Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-970/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umičević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinjie izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc.Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice NG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice EG iz [adresa]. OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice NGT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. tužiteljice ZG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. tužitelja OG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. tužiteljice ŽG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 8. tužiteljice HG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 9. tužiteljice SG (ranije N) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 10. tužitelja VG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima dipl. prav. ĐG, dipl. prav. IG, dipl. prav. DG i dipl. prav. EGT, iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 2, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB 18683136487, iz Zagreba, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-67/2018-50 od 12. veljače 2022., dana 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-67/2018-50 od 12. veljače 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici NG na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada subotom nedjeljom i blagdanom za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 1.svibnja 2017. bruto iznos od 9.656,24 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako je pobliže označeno u izreci, pod točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici EG na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od 1. ožujka 2013.do 1.svibnja 2017. bruto iznos od 13.573,12 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako je pobliže označeno u izreci, pod točkom III izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici BG na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom, za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 1.svibnja 2017. bruto iznos od 8.402,05 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže opisano u izreci, pod točkom IV izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici NGT na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada subotom,nedjeljom i blagdanom, za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 1. svibnja 2017. bruto iznos od 10.164,64 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže opisano u izreci pod točkom V izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici ZG na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom, za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 1. svibnja 2017. bruto iznos od 10.835,44 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže opisano u izreci, pod točkom VI izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju OG na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom, za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 1.svibnja 2017. bruto iznos od 10.933,85 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže opisano u izreci, pod točkom VII izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici ŽG na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljoom i blagdanom za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 1. svibnja 2017. bruto iznos od 13.423,28 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže opisano u izreci, pod točkom VIII izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici SG na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom, za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 1. svibnja 2017. bruto iznos od 5.528,38 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže opisano u izreci, pod točkom X izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju VG na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 1.svibnja 2017. bruto iznos od 12.342,04 kn te pod točkom XI izreke naloženo je tuženoj da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da Županijski sud ukine pobijanu presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje podredno istu preinači u skladu sa žalbenim navodima tuženika.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženika.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713,89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužena jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presuda je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja,a koji su kao državni službenici zaposleni u Ministarstvu pravosuđa, Upravi za zatvorski sustav, Odgojnom zavodu u Turopolju, za isplatom razlike plaće po osnovi prekovremenog rada za vremensko razdoblje od 1. ožujka 2013. do 1. svibnja 2017. u kojem razdoblju su tužitelji ostvarili prekovremene radne sate ali im tuženica nije isplatila dodatak za prekovremeni rad koji tužiteljima pripada prema odredbama čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

8. Među strankama je sporno da li su tužitelji u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2013. do 1. svibnja 2017. ostvarivali prekovremene radne sate te je sporno je li tužena pravilno obračunala i isplatila te prekovremene sate tužiteljima. Tuženica tvrdi da ovdje tužitelji nisu radili više od 8 sati dnevno odnosno više od 40 sati tjedno,pa ukupan broj radnih sati nije premašivao mjesečni fond radnih sati .

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz iskaza tužitelja NG, BG, NGT, RG ŽG,HG, VG u bitnome proizlazi da je u utuženom razdoblju njihovo radno vrijeme bilo organizirano od ponedjeljka do petka sa dnevnim radnim vremenom 8 sati, odnosno tjednim radnim vremenom od ponedjeljka do petka ukupno 40 sati, da je radno vrijeme bilo organizirano u dvije smjene i to prva smjena od 7,00 do 15,00 sata, a druga smjena od 13,00 do 21,00 sati time da su se smjene izmjenjivale svakih tjedan dana a vikendom je rad bio organiziran od 9,00 sati do 17,00 sati, od 11,00 sati do 20,00 sati i od 10,00 sati do 16,00 sati i plaćao se kao prekovremeni rad sve do 2012. kada su se Uredbom Vlade sati rada vikendom prestali plaćati kao prekovremeni sati,

- da u pisanom nalazu i mišljenju od 15. prosinca 2020. vještak financijske struke Vatroslav Zovko je prvo za sve tužitelje izračunao osnovnu plaću odnosno osnovnu cijenu sata rada i prikazao je u tablicama (list 948-967), da je uzeo u obzir rješenje o rasporedu svih tužiteljica i tužitelja na radna mjesta i primijenio odredbe čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, prema kojima je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, da nije izradio obračun odnosno vještačenjem nije obuhvatio travanj 2017. jer za taj mjesec ne prileže evidencija radnog vremena niti obračunske liste za isplatu plaće - naknade, kao niti studeni 2016. jer za taj mjesec ne prileži evidencija radnog vremena,

- da je vještak je utvrdio da su tužiteljima isplaćeni svi evidentirani sati rada, i ujedno izradio obračun dodatka za prekovremeni rad za sve sate preko 8 sati rada dnevno u radni dan i za sve sate rada subotom i nedjeljom, uz uvećanje u visini od 50% osnovne cijene sata rada, uvećano još za dodatak za posebne uvjete rada od 25%, u skladu sa rješenjima o rasporedu tužiteljica i tužitelja na njihova radna mjesta,

- da je vještak nakon izračuna na temelju naprijed navedenih parametara utvrdio da za razdoblje od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2017. tužiteljici NG Ač pripada naknada za prekovremeni rad u iznosu od 9.656,24 kn kao u tablici 11 (list 968-969) tužiteljici EG pripada naknada za prekovremeni rad u iznosu od 13.573,12 kn kao u tablici 12 (list 970-971), tužiteljici BG pripada naknada za prekovremeni rad u iznosu od 8.402,05 kn kao u tablici 13 (list 972-973, tužiteljici NGT pripada naknada za prekovremeni rad u iznosu od 10.164,64 kn kao u tablici 14 (list 974-975), tužiteljici ZG pripada naknada za prekovremeni rad u iznosu od 10.835,44 kn kao u tablici 15 (list 976-977) tužitelju OG pripada naknada za prekovremeni rad u iznosu od 10.933,85 kn kao u tablici 16 (list 978-979), tužiteljici ŽG pripada naknada za prekovremeni rad u iznosu od 13.423,28 kn kao u tablici 17 (list 980-981), tužiteljici HG pripada naknada za prekovremeni rad u iznosu od 10.085,20 kn kao u tablici 18 (list 982-983), tužiteljici SG (ranije N) pripada naknada za prekovremeni rad u iznosu od 5.528,38 kn kao u tablici 19 (list 984-985), tužitelju VG pripada naknada za prekovremeni rad u iznosu od 12.342,04 kn kao u tablici 20 (list 986-987), i to s dospijećem svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec,

- da je tužena prigovarala nalazu i mišljenju vještaka ističući da vještak nije utvrdio mjesečni fond radnih sati i da nije uzeo u obzir da tužitelji rade u smjenama, naizmjence pet radnih dana u tjednu prvu i drugu smjenu, te da vještak nije utvrdio da li su tužiteljima odobravani slobodni dani kao tzv. tjedni odmor prema odluci upraviteljice od 30. kolovoza 2013. (list 907 spisa) te koji je ukupan broj sati nadopune do redovnog mjesečnog fonda sati po mjesecima te koja je eventualno razlika između sati nadopune i utvrđenih sati prekovremenog rada,

- da je prema Odluci upraviteljice od 30. kolovoza 2013. (list 907) radno vrijeme službenika u odjelu tretmana propisano na sljedeći način: u radne dane prva smjena je od 7,00 do 15,00 sati, druga smjena je od 13,00 do 21,00 sati, sa trajanjem smjene 8 sati, u neradne dane prva smjena je od 10,00 do 18,00 sati, druga smjena je od 13,00 do 21,00 sati, sa trajanjem smjene 8 sati, time da predmetnom Odlukom nije riješeno pitanje prava na slobodne dane odnosno tjedni odmor, niti je iz evidencije rada vidljivo korištenje slobodnih dana po osnovi tjednog odmora, izuzev u slučaju tužiteljice SG (ranije N) koja je 26. lipnja 2015 koristila 6 slobodnih sati po osnovi 4 sata prekovremenog rada, i 28. listopada 2016. koristila je 6 slobodnih sati po osnovi 4 sata prekovremenog rada,

- da je vještak uzimajući u obzir prigovore tuženika izračunao ukupan broj odrađenih sata rada i broj sati nadopune do redovnog mjesečnog fonda radnih sati prikazao u tablicama (list 1024-1052 spisa) izuzev za mjesec studeni, 2016., travanj 2017., za koje mjesece nedostaju evidencije radnog vremena, te je na temelju takvog načina izračuna utvrdio da tuženica nije tužiteljima odobravala slobodne dane po osnovi tjednog odmora, te da ne postoje nepodmirena potraživanja tužitelja po osnovi prekovremenog rada,

- da ovakvom izračunu vještaka prigovarali tužitelji jer njihov rad nije rad u smjenama i turnusima prema čl. 44. KU jer tužitelji rade od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja, a uzimajući u obzir Odluku upraviteljice od 30. kolovoza 2013. o radnom vremenu tužitelja u dvije smjene kao i iskaze tužitelja i svjedoka pravilno zaključio da se ovdje ne radi o smjenskom radu jer tužitelji ne rade u tri smjene što je karakteristika smjenskog rada već je njihov rad organiziran kao puno radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka u smislu čl. 8. KU u dvije smjene (prijepodnevnim i poslijepodnevnim) koje traju 8 sati pa je stoga prekovremeni rad tužitelja svaki rad duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom kako to određuje čl. 44. st. 9. KU/12 i KU/13 a upravo kako je to vještak prikazao u svom prvom nalazu i mišljenju od 15. prosinca 2020.

11. Dakle ovdje se radi o pravnom pitanju koje je među strankama sporno, jer u ovom konkretnom slučaju se prekovremeni sati računaju na temelju mjesečnog fonda radnih sati, te se prema KU broj prekovremenih sati računa tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati, dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati (čl. 44. st. 12. KU.) Dakle kada je blagdan neradni dan a koji pada u razdoblju od ponedjeljka do petka taj blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati.

12. Stoga je pravilan pravni zaključak prvostupanjskog suda da iz nalaza i mišljenja vještaka od 15. prosinca 2020. jasno proizlazi da sati prekovremenog rada nisu pravilno obračunati i plaćeni jer je prekovremeni rad svaki sat rada duži od 8 sati kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom kako to određuje čl. 44. st. 9. KU/12 i KU/13, dakle tuženica nije primijenila uvećanja kako to propisuje čl. 44. KU.

13. Naime odredbom čl. 44. st. 1. KU je propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, da se prema st. 2. citiranog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju a tužena u ovom konkretnom slučaju nije primijenila uvećanja u skladu sa rješenjima o rasporedu tužitelja na njihova radna mjesta kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud a što je vještak pravilno izračunao u svom prvom pisanom nalazu i mišljenju od 15. prosinca 2020.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika odlučne činjenice točno su i potpuno utvrđene jer ovdje tužitelji potražuju isplatu prekovremenih sati rada sukladno evidencijama prisutnosti na radu tijekom utuženog razdoblja a sama tužena u odgovoru na tužbu navodi da je radno vrijeme tužitelja bilo organizirano prema Odluci upraviteljice i prema potrebama službe u prvoj smjeni od 7,00 sati do 15 sati, u drugoj smjeni od 13,00 sati do 21,00 sat, te blagdanima i neradnim danima od 9,00 sati do 17,00 sati te od 13,00 sati do 21,00 sat.

15. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu a kako je to odlučeno u izreci ove odluke.

16. S obzirom da tužena nije uspjela u ovom žalbenom postupku ista je odbijena s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 1. srpanj 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević