REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-791/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac, kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LĐ, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br.:125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu od 16. srpnja 2024., broj KO-DO- 944/2020, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-395/2019-33 od 6. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-395/2019-33 od 6. lipnja 2024., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19 i 80/2022 - dalje: ZKP), okrivljeni ŽĐ oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, a žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. točka 3. u svezi s člankom 470.stavak 1. i 2. ZKP, te predlaže da se pobijana presuda preinači i okrivljenik proglasi krivim i osudi po zakonu za utuženo kazneno djelo, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljeni po branitelju Mati Burazinu iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković, Mate Burazin iz Karlovca, te predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno vrednovao dokaze izvedene na raspravi te slijedom toga pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, državni odvjetnik smatra da je pogrešno prvostupanjski sud ocjena vjerodostojnosti iskaza oštećene NĐ kada navodi da je isti nelogičan jer nije osobno zvala policiju već zvala kćer da je obavijesti o događaju, odnosno iskaze svjedokinja EĐ i ČĐ o uznemirenosti i strahu oštećenice, jer da su doista ocijenile da je predmetna situacija ugrožavajuća za oštećenicu, njihovu majku, došle bi odmah, a ne nakon 2-3 sata, kako obje iskazuju.
6.1. Iz obrane okrivljenika, ali i iskaza oštećene NĐ te svjedokinja LĐĐ, EĐ i ČĐ nesporno proizlazi da su odnosi između njihovih obitelji izrazito loši, da se učestalo međusobno prijavljuju policiji i vode imovinske sporove. Analizirajući tijek događaja kako ga opisuje oštećena NĐ na raspravi proizlazi da su okrivljenik i njegova supruga, svjedokinja LĐĐ, krenuli prema njoj, a okrivljenik je držeći bat u rukama, između ostalog, vikao da će ih sve uništiti, popaliti te je batom udarao po ogradi. Ona se toga uplašila, unijela supruga u kuću, pri čemu je razbila staklo na vratima i porezala ruku. Policijski službenici UĐ i MĐ , koji su došli na intervenciju, te svjedokinje EĐ i ČĐ uopće ne spominju razbijeno staklo na vratima i vidljivu ozljedu na ruci oštećene NĐ, niti je takva ozljeda evidentirana u medicinskoj dokumentaciji oštećenice od inkriminiranog dana. Stoga pravilno sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećene NĐ, dok svjedokinje EĐ i ČĐ o događaju znaju jedino što im je ispričala oštećenica. Kako iz obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje LĐĐ proizlazi da je okrivljenik u kritičnom događaju prigovorio oštećenici da ne fotografira djecu, doista ne isključuju mogućnost da se oštećenica zbog toga osjećala uzrujano, ali ni na koji način ne dokazuju da joj je okrivljenik prijetio da će je „uništiti i popaliti“.
6.2. Stoga, na osnovu svih provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud analizirao kako pojedinačno, ali i dovodeći ih u međusobnu vezu, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazano da je okrivljenik oštećenoj NĐ, ozbiljno prijetio da će je usmrtiti. Za takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud ispravno okrivljenika oslobodio od optužbe zbog inkriminiranog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Stoga žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. S obzirom na navedeno valjalo je, primjenom članka 482. ZKP, presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 1. srpnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
