Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-109/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ŠTT, izvjestiteljice i ŠT, članice, u pravnoj stvari tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. j.t.d. u Zagrebu, protiv I. tuženice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Tatarić, odvjetnici u Zagrebu te II. tuženika CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tuženika ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV. tuženice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi I.–IV. tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5634/2018-76 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba I. tuženice AT, II. tuženika CT, III. tuženika ZT i IV. tuženice TT kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5634/2018-76 od 17. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo I. tuženici, II. tuženiku, III. tuženiku i IV. tuženici da tužitelju RT solidarno isplate neto iznos od 4.588,54 EUR–a na ime plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima:

- na iznos od 224,52 EUR–a od 16. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 224,52 EUR–a od 16. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 224,52 EUR–a od 16. studenog 2011. pa do isplate,

- na iznos od 224,52 EUR–a od 16. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 224,52 EUR–a od 16. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 224,52 EUR–a od 16. veljače.2012. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16.svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16.lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. studenog 2012. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 231,53 EUR–a od 16. svibnja 2013. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i pod točkom III. izreke u kojem je naloženo I. tuženici, II. tuženiku, III. tuženiku i IV. tuženici da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.962,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 5634/2018-76 od 17. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo I. tuženici AT, II. tuženiku CT, III. tuženiku ZT i IV. tuženici TT da tužitelju RT solidarno isplate neto iznos preko 4.588,54 EUR–a do 5.915,74 EUR–a (za iznos od 1.327,20 EUR–a) na ime plaće, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i pod točkom III. izreke u kojem je naloženo I. tuženici, II. tuženiku, III. tuženiku i IV. tuženici da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.962,50 EUR–a do 2.468,34 EUR–a (za iznos od 505,84 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja RT za isplatu neto iznosa od 1.327,20 EUR–a na ime plaće, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja RT za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 505,84 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju RT naknaditi I. tuženici AT trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 68,75 EUR–a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I. tuženice AT za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 243,75 EUR–a kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju RT naknaditi II. tuženiku CT, III. tuženiku ZT i IV. tuženici TT trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 105,73 EUR–a u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev II. tuženika CT, III. tuženika ZT i IV. tuženice TT za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 374,88 EUR–a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se I. tuženici AT, II. tuženiku CT, III. tuženiku ZT i IV. tuženici TT da tužitelju na ime plaće solidarno isplate neto iznos od 5.915,74 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od po 290,88 EUR–a i 297,89 EUR–a kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog neto iznosa od 0,02 EUR–a i 1.745,28 EUR–a na ime plaće, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke),

- nalaže se I. tuženici AT, II. tuženiku CT, III. tuženiku ZT i IV. tuženici TT da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.468,34 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. prosinca 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žale se I.–IV. tuženici zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev I.–IV. tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da im se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a (I. tuženici) te iznosu od 480,61 EUR–a (II.–IV. tuženicima).

3. Žalba I.–IV. tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 9. kolovoza 2023. (list 326-327 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju Lidije Tkalec Gradinščak, stalnog sudskog vještaka za financijska vještačenja od 9. lipnja 2023. (list 193-196 spisa), da mu I. tuženica AT, II. tuženik CT, III. tuženik ZT i IV. tuženica TT solidarno isplate iznos od 7.661,04 EUR–a[1] (57.722,10 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od po 290,88 EUR–a (2.191,65 kn) i 297,89 EUR–a (2.244,45 kn) od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da mu solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 3.450,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od I.–IV. tuženika na ime plaće koju mu njegov tadašnji poslodavac ST, sada pokojni, nije isplatio u razdoblju od 1. srpnja 2010. pa do 30. travnja 2013. (osim za rujan, listopad, studeni i prosinac 2010., siječanj, veljaču i kolovoz 2011. te studeni 2012.), a za isplatu koje I. –IV. tuženici solidarno odgovaraju kao nasljednici pokojnog ST u smislu odredaba iz čl. 139. st. 1., 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – u daljnjem tekstu: ZN).

6.1. Suprotno žalbenim navodima I.–IV. tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upiru.

6.2. Isto tako, suprotno žalbenim navodima II.–IV. tuženika, prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev time što je pod točkom I. izreke pobijane presude uz iznos od 5.915,74 EUR–a naznačio da je riječ o neto iznosu, iako ga tužitelj u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nije tako naznačio, budući da je iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka, sukladno kojem je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, vidljivo da tužitelj od I.–IV. tuženika potražuje upravo neto (a ne bruto) iznos od 7.661,04 EUR–a, slijedom čega nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP–a na koju isti upiru.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8.1. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. rujna 2004. (list 8 spisa), preslike tužiteljeve radne knjižice (list 9-10 spisa), preslike djelomičnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 3790/13-51 od 30. ožujka 2015. (list 37-38 spisa), preslike obrtnice (list 67 spisa), preslike rješenja Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo od 4. studenog 2013. (list 68-69 spisa), preslike smrtnog lista od 28. siječnja 2016. (list 76 spisa), preslike rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Estere Poljak iz Zaprešića poslovni broj O-385/16 od 25. svibnja 2016. (list 102-104 spisa), pisanog nalaza i mišljenja Lidije Tkalec Gradinščak, stalnog sudskog vještaka za financijska vještačenja od 9. lipnja 2023. (list 193-196 spisa), iskaza svjedoka JT i iskaza tužitelja saslušanih na ročištu od 20. veljače 2024. (list 334-337 spisa) te iskaza svjedokinje AT saslušane na ročištu od 5. studenog 2024. (list 345-346 spisa), postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, pravilno utvrdio u bitnom:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod ST, vlasnika obrta [obrt] u [adresa] na radnom mjestu radio–TV–tehničara, i to na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. rujna 2004. (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu),

- da je Ugovorom o radu tužiteljeva plaća bila ugovorena u iznosu od 378,26 EUR–a (2.850,00 kn),

- da je ST, vlasnik obrta [obrt] preminuo **.**.2013., a da su na temelju djelomičnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 3790/13-51 od 30. ožujka 2015. kao nasljednici pokojnog proglašeni njegova supruga AT (ranije Š), njegov brat CT i njegova sestra ĆT, protiv kojih je postupak u ovom predmetu prvotno pokrenut,

- da je obrt [obrt] odjavljen nakon smrti ST, i to 4. studenog 2013.,

- da je ĆT (sestra pokojnog ST) preminula **.**.2016., a da su na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Estere Poljak iz Zaprešića poslovni broj O-385/16 od 25. svibnja 2016. kao nasljednici pokojne proglašeni njezin sin ZT i njezina kćer TT, protiv kojih je postupak u ovom predmetu nastavljen,

- da je svjedok JT iskazao:

- da je kod pokojnog ST radio od 1999. godine pa sve do njegove smrti, i to na radnom mjestu servisera za radio uređaje,

- da im je pokojni ST isplaćivao većinom plaću u gotovini na ruke jednom mjesečno, i to u iznosu koji je naveden u ugovoru o radu, s time da su (radnici) potpisivali platne liste kao dokaz da su dobili plaću,

- da im je pokojni ST, u slučaju da je nekome trebao kredit, tada plaću isplaćivao preko bankovnog računa, u kojem slučaju su također potpisivali platne liste,

- da su on i ostali radnici nastavili raditi i nakon smrti pokojnog ST, i to sve do zatvaranja obrta 31. listopada 2013.,

- da je problem s isplatama plaće počeo i prije 2010. godine,

- da nije prijavio inspektoratu rada problem s isplatom plaća jer je pokojni ST rekao da će ih isplatiti i obično je obećanje održao,

- da je u tom razdoblju (kada je postojao problem s isplatom plaće) radio u ''fušu'' i posuđivao novac od prijatelja, sve kako bi preživio,

- da se njegov pokojni otac, koji je također radio kod pokojnog ST, obratio njegovoj supruzi AT i rekao joj da postoje dugovanja plaća prema radnicima, a na što je ona rekla da će isplatiti radnicima dugovanja,

- da je tužitelj iskazao:

- da je kod pokojnog ST radio oko 9 godina na radnom mjestu servisera,

- da mu je pokojni ST isplaćivao plaću u gotovini na ruke, i to jedanput mjesečno, a da je primitak plaće potvrđivao svojim potpisom,

- da je nastavio raditi i nakon smrti ST, sve do 11. mjeseca 2013., budući da ga je supruga pokojnog ST (AT) imenovala za privremenog poslovođu,

- da su do 2010. godine uredno dobivali plaću, a da im nakon toga pokojni ST nije uredno isplaćivao plaće, odnosno da im skoro uopće nije isplaćivao plaće, s time da im je uplaćivao doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje,

- da se nije obratio inspektoratu rada radi neisplate plaća jer je vjerovao da će mu plaće biti isplaćene,

- da je nastavio raditi kod pokojnog ST, iako skoro tri godine nije primao plaću, jer je imao nešto ušteđevine od koje je živio,

- da je tužbu radi isplate plaće podnio (tek) 22. prosinca 2015., iako je ST preminuo **.**.2013., budući da je zajedno s ostalim radnicima rekao supruzi pokojnika, kao i ostalim nasljednicima, da im nisu isplaćene plaće i da postoje dugovi, ali da ostavina još nije bila završena i nije se znalo tko će naslijediti i koga treba tužiti radi isplate plaće,

- da je, skupa s ostalim radnicima, nastavio raditi nakon smrti pokojnog ST na zahtjev njegove supruge AT, a kojoj su oni rekli da postoje dugovi, odnosno da im pokojnik nije isplaćivao plaće, na što im je ona rekla da će im pokušati isplatiti plaće,

- da je živio u stanu pokojnog ST od sredine 2004. godine pa sve do njegove smrti, ali da pokojniku nije plaćao najamninu za taj stan jer su imali interni dogovor da mu se umanji plaća za 66,36 EUR–a (500,00 kn),

- da je svjedokinja AT iskazala:

- da je u izvanbračnoj zajednici s pokojnim ST bila više od 6 godina, s time da nije s njim radila, ali je s njim razgovarala o poslovanju njegovog obrta,

- da je poznavala sve njegove radnike i da joj je poznato da je pokojnik isplaćivao plaće svojim radnicima dijelom na račun, a dijelom u gotovini koju je radnicima isplaćivao na ruke,

- da je provedeno financijsko vještačenje kako bi se utvrdilo jesu li tužitelju u utuženom razdoblju isplaćene plaće i u kojem iznosu, i to od strane Lidije Tkalec Gradinščak, stalnog sudskog vještaka za financijska vještačenja,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 9. lipnja 2023. proizlazi:

- da u spisu nema isplatnica, niti izvadaka s poslovnog računa pokojnog ST iz kojih bi bila vidljiva isplata neto plaće tužitelju,

- da je, s obzirom na nedostatak točnih podataka o plaćanjima obveza iz i na plaće, od Porezne uprave pribavljen podatak da je pokojni ST platio doprinose za mirovinsko osiguranje za 1. i 2. stup u cijelosti za sve posloprimce, dok je dio doprinosa na plaću djelomično podmiren, a dio otpisan zbog zastare,

- da iz navedenog proizlazi da više nema obveze s osnove doprinosa iz plaće, poreza i prireza, koji čine bruto plaću tužitelja, već eventualno potraživanje tužitelja samo s osnove neto plaće,

- da je, zaključno, pokojni ST za sporno razdoblje podmirio obveze s osnove doprinosa za mirovinsko osiguranje za 1. i 2. stup u cijelosti, a da je obveze za porez i prirez podmirio djelomično, dok je ostatak otpisan zbog zastare, slijedom čega postoji potraživanje tužitelja s osnove nepodmirene neto plaće u ukupnom iznosu od 7.661,04 EUR–a (57.722,10 kn).

8.2. Tužitelj je podneskom od 9. kolovoza 2023. konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 9. lipnja 2023., i to na način da mu I. tuženica, II. tuženik, III. tuženik i IV. tuženica solidarno isplate iznos od 7.661,04 EUR–a (57.722,10 kn) na ime plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od po 290,88 EUR–a (2.191,65 kn) i 297,89 EUR–a (2.244,45 kn) od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka.

9. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da tužitelj od ukupno zatraženog (neto) iznosa od 7.661,04 EUR–a na ime plaće osnovano potražuje konačan iznos od 5.915,74 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a da mu to pravo u preostalom dijelu zatraženih iznosa od 0,02 EUR–a i 1.745,28 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na navedene iznose, ne pripada, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je odredbama iz čl. 139. ZN–a propisano:

- da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove (st. 1.),

- da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika (st. 3.),

- da, kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva (st. 4.),

- da I.–IV. tuženici, kao nasljednici pokojnog ST, odgovaraju solidarno za pokojnikove dugove u smislu odredaba iz čl. 139. st. 1., 2. i 4. ZN–a, pa tako i za dug koji pokojnik ima prema tužitelju na ime plaće u utuženom razdoblju, slijedom čega je prigovor promašene pasivne legitimacije, koji su II.–IV. tuženici istaknuli tijekom postupka, neosnovan,

- da je u odnosu na dio tužiteljevog potraživanja u iznosu od 1.745,28 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, koje se odnosi na srpanj i kolovoz 2010. te ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2011., nastupila zastara, dok u odnosu na preostali dio tužiteljevog potraživanja u iznosu od 5.915,74 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, koje se odnosi na preostali dio utuženog razdoblja, nije nastupila zastara, slijedom čega je prigovor zastare, koji su I.–IV. tuženici istaknuli tijekom postupka, djelomično neosnovan u smislu odredbe iz čl. 139. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – u daljnjem tekstu: ZR/14) kojom je propisano da, ako ZR/14 ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina,

- da, iako je tužitelj u utuženom razdoblju živio u stanu pokojnog ST, za koji mu nije plaćao najamninu jer su imali interni dogovor da mu se umanji plaća za 66,36 EUR–a (500,00 kn), tužitelj nije dao suglasnost za uskratu isplate dijela plaće u smislu odredaba iz čl. 88. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR/09) i čl. 96. st. 1. ZR/14, a kojima je propisano da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće, tako da I.–IV. tuženicima, kao nasljednicima pokojnika, preostaje mogućnost da svoje potraživanje s osnove korištenja stana pokojnika ostvare u postupku pred sudom,

- da se plaća, sukladno odredbama iz čl. 84. st. 1. i 3. ZR/09, kao i odredbama iz čl. 92. st. 1. i 4. ZR/14, isplaćuje nakon obavljenog rada te da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu,

- da pokojni ST, kao poslodavac tužitelja, nije isplatio tužitelju neto plaće u utuženom razdoblju, nego je podmirio samo obveze koje se odnose na doprinose iz plaće te obveze za porez i prirez, a kako je to utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, s time da I.–IV. tuženici nisu ničim dokazali da su tužitelju u utuženom razdoblju isplaćene plaće,

- da su, slijedom toga, I.–IV. tuženici dužni solidarno isplatiti tužitelju neto iznos od 5.915,74 EUR–a na ime plaće , zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec pa isplate.

10.1. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda koji se odnose na prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije, dok samo djelomično prihvaća razloge prvostupanjskog suda koji se odnose na to da tužitelj od I.–IV. tuženika osnovano potražuje (neto) iznos od 5.915,74 EUR–a na ime plaće , zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pri čemu nije od utjecaja činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju živio u stanu pokojnog ST, za koji mu nije plaćao najamninu jer su imali interni dogovor da se tužitelju zauzvrat umanji plaća za 66,36 EUR–a (500,00 kn), a što, prema stavu prvostupanjskog suda, ne predstavlja suglasnost za uskratu isplate dijela plaće u smislu odredaba iz čl. 88. st. 1. ZR/09 i čl. 96. st. 1. ZR/14.

10.2. Naime, kako iz tužiteljevog iskaza jasno proizlazi da je u utuženom razdoblju između tužitelja i pokojnog ST postojao interni dogovor da se tužitelju, zbog toga što nije plaćao najamninu dok je živio u stanu pokojnika, zauzvrat umanji plaća za 66,36 EUR–a (500,00 kn), a što svakako, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, predstavlja suglasnost tužitelja u smislu odredbe iz čl. 88. st. 1. ZR/09 (odredba iz čl. 96. st. 1. ZR/14 se tada još nije primjenjivala) da mu se u istom razdoblju za navedeni iznos uskrati isplata dijela plaće, tako svaki pojedini iznos, koji je tužitelju dosuđen pod točkom I. izreke pobijane presude, valja umanjiti upravo za iznos od 66,36 EUR–a (500,00 kn), odnosno odbiti tužbeni zahtjev u tome dijelu, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, što II.–IV. tuženici u svojim daljnjim žalbenim navodima pravilno ističu.

10.3. Prema tome, tužitelju na ime plaće od iznosa od 5.915,74 EUR–a, koji mu je dosuđen prvostupanjskom presudom, pripada konačan iznos od 4.588,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 84. st. 3. ZR/09, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 1.327,20 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

11. Samim time, neosnovani su preostali žalbeni navodi I.–IV. tuženika u kojima oni u bitnom ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto zatim pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od I. –IV. tuženika isplatu iznosa od 4.588,54 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

12.1. Konkretno, suprotno mišljenju I.–IV. tuženika, za postojanje pasivne legitimacije I.–IV. tuženika u ovom predmetu nije odlučno to što u djelomičnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3790/13-51 od 30. ožujka 2015. i rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Estere Poljak iz Zaprešića poslovni broj O-385/16 od 25. svibnja 2016. nije utvrđeno postojanje duga pokojnog ST prema tužitelju po osnovi plaće, već je odlučno to što su I.– IV. tuženici u trenutku smrti ostavitelja postali njegovi nasljednici u smislu odredbe iz čl. 4. st. 4. ZN–a te da, kao takvi, odgovaraju za sve ostaviteljeve dugove, a ne samo za one čije je postojanje utvrđeno u rješenju o nasljeđivanju.

12.2. Nadalje, suprotno mišljenju I.–IV. tuženika, za dio tužiteljevog potraživanja u iznosu od 4.588,54 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, nije nastupila zastara u smislu odredbe iz čl. 139. ZR/14.

12.3. Na kraju, neosnovano I.–IV. tuženici osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda da u utuženom razdoblju pokojni ST nije tužitelju isplaćivao plaću, budući da isti tijekom prvostupanjskog postupka nisu ničim dokazali da je tužitelju za njegov rad zaista isplaćivana plaća sukladno Ugovoru o radu.

13. Posljedično, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke pobijane presude.

14.1. Prvenstveno valja reći da je tužitelj, s obzirom na to da je u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (isplata plaće) uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 4.588,54 EUR–a u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 7.661,04 EUR–a, odnosno u omjeru od 60%, uspio u sporu u omjeru od 80,00% (100% + 60% = 160%; 160% ÷ 2 = 80,00%), dok je tuženik uspio u sporu u preostalom omjeru od 20,00%.

14.2. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 60%.

14.3. Kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio, tužitelju na ime troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku pripada iznos od 2.937,50 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

15. Tužitelj također ima pravo na naknadu troška predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR–a, budući da je navedeni trošak bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

16.1. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, u iznosu od 1.762,50 EUR–a (60% od 2.937,50 EUR–a), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška predujma za provođenje financijskog vještačenja od 200,00 EUR–a, koji je bio neophodan za vođenje ovog postupka, što znači da tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 1.962,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. prosinca 2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate koje tužiteljici sukladno odredbi iz 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 505,84 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

16.2. I.–IV. tuženici nemaju pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

18.1. U pogledu zahtjeva I. tuženice za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a, valja reći da tužiteljica, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 5.915,74 EUR–a, kao i da je sa žalbom uspjela u iznosu od 1.327,20 EUR–a u odnosu na ukupno pobijani iznos od 5.915,74 EUR–a, odnosno u omjeru od 22%, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 68,75 EUR–a (22% od 312,50 EUR–a), dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 243,75 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

18.2. U pogledu zahtjeva II.–IV. tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 480,61 EUR–a, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 375,00 EUR–a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 105,61 EUR–a, valja reći da II.–IV. tuženici, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 5.915,74 EUR–a i da su sa žalbom uspjeli u iznosu od 1.327,20 EUR–a u odnosu na ukupno pobijani iznos od 5.915,74 EUR–a, odnosno u omjeru od 22%, kao i da je sudska pristojba plaćena u iznosu od 105,61 EUR–a, imaju pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 105,73 EUR–a (22% od 480,61 EUR–a), dok im to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 374,88 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 1., Tbr. 40. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV–a, čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23) te Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom V. i VI. izreke ove odluke.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac