izlaznih računa, sud nije u mogućnosti u ovom stadiju postupka sa dostatnom izvjesnošću utvrditi ključnu dvojbenu činjenicu – je li se isporuke po navedenim računima odnose na prodaju ulaznica za koncerte i u kojoj visini (vrijednosti) odnose na tu uslugu, a koja se oporezuju po sniženoj stopi od 5% u skladu s odredbama članka 38. stavka 2. točke f) ZoPDV-a i članka 47. stavka 1. točke g) PoPDV-a.

26. Valja ponoviti da su porezna tijela raspoloživu dokumentaciju trebala sagledati te ocijeniti njihov sadržaj pojedinačno ali i dovodeći ih u vezi i s poslovnom dokumentacijom poreznog obveznika o njegovim daljnjim isporukama uz cjelovito sagledavanja poslovnih događaja. Ocjena poreznog tijela da nije riječ o isporukama koje se odnose na prodaju ulaznica za koncert mora biti utemeljena na objektivnim dokazima, a što je u konkretnom predmetu izostalo. Sud ocjenjuje i da je takvo utvrđenje i proturječno sadržaju spisa predmeta poreznog tijela, ali i ako se uzme u obzir sadržaj kontroliranih računa.

27. Valja skrenuti pozornost poreznim tijelima i da OPZ., u članku 11. stavku 1., propisuje da se porezne činjenice utvrđuju prema njihovoj gospodarskoj biti. Sud smatra da je tom zakonskom normom uređen tzv. gospodarski pristup u postupku utvrđivanja porezne obveze i da je njome, u biti, u hrvatskom pozitivnom porezno- pravnom sustavu kodificirano i inkorporirano načelo prevage sadržaja u odnosu na formu. Iz stipulacije navedene zakonske odredbe može se zaključiti i da za utvrđivanje porezne obveze određenog subjekta nije bitan njegov pravni položaj u odnosu na djelatnost iz koje nastaje porezna obveza, nego gospodarski učinci, što ih je, bilo baveći se određenom djelatnošću, bilo temeljem drugih osnova, postigao.

28. U izloženom sud ocjenjuje da osporena rješenja nisu zakonita, budući da su porezna tijela pogrešno primijenila materijalno pravo, budući da nisu utvrdila pravo stanje stvari te budući da su ona i počinila niz bitnih procesnih povreda koje su utjecale na rješavanje predmeta poreznog postupka.

29. Stoga, a budući da sud u ovom stadiju upravne stvari nije mogao sa izvjesnošću utvrditi ključne činjenice o kojima je ovisila pravilna primjena materijalnog propisa, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporene odluke i predmet vratiti prvostupanjskom poreznom tijelu na ponovni postupak te obvezati to tijelo da je u ponovnom postupku dužno postupiti u skladu s izraženim pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao u izreci.

29.1. U ponovnom postupku prvostupanjsko porezno tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, odlučiti o (ne)postojanju, odnosno visini obveze plaćanja manje obračunatog PDV-a po nadziranim isporukama pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.

U Splitu 1. srpnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba na temelju članka 127. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 31,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, uz spis predmeta poreznog tijela

UP/I-471-02/23-01/4,

- u spis.