Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-1305/2021-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i zastupanog po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, protiv tuženika/protutužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedrani Spagnol, odvjetnica u Malom Lošinju, radi predaje u posjed i utvrđenja ništetnosti, nakon glavne rasprave zaključene 26.svibnja 2025., u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 1.srpnja 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženici KĐ da tužiteljici UĐ preda u posjed slobodnu od osoba i stvari prizemlje kuća [adresa] koje su izgrađene na č. zgr. [katastarska čestica] kuća i č. zgr. [katastarska čestica] kuća i dvor k. o. [katastarska općina] Lošinj kao i da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka sve to u roku od 15 dana."
II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim darovni ugovor sklopljen između NĐ i TĐ sklopljen 29.10.1982. godine na temelju kojega je u predmetu poslovni broj Z- 1155/1982 tužiteljica uknjižena kao vlasnica nekretnina označenih kao č. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj i č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Malom Lošinju pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Malom Lošinju brisanje provedenog upisa odnosno uknjižbe obdarenika i uspostava zemljišnoknjižnog stanja prije provedenog upisa odnosno uknjižbe na obdarenika na temelju zbirke isprava Z-1155/82, u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tuženiku/protutužitelju da tužitelju/protutuženiku naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 €, u roku od 15 dana, dok u odnosu na preostale troškove stranaka ovog parničnog postupka svaka strana snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužitelj ZĐ podnio je tužbu radi predaje u posjed, a u kojoj tužbi navodi kako je tužitelj upisan kao vlasnik č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, u cjelini, a u naravi da se radi o zemljištu i jednom objektu koji da je izgrađen na dvije čestice, time da tuženik KĐ drži u posjedu prizemlje kuće [adresa] bez pravnog osnova i bez potrebe jer da prizemlje ne koristi u uobičajene svrhe već da samo povremeno dolazi radi preuzimanja pošte, dok da stvarno živi na adresi koja je označena u tužbi i to [adresa], pa kako tužitelju kao vlasniku č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj pripada pravo na posjed nekretnine kao cjeline predlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva označenog u točci I.izreke ove presude.
2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući kako je tužitelj promašio pasivnu legitimaciju u sporu, a i na strani tužitelja da postoji pomanjkanje aktivne legitimacije za podnošenje tužbe neovisno o tome što je iz izvatka razvidno da je upisan kao vlasnik nekretnine; upis da je nevaljan, jer da je ugovor na temelju kojeg je tužitelj upisan ništetan. Nadalje, tuženik da se u trenutku podnošenja tužbe više ne nalazi u posjedu prizemlja kuće u [adresa], tuženik da je bio u suposjedu kao nesamostalni posjednik u posjedu kuće na adresi [adresa] zajedno sa suprugom IĐ koji da je vlasnik prijepora i samostalni posjednik od kada je prijepor istome darovan i to još otprilike 1976. ili ranije budući da su tuženik i njegov suprug tada zasnovali obitelj, a na nagovor pok.majke tužitelja i svekrve tuženika istima da je darovana kuća u [adresa], gdje da su stanovali zajedno do odlaska supruga radi zasnivanja nove obitelji sa sadašnjom partnericom i to početkom 90.-ih godina prošlog stoljeća; još prije podnošenja tužbe tuženik da nije u posjedu prijepora nego da je posjed predan MĐ, po čijem dopuštenju da je tuženik stan koristio.
3. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužitelj se očitovao na ročištu održanom 14.3.2022. navodeći da ukoliko je tuženik i predao ključ kako navodi u odgovoru na tužbu svom suprugu i dalje da se smatra da je tuženik posjednik kuće jer da je ključ trebao predati tužitelju koji je vlasnik, a osim toga posjed ne postoji samo kada osoba stanuje u kući već i kada u kući drži svoje stvari i odbija kuću isprazniti.
4. Tuženik je uz podnesak od 20.3.2023. dostavio presliku zbirke isprava Z- 1155/82, odnosno darovni ugovor zaključen 29.10.1982. između NĐ kao darovatelja i ovdje tužitelja kao daroprimca, a u kojem podnesku navodi i ponavlja kako je tuženik puno prije nego što je zaprimio tužbu predao ključeve sada bivšem suprugu MĐ jer da je isti stvarni vlasnik stana na adresi [adresa] koji da mu je darovan od strane roditelja gdje je stanovao sa svojom obitelji do prekida bračne zajednice, tuženik da nema nikakvih svojih stvari u tom prostoru, dalje navodeći da je tužitelj verbalno napao tuženika dok se nalazio u dvorištu prijeporne nekretnine sa tada trogodišnjim djetetom te da je u pravcu istih bacio kamen i to da se dogodilo 8.6.2020. u dvorištu na adresi [adresa] i nakon toga tuženik nije uopće nije navraćao niti u dvorište pa tako niti po poštu, ključeve da isključivo ima bivši suprug tuženika; tužitelj da nikada nije bio u posjedu cijele nekretnine, poziva se dalje na ovosudnu presudu na temelju priznanja P-172/11 od 3.5.2012.; poziva se na čl.1. predmetnog Ugovora o darovanju, a taj ugovor da je sklopljen bez prave predaje u posjed, jer da je u posjedu bio MĐ sa njegovom obitelji i isti da je izvršio ulaganja u nekretninu radi stanovanja, a tuženik je podneskom od 15.3.2024. postavio protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog darovnog ugovora jer da nije sklopljen u propisanoj formi zbog činjenice što dio nekretnine nije bio u posjedu i to u vlasništvu darovatelja, pa da nije izvršena prava predaja u posjed što da je nužno za valjanost ugovora o darovanju kakav je sklopljen, pa stoga da kao takav ne proizvodi pravne učinke.
5. Tužitelj/protutuženik (u daljnjem tekstu: tužitelj) je dao odgovor na protutužbeni zahtjev podneskom od 28.3.2024., a kojim se u cijelosti protivi protutužbi između ostalog navodeći kako je darovatelj NĐ u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o darovanju bio u samostalnom i neposrednom posjedu cjeline č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj; da je nesporno da je tuženik sa svojim suprugom, ujedno i sinom darovatelja MĐ 1978. po odobrenju NĐ počeo koristiti prizemlje predmetne kuće, koje odobrenje da je po izvršenom darovanju dao i ovdje tužitelj, sve uz uvjet da tuženik preda u posjed prizemlje kuće kada zajedničko dijete tuženika i sina NĐ bude sposobno za samostalan život; tuženik da je bez ikakvog pravnog osnova nastavio koristiti predmetni dio č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj usprkos brojnim pozivima NĐ i tužitelja da tužitelju preda prizemlje kuće slobodno o osoba i stvari, isto da je odbijao učiniti i tužitelj da je bio prisiljen podnijeti tužbu u ovom predmetu, dalje navodeći kako su predmet ugovora o darovanju i druge nekretnine koje nisu predmet postupka radi ispražnjenja.
6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj, dopis PP Mali Lošinj s Ispostavom Cres od 7.7.2020. upućen punomoćniku tuženika/protutužitelja, zbirku isprava Z-1155/1982, nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Nenada Vidmara iz Ravne Gore, broj elaborata: 244-067 od 24.lipnja 2024., ovosudnu presudu na temelju priznanja P-172/11 od 3.svibnja 2012., proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje navedenog vještaka, saslušani su svjedoci ŽĐ, HĐ, DĐ, ŠĐ, VĐ, GĐ, SĐ, JĐ i PĐ, a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice.
7. Uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj utvrđeno je kako ovdje tužitelj dolazi upisan kao isključivi vlasnik č. zgr. [katastarska čestica], te č. zem. [katastarska čestica], koje nekretnine odnosno dio nekretnina su bile predmetom ugovora o darovanju iz 1982. zaključen između NĐ i ovdje tužitelja.
8. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je prijepor tužbenog zahtjeva u naravi prizemlje samostojeće zgrade sa kbr.26 i 27, u koje prizemlje zgrade nije bio moguć pristup, a na upit uređujućeg suca punomoćnik tuženika odgovorio je da tuženik ne raspolaže primjerkom ključa, niti je u posjedu prizemlja zgrade, već da je u posjedu MĐ, u ovom predmetu predloženi svjedok. U odnosu na predmet protutužbenog zahtjeva u naravi da se prema kazivanju tuženika radi o samostojećoj zgradi sa kbr. 26 i 27, samostojećem prizemnom objektu kao pomoćna zgrada sve unutar suhozidom i kamenobetonskim zidom ograđene okućnice u koju postoji isključivo jedan ulaz kroz dvokrilna metalna vrata sa ulice Zad bone, a u odnosu na predmet protutužbenog zahtjeva tužitelj je istaknuo kako je on isključivi posjednik predmeta protutužbenog zahtjeva, osim prizemlja zgrade – kuće [adresa].
8. Vještak geodetske struke je u svojem nalazu i mišljenju identificirao i na skici lica mjesta prikazao prijepor, uz fotografski prikaz, a iz koje skice lica mjesta proizlazi da se prijepor, predmet tužbenog i protutužbenog zahtjeva odnosi na č. zgr. [katastarska čestica], te č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj.
9. Odredbom čl.161.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 103/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14.: dalje ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari i dalje je odredbom čl.162.st.1. istog zakona propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Tužitelj je zk.izvatcima dokazao vlasništvo prijepora, time da je na tužitelju dalje bilo dokazati da se prijepor nalazio u posjedu tuženika i to u trenutku podnošenja tužbe, koju činjenicu posjeda tuženika u trenutku podnošenja tužbe tužitelj nije dokazao. Naime, sam tužitelj iskazao je kako ne može točno reći da li je to bilo 2020. ili 2021. do kada je tuženik živio u prizemlju kuće u [adresa], da ne može točno reći dan kada je tuženik odselio iz prizemlja te kuće, a posljednji put kada je vidio tuženika u toj kući da je bilo ljeto, time da ne zna da li je to bilo 2020. ili 2021. U odnosu na činjenicu posjeda odnosno vremena posjeda tuženika niti ispitani svjedoci nisu iskazali da imaju neposredna saznanja da bi tuženik bio u posjedu prijepora u trenutku podnošenja tužbe s obzirom da je svjedok ŠĐ iskazao kako misli da tuženik ne živi na toj adresi 10-ak godina, možda i više od toga i svjedok misli da tuženika nije vidio da ulazi u to prizemlje posljednjih 10-ak godina; svjedok JĐ iskazao je kako je tuženik stalno živio u toj kući, u prizemlju do prije cca.3-4 godine, ranije da je s tuženikom živio njegov suprug MĐ i sin ŽĐ; svjedok DĐ iskazao je da od proljeća 2021. nije vidio tuženika da ulazi, odnosno da dolazi u kuću; svjedok LĐ iskazao je da je tuženik KĐ živio u toj kući do 2020. i tu godinu da zna obzirom da je sestra svjedoka preminula u studenom 2020. i KĐ da je napustila tu kuću prije smrti sestre svjedoka, dakle prije studenog 2020. i nakon 2020. KĐ da svjedok više nikada nije vidio u toj kući [adresa] ili 28, a i svjedokinja HĐ kćerka tužitelja iskazao je da ne zna razlog i povod zašto je tuženik napustio tu kuću odnosno preselio iz te kuće 2019. ili 2020., ti svjedoci dali su iskaz 2024., a tužba je u ovom predmetu podnesena 30.7.2021., a tužitelj iskazima tih svjedoka nije dokazao da je tuženik bio u posjedu prijepora odnosno prizemlja kuće [adresa] u [adresa] u trenutku podnošenja tužbe. Svjedok SĐ prvi put je bio na licu mjesta prilikom očevida tako da ne može imati nema neposrednih saznanja vezano za činjenicu posjeda tuženika u trenutku podnošenja tužbe, pa tako nit svjedok VĐ koji je govorio svojim sjećanjima prije više od 30 godina.
10. Uvidom u očitovanje – odgovor PP Mali Lošinj od 7.7.2020. utvrđeno je da je PP Mali Lošinj dana 8.6.2020. zaprimila dojavu od KĐ koja da je dojavila da je u [adresa] na adresi [adresa] napadnuta od strane druge osobe koja je bacila kamen prema njoj, dok da se s njom nalazila njezina unuka o kojem događaju navodi ovdje tuženik tijekom postupka, a sud je ocijenio istinitima navode tuženika da se od tog događaja tuženik ne nalazi u posjedu predmetnog prizemlja i taj događaj je zasigurno prekinuo posjed tuženika, što je u skladu sa iskazima svjedoka i same tužitelja o vremenu od kada tuženik više nije u posjedu prijepora, odnosno poklapa se sadržaj tog odgovora PP Mali Lošinj o zaprimljenoj dojavi sa vremenom od kada prema iskazima svjedoka i samog tužitelja tuženik više nije u posjedu prijepora. Tužitelj je imao dokazati da se tuženik nalazio u posjedu predmetnog stana u prizemlju kuće u trenutku podnošenja tužbe, što tužitelj nije dokazao, niti u tom smjeru predložio provođenje daljnjih dokaza da bi se imalo smatrati tuženika posjednikom prijepora u trenutku podnošenje tužbe bilo da dalje živi i boravi u stanu, da dolazi preuzeti poštu kako to tužitelj navodi u tužbi, da tuženik i dalje raspolaže ključem stana u prizemlju i da ima svoje stvari u prizemlju kuće.
11. Odredbom čl.10.st.1.ZV propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a činjenica upisanog prebivališta i boravišta tuženika sama po sebi nije i ne može biti dokaz posjeda tuženika u odnosu na predmetni stan u prizemlju zgrade. Dalje valja ukazati da je sudska praksa zauzela stajalište da vlasnik stvari ne može s osnovom od ranijeg posjednika zahtijevati povrat individualno određene stvari koja je prije pokretanja parnice predana trećoj osobi, pa takav tužbeni zahtjev treba odbiti, a udovoljiti zahtjevu za naknadu štete ako su ispunjene i sve pretpostavke odštetne odgovornosti (VSRH Rev-1730/90), slijedom čega je odlučeno kao u točci I.izreke ove presude.
12. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženik predlaže utvrditi ništetnim predmetni ugovor o darovanju i to iz razloga što da dio nekretnina nije bio u posjedu, niti u vlasništvu darovatelja, pa da nije izvršena prava predaja u posjed i to sve iz razloga što da su roditelji MĐ darovali nekretninu koja se sastoji od prizemlja i okućnice te vrta na adresi [adresa]. Tuženik dakle predlaže utvrditi ništetnim predmetni ugovor o darovanju iz razloga što da su roditelji tužitelja i MĐ navodno 1976. darovali MĐ predmetno prizemlje i okućnicu te vrt na adresi [adresa] u [adresa], a koja činjenica, da je doista i bilo izvršeno darovanje 1976. godine ne može biti osnovom utvrđenja ništetnim predmetni darovni ugovor zaključen 29.10.1982. s obzirom da je višestruko ugovaranje otuđenja stvari i njegove pravne posljedice regulirano odredbom čl.125.ZV, a iz sadržaja koje odredbe je razvidno da taj propis za takvo postupanje ne propisuje kao posljedicu ništetnost pravnog posla (ŽS ZG GŽ-5761/10 od 18.10.2011.), koji stav je i ranije sudske prakse koja je vrijedila u vrijeme zaključenja ugovora. Sukladno pravnoj terminologiji o višestrukom otuđenju iste nekretnine može se govoriti samo ako postoje dva valjana pravna posla ili više njih, a nije odlučno je li riječ o naplatnim i/ili besplatnim pravnim poslovima, pa se stoga ponavlja da je i došlo do darovanja 1976. kako to tuženik tvrdi ta činjenica ne može imati za posljedicu utvrditi ništetnim nakon te godine zaključen darovni ugovor između NĐ i tužitelja, slijedom navedenog valjalo je odbiti i protutužbeni zahtjev i odlučiti kao u točci II.izreke ove presude.
13. Uzimajući u obzir uspjeh stranaka u sporu i to da tužitelj nije uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom, niti tuženik sa postavljenim protutužbenim zahtjevom, da se radi o istoj vrijednosti predmeta spora tužbenog i protutužbenog zahtjeva, da se vodio jedinstveni postupak i provodili isti dokazi za donošenje odluke o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, da strankama dakle nisu nastali posebni troškovi u odnosu na njihove zahtjeve koji se odnose na troškove odvjetnika kao punomoćnika, odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove, osim troškova očevida i vještačenja u smislu odredbe čl. 154.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP). U odnosu na troškove očevida i vještačenja ti troškovi su bili nužni za vođenje ovog postupka s obzirom da tuženik na ročištu održanom dana 14.3.2022. naveo da nema saznanja vezano za sam identitet spora i stoga da ne čini nespornim identitet spora, što je bio razlog daje je neovisno o ishodu ovog spora odlučeno da isključivo tuženik ima snositi te troškove, stoga je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.
U Malom Lošinju 1.srpnja 2025.
S u d a c
Tomislav Stopar
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN-a:
1. Punomoćniku tužitelja/protutuženika – odvjetnica Marija Erdec
2. Punomoćniku tuženika/protutužitelja – odvjetnica Vedrana Spagnol
