Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-577/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Eugena Škunce, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ABC, ..., [adresa] - ..., društvo za osiguranje d.d., ... [adresa] [osobni identifikacijski broj], Roberta Frangeša Mihanovića 9, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima Dušanki Kuharić i Dejanu Kuhariću, odvjetnicima iz Koprivnice, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikolini Golubić, odvjetnici iz Zagreba, Amruševa 13, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv- 807/2021-45 od 28. travnja 2023., u sjednici održanoj 12. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženika ŽO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-807/2021- 45 od 28. travnja 2023. u dijelu pod toč. I/ izreke kojim se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sande Pandže iz Zagreba poslovni broj Ovrv-6/17 od 17. siječnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ŽO platiti tužiteljici ABC, [adresa], ..., d.d. - ... [adresa] iznos od 3.973,93 eura/29.941,54 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 14.779,80 kn teče od 25. prosinca 2015. pa do isplate te na iznos od 10.000,00 kn od 25. prosinca 2015. pa do isplate, te na iznos od 2.661,74 kn koje teku od 3. ožujka 2016. pa do isplate i na iznos od 2.500,00 kn koje teku od 7. ožujka 2016. pa do isplate, kao i u toč II/ i IV/ izreke.

II Preinačuje se djelomično prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I/ izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sande Pandže iz Zagreba poslovni broj Ovrv-6/17 od 17. siječnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ŽO platiti tužiteljici ABC, ..., [adresa], ..., d.d. - ... [adresa] na iznos od 3.973,93 eura/29.941,54 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.661,74 kn teku od 25. prosinca 2015. do 2. ožujka 2016. i na iznos od 2.500,00 kn počevši od 25. prosinca 2015. pa do 6. ožujka 2016. i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sande Pandže iz Zagreba poslovni broj Ovrv-6/17 od 17. siječnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ŽO platiti tužiteljici ABC, [adresa], ..., d.d. - ... ... zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.661,74 kn koja teče od 25. prosinca 2015. do 3. ožujka 2016. te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.500,00 kn počevši od 25. prosinca 2015. do 7. ožujka 2016. i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

„I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba, posl. br. Ovrv-6/17 od 17. siječnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ŽO platiti tužitelju ABCd., [adresa], ... - Podružnica [adresa] iznos od 3.973,93 eura1 / 29.941,54 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. prosinca 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku ŽO naknaditi tužitelju ABC trošak parničnog postupka u iznosu od 1.745,16 eura / 3.148,91 kn sa zateznom kamatom počevši od 28. travnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska redišnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja ABC za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 680,21 eura / .125,04 kn sa zateznom kamatom počevši od 28. travnja 2023. pa do isplate.

IV/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.“.

2. Protiv gornje presude u dijelu pod toč. I/, II/ i IV/ izreke, žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači te naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka i trošak sastava žalbe. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP) jer presuda u pobijanom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama. Navodi da je prvostupanjski sud trebao ukinuti platni nalog i odbaciti tužbu, jer je isti presudu donio protivno odredbama Ovršnog zakona i čl. 8. Zakona o računovodstvu. Nadalje, da tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije predao vjerodostojnu ispravu da između tužiteljice i tuženika ne postoji ugovorni odnos pa da nije mogla predati izvod iz poslovnih knjiga (prema sudskoj praksi u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-2916/02 od 20. travnja 2004. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pži-6111/21 od 9. studenoga 2022.). Navodi, da izvod iz poslovnih knjiga nije istinit iz naprijed navedenog razloga. Ističe da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica univerzalni sukcesor prednika ''...'. Navodi, da je donošenjem pobijane presude povrijeđena odredba čl. 24. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine," broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje ZOOP) prema kojoj je društvo za osiguranje moglo isplatiti štetu najviše do iznosa 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, što proizlazi iz sudske prakse i to odluke Županijskog suda u Varaždinu Gž-915/2020 od 29. prosinca 2020. i Gž- 830/2017. Osporava i odluku o troškovima postupka budući je nepotreban trošak izdavanja rješenja o ovrsi. Nadalje, navodi da je pogrešno utvrđen tijek zakonskih zateznih kamata, jer je izvod iz poslovnih knjiga tužiteljice neistinita isprava. Ističe, da je presuda u pobijanom dijelu arbitrarna. Isto tako, navodi da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 452. ZPP. Također ističe da presuda nema razloga za zaključak da bi IO pretrpio iste ozljede da je bio vezan sigurnosnim pojasom, pa za neimovinsku štetu postoji njegova suodgovornost. Navodi da je IO treća osoba pa da bi mu štetu trebao nadoknaditi vlasnik vozila temeljem čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23.; dalje ZOO). Isto tako, navodi da je prvostupanjski sud nekritično prihvatio iskaze svjedoka IO i VO. Također, navodi da po prigovoru na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke saslušanjem istog nisu otklonjeni prigovori.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da je dostavio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-619/2022-2 od 6. lipnja 2023. te predložio da drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbi tuženika odluči sukladno pravnom stavu iz navedene presude, u smislu odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda odredaba čl. 354. st. 1. u vezi čl. 452. ZPP na postojanje koje ukazuje tuženik u žalbi, ovo stoga što je prvostupanjski sud, primjenom odredbe čl. 452. st. 1. i 2. ZPP, odlučujući o prigovoru tuženika podnesenom javnoj bilježnici Sandri Pandže iz Zagreba protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-6/17 od 17. siječnja 2017., rješenjem pod poslovnim brojem Ovrv-861/2020-9 (list spisa 147), stavio izvan snage rješenje o ovrsi javne bilježnice Sandre Pandže poslovni broj Ovrv- 6/17 od 17. siječnja 2017. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega je nastavljen predmetni parnični postupak.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik u žalbi budući je ista razumljiva i može se ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nije proturječna.

7. Također, nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sande Pandže iz Zagreba poslovni broj Ovrv-6/2017 od 17. siječnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ŽO platiti tužiteljici iznos od 3.973,93 eura (29.941,54 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime regresnog duga, koji iznos je prednik tužiteljice "... isplatio oštećenim osobama za štetu koju je prouzročio tuženik u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. svibnja 2015.

9. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sande Pandže iz Zagreba poslovni broj Ovrv-6/17 od 17. siječnja 2017. kojim je naloženo tuženiku ŽO platiti tužiteljici iznos od 3.973,93 eura/29.941,54 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime regresnog duga zbog isplaćene štete nastale uslijed predmetne prometne nesreće koju je prouzročio tuženik, kao vozač osobnog vozila marke i tipa "Mazda 6", reg. [registarska oznaka], koje je vlasništvo tvrtke "..." koje je bilo na korištenju kod poduzeća ...-... osiguranog kod "... " d.d. policom osiguranja broj [broj police osiguranja] važećom do 16. listopada 2015., koja šteta je isplaćena vlasnici vozila registarske [registarska oznaka] marke i tipa vozila "VW Passat" za imovinsku štetu na tom vozilu u iznosu od 14.779,80 kn primjenom odredbe čl. 1085. ZOO, kao neimovinsku i imovinsku štetu oštećeniku IO putniku u osobnom vozilu u vlasništvu ZO u iznosu od 12.661,74 kn na ime neimovinske štete zbog pretrpljenog straha i fizičkih boli te imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege primjenom odredbe čl. 19. i čl. 1100. ZOO.

10. Regresno je pravo koje je određena osoba stekla time što je isplatila određeni iznos umjesto druge osobe koja je taj iznos trebala platiti temeljem štetnog događaja.

11. Potraživanje regresa je potraživanje iz ugovora o osiguranju, ali i potraživanje koje se izvorno temelji na odredbama ZOOP. U obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sa ciljem zaštite trećih osoba zakonodavac obvezuje osiguratelja na plaćanje takve štete.

12. U konkretnom slučaju, ne može se raditi o regresnom zahtjevu tužiteljice temeljem instituta zakonske subrogacije iz čl. 963. st. 1. ZOO jer tuženik nije osiguranik tužiteljice, odnosno njezinog pravnog prednika, već se radi o naknadi štete prema čl. 24. st. 3. u svezi st. 1. toč. 4. ZOOP.

12.1. Navesti je da pravila osiguranja inkorporirana u sadržaju ugovora o osiguranju čine njegov sastavni dio i svrstavaju se temeljem odredbe čl. 295. ZOO u pojam Općih uvjeta ugovora.

13. Odredbom čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, između ostalog i u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola izvan ugovorene granice, dok je stavkom 4. istog članka propisano da društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. i 7. toga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. toga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.

14. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 3.a Uvjeta za obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama ..., člana ... od 1. listopada 2013., propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slijedećim slučajevima, pa između ostalih, i ako je u vrijeme prometne nesreće vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola ili pod utjecajem droge te psiho aktivnih lijekova ili drugih psiho aktivnih tvari te ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više) - (list spisa 143).

15. U ovoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja da je tužiteljica oštećenici LO, vlasnici vozila marke "VW Passat" registarske oznake [registarska oznaka], isplatila na ime naknade imovinske štete na tom vozilu iznos od 14.779,80 kn 17. srpnja 2015., a oštećeniku IO, putniku u vozilu oštećenice ZO, iznos od 15.161,74 kn na ime neimovinske štete i troškove odvjetničkih usluga i to iznose od 10.000,00 kn 8. rujna 2015., 2.661,74 kn 3. ožujka 2016. i 2.500,00 kn 7. ožujka 2015. Također, nije sporno da je tuženik u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola i to u koncentraciji alkohola u krvi od 1,19 g/kg te da oštećenik IO nije bio vezan sigurnosnim pojasom u trenutku nastanka prometne nesreće.

16. U ovoj fazi postupka sporna je aktivna legitimacija tužiteljice, pasivna legitimacija tuženika, je li tuženik isključivo odgovoran za predmetnu prometnu nesreću, da li je njegova alkoholiziranost bila u uzročnoj vezi sa nastankom predmetne prometne nesreće te da li postoji uzročna veza između zadobivenih ozljeda oštećenika IO i štetnog događaja te da li postoji doprinos oštećenika u nastaloj šteti, jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a sporna je visina i osnov isplaćene naknade štete.

17. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u konkretnoj pravnoj stvari, a aktivna legitimacija se temelji na odredbi čl. 24. st. 4. ZOOP jer je prednik tužiteljice "...d. oštećenim osobama isplatio štetu pa budući je tuženik osoba koja je odgovorna za štetu, tužiteljica od nje ima pravo zahtijevati naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove.

18. Kako je u konkretnoj pravnoj stvari, sukladno odredbi čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP, osigurana osoba u konkretnom slučaju tvrtka "..." d.o.o. bila osigurana temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] kod prednika tužiteljice, "..." d.d. te kako je u konkretnom slučaju tuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola izvan ugovorene granice, odnosno sa 1,19 g/kg alkohola u krvi te da je sukladno odredbi čl. 3. st. 1. toč. 3.a Uvjeta za obvezno osiguranje "..." d.d. tvrtka "..." d.o.o. izgubila svoja prava iz osiguranja, budući je utvrđeno da je vozač vozila imao udio alkohola u krvi preko iznosa određenog u tom članku, odnosno 0,5 g/kg i više, tuženik kao vozač osobnog vozila je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, jer je vozilom upravljao sa koncentracijom alkohola u krvi preko iznosa od 0,5 g/kg.

19. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud tijekom postupka, provođenjem predloženih dokaza u dovoljnoj mjeri raspravio i utvrdio sve relevantne činjenice, a činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tuženika.

20. Na okolnost dinamike nastanka predmetne nezgode u postupku je provedeno vještačenje po vještaku prometne struke Srećku Hlišću, dipl. ing. prometa koji je po prigovoru tuženika na nalaz i mišljenje saslušan na ročištu za glavnu raspravu 21. ožujka 2023.

21. Naime, iz zapisnika o očevidu MUP, PU zagrebačke, PP Sesvete od 7. srpnja 2015. sadržanog u spisu Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama broj PpP-12855/15, kao i iz obaveznog prekršajnog naloga iste od 7. srpnja 2015., koji dokazi su izvedeni u postupku proizlazi da je do prometne nesreće došlo 13. svibnja 2015. u 22:30 sati, na kolniku Zagrebačke ulice kod br. 49, u kojoj su sudionici bili tuženik, upravljajući osobnim vozilom reg. [registarska oznaka] vlasništvo "..." i osobno vozilo reg. [registarska oznaka] vlasništvo LO kojim je upravljao VO na način da tuženik nije brzinu vozila prilagodio osobinama i stanju na kolniku, gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom, pa da je zbog toga prednjim lijevim dijelom vozila kojim je upravljao naletio na stražnji desni dio osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao VO, a koji se kretao istim kolnikom i istim prometnim trakom u istom smjeru ispred njega, te je u trenutku nesreće bio zaustavljen na kolniku radi crvenog svjetla na semaforu ispred raskrižja sa Ulicom Ljudevita Posavskog.

22. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke Srećka Hlišća, dipl. ing. prometa (list spisa 195), kao i iz njegova iskaza danog na ročištu 21. ožujka 2023. (list spisa 246-247) proizlazi da je tuženik upravljao osobnim vozilom "Mazda" lijevom voznom trakom za ravno južnog kolnika Zagrebačke ulice u Sesvetama i približavao se u smjeru istoka semaforiziranom raskrižju sa Ulicom Ljudevita Posavskog, ispred kojeg je na lijevoj traci bilo osobno vozilo "VW" s time što je tuženik reagirao izmicanjem udesno na desnu traku za ravno i u kočenju prosječnom brzinom od oko 47,5 km/h naletio prednjim lijevim dijelom na stražnji desni dio vozila "VW", koje je tog trenutka moglo biti zaustavljeno na lijevoj traci za ravno. Nadalje, slijedi da iz razloga koje se prometnim vještačenjem ne može utvrditi, da je prekasno počeo kočiti i da bi se zaustavio iza vozila "VW" tj. za brzinu koju je imao, prekasno se počeo izmicati udesno, da bi se preustrojio na desnu traku za ravno. Za vozača vozila "VW" nesreća je bila neizbježiva, a na vozilu oštećenika "VW Passat" [registarska oznaka] u štetnom događaju od 13. svibnja 2015. (pogrešno u nalazu i mišljenju navedeno 14. svibnja 2015.) je nastupila totalna šteta u iznosu utvrđenom od 14.779,80 kn.

23. Nadalje, vještak Srećko Hlišć je u iskazu, a po prigovoru tuženika, naveo u bitnom da je analizom sudara utvrđeno kako su svjedoci VO i IO u trenutku naleta odostraga mogli biti zaustavljeni, a tehničkim putem da nije moguće utvrditi koliko dugo su bili zaustavljeni te na koji način su se kretali prije nego što su se zaustavili. Navedena okolnost nije odlučujuća za nastanak i mogućnost izbjegavanja nesreće jer bez obzira na dinamiku zaustavljanja vozila oštećenika proizlazi da je tuženik poduzeo izbjegavanje naleta prekasno kojom god se brzinom on sam kretao, kao i kojom god se kretao oštećenik prije nesreće, tim prije što osobno vozilo oštećenika do mjesta naleta odostraga nije ostavilo tragove snažnog kočenja, pa je tuženik pravodobnim reagiranjem na zaustavljanje vozila ispred sebe mogao izbjeći nesreću. Nadalje, naveo je da je materijalnim tragovima na kolniku potpuno određeno mjesto naleta u prostoru, kao i usmjerenost vozila u trenutku naleta, a okolnost da je vozilo oštećenika premješteno nakon štetnog događaja nije odlučujuća za utvrđivanje mjesta naleta i naletnih brzina.

24. Presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 2. ožujka 2016. poslovni broj PpP-12855/15 okrivljenik ŽO, ovdje tuženik, je oglašen krivim za predmetnu prometnu nesreću te je utvrđeno da je počinio prekršaj iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjivo po čl. 51. st. 1. u svezi čl. 293. st. 1. istog Zakona što je istom prilikom upravljao vozilom pri koncentraciji alkohola u izdahu od 1,19 g/kg. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je okrivljenik, ovdje tuženik, priznao da je predmetne zgode prouzročio prometnu nesreću, jer nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila osobinama i stanju kolnika te gustoći prometa, zbog čega je prednjim dijelom vozila naletio na zadnji dio vozila oštećenika. Nije osporavao utvrđenu koncentraciju alkohola u izdahu i priznao je da je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola.

25. Međutim, protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako ne postoje okolnosti koje ukazuju na podijeljenu odgovornost vozača oštećenog vozila i vozila kojim je predmetne prigode upravljao tuženik.

26. Utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno cijenio kao i osnovanost zahtjeva tužitelja utvrđujući način nastanka predmetne štete primjenom pravila o teretu dokazivanja smatrajući tuženika isključivo odgovornim za nastali predmetni štetni događaj.

27. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao svoje tvrdnje, a koje ponovno ističe u žalbi, osporavajući odgovornost za nastalu prometnu situaciju, ne pružajući pritom nijedan dokaz temeljem kojeg bi se mogla prihvatiti osnovanost njegovih navoda, a što je bio dužan u smislu odredbe čl. 219. ZPP.

28. Pravilno je utvrđena i visina tužbenog zahtjeva, budući iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke Srećka Hlišća, dipl. ing. prometa proizlazi da je na oštećenom vozilu u vlasništvu HO nastupila totalna šteta u iznosu od 14.779,80 kn.

28.1. Nadalje, pravilno je utvrđena i visina neimovinske štete koju je pretrpio oštećenik IO. Naime, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke prof. dr. Igora Stipančića, dr. med., stalnog sudskog vještaka za medicinu-kirurgiju proizlazi da je oštećenik IO u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio natučenje glave u čeono-tjemenom dijelu s lijeve strane i lijeve strane lica, istegnuće mišića uz vratni i prsni dio kralježnice, natučenje lijevog ramena, lijeve podlaktice i lijeve šake, natučenje lijeve strane prsnog koša, natučenje trbuha i krvni podljev trbušne stijenke te da je uslijed tih povreda pretrpio primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, ali i sekundarni strah koji je mogao biti jakog intenziteta oko 3 dana, srednjeg oko tjedan dana te manjeg oko tri tjedna. Nadalje, utvrđeno je da je oštećenik pretrpio bol jakog intenziteta 3 - 4 dana, srednjeg oko 7 dana, a manjeg još do 3 tjedna, dok mu je tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od 2 tjedna 2 sata na dan zbog mirovanja, a potom još u ukupnom trajanju od tjedan dana 3 puta tjedno po 2 sata. Naruženja zbog zadobivenih ozljeda nema.

29. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke prof. dr. Igora Stipančića, dr. med., jer je isti sačinjen stručno i argumentirano obrazložen.

30. Upravo iz gore navedenog, proizlazi da je IO uslijed zadobivenih ozljeda došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta prema čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju visinu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu koju je tužiteljica s te osnove isplatila istom.

31. U odnosu na prigovor tuženika iz žalbe da li bi IO, putnik u oštećenom vozilu, pretrpio iste ozljede da je bio vezan sigurnosnim pojasom, navesti je da je pravilno sud prvog stupnja, primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP, zaključio da tuženik, na kojem je teret dokaza, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, nije dokazao da povrede koje je u predmetnoj prometnoj nesreći pretrpio IO ne bi nastale da je isti bio vezan sigurnosnim pojasom. Naime, stalni sudski vještak medicinske struke prof. dr. Igor Stipančić, dr. med., je u iskazu na ročištu za glavnu raspravu održanu 6. prosinca 2022., očitujući se na prigovor tuženika da li je natučenje glave u čeono-tjemenom dijelu i lijeve strane lica mogao zadobiti ako je bio vezan sigurnosnim pojasom, naveo da na to pitanje može odgovoriti vještak sudske medicine nakon provedenog prometnog vještačenja, jer to ovisi o sili koja je djelovala na vozilo, odnosno o brzini kojom se kretalo vozilo, udarcu itd., odnosno energiji koja je prenesena na vozilo i osobu koja se u tom trenutku nalazila u vozilu, kao i njenom položaju. Budući da tuženik na te okolnosti nije predložio vještačenje po vještaku sudske medicine, a da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. ožujka 2023., na kojem je kao svjedok saslušan vještak prometne struke Srećko Hlišć, dipl. ing. prometa, istom nije postavio pitanje da li bi IO pretrpio iste povrede da je bio vezan sigurnosnim pojasom, a niti je na te okolnosti predložio daljnje vještačenje, nije dokazao da bi povrede koje je IO pretrpio u predmetnoj prometnoj nesreći bile drugačije od onih utvrđenih provođenjem medicinskog vještačenja.

31.1. Isto tako, tuženik, na kojem je teret dokaza, temeljem čl. 219. st. 1. ZPP, nije dokazao da li postoji uzročno-posljedična veza između njegove alkoholiziranosti i nastanka štetnog događaja, budući da na te okolnosti nije predložio bilo kakve dokaze.

32. Neosnovano tuženik navodi u žalbi da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica stekla predmetnu tražbinu kao univerzalni sukcesor prednika "..." d.d., ovo stoga što je "..." d.d. pripojeno tužiteljici, a što je razvidno iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu (list spisa 58-64), pa su na tužiteljicu prešla sva prava iz osiguranja koja je prednik tužiteljice "... stekao.

33. Nije od značaja u ovoj pravnoj stvari navod tuženika iz žalbe da tužiteljica uz prijedlog za ovrhu nije predala vjerodostojnu ispravu, budući da tužiteljica tuženiku ne može izdati račun za isplatu regresa, jer da između tuženika i tužiteljice ne postoji ugovorni odnos na osnovi kojeg se izdaje račun za ispunjenje ugovorne obveze, ovo stoga što je prvostupanjski sud u parničnom postupku u cijelosti raspravio zahtjev tužiteljice za regresnu isplatu predmetne štete prema tuženiku, sukladno odredbi čl. 24. st. 3. ZOOP, a prema izvedenim dokazima u postupku, a da prvostupanjski sud isključivo na temelju izvoda iz poslovnih knjiga nije temeljio svoju odluku u odnosu na tuženika, a da je visina isplaćene naknade štete unutar granica iznosa 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku za 2015. iz kojeg je razvidno da prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2015. je iznosila 5.711,00 kn, a ukupno isplaćena šteta po predmetnom događaju je iznosila 29.941,54 kn.

34. U odnosu na navod tuženika iz žalbe da je prvostupanjski sud trebao ukinuti platni nalog i obustaviti tužbu navesti je da bi to predstavljalo pretjerani formalizam, budući je prvostupanjski sud po rješenju kojim je ukinuo predmetni platni nalog proveo parnični postupak i raspravio sva sporna pitanja te odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

35. Neosnovano tuženik navodi u žalbi da je prvostupanjska presuda arbitrarna, ovo stoga što je prvostupanjski sud, cijeneći sve izvedene dokaze svakog ponaosob i svih u svezi, pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

36. Nadalje, neosnovano tuženik navodi u žalbi da je suvozač IO treća osoba pa da bi mu štetu trebao nadoknaditi vlasnik vozila temeljem čl. 1069. ZOO, ovo stoga što je temeljem odredbe čl. 24. st. 4. ZOOP društvo za osiguranje isplatilo oštećenoj osobi IO štetu koju je uzrokovao tuženik vozeći osobno vozilo pod utjecajem alkohola, pa se tužiteljica u konkretnoj pravnoj stvari, postavljanjem regresnog tužbenog zahtjeva, može naplatiti od tuženika kao osobe koja je uzrokovala predmetnu prometnu nesreću, te se iz tog razloga ne može primijeniti odredba čl. 1069. ZOO.

37. Također, neosnovano tuženik navodi u žalbi da je prvostupanjski sud nekritično prihvatio iskaze svjedoka IO i VO, ovo stoga što su njihovi iskazi u odnosu na nastanak štetnog događaja i štetu koja je nastupila uslijed istog, sukladni izvedenim dokazima i nisu s njima proturječni.

38. Tužiteljica je u toč. I izreke zatražila da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sande Pandže iz Zagreba poslovni broj Ovrv-6/17 od 17. siječnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku ŽO platiti tužiteljici iznos od 3.973,93 eura/29.941,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. prosinca 2015. pa do isplate. Tuženik je osporio pravilnost odluke o tijeku zakonske zatezne kamate na način da zakonske zatezne kamate na navedeni iznos ne mogu teći od 25. prosinca 2019. kao dana nakon dospijeća naplate prema izvodu iz poslovnih knjiga tužiteljice od 9. siječnja 2017.

39. Naime, iz izvoda Podravske banke (list spisa 129) o uplati prednika tužiteljice "... proizlazi da je prednik tužiteljice 17. srpnja 2015. oštećenici LO isplatio iznos od 14.779,80 kn, **.**.2015. IO iznos od 10.000,00 kn, **.**.2016. IO 2.661,74 kn i **.**.2016. IO iznos od 2.500,00 kn na ime predmetne štete, što ukupno iznosi po osnovi predmetne štete 29.941,54 kn.

40. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa kojeg je prednik tužiteljice isplatilo oštećenim osobama po osnovi naknade štete u slučaju gubika prava iz osiguranja koju štetu je uzrokovao tuženik, kao osoba odgovorna za štetu temeljem odredbe čl. 24. st. 3. ZOOP, temeljem kojeg tužiteljica ima pravo na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove. Dakle, tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od dana izvršene isplate oštećenim osobama temeljem čl. 24. st. 3. ZOOP, budući je, temeljem naprijed navedene odredbe, na tužiteljicu prešla tražbina prednika "..." d.d. po samom zakonu i to u trenutku ispunjenja tj. izvršene isplate kada je tuženik pao u zakašnjenje (čl. 183. st. 2. ZOO) sa svim sporednim pravima pa tako i zahtjev za kamate prema dužniku, tuženiku (čl. 91. ZOO). Kako je pravni prednik tužiteljice "... isplatio na ime predmetne štete ukupan iznos od 29.941,54 kn (3.973,93 eura) i to oštećenici LO iznos od 14.779,80 kn 17. srpnja 2015., zakonska zatezna kamata na taj iznos teče od tog dana. Međutim, kako je tužiteljica u zahtjevu za naknadu štete tijek zakonske zatezne kamate zatražila od 25. prosinca 2015., bez obzira na dospijeće zakonske zatezne kamate na taj iznos, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je za taj iznos dosudio zakonsku zateznu kamatu od 25. prosinca 2015. pa do isplate kako je to tužiteljica postavila u tužbenom zahtjevu. Također, navesti je da je pravni prednik tužiteljice "... IO isplatio naknadu štete za iznos od 10.000,00 kn 8. rujna 2015., a tužiteljica je zatražila na taj iznos zakonsku zateznu kamatu koja teče od 25. prosinca 2015. pa do isplate, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je na taj iznos dosudio zakonsku zateznu kamatu od 25. prosinca 2015.

41. Međutim, s pravom tuženik navodi u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da tužiteljici za iznos glavnice od 2.661,74 kn isplati zakonsku zateznu kamatu koja teče od 25. prosinca 2015. pa do 3. ožujka 2016., ovo stoga što je taj iznos prednik tužiteljice "..." d.d. isplatio IO, oštećeniku **.**.2016. pa je od tog datuma tužiteljica subrogacijom stekla pravo tražiti na taj iznos zakonsku zateznu kamatu, zbog čega je zahtjev tužiteljice za naknadu zakonske zatezne kamate na taj iznos počevši od 25. prosinca 2015. do 3. ožujka 2016. neosnovan. Iz istog razloga je trebalo priznati tužiteljici na iznos od 2.500,00 kn zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća, odnosno 7. ožujka 2016. kao dana isplate tog iznosa, a ne od 25. prosinca 2015. pa do 7. ožujka 2016., za koji dio zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

42. Pravilno je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP, kao i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) kada je obvezao tuženika da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.745,16 eura/13.148,91 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Kako je tuženik u žalbi osporio odluku o trošku u odnosu na trošak ovrhe, a nije naveo koji dio tog troška osporava takav prigovor je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovan budući je prvostupanjski sud proveo ovršni postupak iz kojeg je proizašla i visina tog troška, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se ne bi radilo o nepotrebnom trošku kako je to tuženik naveo u žalbi.

43. Kako tuženik nije uspio u postupku povodom žalbe u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, već je djelomično uspio u postupku u odnosu na sporedno potraživanje, odnosno na dio zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate, ne pripada ga trošak sastava žalbe pa je iz tog razloga valjalo odbiti zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi trošak žalbenog postupka kao neosnovan.

44. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je to navedeno u toč. I izreke ove drugostupanjske presude, a temeljem čl. 373. st. 2. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu kako je to navedeno u toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

45. U nepobijanom dijelu, pod toč. III/ izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 12. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica