Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-443/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu pojedincu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mladenu Smoljanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Kristini Stepinac Terzić, odvjetnici u Velikoj Gorici, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 20. siječnja 2025. poslovni broj P-506/2023-6, 1. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici od 20. siječnja 2025. poslovni broj P-506/2023-6 u točki I. izreke.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženici da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.035,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama."

2. Protiv predmetnog rješenja i to u dijelu u kojem su tužitelju priznati parnični troškovi u iznosu od 1.035,73 Eur-a ( točka I. izreke), tuženica je podnijela pravovremenu žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome navodi kako nije u obvezi naknadi troškove tužitelju, jer da je tužitelj u parnicu upućen rješenjem suda, a ne zbog ponašanja tuženice, te tuženica nije dala povod tužbi. Ističe kako je priznala tužbeni zahtjev i nije osporavala oporuku i nije imala utjecaja na daljnje procesne aktivnosti tužitelja. Poziva se na odredbu čl. 157. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer da nije dala povod za tužbu i priznala je tužbeni zahtjev pa je tužitelj dužan naknaditi troškove tuženici. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje o troškovima postupka. Tuženica traži trošak žalbe u iznosu od 93,75 Eur-a.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi kako je žalba tuženice u cijelosti neosnovana. Ističe kako je tuženica priznala tužbeni zahtjev, ali da u konkretnom slučaju nije ispunjen drugi kumulativni uvjet iz čl. 157. ZPP-a kojim se zahtjeva da tuženica nije dala povod za tužbu. Navodi kako je tužitelj radi zaštite svojih prava bio primoran pokrenuti parnični postupak, radi utvrđenja da oporuka nije valjana, budući je tuženica u ostavinskom postupku dala nasljedničku izjavu da priznaje oporuku pravovaljanom i prihvaća se nasljedničkog dijela. Kako je pobijano rješenje pravilno i zakonito predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja. Tužitelj traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 187,50 Eur-a.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši odluku o parničnim troškovima u rješenju suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je odluka o troškovima suda prvog stupnja pravilna i zakonita.

6. Nije počinjena niti koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Neosnovani su navodi žaliteljice kako je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

8. Naime, sud prvog stupnja je valjano obrazložio odluku o troškovima postupka, navodeći za svaki pojedini trošak zašto ga priznaje, odnosno zašto ga priznaje u smanjenom obimu. S ocjenom suda prvog stupnja, o tome koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, u cijelosti se slaže i ovaj žalbeni sud.

9. Neosnovano tuženica navodi kako je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o troškovima postupka trebao primijeniti odredbu čl. 157. ZPP-a.

10. Prema odredbi čl. 157. ZPP-a, ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

11. Iz obrazloženja pobijanog rješenja nedvojbeno proizlazi kako je sud prvog stupnja naveo da je tuženica priznala tužbeni zahtjev, ali da se nisu ispunile pretpostavke iz čl. 157. ZPP-a, jer je sud utvrdio kako je tuženica dala povod za tužbu, jer je u ostavinskom postupku iza pok. BN dala nasljedničku izjavu da priznaje oporuku valjanom i prihvaća se nasljedničkog dijela, pa je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja da oporuka nije pravno valjana, pa je stoga tuženica dala povod za tužbu i dužna je naknaditi parnične troškove tužitelju.

12. Imajući navedeno u vidu, te da je sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja troškova u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a utvrdio koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenja spora, to je stoga pravilna odluka suda prvog stupnja o priznavanju parničnih troškova tužitelju.

13. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tuženice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke o parničnim troškovima, to je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu, kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke.

14. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) rješenje ostaje neizmijenjeno.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, odbijen je kao neosnovan, jer to nisu nužno potrebni troškovi.

Osijek, 1. srpnja 2025.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran