Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-348/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/1, protiv tuženika FORTENOVA GRUPA d.d., Zagreb, Marijana Čavića 1a, OIB: 88035992407, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-561/2020-35 od 16. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-561/2020-35 od 16. lipnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena i da ne proizvodi nikakve pravne učinke odluka tuženog ... od 06.10.2016., o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a kojom odlukom je tuženik redovito otkazao ugovor o radu tužiteljici za poslove radnog mjesta prodavač sklopljen s poslodavcem dana 01.04.2014. na neodređeno vrijeme, te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana vrati tužiteljicu na rad na poslove radnog mjesta prodavača, odnosno na odgovarajuće poslove.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.“.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužiteljica iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tužiteljice. Potražuje trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu i vračanje tužiteljice na poslove radnom mjesta prodavača, odnosno odgovarajuće poslove.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6.1. Žalba je sadržajno podnesena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom premetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Polazeći od utvrđenja da je poslodavac dokazao da je tužiteljica počinila povrede koje joj se stavljaju na teret u Odluci o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, odnosno da prilikom prodaje robe nije izdavala račune i nije prodaju evidentirala na PC kasi, a što je utvrđeno pregledom video snimaka putem kamere koja se nalazi u unutrašnjosti kioska, kao i da je neosnovano pozivanje tužiteljice da je tuženik nezakonito snimao rad tužiteljice, jer je pravo poslodavca da kontrolira rad zaposlenika na svaki zakonom dozvoljen način, pa tako i putem video nadzora sud prvoga stupnja odbio je tužbeni zahtjev.

9. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužiteljice sporno je je li tuženik dokazao da je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa, odnosno postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja propisanog odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19; u daljnjem tekstu: ZR), pa time je li dopuštena Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici, odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici i vraćanja tužiteljice na rad.

10. Odredbom čl. 115. stav 1. točka 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu, ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika). Teret dokaza je na poslodavcu što je propisano odredbom čl. 135. ZR.

11. Tužiteljica je s tuženikom zaključila 1. travnja 2014. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta-prodavač, a tuženik je 6. listopada 2016. donio Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja.

12. Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljici se stavlja na teret da je prodavala tiskovine bez izdavanja računa i bez da je evidentirala prodaju na PC kasi, a da je isto utvrđeno pregledom snimke video nadzora sa prodajnog mjesta 920390 - [adresa] od strane ovlaštenih radnika iz odjela interne kontrole poslodavca iz travnja svibnja 2016., a nepravilnosti i propusti u radu tužiteljice evidentirani su zapisnikom o kontroli broj 002/031/16 od dana 9. rujna 2016. gdje su navedeni datumi i vrijeme kada je tužiteljica prodavala tiskovine bez izdavanja računa i bez evidentiranja prodaje na PC kasi.

13. Izvršenim uvidom u dostavljene DVD sa snimkama video-nadzora, a koji se odnose na video zapise od 26.04., 30.04., 04. i 06.05.2016. sud prvoga stupnja je utvrdio da tužiteljica ne izdaje račune za prodaju svake tiskovine kupcu, kao i da svaku prodaju ne evidentira u kasi, odnosno da za svaku prodaju ne izdaje račun, a što je u skladu sa iskazima svjedoka kojima je prvostupanjski sud u cijelosti poklonio vjeru budući su međusobno suglasni i u skladu sa provedenim dokazima. Sud prvoga stupnja nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice, u kojem svoje ponašanje opravdava na način da je radila na 15-ak kioska, da nije nikada dobila opomenu za svoj rad, kao i da nije bila upoznata da se unutrašnjost kioska snima, je svojim iskazom nije uspjela osporiti ostale dokaze na kojima tuženik temelji svoju odluku o otkazu, odnosno utvrđene povrede iz radnog odnosa koje joj tuženik stavlja na teret.

13.1. Slijedom navedenoga internom kontrolom prilikom koje je sačinjen Zapisnik o kontroli broj: 002/031/16 utvrđeno je da je tužiteljica 26. travnja 2016. prodala tiskovina bez računa u tri slučaja, 30. travnja 2016. u sedam slučajeva, 4. svibnja 2016. u dva slučaja i 6. svibnja 2016. sedam puta, čime je ne samo teže prekršila svoje radne i ugovorne obveze koje proističu iz uputa i obvezujućih pravila poslovanja, već je opisanim prekršila odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost te izložila poslodavca mogućim sankcijama u prekršajnom postupku.

14. U odnosu na žalbene navode valja odgovoriti da su nepravilnosti i propuste tužiteljice potvrdili saslušani svjedoci BPM koja je u vrijeme otkazivanja tužiteljice radila u kontroli kioska na [adresa] gdje je utvrđeno da na prodajnom mjestu prodavačice drže čašicu na kameri koja snima te su na taj način utvrdili da vozač tuženika GP dostavlja prodavačicama tiskovinu koja nije zavedena u sistem pa su 3 prodavačice koje su se mijenjala na tom prodajnom mjestu prodavale tu tiskovinu, kao i male bočice alkohola bez računa, a sve je utvrđeno pregledom video snimaka.

15. Neosnovan je žalbeni navod da tužiteljici nije omogućen uvid u video snimke, jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka ŠP, koji je potvrdio da je tužiteljica bila upoznata sa snimkama prilikom sastanka u upravnoj zgradi i da je to uobičajena praksa tuženika kako bi se radnici mogli očitovati na ono što je utvrđeno te da je tužiteljica i pismeno dala obranu dana 20. rujna 2016., a snimke su dostavljene i u sudski spis dana 10. ožujka 2017. nakon čega tužiteljica njihov sadržaj nije osporavala.

16. Neizdavanjem računa, što je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno, tužiteljica se nije pridržavala obvezujućih pravila poslovanja čime je činila prekršaje za koje tuženik prekršajno odgovara s kaznama u visokim novčanim iznosima. Svoje ponašanje tužiteljica nije opravdala argumentirano, a žalbeni prigovori da nije primila video snimku prije podnošenja tužbe suprotni su iskazu svjedoka ŠP (a primila ju je i tijekom postupka).

17. Slijedom svega navedenog tužiteljica je teže povrijedila svoje radne i ugovorne obveze, pa je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio da je opravdan otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog njenog skrivljenog ponašanja.

18. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč 3. ZR.

19. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tuženika (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ), a odluka o visini kamatne stope pravilno se temelji na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/ 21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO/05).

21. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice te potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević