Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1651/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa odvjetnik Branko Posavčić iz Kutine, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-318/2019-17 od 19. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-318/2019-17 od 19. prosinca 2019. u pobijanom dijelu iz točke I. izreke.
II Preinačava se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-318/2019- 17 od 19. prosinca 2019. u pobijanom dijelu iz točke II. izreke te iz točke III. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.525,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2019. do isplate i sudi:
1. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50 da tužiteljici ČG iz [adresa] isplati iznos od 20.938,12 kn (dvadeset tisuća devetsto trideset i osam kuna i dvanaest lipa), sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 175,28 kn od 1.9.2007.,
- na iznos od 172,60 kn od 1.10.2007.,
- na iznos od 171,92 kn od 1.12.2007.,
do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te
- na iznos od 173,71 kn od 1.1.2008.,
- na iznos od 172,44 kn od 1.1.2008.,
- na iznos od 192,61 kn od 1.2.2008.,
- na iznos od 325,36 kn od 1.3.2008.,
- na iznos od 330,16 kn od 1.4.2008.,
- na iznos od 319,49 kn od 1.5.2008.,
- na iznos od 317,52 kn od 1.6.2008.,
- na iznos od 317,39 kn od 1.7.2008.,
- na iznos od 314,35 kn od 1.8.2008.,
- na iznos od 313,97 kn od 1.9.2008.,
- na iznos od 316,68 kn od 1.10.2008.,
- na iznos od 341,71 kn od 1.11.2008.,
- na iznos od 323,73 kn od 1.12.2008.,
- na iznos od 344,81 kn od 1.1.2009.,
- na iznos od 347,54 kn od 1.2.2009.,
- na iznos od 348,08 kn od 1.3.2009.,
- na iznos od 343,09 kn od 1.4.2009.,
- na iznos od 343,03 kn od 1.5.2009.,
- na iznos od 335,93 kn od 1.6.2009.,
- na iznos od 330,47 kn od 1.7.2009.,
- na iznos od 330,84 kn od 1.8.2009.,
- na iznos od 332,43 kn od 1.9.2009.,
- na iznos od 331,38 kn od 1.10.2009.,
- na iznos od 328,07 kn od 1.11.2009.,
- na iznos od 331,74 kn od 1.12.2009.,
- na iznos od 334,51 kn od 1.1.2010.,
- na iznos od 338,80 kn od 1.2.2010.,
- na iznos od 336,68 kn od 1.3.2010.,
- na iznos od 342,71 kn od 1.4.2010.,
- na iznos od 340,41 kn od 1.5.2010.,
- na iznos od 342,03 kn od 1.6.2010.,
- na iznos od 363,24 kn od 1.7.2010.,
- na iznos od 357,58 kn od 1.8.2010.,
- na iznos od 370,39 kn od 1.9.2010.,
- na iznos od 364,46 kn od 1.10.2010.,
- na iznos od 355,67 kn od 1.11.2010.,
- na iznos od 304,02 kn od 1.12.2010.,
- na iznos od 319,09 kn od 1.1.2011.,
- na iznos od 306,87 kn od 1.2.2011.,
- na iznos od 309,97 kn od 1.3.2011.,
- na iznos od 303,63 kn od 1.4.2011.,
- na iznos od 303,52 kn od 1.5.2011.,
- na iznos od 274,18 kn od 1.6.2011.,
- na iznos od 274,96 kn od 1.7.2011.,
- na iznos od 289,42 kn od 1.8.2011.,
- na iznos od 227,37 kn od 1.9.2011.,
- na iznos od 219,83 kn od 1.10.2011.,
- na iznos od 217,71 kn od 1.11.2011.,
- na iznos od 217,62 kn od 1.12.2011.,
- na iznos od 220,48 kn od 1.1.2012.,
- na iznos od 222,33 kn od 1.2.2012.,
- na iznos od 219,44 kn od 1.3.2012.,
- na iznos od 218,30 kn od 1.4.2012.,
- na iznos od 218,59 kn od 1.5.2012.,
- na iznos od 218,87 kn od 1.6.2012.,
- na iznos od 216,29 kn od 1.7.2012.,
- na iznos od 214,53 kn od 1.8.2012.,
- na iznos od 209,89 kn od 1.9.2012.,
- na iznos od 210,64 kn od 1.10.2012.,
- na iznos od 212,18 kn od 1.11.2012.,
- na iznos od 210,53 kn od 1.12.2012.,
- na iznos od 208,04 kn od 1.1.2013.,
- na iznos od 204,71 kn od 1.2.2013.,
- na iznos od 204,78 kn od 1.3.2013.,
- na iznos od 207,00 kn od 1.4.2013.,
- na iznos od 201,06 kn od 1.5.2013.,
- na iznos od 198,47 kn od 1.6.2013.,
- na iznos od 197,26 kn od 1.7.2013.,
- na iznos od 197,38 kn od 1.8.2013.,
- na iznos od 198,22 kn od 1.9.2013.,
- na iznos od 198,39 kn od 1.10.2013.,
- na iznos od 197,23 kn od 1.11.2013.,
- na iznos od 197,05 kn od 1.12.2013.,
- na iznos od 195,47 kn od 1.1.2014.,
sve do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Svaka stranka snosi svoj trošak.“
III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 183,73 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu u chf kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
1.2. Pod točkom II. izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 20.958,12 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.
1.3. Pod točkom III. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate i uz naknadu troška sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja drugostupanjske odluke do isplate a podredno ju ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
5. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao banka dana 3. listopada 2005. zaključili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.875,00 Chf uz ugovorenu kamatu od 4,65 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženika.
5.1. Nadalje je utvrđeno da su stranke dana 16. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.
6.1. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prvostupanjski je sud pravilno, iako ne izričito, primijenio čl. 502.c ZPP kojom je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava.
6.2. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.
6.3. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je ništetna odredba predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušila načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika te se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužiteljica objektivno nije mogla sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja Ugovora o kreditu.
6.4. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužiteljice kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvir utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.
7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, a slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 10. prosinca 2015. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
8. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I izreke ove drugostupanjske presude.
9.1. U odnosu na osporenu odluke iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja u kojima je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valja reći kako zbog između stranaka sklopljenog Dodataka ugovoru o kreditu od 16. prosinca 2015. obveza isplate razlike po osnovi te ništetne odredbe ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
9.2. Iako su stranke suglasnošću volja zaključile Dodatak ugovoru o kreditu od 16. prosinca 2015. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema početnom tečaju kao posljedicu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
9.3. Kada je naložio isplatu s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Dodatkom ugovoru o kreditu od 16. prosinca 2015. koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.
10.1. Odredbama čl. 19.a do čl. 19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).
10.2. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Dodataka ugovoru od 16. prosinca 2015. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.
11. Važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111. -čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.
12.1. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovoru od 10. prosinca 2015. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru od 16. prosinca 2015. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.:
Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.
12.2. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru od 16. prosinca 2015. zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru od 16. prosinca 2015., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf iz ugovora od 3. listopada 2005. jer te razlike nema obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 16. prosinca 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.
12.3. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka ugovoru od 16. prosinca 2015., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.
13.1. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru od 16. prosinca 2015. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.
13.2. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak govoru od 16. prosinca 2015. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.
14. U odnosu na zaključenje Dodatka ugovoru od 16. prosinca 2015. s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO.
15. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka ugovoru od 16. prosinca 2015. Stoga, u okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka ugovoru od 16. prosinca 2015. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak ugovoru od 16. prosinca 2015.
16. Stoga je povodom žalbe tuženika u odnosu na odluku iz točke II. izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u točki II/1. izreke ove drugostupanjske presude, primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.
17. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku III izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog sa zakonskim zateznim kamatama je s obzirom na polovični uspjeh tužitelja valjalo preinačiti primjenom čl. 380. toč 3 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP i odlučiti kao u točki II/2. izreke presude ovog drugostupanjskog suda .
18. Djelomično je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. te tbr. 48. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) a obzirom na uspjeh sa žalbom je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP odmjerena naknada troška sastava žalbe, kao u točki III. ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.
