REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2452/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Dražena Jakovine članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Markos-Ambalaža d.o.o., OIB: 85201870420, Šašinovec, Ulica Ivana Granđe 36, kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženice AVO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetnik u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-63/2025-2 od 30. siječnja 2025., kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-79/2023-32 od 15. studenoga 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-63/2025-2 od 30. siječnja 2025. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-63/2025-2 od 30. siječnja 2025. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-63/2025-2 od 30. siječnja 2025., kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-79/2023-32 od 15. studenoga 2024.
2. Tužitelj podnosi prijedlog protiv drugostupanjske presude zbog dva pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) te pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava.
3. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 410/07 od 13. rujna 2010., te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 2676/2024 od 15. srpnja 2024.
4. Predlaže usvojiti prijedlog za dopuštenje revizije uz naknadu troškova sastavljanja prijedloga za dopuštenje revizije, kao i troškova sudskih pristojbi na prijedlog.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Naime, ovaj sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni. Osim toga iz prijedloga nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku u ovom sporu, a osobito zašto bi rješavanje istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tužitelj prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
8. Pogrešno je shvaćanje tužitelja da su odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedivo s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tužitelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u ovom predmetu.
9. Obrazlaganjem postavljenih pitanja predlagatelj zapravo izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom ukazujući na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
10. Budući da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
11. Tužitelj je, kako je naprijed navedeno naveo da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija). Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima pa slijedom navedenog tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pošteno i pravično suđenje.
12. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o svim navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama sudovi su odgovori na sve odlučne navode kako tužitelja tako i tuženika. Te odluke su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
13. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
14. Slijedom navedenog u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on podnesen pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao pod toč. II. izreke rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
