Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-110/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika FĐ, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/97) i kaznenog djela iz članka 306. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i oštećenika MĐ podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-346/2020 od 21. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025. u prisutnosti optuženika FĐ i branitelja optuženika Branka Šerića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu "Šerić & Šerić j.t.d." u Zagrebu, a izočnosti županijskog državnog odvjetnika u Splitu i punomoćnika oštećenika Branimira Zubičića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu "Gluić Ninčević d.o.o." u Zadru

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetništva i oštećenika MĐ kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zadru na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi FĐ oslobođen je od optužbe da bi počinio dva kaznena djela i to kazneno djelo protiv imovine prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 224. stavkom 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 i kazneno djelo protiv pravosuđa sprječavanje dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 306. st. 1. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenik MĐ je upućen s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se prvostupanjska presuda preinači i optuženika proglasi krivim zbog počinjenja inkriminiranih kaznenih djela.

2.1. Oštećenik DĐ po opunomoćeniku Branimiru Zubčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević iz Zadra, podnio je žalbu na prvostupanjsku presudu zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru podnio je optuženik FĐ po branitelju Branku Šeriću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šerić & Šerić iz Zagreba, s prijedlogom da se odbije žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, te da se o sjednici vijeća izvijesti branitelj optuženika i optuženik.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana je prisutnosti optuženika FĐ i branitelja optuženika Branka Šerića, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Šerić & Šerić iz Zagreba, koji su u potpunosti ostali pri navodima i prijedlozima istaknutim u odgovoru na žalbu Općinskog državnog odvjetnika u Zadru, a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika.

6. Žalbe državnog odvjetništva i oštećenika MĐ su neosnovane.

7. U žalbi državnog odvjetništva se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, navodeći da postoji proturječje između izreke i razloga pobijane prvostupanjske presude, budući da se u zaključnom dijelu pobijane presude isprepliću dvije osnove po kojima sud može osloboditi optuženika od optužbe. U žalbi se nadalje navodi da prvostupanjski sud u (većinskom) dijelu pobijane presude navodi da nije dokazano da bi oštećenik, MĐ optuženiku FĐ posudio inkriminirani iznos, dok u zaključnom dijelu navodi kako optuženik nije postupao prijevarno prilikom posudbe novca od oštećenika nakon prodaje kuće u [adresa], što ukazuje na bitno obilježje kaznenog djela, odnosno oslobađajuću osnovu (članak 453. točka 1. ZKP/08) po kojem inkriminirano kazneno djelo nije kazneno djelo, a da bi prvostupanjski sud optuženika oslobodio optužbe po oslobađajućem osnovu (članak 453. točka 3. ZKP/08), jer da nije dokazano da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo pa se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer je izreka prvostupanjske presude nejasna i puna proturječnosti.

8. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetništva prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima, o svim odlučnim činjenicama dani su jasni razlozi te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

8.1. Pravilno je prvostupanjski sud optuženika FĐ oslobodio optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 što je osnova za oslobođenje kada nema dokaza da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela koja mu se stavljaju na teret kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97 i člankom 306. stavak 1. KZ/11, jer ne postoji proturječje u razlozima presude koje se odnose na zakonsku osnovu po kojoj se optuženik oslobađa optužbe.

8.2. Kako ovaj sud nije našao da ne bi bile počinjene ni druge povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) ukazuje se žalba optuženika glede navedenog žalbenog osnova neosnovana.

8.3. Što se tiče žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi državnog odvjetništva se navodi da je prvostupanjski sud iz provedenog dokaznog postupka izveo pogrešne zaključke o odlučnim činjenicama jer se u obrazloženju pobijane presude poziva na proturječne iskaze oštećenika MĐ i supruge oštećenika UĐ i kćerke ŠĐ, o pozajmljenim iznosima novca između oštećenika i optuženika i proturječan iskaz oštećenika o podizanju njegovog novca s računa te zaključenih ugovora o pozajmici između optuženika i oštećenika. Osim navedenog državnog odvjetništvo se u žalbi poziva na okolnost da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi poziva na utvrđenje da je državni odvjetnik morao naznačiti točne iznose transakcija između oštećenika MĐ i optuženika FĐ, a što nije bilo moguće odrediti, cijeneći zdravstveno stanje oštećenika koje upravo proizlazi iz kombinirano psihologijsko–psihijatrijskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima i to za psihologiju OĐ prof. psihologije i psihoterapeut i vještakinje za psihijatriju dr. Arlene Sabljar spec. psihijatar, iz kojeg se zaključuje da je oštećenik bio naivan i sugestibilan, razvijenih psihičkih poremećaja koji su dodatno umanjili percepciju njegovog odnosa s optuženikom. Upravo provedenim kombinirano psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem koje ukazuje na zdravstveno stanje oštećenika upućuje na njegovu nemogućnost da se decidirano izjasni kada je točno podizao i uzimao novac koji je predao optuženiku, uvjeren u istinitost optuženikovih navoda da će mu novac vratiti. Stoga je od odlučne važnosti kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje iz kojeg proizlazi kognitivni status oštećenika koji je narušen do razine ispod normalnosti kao i nemogućnost pamćenja, reproduciranja i iznošenja tvrdnji.

8.4. Nadalje da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno stanje računa oštećenika u inkriminiranom razdoblju, podizanje sredstava s njegovog računa, da bi prvostupanjski sud pri analizi ovog dokaza izveo pogrešan zaključak o nepodudaranju iznosa novca koje je oštećenik podizao sa svog računa. Tako prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da bi dio iznosa od prodaje kuće sa zemljištem u [adresa] oštećenik oročio, čime izvodi zaključak da je njegov iskaz kao i iskaz njegove kćerke ŠĐ i supruge UĐ neistinit u dijelu da bi oštećenik optuženiku predao cijeli iznos koji je dobio od prodaje. Prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje činjenično stanje i glede vozila koje je optuženik davao na korištenje oštećeniku, jer prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik oštećeniku ova vozila dao na ime povrata duga, da bi iz provedenog financijskog vještačenja, procijene vozila bilo utvrđeno kako vrijednost vozila koje je optuženik dao oštećeniku je manji od 80.000,00 EUR za koji iznos prvostupanjski sud nesporno utvrđuje da ga je oštećenik predao optuženiku na ime pozajmice.

9. Suprotno navodima žalbe, glede žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud. Što se tiče žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi kako prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio rezultate izvedenih dokaza te iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak držeći kako je ocjena prvostupanjskog suda da u ovom postupku nije bilo dokazano da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom. Državni odvjetnik u svojoj žalbi daje vlastitu analizu dokaza koji su tijekom postupka izvedeni, a koja se razlikuje od analize dokaza prvostupanjskog suda u kojoj rezultate dokaznog postupka tumači na način koji idu u prilog navodima iz optužnice s konačnim zaključkom kako je u ovom postupku trebalo optuženika proglasiti krivim za kaznena djela za koje je optužen. Žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio osnovanost odluke prvostupanjskog suda koji je o svim svojim utvrđenjima i zaključcima dao detaljne, logične i valjano obrazložene razloge, koji budući da imaju potporu u stanju u spisu u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Nije u pravu državno odvjetništvo kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u odnosu na oslobađajuću prvostupanjsku presudu u kojem je optuženik FĐ oslobođen optužbe zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97 i kaznenog djela sprječavanje dokazivanja iz članka 306. stavak 1. KZ/11.

10.1. Činjenica je da je cijeli postupak iniciran podnošenjem kaznene prijave UĐ i ŠĐ, supruge i kćeri oštećenika i to više od sedam godina nakon inkriminacije kaznenog djela za koje se tereti optuženik FĐ. UĐ i ŠĐ su istakle da je njihova kaznena prijava inicirana od policijskih službenika, a da oštećenik nije podnio kaznenu prijavu niti inicirao provođenje kaznenog postupka protiv optuženika.

10.2. Optužnicom državnog odvjetništva optuženik FĐ se tereti da je od oštećenika primio na ruke 573.822,00 kuna, 135.000,00 USD te 49.981,00 EUR, da bi oštećenik MĐ i svjedokinje UĐ i ŠĐ decidirano optuženika teretile za iznos od 200.000,00 EUR, 90.000,00 USD i 20.000,00 EUR, a što je suprotno navodima optužbe, kojom se optuženik tereti da je oštetio oštećenika MĐ za iznos od najmanje 1.213.584,00 kuna. Dakle, iskazi oštećenika ĐĐ i ispitanih svjedokinja UĐ i ŠĐ nisu u suglasju s materijalnim dokazima.

10.3. Kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Martinu Živkoviću utvrđeno je da nisu istiniti iskazi oštećenika MĐ i svjedokinja UĐ i ŠĐ, a iz kojih proizlazi da bi oštećenik po uplati iznosa u protuvrijednosti 220.000,00 EUR od prodaje kuće u [adresa] cjelokupni iznos podigao s računa i posudio ga optuženiku FĐ. Iz financijskog vještačenja isto tako jasno proizlazi da je oštećenik podigao samo dio novca, odnosno iznos od 573.822,88 kuna, dok je iznos od 851.317,00 kuna prebacio u američke dolare i položio na oročenu štednju.

10.4. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje, da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je optuženik FĐ od oštećenika posudio iznos od oko 80.000,00 EUR od prodaje kuće u [adresa], a koji novac mu optuženik nije vratio s obzirom na činjenicu da mu je dao na korištenje tri automobila, te je analizom provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnoj povezanosti, a povezujući i sa obranom optuženika utvrdio da optuženik nije postupao od kojih je jedan od njih prenio u svoje vlasništvo, ocjena je prvostupanjskog suda koju prihvaća i ovaj sud da optuženik FĐ nije postupao s prijevarnom namjerom da prilikom posudbe novca od oštećenika od 80.000,00 EUR, dok u odnosu na iznose za koje se optužnicom državnog odvjetnika tereti optuženik da ih je pozajmio od oštećenika nije dokazano da bi se dogodile i o kojim bi uopće iznosima bilo riječ, jer da bi se radilo o kaznenom djelu prijevare, počinitelj mora u trenutku zaključenja pravnog posla postupati s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovodeći nekog lažnim prikazivanje ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održavati u zabludi i time ga navesti da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. U konkretnom slučaju oštećenik MĐ je podigao dio novca sa svog računa i dao ga optuženiku koji mu je zauzvrat davao automobile. Tvrdnje oštećenika i svjedokinja ŠĐ i UĐ u suprotnosti su s materijalnim dokazima i izlistima računa oštećenika u OTP banci i provedenim financijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je iznos od 573.822,88 kuna dana 16. rujna 2008. podignut sa računa oštećenika, što bi odgovaralo iznosu od 80.000,00 EUR, koji odgovara ugovoru o pozajmici između optuženika i oštećenika od 22. travnja 2019.

Kombinirano psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem oštećenika MĐ utvrđeno je da se oštećenik liječi od više dijagnoza, ovisnost o alkoholu, povratni depresivni poremećaj i poremećaj ponašanja vezan uz kronični alkoholizam, koji su poremećaji mogli utjecati na njegovo shvaćanje odnosa s optuženikom iz kojeg slijedi da je oštećenikovo shvaćanje bilo takvo da je bio patološki sugestibilan i podložan utjecaju optuženika. Dakle, kako to proizlazi iz navedenog vještačenja te analize materijalnih dokaza točno je da su optuženik i oštećenik bili jako dobri prijatelji koji su izgradili odnos povjerenja, a koji odnos je oštećenik prema optuženiku promijenio tek nakon pokretanja kaznenog postupka, nije od odlučnog značaja koji bi nakon cjelokupno provedenog dokaznog postupka i analize svih provedenih dokaza doveo do zaključka da je optuženik postupao prijevarno prema oštećeniku zbog svog zdravstvenog stanja na način opisan u optužnici.

10.5. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je ispravno zaključio i to da nije dokazano da bi optuženik FĐ počinio kazneno djelo protiv pravosuđa sprječavanje dokazivanja iz članka 306. stavak 1. KZ/11 da bi prijetio oštećeniku da će s njim ići u zatvor i prijaviti ga za kamatarenje, a sve to da oštećenik MĐ protiv optuženika ne bi podnio kaznenu prijavu i svjedočio u postupku zbog kaznenog djela prijevare, opisanu pod točkom 1. izreke pobijane prvostupanjske presude. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći iskaz oštećenika MĐ, koji je istakao, da kada bi tražio novac od optuženika FĐ, da bi mu ovaj rekao da će ga prijaviti zbog kamatarenja, koji iskaz sam po sebi nije dovoljan da bi optuženika teretio za počinjenje kaznenog djela sprečavanja dokazivanja. Ovo stoga što su iz spisa predmeta izdvojeni kao nezakoniti dokazi CD medij posebnih dokaznih radnji (Prilog A spisa) i CD medij sa izdvojenim snimkama razgovora optuženika FĐ (list 626 spisa), pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj 9 Kž-161/2019 od 16. rujna 2019. (list 1374 spisa), pa je pravilno prvostupanjski sud optuženika FĐ u nedostatku ostalih dokaza koji bi ga teretili za počinjenje kaznenog djela oslobodio optužbe, pogotovo u situaciji kada je i supruga oštećenika UĐ navela da optuženik FĐ nikada nije prijetio njezinom suprugu jer da je to točno da bi joj to suprug kazao.

11. Naime, postojanje kaznenog djela mora biti dokazano potpuno izvjesno i izvan svake razumne sumnje te za osudu optuženika moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da su optuženici počinili kaznena djela za koja su optužena, što u konkretnom slučaju nije bilo ostvareno. Prema odredbi članka 3. stavka 3. ZKP/08, dvojbu oko postojanja činjenice koje tvore obilježje kaznenog djela, sud je dužan riješiti presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a iz te odredbe proizlazi i pravilo koje se odnosi na standard dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist okrivljenika, prema kojem se te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije, nego postojanje činjenice koja mu ide u korist. U takvoj situaciji potpuno opravdano je prvostupanjski sud optuženika FĐ oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 224. stavkom 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97, a pod točkom 2. kazneno djelo protiv pravosuđa sprječavanje dokazivanja, opisano i kažnjivo po čl. 306. st. 1. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11 pa se državni odvjetnik neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. Žalba oštećenika MĐ zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu je neosnovana, s obzirom da je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08 (pogrešno navedeno članka 158. stavak 2. ZKP/08) kada donese presudu kojom optuženika oslobađa od optužbe, uputit će oštećenika da imovinsko pravni zahtjev može ostvariti u parnici.

12. S obzirom da je žalba državnog odvjetništva ocijenjena kao neosnovana temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Split, 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić