Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2606/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrira d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1207/2023-14 od 18. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1207/2023-14 od 18. travnja 2025. u točki I. izreke, u točki III.-I. i -II. izreke i u točki IV. izreke.
II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
„„Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] zaključen 27.04.2007., sa osiguranjem naplate prijenosom prava vlasništva na vozilu marke „TOYOTA“, tip vozila „COROLLA VERSO“ model vozila „1,6 WT-I 5 VR“, broj šasije: [broj šasije], a kojim je tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69 odobrio i isplatio tužiteljici ŠZ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa], kredit za kupnju novog vozila, u iznosu od 25.506,03 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. (u daljnjem tekstu: kreditora), važećem na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 60 mjeseca (5 godina), uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,20% godišnje, koji je istoga dana ovjeren kod javnog bilježnika Branka Jakić, kao javnobilježnički akt, pod posl. brojem: OV-11661/07, između tuženika, kao davatelja kredita i tužiteljice, kao korisnika kredita.“
II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„I.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio čl. 2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 27.04.2007., koji je istoga dana ovjeren kod javnog bilježnika Branka Jakić, pod posl. brojem: OV-11661/07, koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i glasi da je: „ ... godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
„II Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan pod toč. 7. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 27.04.2007., koji je koji je istoga dana ovjeren kod javnog bilježnika Branka Jakić, pod posl. brojem: OV-11661/07, a koji se odnosi na način otplate kredita (valutnu klauzulu) i glasi:„Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu ... “ „III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužiteljici ŠZ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa], radi ugovorene valutne klauzule, isplati iznos od 3.011,40 Eur (slovima: tri tisuće jedanaest eura i četrdeset eurocenti)/ 22.689,40 Kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos od:
-
146,64 kn od 31.05.2010. do isplate;
-
od 15.06.2010. do isplate;
45,65 kn
-
201,20 kn od 30.06.2010. do isplate;
-
146,14 kn od 13.07.2010. do isplate;
-
175,96 kn od 31.07.2010. do isplate;
-
140,04 kn od 27.08.2010. do isplate;
-
275,81 kn od 31.08.2010. do isplate;
-
135,93 kn od 20.09.2010. do isplate;
-
228,92 kn od 30.09.2010. do isplate;
-
149,74 kn od 19.10.2010. do isplate;
-
221,96 kn od 31.10.2010. do isplate;
-
103,49 kn od 02.11.2010. do isplate;
-
222,36 kn od 30.11.2010. do isplate;
-
215,35 kn od 13.12.2010. do isplate;
-
249,50 kn od 31.12.2010. do isplate;
-
331,03 kn od 18.01.2011. do isplate;
-
177,82 kn od 31.01.2011. do isplate;
-
301,58 kn od 18.02.2011. do isplate,
-
173,41 kn od 28.02.2011. do isplate;
-
341,46 kn od 14.03.2011. do isplate;
-
151,74 kn od 31.03.2011. do isplate;
-
318,02 kn od 05.04.2011. do isplate;
-
120,83 kn od 30.04.2011. do isplate,
-
357,04 kn od 30.05.2011. do isplate;
-
303,81 kn od 31.05.2011. do isplate;
-
365,51 kn od 10.06.2011. do isplate;
-
225,58 kn od 30.06.2011. do isplate,
prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena do 31.07.2015., od 01.08.2015. do 31.12.2022., prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana.“
„IV Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane pod točkom 3. i toč. 9. st. 2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 27.04.2007., koji je istoga dana ovjeren kod javnog bilježnika Branka Jakić, pod posl. brojem: OV- 11661/07, koje glase:
Toč. 3. „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita ...“.
Toč. 9. st. 2. „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor.“
„V. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, da ŠZ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]
– [adresa], na ime naplaćene naknade za kredit, isplati iznos od 498,00 Eur (slovima: četiri stotine devedest osam eura)/ 3.752,25 Kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 3. svibnja 2007. godine pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o zateznoj kamati, u svezi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., od 01.01.2008. do 31.07.2015., prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022., prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana.“
III. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„I.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržane pod točkom 1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 27.04.2007., koji je istoga dana ovjeren kod javnog bilježnika Branka Jakić, pod posl. brojem: OV-11661/07, a koji glasi „Kunska protuvrijednost CHF 25.506,03 (dvadesetpettisućapetstošest švicarskih franaka i tri centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja“. „II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužiteljici ŠZ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], isplati iznos od 814,47 Eur (slovima: osam stotina četrnaest eura i četrdeset sedam eurocenti)/ 6.136,64 Kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos od:
-
od 30.11.2007. do isplate;
35,97 kn
-
od 31.12.2007. do isplate;
35,79 kn
-
od 31.1.2008. do isplate;
36,44 kn
-
od 29.2.2008. do isplate;
36,80 kn
-
od 31.3.2008. do isplate;
37,40 kn
-
od 30.4.2008. do isplate;
36,48kn
-
od 31.5.2008. do isplate;
67,83 kn
-
od 30.6.2008. do isplate;
68,68 kn
-
od 31.7.2008. do isplate;
67,43 kn
-
od 31.8.2008. do isplate;
67,50 kn
-
od 30.9.2008. do isplate;
68,23 kn
-
od 31.10.2008. do isplate;
73,79 kn
-
od 30.11.2008. do isplate;
70,07 kn
-
od 31.12.2008. do isplate;
74,79 kn
-
od 31.1.2009. do isplate;
75,52 kn
-
od 28.2.2009. do isplate;
75,85 kn
-
od 31.3.2009. do isplate;
81,78 kn
-
od 09.4.2009. do isplate;
19,64 kn
-
od 30.4.2009. do isplate;
64,79 kn
-
od 14.5.2009. do isplate;
36,87 kn
-
od 31.5.2009. do isplate;
81,13 kn
-
od 16.6.2009. do isplate;
18,65 kn
-
od 30.6.2009. do isplate;
91,61 kn
-
od 16.7.2009. do isplate,
6,80 kn
-
od 31.7.2009. do isplate;
98,76 kn
-
od 31.8.2009. do isplate;
99,49 kn
-
od 30.9.2009. do isplate;
99,43 kn
-
od 31.10.2009. do isplate;
98,69 kn
-
od 30.11.2009. do isplate;
82,43 kn
-
od 11.12.2009. do isplate;
17,65 kn
-
od 31.12.2009. do isplate;
29,42 kn
-
od 12.1.2010. do isplate;
71,76 kn
-
od 31.1.2010. do isplate;
5,84 kn
-
od 22.2.2010. do isplate;
96,92 kn
-
od 28.2.2010. do isplate;
8,35 kn
-
od 29.3.2010. do isplate;
94,04 kn
-
od 31.3.2010. do isplate;
13,80 kn
-
od 23.4.2010. do isplate;
90,73 kn
-
od 30.4.2010. do isplate;
18,73 kn
-
od 17.5.2010. do isplate;
85,40 kn
-
od 31.5.2010. do isplate;
59,26 kn
-
od 15.6.2010. do isplate,
45,65 kn
-
od 13.7.2010. do isplate;
111,75 kn
-
od 27.8.2010. do isplate;
110,35 kn
-
od 20.9.2010. do isplate;
114,64 kn
-
od 19.10.2010. do isplate;
113,16 kn
-
od 31.10.2010. do isplate;
7,28 kn
-
od 02.11.2010. do isplate;
103,49 kn
-
od 13.12.2010. do isplate;
115,80 kn
-
od 18.1.2011. do isplate;
122,21 kn
-
od 18.2.2011. do isplate,
117,67 kn
-
od 14.3.2011. do isplate;
119,27 kn
-
od 05.4.2011. do isplate;
117,24 kn
-
od 30.5.2011. do isplate;
117,61 kn
-
od 10.6.2011. do isplate;
126,20 kn
-
od 30.6.2011. do isplate.“
125,99 kn
IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura sa pripadajućom zakonskim zateznom kamatom, koja teče od 18. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žale se obje stranke.
3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točki I., III. -I., III.-II. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.
4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točki II. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Žalbe su neosnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu od 27. travnja 2007. s osiguranjem naplate prijenosom prava vlasništva na vozilu te podredno utvrđenje ništetnim dijela čl. 2. Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, dijela odredbe točke 7. Ugovora o kreditu koji se odnosi na način otplate kredita – valutnu klauzulu, nalaganje tuženiku tužiteljici platiti na ime valutne klauzule iznos od 3.011,40 kuna te na ime kamatne stope 814,47 kuna, utvrđenje ništetnim odredbi iz točke 3. i točke 9. stavak 2. Ugovora o kredita koje se odnose na jednokratnu naknadu od 3,30% koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita te na naknadu kod prijevremene otplate kredita te nalaganje tuženiku na ime naplaćenih naknada za kredit platiti iznos od 498,00 eura te utvrđenje ništetnim točke 1. Ugovora o kreditu koja glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 25.506,03 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.“
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističu žalitelji jer izreka prvostupanjske presude ne proturječi razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 338. st. 4. ZPP koju ističe tuženik niti iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 154. st. 5. ZPP jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedene zakonske odredbe, a niti iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer nije prekoračen tužbeni zahtjev.
8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu 27. travnja 2007. s osiguranjem naplate prijenosom prava vlasništva na vozilu, a kojim je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit za kupnju vozila u iznosu od 25.506,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 60 mjeseci uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,20% godišnje koji je istog dana ovjeren kod javnog bilježnika Branka Jakića pod poslovnim brojem OV-11661/07 kao javnobilježnički akt; da se o spornim ugovornim odredbama nije posebno pregovaralo između stranaka, da razlika zbog ugovorene valutne klauzule (razlika između iznosa kojeg je tužiteljica platila tuženiku na ime rasta tečaja valute CHF u odnosu na iznos koji bi tužiteljica platila tuženiku da tog rasta nije bilo, u odnosu na trenutak stavljanja kredita na raspolaganje) iznosi 3.011,40 kuna, a razlika obveza koja proizlazi iz promjene kamatne stope 814,47 eura, da je tužiteljici naplaćena naknada za obradu kredita 3. svibnja 2007. u iznosu od 498,00 eura.
10. Predmet spora je restitucijski zahtjev kao posljedica zaštite potrošača od nepoštene odredbe.
11. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
12. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15 i 14/19), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.
13. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije.
14. Neodlučni su i ostali žalbeni prigovori jer je relevantno - je li je ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Pogrešno žalitelj ističe da se zaštita u postupcima kolektivnih interesa iscrpljuje u utvrđenju povrede koju je potrebno otkloniti. To stoga jer nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmetu tužiteljica zahtijevala, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.
15. Pravilno je određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.
16. Na žalbene navode treba reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.
17. Na žalbene prigovore kojima se prigovara dosuđenoj zateznoj kamati tekućoj od dana izvršene svake mjesečne preplate, valja reći da je ista dosuđena u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO te s obzirom na to se ovdje radi o povratu onoga što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik zbog toga nesavjestan stjecatelj (radi se o odredbama koje je u ugovor unio sam tuženik) te da je stoga temeljem iste odredbe dužan tužiteljici platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.
18. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare, u odnosu na valutnu klauzulu, a to stoga jer je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023., a u situaciji kad je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok (opći zastarni rok – 5 godina) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), a iz čega proizlazi da u ovom predmetu nije protekao zastarni rok te nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice u odnosu na zahtjev za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Zastara je nastupila 14. lipnja 2023. (presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.).
19. U odnosu na prigovor zastare koji se odnosi na naknadu, koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita te za prijevremenu otplatu, treba reći da u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva zastarni rok počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ništetnost takve ugovorne odredbe, znači u konkretnom slučaju počinje teći tek pravomoćnošću ove prvostupanjske presude.
20. Prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim potražuje isplatu osnovom ništetnih odredbi o kamatnoj stopi. Naime, tužba u ovom predmetu je kako je već navedeno podnesena 13. lipnja 2023., a zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača pa je zastara individualnog restitucijskog zahtjeva u odnosu na kamatnu stopu istekla 13. lipnja 2019. obzirom na trajanje zastarnog roka od 5 godina (opći zastarni rok).
21. Na žalbene navode tuženika kojima tvrdi da se u postupku sklapanja ugovora pojedinačno pregovaralo o spornim ugovornim odredbama valja reći da isto tuženik nije dokazao, a to mu je u postupku bilo omogućeno (čl. 7. st. 1. ZPP, čl. 219. st. 1. ZPP).
22. Valjana je ocjena prvostupanjskog suda da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje ništetnosti i da je bez pravnog učinka Ugovor o kreditu od 27. travnja 2007. s osiguranjem naplate prijenosom prava vlasništva na vozilu te je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je taj tužbeni zahtjev odbio. Naime, sporni ugovor može egzistirati bez ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu kao i za naknadu za obradu kredita te prijevremenu otplatu kredita jer iste ugovorne odredbe nisu bitni sastojci Ugovora o kreditu te obzirom te ugovorne odredbe nisu bile uvjet ugovora u smislu čl. 297. st. 1. ZOO, a tijekom postupka nije dokazano da bi one bile odlučujuća pobuda zbog kojih je ugovor sklopljen, ugovor u cijelosti nije ništetan.
23. Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ništenim odredbe iz točke 3. i 9. stavak 2. Ugovora o kreditu od 27. travnja 2007., a koje se odnose na naknadu od 3.30% jednokratno koji se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita te naknadu koja se isplaćuje u slučaju prijevremene otplate kredita te posljedično kada je naložio tuženiku na ime naplaćene naknade za kredit platiti tužiteljici iznos od 498,00 eura. Iste ugovorne odredbe su nepoštene te posljedično ništetne sukladno odredbama ZZP (čl. 81. i čl. 87. ZZP), a tuženik nije dokazao da se ol tim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, da tužiteljici je bilo obrazloženo na što se konkretno odnose obje naknade pa takve ugovorne odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice kao potrošača, cijeneći pri tome da je tužiteljici i naplaćen iznos od 498,00 eura, a s druge strane temeljem iste ugovorne odredbe tuženik nije imao obvezu prema tužiteljici. Tuženik uz to nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenim naknadama.
24. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu iz točke 1. Ugovora o kreditu od 27. travnja 2007., a koja glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 25.506,03 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.“
25. Naime, obzirom je u navedenoj ugovornoj odredbi ugovorena „kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja“ prema ocjeni ovog suda drugog stupnja ne radi se o nepoštenoj (pa posljedično ništetnoj) odredbi sukladno odlukama iz spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezanih za valutnu klauzulu u švicarskim francima, a cijeneći pri tome da je u točki 1. Ugovora o kreditu ugovorena isplata kunske protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, a ne na dan otplate kredita, a žalbeni navodi tužiteljice u tužbi tijekom postupka ne upućuju na to da bi iz nekog razloga ta ugovorna odredba bila nepoštena te posljedično ništetna. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbio i odlučio kao u točki III. -I. pobijane prvostupanjske presude.
26. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, čl. 155. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Na žalbene navode tužiteljice valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 8. studenog 2024. jer takav podnesak niti ne prileži spisu, a isto tako kada joj nije priznao sastav troška podneska od 17. siječnja 2025. valjano ocijenivši da je navode iz tog podneska tužiteljica mogla iznijeti na ročištu koje je održano 16. siječnja 2025.
27. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.
U Zagrebu 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Iris Gović Penić
