Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-581/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice UC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-43/2023-20 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-43/2023-20 od 30. travnja 2024. pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.030,56 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 1. prosinca 2022. do isplate.

Pod točkom II. izreke odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom i dijelom tužbenoga zahtjeva koji glasi:

„II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 411,44 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 31.05.2021. godine do dana isplate 01.07.2021. godine po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Pod točkom III. izreke nalaže se tuženiku tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.144,08 eura sa zateznom kamatom od 30. travnja 2024. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti te traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja je tužiteljici nastala na radu kod poslodavca ..., [adresa], u prostoru prodavaonice u [adresa] na pultu delikatesa prilikom rezanja proizvoda na salamoreznici.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi, a niti povreda odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a s obzirom da je presuda razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presudi ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Prvostupanjski sud je utvrdio djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da tuženik priznaje pasivnu legitimaciju obzirom da je s poslodavcem tužiteljice na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 0787200087350 te priznaje nastanak štetnog događaja,

-da je tužiteljica podnijela tuženiku odštetni zahtjev 1. prosinca 2022.,

-da je tuženik na temelju odštetnog zahtjeva i dostavljene medicinske dokumentacije tužiteljici isplatio iznos od 3.100,00 kn / 411,44 eura, od čega se iznos od 200,00 kn odnosi na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege,

-da tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući zatraženu naknadu neimovinske štete previsokom,

-da je radi utvrđivanja postojanja i opsega štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju izveden dokaz liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću - kirurgu, kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti jer je isti dan na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu, na koji stranke nisu imale primjedbe,

-da je u svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila posjekotinu kažiprsta desne ruke koji je liječen po kirurgu,

-da je tužiteljica kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta oko 1 dan, manjeg intenziteta oko 5 dana,

-da iz vještva proizlazi da je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica, jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 1 dan, a manjeg intenziteta 3 dana, s obzirom na duljinu straha i njegov intenzitet,

-da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz 7 dana po 2 sata, ukupno 14 sati, uzimajući u obzir cijenu primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužiteljica za jedan sat tuđe pomoći njege u iznosu od 3 eura, sud je tužiteljici dosudio iznos od 42,00 eura,

-da se u odnosu na naruženje desnog kažiprsta šake, prema nalazu i mišljenju vještaka isto se jedva vidi kao manja bijelo crvenkasta pigmentacija kože, koja nije naruženje već kozmetički defekt.

7. Obzirom na naprijed navedeno, prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu s osnova neimovinske štete u iznosu od 1.400,00 eura i s osnova imovinske štete na temelju potrebe za tuđom pomoći iznos od 42,00 eura, dakle ukupno 1442,00 eura, sve sukladno odredbi čl. 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO). S obzirom da je tužiteljici nesporno isplaćen iznos od 441,44 eura, to je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici i daljnji iznos od 1.030,56 eura sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2022. na temelju čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu zakonskih kamata na isplaćeni dio naknade štete u iznosu od 411,44 eura od podnošenja odštetnog zahtjeva 31. svibnja 2021. do isplate 1. srpnja 2021.

8. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. Pri tome treba navesti da kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina nisu samostalan niti pravno obvezujući pojedinačno određen oblik neimovinske štete već kvalifikatorne okolnosti koje prema odredbi čl. 1100. ZOO-a zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

10. Cijeneći u postupku utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi odluka o visini naknade neimovinske štete, i to okolnosti samoga slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, jačinu i trajanje posljedica, kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, po utvrđenju ovoga suda prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. utvrdio tužiteljici primjeren iznos pravične novčane naknade u iznosu od 1.400,00 eura. Pri čemu Orijentacijski kriteriji nisu matematička formula koja automatizmom služi za izračunavanja pravične novčane naknade. Suprotni žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u navedenom dijelu.

11. Nadalje, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je za vrijeme liječenja kod kuće tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć za održavanje osobne higijene, nabavke, pripremanja hrane i za uobičajene kućanske poslove i to kroz 7 dana po 2 sata, ukupno 14 sati, a kako nije sporno da su takvu pomoć tužiteljici pružali ukućani, pravilnom primjenom čl. 223. ZPP-a u vezi s čl. 1095. ZOO-a utvrđen je kao osnovan iznos od 42,00 eura s tim da isti iznos tuženik žalbom posebno ne osporava.

12. Tuženik u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

13. Vezano za žalbene navode tuženika da tužiteljica nema pravo na trošak odštetnog zahtjeva, valja reći da je riječ o odštetnom zahtjevu koji je upućen tuženiku povodom ovog (parničnog) postupka, pa tužiteljica za sastav tog podneska ima pravo na naknadu prema Tbr. 32. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.). U tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 904/2023-a od 8. svibnja 2024.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

15. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj