REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2765/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-200/2025-2 od 6. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-326/2023-13 od 26. srpnja 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-200/2025-2 od 6. ožujka 2025. u odnosu na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-200/2025-2 od 6. ožujka 2025. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-200/2025-2 od 6. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj P- 326/2023-13 od 26. srpnja 2024.

1.1. Tužiteljica podnosi prijedlog protiv drugostupanjske presude zbog dva pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava.

1.2. U prijedlogu za dopuštenje revizije kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava Buzescu protiv Rumunjske, 2005., § 67; Donadze protiv Gruzije, 2006. § 35. uz tvrdnju da je pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci protivno shvaćanju iznesenom u navedenim odlukama.

1.3. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije i dopustiti tužiteljici podnošenje revizije. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije kao i trošak sudskih pristojbi.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbije. Potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i trošak sudskih pristojbi.

3. Prijedlog je neosnovan.

4. Odredbom čl. 387. st. 2. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačena pravna pitanja iz čl. 385.a st. 1. tog Zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

5. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je utvrdio da je u odnosu na postavljena pitanja iznesen neodgovarajući razlog važnosti u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP jer se shvaćanjem iznesenim u odlukama naznačenim kao razlog važnosti ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi. Osim toga, u odluci koja se kao razlog važnosti postavljenih pitanja navodi radi se o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a koja je neusporediva sa utvrđenjima nižestupanjskih sudova i zbog tih razloga te presude ne daju razlog važnosti postavljenim pitanjima.

7. Osim toga, iz prijedloga nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku o ovom sporu, a osobito zašto bi rješenjem istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznesenih u prijedlogu proizlazi da tuženik prijedlog podnosi ne za to jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.

7.1. Tvrdnje tužiteljice kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svode na preispitivanje vlastitih navoda koja su suprotna navodima nižestupanjskih sudova.

8. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

9. Postavljenim pitanjima nadalje predlagatelj zapravo ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 385. ZPP jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

10. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je iz navedenih razloga valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

11. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

11.1. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sporu, ne znači da su njoj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze od tužiteljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

11.2. Glede tužiteljičinih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj.

12. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o svim navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako tužiteljice tako i tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično i pošteno suđenje.

13. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil