Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    

    Republika Hrvatska

    Županijski sud u Zagrebu

    Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

    Poslovni broj Gž-2375/2021-3

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Mrzljak predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nada Kovačević, odvjetnica iz Siska, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB:23057039320. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević &Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P- 594/2019-21 od 27. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.,

    p r e s u d i o  j e

    I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-594/2019-21 od 27. travnja 2021. pod toč. I. i III. izreke.

    II Preinačava se Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-594/2019-21 od 27. travnja 2021. pod toč. II., toč. IV. i toč. V. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i sudi:

    1. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

    Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. da tužitelju UČ isplati iznos od 21.878,15 kn (slovima: dvadeset jedna tisuća osamsto sedamdeset osam kuna i petnaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

    -na iznos od 322,67 kn tekućim od 1.5.2009. do isplate,

    -na iznos od 317,34 kn tekućim od 1.6.2009. do isplate,

    -na iznos od 312,63 kn tekućim od 1.7.2009. do isplate,

    -na iznos od 314,17 kn tekućim od 1.8.2009. do isplate,

    -na iznos od 317,52 kn tekućim od 1.9.2009. do isplate,

    -na iznos od 315,47 kn tekućim od 1.10.2009. do isplate,

    -na iznos od 313,47 kn tekućim od 1.11.2009. do isplate,

    -na iznos od 317,75 kn tekućim od 1.12.2009. do isplate,

    -na iznos od 321,78 kn tekućim od 1.1.2010. do isplate,

    -na iznos od 326,03 kn tekućim od 1.2.2010. do isplate,

    -na iznos od 324,76 kn tekućim od 1.3.2010. do isplate,

    -na iznos od 331,97 kn tekućim od 1.4.2010. do isplate,

    -na iznos od 329,94 kn tekućim od 1.5.2010. do isplate,

    -na iznos od 333,48 kn tekućim od 1.6.2010. do isplate,

    -na iznos od 354,09 kn tekućim od 1.7.2010. do isplate,

    -na iznos od 349,19 kn tekućim od 1.8.2010. do isplate,

    -na iznos od 366,72 kn tekućim od 1.9.2010. do isplate,

    -na iznos od 357,20 kn tekućim od 1.10.2010. do isplate,

    -na iznos od 349,99 kn tekućim od 1.11.2010. do isplate,

    -na iznos od 371,11 kn tekućim od 1.12.2010. do isplate,

    -na iznos od 384,07 kn tekućim od 1.1.2011. do isplate,

    -na iznos od 374,29 kn tekućim od 1.2.2011. do isplate,

    -na iznos od 375,45 kn tekućim od 1.3.2011. do isplate,

    -na iznos od 368,35 kn tekućim od 1.4.2011. do isplate,

    -na iznos od 370,20 kn tekućim od 1.5.2011. do isplate,

    -na iznos od 393,20 kn tekućim od 1.6.2011. do isplate,

    -na iznos od 396,18 kn tekućim od 1.7.2011. do isplate,

    -na iznos od 421,57 kn tekućim od 1.8.2011. do isplate,

    -na iznos od 411,92 kn tekućim od 1.9.2011. do isplate,

    -na iznos od 397,08 kn tekućim od 1.10.2011. do isplate,

    -na iznos od 258,40 kn tekućim od 1.11.2011. do isplate,

    -na iznos od 257,11 kn tekućim od 1.12.2011. do isplate,

    -na iznos od 260,28 kn tekućim od 1.1.2012. do isplate,

    -na iznos od 263,77 kn tekućim od 1.2.2012. do isplate,

    -na iznos od 263,60 kn tekućim od 1.3.2012. do isplate,

    -na iznos od 260,95 kn tekućim od 1.4.2012. do isplate,

    -na iznos od 261,62 kn tekućim od 1.5.2012. do isplate,

    -na iznos od 262,72 kn tekućim od 1.6.2012. do isplate,

    -na iznos od 260,90 kn tekućim od 1.7.2012. do isplate,

    -na iznos od 260,71 kn tekućim od 1.8.2012. do isplate,

    -na iznos od 258,99 kn tekućim od 1.9.2012. do isplate,

    -na iznos od 256,09 kn tekućim od 1.10.2012. do isplate,

    -na iznos od 258,89 kn tekućim od 1.11.2012. do isplate,

    -na iznos od 259,68 kn tekućim od 1.12.2012. do isplate,

    -na iznos od 258,87 kn tekućim od 1.1.2013. do isplate,

    -na iznos od 253,95 kn tekućim od 1.2.2013. do isplate,

    -na iznos od 256,74 kn tekućim od 1.3.2013. do isplate,

    -na iznos od 257,08 kn tekućim od 1.4.2013. do isplate,

    -na iznos od 255,28 kn tekućim od 1.5.2013. do isplate,

    -na iznos od 250,71 kn tekućim od 1.6.2013. do isplate,

    -na iznos od 247,72 kn tekućim od 1.7.2013. do isplate,

    -na iznos od 249,62 kn tekućim od 1.8.2013. do isplate,

    -na iznos od 250,78 kn tekućim od 1.9.2013. do isplate,

    -na iznos od 254,38 kn tekućim od 1.10.2013. do isplate,

    -na iznos od 251,37 kn tekućim od 1.11.2013. do isplate,

    -na iznos od 252,27 kn tekućim od 1.12.2013. do isplate,

    -na iznos od 252,62 kn tekućim od 1.1.2014. do isplate,

    -na iznos od 253,69 kn tekućim od 1.2.2014. do isplate,

    -na iznos od 254,82 kn tekućim od 1.3.2014. do isplate,

    -na iznos od 253,50 kn tekućim od 1.4.2014. do isplate,

    -na iznos od 251,41 kn tekućim od 1.5.2014. do isplate,

    -na iznos od 250,19 kn tekućim od 1.6.2014. do isplate,

    -na iznos od 249,99 kn tekućim od 1.7.2014. do isplate,

    -na iznos od 248,94 kn tekućim od 1.8.2014. do isplate,

    -na iznos od 250,42 kn tekućim od 1.9.2014. do isplate,

    -na iznos od 249,69 kn tekućim od 1.10.2014. do isplate,

    -na iznos od 250,14 kn tekućim od 1.11.2014. do isplate,

    -na iznos od 251,01 kn tekućim od 1.12.2014. do isplate,

    -na iznos od 245,55 kn tekućim od 1.1.2015. do isplate,

    -na iznos od 282,93 kn tekućim od 1.2.2015. do isplate,

    -na iznos od 276,56 kn tekućim od 1.3.2015. do isplate,

    -na iznos od 279,66 kn tekućim od 1.4.2015. do isplate,

    -na iznos od 275,29 kn tekućim od 1.5.2015. do isplate,

    -na iznos od 279,32 kn tekućim od 1.6.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

    2. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. da tužitelju UČ isplati iznos od 91.343,30 kn (slovima: devedeset jedna tisuća tristo četrdeset tri kune i trideset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

    -na iznos od 120,34 kn tekućim od 1.4.2008. do isplate,

    -na iznos od 18,10 kn tekućim od 1.5.2008. do isplate,

    -na iznos od 30,13 kn tekućim od 1.7.2008. do isplate,

    -na iznos od 17,04 kn tekućim od 1.10.2008. do isplate,

    -na iznos od 310,53 kn tekućim od 1.11.2008. do isplate,

    -na iznos od 95,10 kn tekućim od 1.12.2008. do isplate,

    -na iznos od 334,26 kn tekućim od 1.1.2009. do isplate,

    -na iznos od 366,70 kn tekućim od 1.2.2009. do isplate,

    -na iznos od 383,06 kn tekućim od 1.3.2009. do isplate,

    -na iznos od 224,12 kn tekućim od 1.7.2009. do isplate,

    -na iznos od 242,82 kn tekućim od 1.8.2009. do isplate,

    -na iznos od 282,56 kn tekućim od 1.9.2009. do isplate,

    -na iznos od 259,89 kn tekućim od 1.10.2009. do isplate,

    -na iznos od 237,82 kn tekućim od 1.11.2009. do isplate,

    -na iznos od 288,52 kn tekućim od 1.12.2009. do isplate,

    -na iznos od 336,55 kn tekućim od 1.1.2010. do isplate,

    -na iznos od 387,10 kn tekućim od 1.2.2010. do isplate,

    -na iznos od 373,83 kn tekućim od 1.3.2010. do isplate,

    -na iznos od 458,97 kn tekućim od 1.4.2010. do isplate,

    -na iznos od 437,03 kn tekućim od 1.5.2010. do isplate,

    -na iznos od 479,84 kn tekućim od 1.6.2010. do isplate,

    -na iznos od 720,94 kn tekućim od 1.7.2010. do isplate,

    -na iznos od 666,07 kn tekućim od 1.8.2010. do isplate,

    -na iznos od 871,92 kn tekućim od 1.9.2010. do isplate,

    -na iznos od 763,34 kn tekućim od 1.10.2010. do isplate,

    -na iznos od 681,68 kn tekućim od 1.11.2010. do isplate,

    -na iznos od 930,03 kn tekućim od 1.12.2010. do isplate,

    -na iznos od 1.083,56 kn tekućim od 1.1.2011. do isplate,

    -na iznos od 972,24 kn tekućim od 1.2.2011. do isplate,

    -na iznos od 988,56 kn tekućim od 1.3.2011. do isplate,

    -na iznos od 908,61 kn tekućim od 1.4.2011. do isplate,

    -na iznos od 933,29 kn tekućim od 1.5.2011. do isplate,

    -na iznos od 1.205,13 kn tekućim od 1.6.2011. do isplate,

    -na iznos od 1.243,32 kn tekućim od 1.7.2011. do isplate,

    -na iznos od 1.544,21 kn tekućim od 1.8.2011. do isplate,

    -na iznos od 1.434,98 kn tekućim od 1.9.2011. do isplate,

    -na iznos od 1.264,78 kn tekućim od 1.10.2011. do isplate,

    -na iznos od 1.260,35 kn tekućim od 1.11.2011. do isplate,

    -na iznos od 1.241,74 kn tekućim od 1.12.2011. do isplate,

    -na iznos od 1.303,53 kn tekućim od 1.1.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.371,56 kn tekućim od 1.2.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.373,60 kn tekućim od 1.3.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.330,84 kn tekućim od 1.4.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.348,20 kn tekućim od 1.5.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.373,72 kn tekućim od 1.6.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.346,21 kn tekućim od 1.7.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.348,57 kn tekućim od 1.8.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.323,21 kn tekućim od 1.9.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.276,27 kn tekućim od 1.10.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.333,49 kn tekućim od 1.11.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.354,28 kn tekućim od 1.12.2012. do isplate,

    -na iznos od 1.345,97 kn tekućim od 1.1.2013. do isplate,

    -na iznos od 1.267,41 kn tekućim od 1.2.2013. do isplate,

    -na iznos od 1.320,33 kn tekućim od 1.3.2013. do isplate,

    -na iznos od 1.333,59 kn tekućim od 1.4.2013. do isplate,

    -na iznos od 1.307,57 kn tekućim od 1.5.2013. do isplate,

    -na iznos od 1.230,55 kn tekućim od 1.6.2013. do isplate,

    -na iznos od 1.182,72 kn tekućim od 1.7.2013. do isplate,

    -na iznos od 1.225,12 kn tekućim od 1.8.2013. do isplate,

    -na iznos od 344,22 kn tekućim od 1.4.2009. do isplate,

    -na iznos od 338,59 kn tekućim od 1.5.2009. do isplate,

    -na iznos od 277,68 kn tekućim od 1.6.2009. do isplate,

    -na iznos od 1.254,34 kn tekućim od 1.9.2013. do isplate,

    -na iznos od 1.328,92 kn tekućim od 1.10.2013. do isplate,

    -na iznos od 1.287,85 kn tekućim od 1.11.2013. do isplate,

    -na iznos od 1.306,23 kn tekućim od 1.12.2013. do isplate,

    -na iznos od 1.321,27 kn tekućim od 1.1.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.349,95 kn tekućim od 1.2.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.380,00 kn tekućim od 1.3.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.364,57 kn tekućim od 1.4.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.334,57 kn tekućim od 1.5.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.321,02 kn tekućim od 1.6.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.326,97 kn tekućim od 1.7.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.364,72 kn tekućim od 1.8.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.403,29 kn tekućim od 1.9.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.399,86 kn tekućim od 1.10.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.419,23 kn tekućim od 1.11.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.447,05 kn tekućim od 1.12.2014. do isplate,

    -na iznos od 1.435,72 kn tekućim od 1.1.2015. do isplate,

    -na iznos od 2.183,98 kn tekućim od 1.2.2015. do isplate,

    -na iznos od 2.071,84 kn tekućim od 1.3.2015. do isplate,

    -na iznos od 2.164,80 kn tekućim od 1.4.2015. do isplate,

    -na iznos od 2.074,09 kn tekućim od 1.5.2015. do isplate,

    -na iznos od 2.168,69 kn tekućim od 1.6.2015. do isplate,

    -na iznos od 2.136,15 kn tekućim od 1.7.2015. do isplate,

    -na iznos od 2.052,93 kn tekućim od 1.8.2015. do isplate,

    -na iznos od 1.904,14 kn tekućim od 1.9.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

    3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 20.464,00 kn sa zateznim kamatama.

    III Svaka strana snosi svoje troškove.

    IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

    r i j e š i o  j e

    Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje predsjednika suda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 29Su-679/2020-4 od 3. prosinca 2020.

    Obrazloženje

    1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita], koji su dana 4.2.2008. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu u kojim je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a preko iznosa ugovorene kamatne stope od 8,250 godišnje (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 21.878,15 kn sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća pa do isplate po stopama, sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. II. izreke). Utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita], koji su dana 4.2.2008. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (toč. III. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 91.343,30 kn sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća pa do isplate po stopama, sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč. IV. izreke). Konačno, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 20.464,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2021. do isplate po stopi pobliže nevedenoj u izreci presude (toč. V. izreke).

    2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 21/24-dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu parničnog troška, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

    3. Istodobno, i u okviru žalbe protiv presude suda prvog stupnja, tuženik je žalbu podnio i protiv Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 29Su-679/2020-4 od 3. prosinca 2020., protiv kojeg rješenja, sukladno čl. 74. st. 5. ZPP nije bila dopuštena posebna žalba, te u odnosu na to rješenje predlaže da se isto ukine.

    4. Žalba je djelomično osnovana.

    5. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

    6. Također nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

    7. U ovom konkretnom slučaju, predsjednik suda je rješenjem od 3. prosinca 2020. odbio tuženikov zahtjev za izuzećem raspravne sutkinje smatrajući da ne postoje okolnosti koje dovode u sumnju njezinu nepristranost opravdavajući takvu svoju odluku da sutkinja nije u sporu sa tuženikom te da u sporu koji sudi postoji ustaljena sudska praksa.

    8. Predsjednik suda u dovoljnoj mjeri uzeo je u obzir da je sutkinja zadužena za postupanje u predmetu koji je u konačnici rezultirao donošenjem pobijane presude vodi, iako ne protiv tuženika, istovrsni postupak. Navedene okolnosti, sama po sebi, ne dovodi u pitanje objektivnost suca koji sudjeluje u suđenju.

    9. Stoga predsjednik suda donošenjem rješenja kojim je odbio tuženikov zahtjev za izuzećem pravilno je primijenio odredbu čl. 71. st. 7. ZPP pa u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 71. st. 7. ZPP.

    10. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 380. st. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika, i pobijano rješenje predsjednika suda potvrditi te odlučiti kao u izreci ovog rješenja

    11. Tuženik nadalje u žalbi izjavljenoj protiv presude zahtjeva izuzeće sudaca ovog suda smatrajući -u bitnome -da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP-da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom/i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženice ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu-a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženice ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl. 73. ZPP time da tuženica istodobno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.

    12. Iz sadržaja spisa proizlazi da je o takvom zahtjevu tuženika odlučeno na način da je zahtjev tuženika odbijen rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu poslovnim broj 29 Su-400/2022-4 od 16. svibnja 2022.

    13. U odnosu na žalbene navode glede nadležnosti suda prvog stupnja valja reći slijedeće:

    13.1. Kako i prema ocjeni ovoga suda stajalište suda prvog stupnja o razlozima nepoštenosti prorogacijske klauzule u konkretnom slučaju, koji je sud pravilno utvrdio kada je zaključio da bi tužitelj s obzirom na mjesto prebivališta bio izložena dodatnim financijskim troškovima i potrebnom vremenu radi pristupa sudu sa sjedištem u [adresa], te uzimajući u obzir visinu, primjena navedene ugovorne odredbe imala za tužitelja odvraćajući učinak na ostvarivanje sudske zaštite.

    13.2. Točno je, kako to tvrdi tuženik u žalbi da čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP propisuju općemjesnu nadležnost suda prema sjedištu tuženika, iz čega slijedi da bi za postupanje u ovom postupku bio mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci. Međutim, Ugovor o kreditu sklopljen je u podružnici tuženika u [adresa]

    13.3. Tužitelj je imao mogućnost izbora prema odredbi čl. 59. ZPP između suda nadležnog za poslovnicu odnosno podružnicu u kojoj je Ugovor sklopljen ([adresa]) i prema odredbi čl. 46. st. 2. ZPP općemjesno nadležnog suda (Rijeka). Nije odlučno to što poslovna jedinica (podružnica) nije upisana ili evidentirana u sudskom registru već da je obavljala djelatnost plasmana kredita. Kao potrošač, tužitelj je, prema odredbi čl. 19. l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/9,112/12, 143/13, 147/14, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16-dalje ZPK) bio ovlašten pokrenuti spor i pred sudom mjesta gdje ima prebivalište, što je ([adresa]) jer ima prebivalište u [adresa]]. U tom smislu, treba istaknuti da i Vrhovni sud RH u predmetu Gr 1-143/19 (odluka od 11. prosinca 2019.) izražava pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu, u smislu odredbe čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2009., mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

    14. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09- dalje:ZZP/07), u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) kada je utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutne klauzule Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51401652-5103818479 od 4. veljače 2008. (dalje: Ugovor o kreditu) kao u toč. I. i III. izreke presude.

    15. Iz činjenica što ih je utvrdio sud prvog stupnja je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio kondermnatorne odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19. a-19. e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" ; broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. ZOO na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u toč. II. i IV. izreke presude.

    16. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik dana 4. veljače 2008. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 85.151,22 CHF s rokom otplate od 216 mjeseci i uz ugovorenu kamatu od 8,250% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora

    17. Nadalje je utvrđeno da su stranke dana 12. siječnja 2016. sklopile Aneks br. 1. Ugovora o kreditu br. 5103818479 temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

    18. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu CHF kao u toč. I. i III. izreke presude sud prvog stupnja je sud pravilno primijenio čl. 502. c ZPP.

    19. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa br. Ugovoru o kreditu od 12. siječnja 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

    20. Kao što je navedeno, u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti CHF, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni br. P- 1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

    21. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom čl. 502. c ZPP u vezi čl. 96 st. 1. i 2. ZZP/07 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012, tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

    22. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 99. ZZP/07

    23. Iz iskaza tužitelja i svjedokinje UČJ proizlazi da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj bio adekvatno informiran o rizicima promjene tečaja, a niti je tuženik dokazao da bi se o predmetnim odredbama ugovora pregovaralo na navedeni način, kao i o posljedicama koje iz njih proizlaze, te je navedenim načinom ugovaranja tuženika maksimalno zaštitila svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope, prebacila je na tužitelja, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

    24. Osnovano je sud prvog stupnja odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ČČ koja nema saznanja o sklapanju konkretnog potrošačkog ugovora, već je mogla samo dati podatak o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora, općoj informiranosti potrošača o rizicima tečaja CHF, pa navedeni dokaz, kao i reklamni materijali, brošure i dugi dokumenti za informiranje o valutnoj klauzuli po svojoj dokaznoj vrijednosti stoga nije prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču u postupku sklapanja osporenog ugovora (tako i u predmetu Ustavnog suda RH broj: U-III-2267/2019) i time tuženiku nije uskraćena mogućnost dokazivanja. Tako u postupku nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, a poglavito nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuje tuženik u žalbi.

    25. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 96. st. 4. ZZP/07 nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502. c ZPP.

    26. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 96. st. 1., 2. i 4. i čl. 102. st. 1 ZZP /07 odlučeno je kao pod toč. I izreke ove presude.

    27. U odnosu na pobijani dio presude pod toč. II. i IV. izreke presude suda prvog stupnja u kojima je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata iznosa od 21.878,15 kn s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 91.343,30 kn s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF valja reći kako zbog između stranaka sklopljenog Aneksa br. 1. Ugovoru o kreditu od 12. siječnja 2016. obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

    28. Iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks br. 1. Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, sud je vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

    29. Odredbama čl. 19. a do čl. 19. e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

    30. Zbog odredbi čl. 19. a-19. e. ZPK koje su zaključenjem Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016. sukladno odredbi čl. 19. a. tog zakona primijenjene na predmetni Ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

    31. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl. 1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

    32. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa br. 1. Ugovora od 12. siječnja 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. S obzirom na to da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19. c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa br. 1 Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19. c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

    33. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPP zaključenjem Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19. c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.

    34. Slijedom navedenog Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016. zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu 4. veljače 2008. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom broj 1. Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu broj 1. Ugovora o kreditu.

    35. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz Ugovora o kreditu od 4. veljače 2008. jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016.

    36. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

    37. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja CHF jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa broj1. Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

    38. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks broj 1. Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

    39. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks broj 1. Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz CHF.

    40. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu DČ protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C-118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

    41. U odnosu na zaključenje Aneksa broj1. Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016. s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu od 8. veljače 2016. koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22).

    42. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava "fluktuirajućih tečajeva" a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja CHF u kontekstu najavljenog kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje ("unfair surprise") za potrošača, u predmetnom se Aneksu broj 1. Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016. takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na kojizakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

    43. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa broj 1. Ugovora od 12. siječnja 2016.

    44. U konkretnom slučaju tužitelj nije osporavao pravilnost izračuna konverzije niti je dokazivao suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa od 12. siječnja 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks broj 1. Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016.

    45. Stoga je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP u pobijanom dijelu pod toč. II. i IV. izreke presudu valjalo preinačiti i taj dio zahtjeva tužitelja za isplatu odbiti te odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

    46. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava slično pravno shvaćanje zauzeo je i Europski sud za ljudska prava primjerice u predmetu C i U, zahtjev broj 72152/2013) unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužitelj nije mogao biti svjesna da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

    47. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe sukladno razlozima navedenim glede odluke o trošku parničnog postupka.

    U Zagrebu 1. srpnja 2025.

    Predsjednica vijeća:

    Vlasta Mrzljak

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.