Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-436/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč-Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ankici Luetić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o. Zagreb, zastupanog po punomoćniku Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi povrede prava osobnosti, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sinju br. P-488/10 od dana 15. travnja 2011. godine, u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženika te se u toč. I. izreke preinačava presuda Općinskog suda u Sinju br. P-488/10 od 15. travnja 2011. godine na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja u iznosu 6.963,37 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate na preostali iznos od 1.000,00 EUR za razdoblje od 6. veljače 2008. godine do 13. siječnja 2010. godine.

II. U preostalom dijelu žalba tuženika se odbija kao neosnovana i u toč. I. izreke potvrđuje presuda u dijelu kojim je dosuđen iznos od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2010. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 138,84 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 60.000,00 kn iz osnova nematerijalne štete radi povrede prava osobnosti sa zateznom kamatom koja teče od 6. veljače 2008. godine do isplate, a u toč. II. izreke obvezan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 8.050,00 kn.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Žalba izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 6. ZPP nije osnovana. Tuženik ovu povredu obrazlaže time da mu nije bila dana mogućnost da postavi pitanja prof. dr.sc. GĆ čiji je nalaz i mišljenje izveden kao dokaz u postupku. Međutim, u situaciji kada se kao dokaz izvodi nalaz i mišljenje vještaka sačinjeno izvan sudskog postupka, tada takav nalaz ima značaj privatne isprave pa kako tuženik u žalbi ne osporava da mu je ista bila dostavljena i da se na nju mogao očitovati nije ostvarena naprijed navedena postupovna povreda.

6. Nadalje, žalitelj smatra da je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 6. ZPP ostvarena i stoga jer je na ročištu održanom 31. ožujka 2011. godine, a na koje tuženik nije pristupio te je opravdao svoj izostanak, izveden kao dokaz uvid u spis posl. br. Kir-US-8/04, te mu nije dostavljena kopija tog spisa.

6.1. Za istaknuti je da iz podataka u ovom spisu predmeta proizlazi da je spis br. Kir-US-8/04 označen kao „TAJNE MJERE“ uslijed čega je prilikom izvođenja tog dokaza bila isključena i javnost sa ročišta. Prema tome, radi se o spisu takve naravi koja isključuje mogućnost dostavljanja preslika strankama radi njihova očitovanja. Obzirom da je tuženik mogao predložiti odgodu ročišta, što nije učinio, ne može se prihvatiti kao osnovan navod da je time onemogućen u raspravljanju.

7. Sukladno članku 292. st. 6. ZPP sud u daljnjem tijeku parnice nije vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza, slijedom čega tuženik nije u pravu kada u žalbi ukazuje da se pobijana presuda ne može ispitati jer sud nije obrazložio razloge zbog kojih je odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka AĆ. Sud je jasno obrazložio da pored utvrđenog činjeničnog supstrata nije smatrao potrebnim provoditi daljnje dokaze. Suprotno navodima iznesenim u žalbi, u pobijanoj presudi su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, oni nisu nejasni i proturječni a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku ili samih tih isprava i zapisnika, pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8. Nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi članka 71. ZPP. Ovo iz razloga jer je tuženik zahtjev za izuzeće uređujućeg suca podnio nakon završetka raspravljanja u ovoj pravnoj stvari, o čemu je i odlučeno prvostupanjskim rješenjem.

9. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti kojeg tuženik ponovo ističe u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada ga je odbio kao neosnovan jer je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-213/10 od 31. ožujka 2010. godine spis predmeta svrsishodno delegiran upravo prvostupanjskom sudu koji je i donio presudu.

10. Nije osnovana ni žalba izjavljena iz žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sljedeće činjenice:

- da je 11. prosinca 2009. godine u „Jutarnjem listu“ objavljen članak s naslovom „Sudac izdao loš nalog“ u kojem se navodi da je tužitelja radi izdavanja nelegalnih navoda za prisluškivanje optužio odvjetnik Zoran Mimica,

- da prilikom objave spornog natpisa tužitelj nije bio konzultiran niti su od njega traženi bilo kakvi podaci, te je isti podnio nakladniku i glavnom uredniku zahtjeve za ispravkom i isprikom glede spornog teksta,

- da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za isprava ili ispriku prije pokretanja ove parnice,

- da iz spisa Županijskog suda u Splitu br. KIR-US-8/04 proizlazi da sporni nalog nije potpisao tužitelj nego drugi sudac,

- da iz nalaza i mišljenja prof. dr. sc. GĆ sa Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Split proizlazi da je od ožujka 2009. godine sve do dana izdavanja nalaza i mišljenja, u više navrata, jednom mjesečno, obavljao psihijatrijsko- psihoterapijske razgovore s tužiteljem a zbog psihičkih smetnji na koje se tužio nakon što je u javnim glasilima objavljen članak kojim se dovodi u pitanje njegova profesionalnost.

11. Člankom 21. Zakona o medijima („Narodne novine“ br. 59/04, 84/11, dalje: ZM) propisani su ekskulpacijski razlozi zbog kojih nakladnik ne odgovara pa se tako u stavku 4. toč. 3. navodi situacija ako je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

12. Sud je pravilno utvrdio da je tuženik iznio netočnu činjenicu, a među strankama i nije bilo sporno da se prije objave spornog članka nije obratio tužitelju radi provjere točnosti tih činjenica.

13. Stoga je sud pravilno utvrdio da je objavljivanje spornog članka s naslovom „Sudac donio loš nalog“ imalo za posljedicu povredu prava osobnosti jer ga predstavlja kao osobu upitnog stručnog statusa u jednom od najčitanijih dnevnih listova.

14. U odnosu, pak, na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud pogriješio kada je u pobijanoj odluci utvrdio postojanje štete i njenu visinu bez saslušanja tužitelja i provođenja eventualno drugih dokaza, valja istaknuti da je u konkretnom slučaju logično i životno uvjerljivo da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti iznošenjem neistinitih činjenica koji se tiču njegovog obnašanja sudačke dužnosti. Obzirom da nema adekvatnog propisa temeljem kojeg bi se odredila visina štete zbog povrede prava osobnosti iznošenjem neistinitih informacija u medijima, to je sud ovlašten o visini odlučiti temeljem slobodne ocjene uz procjenu okolnosti konkretnog slučaja (domet medija u kojem je informacija objavljena i broj ljudi kojima su informacije dostupne, vrsta i sadržaj neistinitih informacija, ponašanje oštećenika i posljedice koje su nastupile itd.).

15. Tuženik, naposljetku, nije u pravu kada u žalbi ističe da tužitelj nije podnio zahtjev za ispravak objavljene informacije u smislu članka 40. i 42. ZM. U tom pravcu navodi da zahtjevu koji je tužitelj podnio nije bila priložena punomoć potpisana od strane tužitelja.

16. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj podnio zahtjev za ispravkom odnosno isprikom na način propisan člankom 40. i 42. ZM a iz stanja spisa predmeta proizlazi da je obrazloženi zahtjev podnesen preko punomoćnika koji je imao valjanu punomoć potpisanu od strane tužitelja.

17. Tuženik je, međutim, u pravu kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud dosudio previsoki iznos naknade štete po osnovi povrede prava osobnosti (60.000,00 kn/6.963,37 EUR) i time pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima – „ Narodne novine“ br. 35/05 i dr., dalje: ZOO). Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda te rukovodeći se razumnim odnosom razmjernosti između miješanja u pravo tuženika na slobodu izražavanja i legitimnog cilja kojim se teži, a to je pravo tužitelja na naknadu prouzročene štete i zaštitu njegova ugleda koji je povrijeđen iznošenjem neistinite činjenice, ali i dometu medija u kojem je informacija objavljena, ovaj sud smatra da je iznos od 1.000,00 EUR-a primjeren šteti koju tužitelj trpi. Pri tome treba uzeti u obzir da je tužitelj kao osoba koja obnaša sudačku dužnost izložen većem interesu javnosti što uključuje i objave kritika u medijima, te da je visina naknada štete u skladu s naravi i društvenom svrhom zbog koje se pravična novčana naknada dosuđuje (čl. 1100. st. 2. ZOO).

17.1. Stoga je temeljem članka 1100. ZOO valjalo žalbu tuženika djelomično uvažiti i preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja u iznosu 6.963,37 EUR, a u preostalom dijelu glede glavnice (1.000,00 EUR) odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Obzirom da je člankom 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, valjalo je uvažiti žalbu tuženika i u dijelu u kojem se odnosi na zatezne kamate dosuđene na iznos od 1.000,00 EUR, te u tom pravcu odbiti tužbeni zahtjev kojim se traži plaćanje zateznih kamata za period od 6. veljače 2008. godine do 13. siječnja 2010. godine.

19. Slijedom naprijed navedenog temeljem članka 373. toč. 3. ZPP trebalo je presuditi kao u toč. I. izreke, a temeljem članka 368. st. 1. ZPP odlučiti pod toč. II. izreke.

20. U ovoj parnici tužitelj je uspio u cijelosti u pravnom osnovu potraživanja i djelomično u visini što daje ukupan uspjeh od 56,5%. Kada se, sukladno članku 154. st. 2. ZPP od postotka tužiteljeva uspjeha oduzme postotak uspjeha tuženika u ovoj parnici (43,5%), tada proizlazi da je tužitelju potrebno dosuditi troškove u omjeru 13%.

20.1. Tuženik nije u pravu kada u žalbi ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za ročišta održana 2. srpnja 2010., 26. listopada 2010., 29. studenog 2010. i 31. ožujka 2011. godine dosudio puni iznos određen Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 148/09, dalje: Tarifa). Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da se na navedenim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, predlagali i izvodili dokazi, pa stoga ovaj žalbeni prigovor nije osnovan. U odluci o troškovima postupka su pravilno utvrđeni opravdani troškovi i njihova visina i materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

20.2. Obzirom da je u ovom žalbenom postupku prvostupanjska odluka djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena, to je ukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici od 13%, pa je stoga tužitelju dosuđen trošak u iznosu 138,84 EUR te je temeljem članka 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. III. izreke.

U Šibeniku 1. srpnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić