REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

Gž-79/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: CČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika: LČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Kernu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P-650/2022-27 od 01. prosinca 2023.g., u sjednici vijeća održanoj dana 01. srpnja 2025.g.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P-650/2022-27 od 01. prosinca 2023.g. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjskom presudom je odlučeno da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 19.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1. 1. 2019. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku 15 (petnaest) dana. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 1.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema središnjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od dana 1. 1. 2019. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku 15 (petnaest) dana.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 1.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema središnjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od dana 1. 1. 2019. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku 15 (petnaest) dana.

Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku 15 (petnaest) dana″, dok je točkom II izreke tužitelj obvezan na naknadu parničnog troška tuženiku u iznosu od 497,70 eura (3.750,00 kuna).

2. Citiranu prvostupanjsku odluku pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), s tim što sadržajno ističe povredu iz čl. 354. st.2. t. 11 ZPP-a.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od: 19.000,00 kuna, 1.000,00 USD i 1.000,00 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki od tih iznosa teče od 01. siječnja 2019.g. do konačne isplate. Taj svoj zahtjev tužitelj činjenično temelji na tome što da je tijekom studenog i prosinca 2018.g. naveden iznose pozajmio tuženiku, a isti da mu ih nije vratio.

6. Tužitelj u prvom redu s pravom ističe žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP), budući da pobijana prvostupanjska presuda ne sadrži niti jednu zakonsku odredbu na temelju kojih je presuda donijeta zbog čega se ona ne može ispitati. Posljedično tome nema ni razloga o odlučnim činjenicama jer se iz iste ne vidi koje činjenice je sud kao relevantne utvrđivao kako bi utvrdio ispunjenje pretpostavki za primjenu određene norme obveznog prava.

7. Osim toga, osnovani su žalbeni navodi da sud nije cijenio sve izvedene dokaze i da pobijana odluka ne sadrži njihovu ocjenu, jer iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u okviru dokaznog postupka pregledao ispise WhatsApp poruka koje su stranke izmjenjivale, ali u presudi ne daje njihovu ocjenu niti razloge zbog kojih isti eventualno ne bi bili od utjecaja na odluku.

8. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti ukazanu mu bitnu povredu, te ponovnim (dopunskim) izvođenjem već izvedenih dokaza, te u slučaju ispunjenje pretpostavki iz čl. 299. st.2. ZPP-a i novih dokaza, utvrditi je li i kada i koje iznose novca tužitelj pozajmio tuženiku; ako jeste jesu li dogovorili rokove vraćanja i koje. Ovdje se prvostupanjskom sudu ukazuje da je prema odredbi članka 499. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) ugovor o zajmu dvostrano obvezni konsenzualan ugovor, koji nastaje dogovorom (pisani oblik nije nužan), a bitni elementi ugovora su iznos i rok povrata. Obzirom da za valjanost zajma nije nužan pisani oblik, prvostupanjski sud, iako pravilo polazi od toga da je na tužitelju teret dokaza da je utužene iznose pozajmio tuženiku, pogrešno zaključuje da samim time što tužitelj nije dostavio materijalne dokaze, pisane izjave, isprave koje bi bile dokaz o postojanju predmetnih dugovanja, da tužitelj nije dokazao da je utužene iznose pozajmio tuženiku. Istovremeno, prvostupanjski sud ne daje valjane, logične ni životne razloge zbog kojih ne prihvaća iskaze svjedoka. Nerazumljiv je i zaključak prvostupanjskog suda o zastari dijela potraživanja u iznosu od 4.000,00 kn koji obrazlaže sadržajem potvrde ZABA-e koja datira od 30. 07. 2015.g., a to stoga što tužitelj tužbom potražuje novčane iznose za koje tvrdi da ih je pozajmljivao tuženiku tijekom studenog i prosinca 2018.g. Također, ukazuje se prvostupanjskom sudu da za odlučivanje o prigovoru zastare nije odlučan trenutak kada je novac predan, već trenutak dospijeća obveze povrata zajma, pa u tom pravcu u nastavku postupka valja utvrditi je li i koje iznose tijekom studenog i prosinca 2018.g. tužitelj pozajmio tuženiku i jesu li dogovorili rokove povrata i koje (čl. 504. i 173. ZOO-a).

9. Uz sve navedeno, a kako su predmet zahtjeva uz domaću valutu koja je bila sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj u vrijeme u koje tužitelj tvrdi da je pozajmljivao novac tuženiku, i u to vrijeme strane valute (EUR i USD), valja u nastavku postupka utvrditi, ako su pozajmice u tim stranim valutama u tom vremenu realizirane, je li isto bilo dopušteno u tom vremenu, a sve primjenom odredbi Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine br. 96/2003, 140/2005, 132/2006, 150/2008, 92/2009, 153/2009, 133/2009, 145/2010, 76/2013, 52/2021, 141/2022; dalje: ZDP). Ukoliko bi u postupku bilo utvrđeno da se radilo o zajmu u stranoj valuti, tada je sud po službenoj dužnosti dužan ocjenjivati valjanost toga ugovora, odnosno njegovu ništetnost na temelju ZDP-a, obzirom da su stranke domaće fizičke osobe.

9.1. Naime, stranke koje su hrvatski državljani koji žive na području Republike Hrvatske, pa fizička osoba drugoj fizičkoj osobi u određenim periodima (obzirom na izmijene čl. 17. ZDP-a) nije mogla dati zajam u stranoj valuti i takav pravni posao bi bio u određenim periodima važenja čl.17. st. 2. ZDP-a u istima bio ništetan, radi čega bi ukoliko bi bio sklopljen u vrijeme zabrane, temeljem odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a predstavljao ništetan pravni posao. Posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a na način da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora. Dakle, kako bi ugovor o zajmu EUR-a (obzirom na vrijeme kada je sklopljen) i USD-a između parničnih stranaka bio ništetan pravni posao, temeljem naprijed navedenog zakonskog propisa tuženik bi bio dužan vratiti tužitelju upravo iznose stranih valuta koje je i primio od tužitelja, odnosno bio bi dužan vratiti ono što mu je tužitelj i predao što u konkretnom slučaju znači povrat iznosa strane valute koji bi temeljem ništetnog ugovora primio. Ukoliko je ugovor o zajmu ništetan pravni posao onda bi tuženik te iznose stekao bez valjane pravne osnove, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a pa bi osnovom čl. 1115. ZOO-a bio dužan platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Zatezne kamate na iznose u stranoj valuti određene su čl.29 ZOO/05, koje su sukladno čl.1165. ZOO od 1. siječnja 2008. izjednačene sa kamatama na domaćoj valuti.

10. Konačno, prilikom ponovnog odlučivanja prvostupanjskom sudu se ukazuje da je dio tužbenog zahtjeva postavljen u kunama, koja od stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/2022, 88/2022), nije sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj, a fiksni tečaj konverzije je utvrđen Odlukom o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 85/2022).

11. Radi navedenog, temeljem čl. 370. i čl. 369. st.1. ZPP-a je valjalo odlučiti kao u izreci.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st.3. ZPP-a.

U Šibeniku, 01. srpnja 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić